Lista najboljih postova - po izboru forumaša

Rasprave na razne teme... Ako ne znate gdje poslati poruku, pošaljite je ovdje.

Moderator: O'zone

User avatar
Chmoljo
Forum administrator
Posts: 34003
Joined: 05/06/2008 03:41
Location: i vukove stid reći odakle sam...
Has thanked: 23 times
Been thanked: 78 times

Re: Lista najboljih postova - po izboru forumaša

Post by Chmoljo » 24/06/2013 09:35

Tema: neka... :D
Citat: kalesijski slavuj
sve ovo sto gore pise sam i radio prosle godine na moru sa jednom 45 godina njemicom u prisustvu to zelim naglasiti i podvuci njenog 55 godina starog muza.
upoznali se na plazi i tako malo po malo zavede me. uvede me u njihovu hotelsku sobu i zamoli me da njen muz ostane u sobi i gleda. meni nije smetalo. a zasto bi?
ona je vodila igru, njen muz je vezo njene ruke za krevet a od mene se trazio grub nemilosrdan sex. eh ja sam moj dio posla na puno zadovoljstvo svih odlicno odradio. trajala je romansa punih 8 dana, JA, NJEMICA I NJEN MUZ, hrana, pice sve i svasta sve na racun njenog muza. ja sam ti sportski gradjen, u dobroj kondiciji, uvjek sam se bavio sportom, pun sange (3 mjeeseca prije mora sam radio na istovaranju brasna u gradskoj pekari) i dobro sam obdaren!

strasno mi se svidilo sve ovo igranje. na rastanku sam dobio i nesto para a i 2 puta sam zimus bio kad njih u berlinu u posjeti. pokusam preko njih da sredim neku vizu u njemackoj, pa vidicemo.

njemice su lude sa njeznom predigrom i grubim nemilosrdnim sexom.
TOTALNO LUDE!
Citat: kalesijski slavuj
evo onda idemo dalje:

u zadnjih par mjeseci sam imo priliku "zavesti" 4 nase domace cure. stavim u auto, vozim izvan grada (carsije, kalesija ti i nije neki grad), sve i jednoj svjetle oci zna sta joj se sprema. dodjemo na odrediste, izveden iz auta, uzmem konopac da je vezem za kuku od auta e onda ti pocinje vriska, cika i bjezanje. nisam ja neki manijak da ganjam po sumama bosanskim, pustim nek idu djavo ih nosio. POBJEGNU MI!
eh te 4 cure i njihove prijateljice po carsiji pricaju na sav glas da sam ludi manijak, cijela me carsija zna.
raja nasa bosanska kao sto i sami znate, prihvata sve zdravo za gotovo.
LUDI MANIJAK i gotovo! prodjem carsijom, za mnom dovikuju:"Mensure, ponesi konopac carsija je puna zena"!
ne mogu ziv ostati, a strankinje ti znaju za fantaziju i za strankinje nisam LUDI MANIJAK nego pravi sexualni majstor i intelektualac.

nase ti cure sex ne vide kao uzitak nego ko neku obavezu. legnu, vrisnu kad ubodes i vrisnu kad svrsis. sta da kazem?


kalesijski slavuj je napisao/la:

ma niko mensu nemoze otjerati!
nemam ja internet subotom i nedeljom, mogu jedino radnim danima od 09.30 do 17.30, mislim internetovati.

a cudan je zivot ljudi moji, jos kao malo dijete sam volio igre sa konopcima!
ja kao dijete od 3 godine sam po kuci vezivo stolicu za stolicu, pa stolicu sa sto, pa svasta nesto za svasta nesto, pravio svakorazne cvorove pa zasjede ukucanima da se podpletu i padnu. jos kao djete od 3 sam shvatio da jedan genie sa konopcem sve moze! mati i otac po mahali pricali:"nas menso je jeftino dijete, das mu konopac i on miran i dan i noc"!
moji vrsnjaci igrali se s loptom pa eto im i sad lopta pa nek igraju a menso ce lijepo u bijeli svijet zahvaljuci konopcima.
kada sam u sa 12 godina prvi put zaveo i povalio jednu tada 20-godisnju curu i osjetio slasti sexa, bilo je samo pitanje dana kada ce te dvije stvari (konopac i sex) koje volim i koje mi se svidjaju postati jedna stvar i jedan uzitak.

i postalo je sta je postalo....


