Idealiziranje

[zakonpera]

Covjek je nekad pomalo lud u glavi. Svima se desava da budu u jednoj vezi koja lici na haos, stalni problemi i neslaganja.. sve sto je valjalo u toj vezi je pocetak a onda problemi, ko ce koga i tako to. Kada se razidjemo od partnera nakon nekog vremena se desi da idealiziramo i sjecamo samo lijepih trenutaka iako je bio haos i jedva cekali da izadjemo iz te veze. Ima i tezih, blazih oblika ali pitanje zasto se to desava i kako izbjeci. Vise psiholoska stvar mozda.

[Not My Idea]

.

[krompir i riza]

Pitaj ovu udatu što bi se nakon 9 godina braka vratila bivšem koji je isto tako oženjen. Možda zna.

A dešava se jer su ljudi glupi. Ono pravo.

[quarterback]

Pitaj ovu udatu što bi se nakon 9 godina braka vratila bivšem koji je isto tako oženjen. Možda zna.

A dešava se jer su ljudi glupi. Ono pravo.

[graue_maus]

mozda se naviknemo na tu situaciju , mozda ne vidimo izlaza u nesto bolje , neki se boje biti sami itd...dug je soisak

[anoush]

Pitaj ovu udatu što bi se nakon 9 godina braka vratila bivšem koji je isto tako oženjen. Možda zna.

A dešava se jer su ljudi glupi. Ono pravo.

da se i ja poDApišem na gornje riječi

[male_okice]

u sustini ja se ne trudim da idealiziram nikoga i nista. Ako cemo o ljubavi:Ok sa svakim bivsim je bilo lijepih vremena ali boga mi i onih ruznih. da su prevagnula ona lijepa ne bi bili bivsi. Barem ja to tako gledam.

Oni koji teze da idealiziraju stvari po meni su nezreli da se nose sa problem koji imaju trenutno pa bjeze u proslost ubjeduju sami sebe kako je tad bilo puno bolje zaboravljajuci pritom da su i tad postojali odredjeni problemi. Ali takvi su ljudi uopsteno, vecinom se trude da se sjecaju onih dobrih stvari u zivotu a zaborave lose.

Sad jedan dio ljudi se osvjesti kaze pa stani ipak tad nije bilo tako dobro dok drugi opet uleti u to sve i poslije se kaje.

[krompir i riza]

mozda se naviknemo na tu situaciju , mozda ne vidimo izlaza u nesto bolje , neki se boje biti sami itd...dug je soisak

Vjerovatno govoriš o dilemi da li ostati s nekim u vezi ili ne i to je nešto sasvim drugo. Mada, u svoje ime i iz svog iskustva mogu reći da čim si u dilemi, nema tu hajra dugoročno, možda se i poprave stvari nakratko ali kasnije to sve opet ispliva.

On topic:
Idealizirati bivše je idiotluk samo takav. Možeš se na sekund zanijeti, jer se po prirodi ljudi žele sjećati samo lijepih stvari i potiskuju one ružne. Ali dovoljan je samo jedan gram mozga da skontaš logiku po kojoj bivši ne bi bio bivši da je idealan i da je sve među vama ferceralo kako treba.

Imam u bližoj porodici dva slučaja bez i tog jednog grama mozga, koji su baš zbog ovakvog debilnog razmišljanja ostali praznih ruku.
Kad sam dotičnoj rodici govorila da se okani ćoravog posla, prestane idealizirati bivšeg i uključi malo mozak, ispade da ja ne kontam ljubav, niko nju ne shvata da je on njena srodna duša koja se samo usput izgubila a zaručnik s kojim planira svadbu je 'vaki, 'naki, nervira je, ne shvata je kako ovaj itd .
I ode s bivšim. Rezultat očekivan: nakon mjesec i po 'veze' skonta ne samo da se zajebala već bi sad nazad svom zaručniku. How yes no
I nakon svega dođe s pričom: ''Joj Rižo, što ti imaš sreće u braku, da je meni tako. Joj Neka-random-rodice, kako ja nemam sreće ko ti da me nako tako pazi, da je meni naći finog momka'' Pa napucala bih je po sred glave nogom, na Mars da odleti kad čujem tako nešto

