
dragi moj narode,
prije nekoliko dana naletih manje-vishe sluchajno (ma neki vrag me tjerao, znam ja to) na gomilu nekakvih pisama koje sam davnih dana











uglavnom, to me potaklo da se upitam shta bih danas napisala tim istim osobama (onima kojih se sjecam, naravno

moram priznati da mi na pochetku nishta bolje nije padalo na pamet osim one "dragi XY...dabogda crko"



dragi A... dugo su me boljele noge od onog hodanja, ali sam ti ubrzo sve oprostila. pogotovo shto znam da ni tebi nije bilo nimalo lako dok si me nosio na zadnjem kilometru, zajedno sa svim sendvichima koje nikad nismo pojeli, spremljenim za piknik koji nikad nismo dozhivjeli.


dragi B... josh uvijek kupish poene njezhnosti zbog chinjenice da si me zavolio istog dana kada mi je po prvi put zvanichno slomljen nos na onom turniru.



dragi C... kazhu da si poslije drugog razvoda od druge rospije definitivno preshao na hanku i shabana.

dragi D... the only one who could ever teach me


dragi E... ja chula da si ti posto hadzhija, hebo te zhivot




dragi F... i danas mi je svejedno shta se s tobom deshava, mozhda chak, ako je moguce, i zehru vishe nego onda kada smo bili u toj 'nakoj vezi

dragi G... tebi je bolje shto sam daleko. a i tvojoj zheni


dragi H... chitam sve, al josh uvijek pishesh loshe kao i onda, mamu mu staru. al neka si ti nasho neku koja zna kuhati, kod mene se nikad ne bi najeo. a ne bi vala ni toliko nadebljo... eto te ko gicko prasic na onim slikama.

I, mrcino jedna... dabogda crk'o

dragi J... sto-posto si dosad ocelavio, to se vec naziralo u 25-oj



dragi K... i ti nikad necesh mrdnuti odatle gdje su te strpali... a moglo je biti bolje.


dragi L... tebi bi najbolje bilo da se ubijesh, ako vec nisi.

dragi M... josh uvijek je california ueber alles, pa nek crknu dushmani. a srecom pa me vishe niko i ne kontrolishe na granicama

N...sve i ako si zhiv - ima neko za koga si mrtav.
da stanem na ovome