User avatar
Chmoljo
Forum administrator
Posts: 34003
Joined: 05/06/2008 03:41
Location: i vukove stid reći odakle sam...
Has thanked: 23 times
Been thanked: 78 times

Re: Lista najboljih postova - po izboru forumaša

Post by Chmoljo » 05/05/2014 00:11

Tema: Miševi u Sarajevu
JimMorrison wrote:Čujem da je u Sarajevu propao tender za deratizaciju pa da se broj miševa povečao na alarmantnu razinu. Zanima me da li je to istina s obzirom da idem u Sarajevo uskoro? Da li se miševi nalaze svugje po stambenimobjektima, mogu li u hotelu očekivati miševe u sobi, zahodu, hodniku... (inače mislim ići u Hotel Grand). Da li je situacija ovakva ili su to mediji prenapuhali?
Šemso_Bonaparta wrote:Dobri moj Džime,

Znači ovi hrsuzi te lažu i lože...sve kao šega šala pošalica...a u stvari je situacija strašna...miševa ima jako puno...ali ne prijeti ti velika opasnost jer su još uvijek neorganizovani...jedino je problem što su strašno bezobrazni...

...evo jedne situacija skorašnje...čisto da ti dočaram, kako je to...

sjedim ja kući, ono opušteno...boli me briga za sve...malo tv...malo internet...neka pornjava se odgleda...i kontam mogo bi vala izletit na kafu...pomislim u sebi...hm...koga da zovnem...i zovnem ovog havera da popijemo kafu na brzinu...dogovorimo se u 9 kod moje zgrade...i jel on po običaju kasni...kontam ja hoćemol autom il pjehe do grada...ma hajd reko idemo autom...ko će se jebavat pješke po sata...i krenemo mi ka gradu...dođemo u grad...kad nema mjesta za parking džabni...tamo ga vamo ga...obiđemo sve živo al nema mjesta za parking...haj parkiram ga kod suda ondje...kontam valjda neće niko frku pravit naveće...odemo do pravde tamo truba...odemo u spacio i tamo niđe veze...đe ćemo šta ćemo...odemo do opere...tamo nako normala...al sve frajeri...niđe žene...hajmo mi reko lagano do orta...tamo mora valjat...odemo fino u ort...naručimo po pivku...u tom naleti još ovaj jedan haver...malo tu bacimo šuplju hihi pihi...nalete neke ribe poznate...s njima malo u priču...tamo vamo...dogovorim kafu s ovom jednom...i haj kontamo se razilazit...jel...radni dan...ono...do 11-12 i razlaz...ostavimo lovu griži...i krenemo prema autu...usput...skontamo da bi mogli nešto pojest...svratimo do nine po kifle i lagano kroz grad...pa kroz kulovića prema autu do suda...auto tu normala...drot nije ništa srao jer je noć...jel normala...što bi srao...upalim auto i krenem kući...trznem havera prvo...pa onda lagano ćiku...dođem pred zgradu svoju...parkiram...lagano haustor...lift...vrata...i eto me kući nazad

i da se vratim ovo oko miševa...ma brate...bezobrazni su samo tako...stoka odvratna

User avatar
Chmoljo
Forum administrator
Posts: 34003
Joined: 05/06/2008 03:41
Location: i vukove stid reći odakle sam...
Has thanked: 23 times
Been thanked: 78 times

Re: Lista najboljih postova - po izboru forumaša

Post by Chmoljo » 29/10/2014 12:00

Tema: K.K. BOSNA 05/04/1979!!!
MHAB wrote:Opet Bosna šaptom pade. Kako god okreneš od Bosne ne ostade ništa. Kažu da je čak i Boško otišao u penziju. Dovoljno sam star da sam se radovao svim Bosninim titulama koje je osvojila počevši od onih u Jugoslaviji do one zadnje čini mi se 2008. godine sa Jurom. Jedino što ne pamtim i čemu ne svijedočim ličnim iskustvom je titula prvaka druge lige koju je Bosna predvođena Bošom osvojila kada je u Skenderiji u majstorici pobjedila KK Željezničar i kao prvak druge lige ušla u elitno prvoligaško društvo u bivšoj državi.

Dovoljno sam star da pamtim majstoricu u Beogradu koju smo izgubili od Jugoplastike košem Šolmana u zadnjoj sekundi sa zvukom sirene iako smo samo nekoliko minuta prije kraja vodili sa devet poena razlike, a tada nije bilo trice. Nikad neću zaboraviti sreću igrača na tom time out-u nekoliko minuta prije kraja i njihove osmjehe tipičane za mladiće koji vjeruju da je sve završeno ne znajući da će kraj biti izuzetno bolan za sve nas koji smo gledajući ih uz televizore igrali zajedno sa njima u tom za mene tada vrlo dalekom Beogradu. Njihovo životno iskustvo je bilo još uvijek vrlo malo da bi ih naučilo da budu oprezani do kraja. Dakle, Jugoplastici je trebalo da poentira u pet napada više od nas u tih nekoliko minuta i to im je uspjelo. Tada sam prvi put plakao zbog Bosne.