Naravno, i rođak tukmez, kojem je dosadila njegova žena, koja je btw žena za poželjeti, svako bi mu pozavidio, odluči potražiti bivšu jer je s njom mensečini imao 'ono nešto' što mu sad u braku fali. Ne zna ni on šta tačno, ali 'nešto' Dobio što je htio i skont'o da ga je sad stid što je ikad imao išta s tom bivšom, čak i ranije a pogotovo sad, jer je vidio nek stvari. Vratio se ženi, bio umiljat k'o cukica, al' džaba, ništa ne ostaje sakriveno i žena čim je saznala ostavila ga. Dao bi sad hadžo sve bivše za ženu, al' onastvar mu
Nimalo mi ih nije žao, nijednog! I zbog svega mi baš pripadne muka kad vidim sva ova preseravanja.

[male_okice]

riza for president

[anoush]

lijepih trenutaka se sjećam

ali se na staro ne vraćam, da su se htjeli potruditi u pola koliko sam se ja trudila, ne bi bili bivši.

edit: nije toliko ni pitanje truda koliko nekih dječijih furki i bijednih izgovora.

riza for president

+1

[jos_uvijek_sanjam]

Covjek je nekad pomalo lud u glavi. Svima se desava da budu u jednoj vezi koja lici na haos, stalni problemi i neslaganja.. sve sto je valjalo u toj vezi je pocetak a onda problemi, ko ce koga i tako to. Kada se razidjemo od partnera nakon nekog vremena se desi da idealiziramo i sjecamo samo lijepih trenutaka iako je bio haos i jedva cekali da izadjemo iz te veze. Ima i tezih, blazih oblika ali pitanje zasto se to desava i kako izbjeci. Vise psiholoska stvar mozda.

To znaci da je pocela ona zdrava faza prebolijevanja, prihvatanja da je stvarno kraj. Sjetis se svega lijepog, bude ti tesko..sjetan si, malo se pocnes preispitivati sta bi bilo kad bi bilo, al i ta faza prodje. Pozelis tu osobu jednostavno, odjednom ti zafali i krenes razmisljati o svim lijepim trenucima. Nema potrebe da izbjegavas, velika je stvar da mozes reci da si s nekim prozivio sve te lijepe stvari..a tu prazninu ce ispuniti opet nove uspomene, s nekim drugim . Tako to uvijek biva..Puno je lakse prihvatiti gubitak, tj propalu vezu, kad pamtis po dobrom tu osobu i vase dane. Bolje to, nego da mrzis .

[jos_uvijek_sanjam]

u sustini ja se ne trudim da idealiziram nikoga i nista. Ako cemo o ljubavi:Ok sa svakim bivsim je bilo lijepih vremena ali boga mi i onih ruznih. da su prevagnula ona lijepa ne bi bili bivsi. Barem ja to tako gledam.

Oni koji teze da idealiziraju stvari po meni su nezreli da se nose sa problem koji imaju trenutno pa bjeze u proslost ubjeduju sami sebe kako je tad bilo puno bolje zaboravljajuci pritom da su i tad postojali odredjeni problemi. Ali takvi su ljudi uopsteno, vecinom se trude da se sjecaju onih dobrih stvari u zivotu a zaborave lose.

Sad jedan dio ljudi se osvjesti kaze pa stani ipak tad nije bilo tako dobro dok drugi opet uleti u to sve i poslije se kaje.

Nikad u zivotu nisam pozelila da se pomirim sa nekim bivsim. Napatim se nekako pred kraj te veze, dok prelomim da je prekid neizbjezan, bude mi tesko, budem i ljuta i tuzna, ukratko sva u haosu-iznutra. A onda kad prekinem, osjecam olaksanje i onaj osjecaj neke bliskosti sto sam imala prema toj osobi, zamijeni se nekom cudnom odbojnoscu. Ne u smislu da ga mrzim, da mu zelim nesto lose. Jednostavno ni u ludilu ne mogu da se zamislim vise nikad s tom osobom. I iz iskustva drugih, to vracanje na staro nikad ne zavrsi dobro. Ako je puklo jednom, ma puknuce jos 100 puta.

[G I A]

Tako je u 20tim ego