Dovoljno sam star da pamtim spektakularno finale kupa Radivoja Koraća u Banja Luci koje smo izgubili od Partizana. Tada sam drugi put plakao zbog Bosne. To finale je koliko se sjećan odigrano jedne srijede,a onda smo ih u subotu nakon svega nekoliko dana dobili usred Beograda i na taj način faktički ovjerili svoju prvu titulu.

Dovoljno sam star da pamtim i Grenobl i kolo ispred robne kuće Sarajka nakon pobjede u finalu Kupa europskih šampiona. Te godine smo pobjedili sve utakmice kući i jednu, samo jednu, u gostima u toj famoznoj grupi od šest ekipa iz koje su samo dvije prvoplasirane igrale finale jer tada nije bilo završnog turnira koji se danas zove Final four. Pobjedili smo holandsku ekipu Nashua (ili kako se već piše) iz grada Den Bosh.

Dovoljno sam star da pamtim i brku Matijevića, onu lopinu koja je nakon što je proteklo vrijeme utakmice svirala faul na pokojnom Draženu, a ovaj tada još dječak lagano ubacio oba slobodna i donio titulu Šibenci. Pamtim i Vasila Tupurkovskog kako u jednom od svojih džempera dodjeljuje medalje igračima Šibenke. Titula koja je trajala manje od 24. sata. Tada sam treći put plakao zbog Bosne. Sutradan neke relativno sunčane nedelje sam sa roditeljima bio na vikendici i kao svaki dječak zaluđen sportom slušao nedeljni radio prenos fudbalskih utakmica šampionata Jugoslavije. Tada sam u nekim vjestima čuo odluku da se utakmica poništava i da se igra majstorica u Novom Sadu na koju Šibenka neće doći. I dalje vjerujem da smo u Šibeniku bili pokradeni u režiji lopuže sa prezimenom Matijević i da je ovom odlukom kosmička pravda zadovoljena. Isto tako sam siguran da je umjesto Šibenke bila neka od većih ekipa iz bivše države poput Partizana, Jugoplastike, Cibone ili Zadra majstorica se nikad ne bi desila. Takođe sam siguran i da je suđen za nas takav faul utakmica nikad ne bi bila ponovljena. Jednostavno Bosna je bila velika, a Šibenka mala i tako se moralo završiti.

Dovoljno sam star da se pamtim Jefu i njegov bordo kišobran na kome je na svakom od polja bilo napisano jedno od imena naših igrača. Pamtim i palestinske ili arapske studente općenito koji su studirali u Sarajevu i koji bi svaki put dolazili da navijaju za Bosnu kada bi ona igrala protiv nekog od izraelskih klubova. Uvjek su ove utakmice bile jako uzbudljve pogotovo kada bi se igralo u maloj dvorani Skenderije.

Dovoljno sam star da pamtim gotovo sve generacije Bosne od one predvođene rahmetli Kinđetom pa da one predratne sa Nenom, Avdijom, Dževdom dok nije otišao u Cibonu, Radulovićem, Bukvom itd. Pamtim i svoju dječačku sreću kada je jedne subote, vrlo brzo nakon Grenobla, rahmetli Kinđe došao u moju osnovnu školu kao i njegovog autograma na nekom izviđačkom vodiču koji mi se tada prvi našao pri ruci. Na jednoj stranici je bila isprintana crvena ruža, a do nje na bjelom djelu te stranice Kinđetov potpis. Taj list papira je junački izdržao sve selidbe pažljivo čuvan, sve dok nekada tokom rata nije junački položio svoj život kao papir za potpalu peći bubnjare. Sada mi iz ove perspektive to izgleda kao simolično spaljivanje mojih uspomena vezanih za Bosnu sa kojom sam odrastao i koja mi je bila bitna kao i članovi moje najbliže porodice. Nestali su fizički artefakti te ljubavi i ostale su samo uspomene koje blijede sa svakom novom godinom na mojim leđima.

Dovoljno sam star da se sjećam priče za koju ni dan danas ne znam da li je istinita ili samo dobro smišljena anegdota. Pričalo se da su Rašu Radovanovića vodili kod Gordane Magaš na ples da mu poprave kordinaciju pokreta, jer je bio izrazito nezgrapan na početku karijere kada je došao iz Nikšića. Kasnije je ispod ruke provlačio loptu gorostasnom Tkačenku i postizao vrlo elegantne koševe. Kako god bilo hvala ti Gordana makar za iluziju koja živi u mojoj glavi.

I poslije rata sam išao dosta redovno na utakmice i svjedočio usponima i padovima Bosne. I dalje sam je volio, ali to više nije bila ona moja Bosna sa kojom sam odrastao. Nije kriva Bosna, a nisam kriv ni ja. Jednostavno se sve promjenilo. I klub i grad i država. Svima nama je rat napravio nepopravljive promjene.

Prije održavanja ove, ispostaviće se na žalost istorijske sjednice, znao sam kakav je plan jer su neki moji prijatelji članovi skupštine kluba. Umiranje Bosne je trajalo dugo i ona je umrla u teškom hropcu. Kaže se za ljude koji teško umiru da kaju grijehe. Svoje ili tuđe. Za mene je način na koji je umirala Bosna samo potvrda toga. Siguran sam da je svojom teškom i dugotrajnom bolešću kajala naše grijehe za sve što smo joj uradili od rata do danas. Patila se i jako teško umrla kajući sve naše zablude i želje da budemo veći nego što smo to mogli biti. Najčešće nevini najviše pate. Nisam plakao čak nisam bio ni previše tužan taj dan, tu srijedu kada se održavala sjednica. Učinilo mi se da je licemjerno biti tužan u srijedu, ako u utorak, dan pred skupštinu, zaokupljen svakodnevnim preživljavanjem, nisam ni pomislio na skupštinu niti mi je Bosna bila na kraj pameti kao ni većini onih koji sada za njom jako i bučno žaluju optužujući sve i svakog za propast Bosne. Tipičan duh palanke koji je preplavio ovaj grad. Nije samo Bosna umrla u ovom gradu. Umrlo je mnogo drugih sportskih klubova, ali ni jedan od njih nije bio ono što nam je bila Bosna. Da se ja nešto pitam (ali na žalost ili sreću se ništa ne pitam) na njen grob bih postavio stećak. Smrću Bosne nestao je jedan možda i najvažniji simbol našeg grada iz njegovog najsretnijeg vremena još od trenutka kada je Princip ubio Ferdinanda, Tih deset godina koje počinju negdje početkom druge polovine sedamdesetih godina prošlog vijeka i završavaju se sa olimpijadom su najuspješnije godine ovog grada u svakom pogledu, a upravo je Bosna najsjajniji simbol tog perioda.

Ovo sam počeo pisati kao obični post, sa željom da repliciram nekim koji su već nešto napisali, ali je nekako raslo i pretvorilo se moje intimno opraštanje od Bosne kakvu sam znao, volio i uz koju sam odrastao. Sve ovo što će se dešavati u budućnosti neće biti moja Bosna. Ovo ne znači da Bosna Royal ne treba postojati niti da je možda u budućnosti nećemo zavoljeti i bodriti uključujući i mene. Tom novom klubu želim sve najbolje, puno godina postojanja i što je moguće više titula, ali će za mene on uvijek biti Royal kako se god bude zvao. Prava Bosna može biti samo jedna kao i što je samo jedan pravi Valter, dok su svi drugi lažni.....
link na post: http://www.klix.ba/forum/k-k-bosna-05-0 ... 1s175.html

User avatar
Chmoljo
Forum administrator
Posts: 34003
Joined: 05/06/2008 03:41
Location: i vukove stid reći odakle sam...
Has thanked: 23 times
Been thanked: 78 times

Re: Lista najboljih postova - po izboru forumaša

Post by Chmoljo » 25/12/2017 01:26

TEMA: IT Poslodavci u BiH - Utisci, komentari . . .
ExNihilo wrote:Ko je mislio da neću odgovoriti, taj se i prevario. Izvinjavam se na kašnjenju. Nemamo svi tu sreću da radimo u firmi gdje je top prioritet menadžmenta raspravljanje s anonimusima po forumu. Ali zato imamo mentalno zdravlje. :)

Najprije da nešto razjasnimo. Mišljenje koje sam inicijalno ovdje postavio, o NSoftu kao toksičnoj radnoj sredini, mogao sam pokušati argumentirati diskreditujući pojedince koji "vrte kolo". Pa tako, primjerice, mogao sam pisati da vlasnik nije dovoljno pismen ni da odvoji rječcu "ne" od glagola, što je vidljivo iz njegovih postova. Ili, kao što je neko već spominjao, mogao sam udarati ispod pojasa i forsirati činjenicu da je direktor NSofta sin HDZ političara. Konačno, mogao sam se razbacivati javnim tajnama u našoj maloj kompaniji, poput one da voditeljica HR odjela, na čije izvještaje se ovdje Igor poziva, po Igorovom vlastitom mišljenju, kao i mišljenju direktora firme, nije kompetentna za posao koji radi, te da njen odjel predstavlja usko grlo u kompaniji, zbog čega je smjena iste planirana x puta, bezuspješno, uzevši u obzir da se drži za poziciju čvršće od Bashara al-Assada.

Međutim, nisam pisao takve stvari, nisam upirao prstom na pojedince, nisam probleme individualizirao, je l' tako? Tako je, a ima i dobar razlog zašto nisam. Razlog je, pazite-sad-dobro-nsoftlije, taj što napad na ličnost i nije argument već retorička i logička pogreška formalno poznata kao ad hominem. A nije ni pristojno.

Dakle, da do kraja banaliziram, ako kreten kaže da je nebo plavo, on je rekao istinu bez obzira što iza te tvrdnje stoji kreten. To iz razloga što plavetnilo neba ne zavisi od našeg hipotetičkog kretena. Samim tim, osporavati da je neblo plavo, preko diskreditacije kretena, nije validan retorički proces i pogreška je logičkog rezona. Koliko god se upirali da diskreditujemo ličnost koja postavlja argument, kako bi sam argument izgledao manje vjerodostojno, to još uvijek ne negira argument. Istina nikada ne zavisi od osobina govornika - već snage argumenata koji je prate.

Shodno tome, baš kao što NSoft ne mora, obavezno, biti deseti krug Danteovog pakla samo zbog toga što ova ili ona individua ne poznaje pravopis ili nije kompetentna za posao koji radi, tako ni istinitost argumenata koje sam ovdje predstavio ni na koji način ne zavisi od toga da li je mene neko častio ili ne, da li sam tokom radnog vremena kuckao po Viberu ili ne, pa čak ni od toga jesam li bio dobar radnik ili ne, jer i najgori radnik može reći istinu.

Da sumiram, pisao sam isključivo o sistemskim problemima unutar firme. Makroklimi. Onim stvarima koje tište prosječnog NSofta radnika, koje su stvar organizacije i kulture kolektiva, a umjesto kontraargumenata dobio sam brutalan ad hominem, linč i diskreditaciju na ličnoj osnovi. Da li NSoft manje manipulira radnicima, na način detaljno pojašnjenjen u mojim prethodnim postovima, ako utvrdimo koliko puta sam bio na čašćenju? Je li no rules manje apsurdan, zbog razloga ranije spomenutih, ako utvrdimo jesam li dolazio na posao u 8 ili 10? Na koji tačno način podaci o visini mojih primanja demantuju, primjerice, tvrdnje o utaji doprinosa i varanju radnika? Eto, to bih volio da mi neko pojasni iz NSoft kazamata.

Dakle, hajde gospodo da složimo kako je autor ovih redaka šupak. Kako to, još uvijek, negira sve što je iznešeno o NSoftu na ovoj temi, i to ne samo s moje strane, uključujući "dobrovoljna" smanjenja plaće, velikobratovske ankete na kojima se vidi identitet osobe kraj opcije za koju glasa, obračun s ljudima koji anonimno postavljaju taboo pitanja, otkaze po principu "napusti firmu momentalno" i sve ostalo što je Igor u svom postu preskočio, i tako prešutno potvrdio?

I sada ja trebam biti dovoljno naivan, pa pristati da se fokus pomjeri sa NSofta na mene lično, trebam biti dovoljno glup, pa dozvoliti taj logički feler zamjene teza? Sada bismo se, na ovoj temi, svi kolektivno trebali, valjda, baviti pitanjima visine moje plaće, tabiriti da li sam konzumirao MM ili kolu, te analizirati kakav sam kao čovjek, umjesto da se, što naslov teme sugerira, bavimo uvjetima koji daju IT poslodavci, što sam i činio u svojim postovima.

No, dobro. Evo, ja ću biti dovoljno glup. Ne zato što je NSoft napadom na ličnost odgovorio na makar jedan problem sistemske prirode koji sam ranije podcrtao, već zato što, ako pomjerimo fokus sa makro nivoa na mikro nivo, te stvarnim primjerima predstavimo kako se gospoda odnose prema običnom radniku, tek tada će se iscrtati prave konture mentalnog logora zvanog NSoft. No, prije toga - dva disclaimera.

Prvo, eksplicitno negiram da sam osoba koju su prozvali na ovom forumu. :D Sve informacije koje se tiču te osobe, a koje ću iznijeti, saznao sam i/ili pribavio iz posrednih izvora, zbog čega je moj odgovor dodatno odložen, te ovdje, kao dobar kolega, branim istog od linča. Uostalom, sudbina svih nas, koji smo emigrirali iz ludila NSofta, ne razlikuje se mnogo. Kolegu ću henceforth oslovljavati kao The Kolega.

Drugo, na pisanja forumašice (F)Emily se neću osvrtati. Primarno, zato što je riječ o tek još jednom kamikazi za Velikog Vođu koja je, eto, pukom koincidencijom, nevjerovatnim spletom okolnosti i igre slučaja, postirala nekoliko minuta nakon Vođe. Ali, i zbog toga što nije rekla/rekao (jer ne znam o kome se radi) ama baš ništa iole smisleno. Dakle, čak i ako pristanemo na ličnu diskreditaciju kao validan modus rasprave, još uvijek je nemoguće odgovoriti na "šta-reći-koju-posluku-porati" argumente, a u takve svakako spada i njena udarna teza da je The Kolega loš čovjek jer je dolazio na čašćenja.

Without further ado. Let the games begin.

Image
igorkrezic wrote://HR
Cekali smo godinu dana da zavrsi popis materijalne imovine. Imao je arogantan stav u komunikaciji s klijentima i kolegama zbog čega smo ga opominjali. Imao je plaću 1500 no bio je nezadovoljan i mislio da treba veća biti.
Hajde da razložimo ovaj HR quote na tri optužbe: a) čekali smo godinu dana da završi popis materijalne imovine, b) arogantan stav u komunikaciji s klijentima i kolegama, c) nezadovoljstvo plaćom.

a) Popis imovine

Nsoft je firma sa višemilionskom vrijednošću imovine. Nikada u njenoj historiji iliti ga povijesti nije napravljen popis iste. To je, pored očiglednih praktičnih koristi, obaveza po Zakonu. Ne samo da popis imovine nikada nije napravljen već je tokom godina postojanja firme upravljanje imovinom vršeno tipično balkanski: ako ti zatreba, ti imovinu odnesi kući. Ili pokloni. Prijateljima, radnicima, drugim firmama. Naravno, nikada ne vodeći računa o tragu kretanja imovine, eventualnoj otpisanosti, ispravnosti i slično. Sve što u firmi postoji jeste knjigovodstveni trag: imovina je kupljena u nekom trenutku i ušla je u firmu. Gdje se, nakon toga, nalazila, u kakvom stanju, ko ju je koristio, kako je identificirati među mnoštvom slične opreme - sve su to podaci koji nikada nisu generirani.

The Kolega dolazi u firmu i uočava haos postojeće prakse koji, zapravo, predstavlja institut probijanja pravne osobe i kao takav može dovesti do pravne odgovornosti menadžmenta. Da bi spasio situaciju, koliko je to moguće, s obzirom da je revizija firme bila na pomolu, a revizija uvijek insistira na transparentnom popisu stalnih sredstava, Kolega ostaje danima po 10-16 sati u firmi, povremeno i iza ponoći, što je vidljivo iz internog sistema praćenja radnog vremena zaposlenih (gospodina Igora pozivam da se ne libi postaviti screenshot istog), te priprema popis stalnih sredstava, a koji revizija prihvata, što je vidljivo iz izvještaja revizije (gospodina Igora pozivam da se ne libi postaviti screenshot istog).

Image

U svim normalnim firmama, odgovornost The Kolege bi tu završila. To iz razloga što, po logici stvari, odgovornost za knjigovodstvo stalnih sredstava i amortizaciju potpada pod ingenercije odjela Finansija/Računovodstva, kojima je The Kolega pripadao, a s obzirom da stalna sredstva =/= imovina, jer je imovina širi pojam, odgovornost za imovinu, odnosno njeno popisivanje i upravljanje istom (u smislu alociranja po korisnicima/lokacijama, taggiranja, održavanja) spada pod obaveze Administracije.

Međutim, The Kolega odlučuje dobrovoljno da ide extra mile, te završi i tuđi dio posla. U tom smislu, vrši pripremne radnje: a) nabavka inventory management rješenja koje bi omogućilo efikasno evidentiranje i praćenje svih aspekata imovine. Obavljeni su razgovori sa svim dostupnim dobavljačima takvih rješenja, kako lokalnih, tako i inostranih, te je izabrano rješenje sa najpovoljnijim odnosom cijene i funkcionalnosti b) Setup rješenja i prilagođavanje istog specifičnim potrebama kompanije (kakva je NSoft), c) Saradnja sa NSoft sistemcima kako bi se napravio jednostavan template koji će osigurati decentraliziran i bezbolan popis imovine preko voditelja timova, a potom prosto importirati u inventory management rješenje, d) proveden testni popis.

A onda spektakl. The Kolega saznaje da popis imovine, zapravo, nikada prije nije napravljen. Praktične implikacije su mind-boggling. Naime, to znači da sve i ako se napravi popis, dakle ako se popiše sva imovina koja u datom trenutku postoji u firmi, prosto ne postoji način da, primjerice, od 10 identičnih televizora, koji su sukcesivno nabavljani kroz određeni vremenski period, odredite koji televizor je zapravo nabavljen prije, a koji kasnije, jer ih nikada niko nije taggirao, a od datuma nabavke će zavisiti amortizacija. Amortizacija je, opet, faktor koji utiče na dobit, naročito u firmi sa višemilionskom imovinom.

Da stvar bude problematičnija, dio imovine koji se vodio u knjigama - prosto ne postoji, jer se imovinom firme, kako sam ranije naglasio, upravljalo kao ličnim vlasništvom. To, opet, implicira da bi popis neminovno vodio ka otpisu imovine u vrijednosti više stotina hiljada maraka, što je značajna devijacija aktive i supstancijalno mijenja knjigovodstvenu vrijednost same firme.

Logično, The Kolega je o ovim praktičnim implikacijama upoznao i opetovano upozoravao voditelja, te zatražio smjernice, jer ne možeš tortu od govana praviti. Voditelj, koji nije imao odgovor, navodno je upoznao menadžment sa problematikom. Međutim, odgovor, odluka ili smjernice nikada nisu stigli. Valjda su ljudi imali prečeg posla. Poput raspravljanja po forumu, naprimjer.

I zaključak NSofta je - čekali smo ga da završi popis imovine. A koga ste, gospodo, čekali svih prethodnih godina? Tako to radi NSoft. Najprije se ne radi godinama, piša se po Zakonu, pa se tumara u košmaru nejasnih ingerencija i odgovornosti, pa najebe onaj ko pokuša ispraviti kormilo.

b) Komunikacija s kolegama i klijentima

Evo priče koja tako plastično, tako nijansirano, tako višeslojno dočarava šizofreniju rada u NSoftu. Hvala, gospodo, što ste mi omogućili da je podijelim.

The Kolega dobiva e-mail od klijenta T. da faktura koja je isporučena pomenutom klijentu nije ispravna. S obzirom da se source podaci o potraživanjima direktno povlače iz internog sistema, kojem The Kolega nema pristup, on šalje e-mail prodajnom agentu K., koji održava klijenta T., te koji ima pristup sistemu, sa molbom da provjeri iznos potraživanja. Riječ je, otprilike, o dvije minute posla. Dakle, klik na sistem, log in i pročitaš broj.

Međutim, K. odgovara da ne može provjeriti, te traži od The Kolege da provjeru izvrši sam. The Kolega ga upoznaje sa činjenicom da nema pristup sistemu. K., potom, sugerira da, u tom slučaju, voditelj odjela Finansija treba provjeriti informaciju smatrajući da to nije posao za njega, tj. za K.

Mala digresija na ovom mjestu. Etablirana praksa u firmi je da prodajni agenti provjeravaju reklamacije, što nikada nije predstavljalo kamen spoticanja. To je, prije svega, zbog toga što je posao banalan. Kao da pitaš nekoga koliko je sati, a on ti odgovori da nije njegov posao da ti obezbijedi tu informaciju.

Dakle, K. insistira da voditelj Finansija provjeri informaciju. Međutim, gle vraga, voditelj nije prisutan u uredu, a uz to je informatički nepismen i svakako ne zna koristiti pomenuti sistem, zbog čega The Kolega, nakon pojašnjenja da voditelja nema, još jednom moli K. da ovaj to učini - kada bude imao vremena.

K. odgovara da The Kolega treba nazvati voditelja, uzeti njegove pristupne podatke za računar, a potom i pristupne podatke za sistem, te provjeriti sam informaciju. Koliko god prijedlog bio apsurdan, The Kolega zaista zove voditelja. Nakon objašnjenja situacije, citiram odgovor voditelja: "Reci K. da se napuši kurca". Kraj citata.

The Kolegi svezane ruke. Balansira između bahatog kolege i nezainteresovanog voditelja. Naravno da neće reći ono što mu je voditelj naložio da kaže. S druge strane, ne može nijednog natjerati da pomogne. I šta da radi? Da trči HRu i plače? Da moli ljude da rade svoj posao?

Naredni radni dan, nakon što je shvatio da se nijedan od aktera neće smilovati i provjeriti reklamaciju, The Kolega će zamoliti treću osobu koja ima pristup sistemu da provjeri potrebnu informaciju, te potom samostalno riješiti problem sa klijentom. Po rješenju problema, The Kolega e-mailom obvještava K., voditelja Finansija, te voditelja Prodaje da je problem riješen. Na taj e-mail, K. ironično odgovara: "Samo da se zahvalim na brzoj reakciji".

Čovjek ne radi svoj posao, a ipak ima obraza da prigovara drugima na brzini kojom završavaju njegove zadatke. Na provokaciju i bahatost, The Kolega mu odgovara, parafraziram: "Tu smo da pomognemo svaki put kad tebi bude mrsko raditi svoj posao".

Ako se pitate zašto K. daje sebi za pravo da se tako ponaša, dakle neprofesionalno i bahato, odgovor se može naslutiti iz mojih prethodnih postova. Zato što je lični prijatelj direktora firme i voditeljice HR, što će reći dio jaransko-poltronskog kruga, te kao takav osjeća slobodu da odbija radne obaveze ako mu se ne sviđaju. Pripada klasi Nedodirljivih. Koincidentalno, važi za najveću ljenčinu u firmi.

Evo šta se dešava dalje. Po odgovoru na provokaciju, K. kmeči direktoru i pokazuje e-mail. Da, reakcija na nivou predškolskog uzrasta, ali zanemarimo to. U roku od nekoliko sedmica, The Kolegi se priprema show trial. Tako to biva u NSoftu kada se usudiš kontrirati Nedodirljivima.

Staljinističko suđenje se generalno odvija po sljedećem šablonu. Najprije glasnik, jednog lijepog dana, žrtvu potapše po ramenu, te sugerira da HR želi momentalno obaviti razgovor s istom. Faktor iznenađenja je presudan. Žrtvi se ne smije dati vremena da pripremi svoju odbranu. U sali za sastanke već čekaju HR i voditelj odjela. Prije samog suđenja, retroaktivno će kopati po radnim zadacima žrtve ne bi li pronašli određenu grešku, te reverse engineerati razlog za otkaz. Ukoliko istu pronađu, predstavit će je kao neoprostiv propust i pokazati na izlazna vrata. Naravno, stvarni razlozi će ležati u tome što je žrtva, zapravo, stala na žulj nekome od Nedodirljivih.

Međutim, ukoliko ne mogu pronaći takav propust, ukoliko nema ničega što bi se zakonski moglo okarakterisati kao teža povreda radne obaveze, kao što nisu mogli u slučaju The Kolege, onda se zadovolje opomenom kao instancom koju zakonski moraju ispoštovati prije samog otkaza. U tom smislu, The Kolegi su, kao razlog za opomenu, naveli gornji odgovor na provokaciju karakterizirajući ga kao oblik nepoželjne komunikacije.

Naravno, na pitanje The Kolege o tome zašto K. nije dobio jednaku opomenu, uzevši u obzir da je isti eksplicitno odbio radni zadatak, te započeo provokaciju na koju je The Kolega tek replicirao - odgovora nema.

Ali odgovor su svi prisutni jako dobro znali: u NSoftu postoje jednaki i jednakiji. Jer, kako drugačije objasniti da postoje radnici kojima je dozvoljeno da provociraju, i radnici kojima nije dozvoljeno da odgovore na provokaciju? Prema članu 8. Zakona o radu FBiH, pomenuti slučaj je primjer direktne diskriminacije na radnom mjestu zato što predstavlja, dopustite da citiram Zakon, "postupanje kojim se radnik stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na druga lica u istoj ili sličnoj situaciji".

Nije zgoreg spomenuti i ovaj detalj. Prilikom show triala, The Kolega nije propustio priliku upitati o kvaliteti izvršavanja svojih radnih zadataka. Ima li nekih zamjerki, grešaka ili sugestija? Bez zamjerki. Sve OK. Problem je tek komunikacija. Međutim, kada su The Kolegi gurnuli na potpis opomenu, u istoj je, između ostalog, stajalo da se opominje zbog neizvršavanja radnih obaveza?!

The Kolega odbija staviti potpis na to jer, pobogu, upravo su iskomunicirali da nema zamjerki na njegov rad. HR se pravi nemušt: tobože greška u komunikaciji s voditeljem. Potom odlaze i mijenjaju tekst opomene. To je taj HR odjel na čije se izvještaje Igor ovdje poziva. HR koji, umjesto da pomaže radnicima i štiti njihova prava, podvaljuje istima.

S obzirom da je svaki pedalj NSofta pokriven kamerama, eto divne prilike za istinoljubivi menadžment da pogleda snimak (dobit će od mene datum i satnicu) i tako provjeri gornje navode.

Toliko o komunikaciji s kolegama. A što se komunikacije s klijentima tiče - pozivam NSoft kolektiv da ovdje, dakle javno, postave makar jedan prigovor koji je bilo koji klijent imao na The Kolegu. Ako ne postave, a neće postaviti, osim ako se ne opredijele za još jednu fabrikaciju, tada ćemo se složiti da duguju ispriku.

Usput budi rečeno, krajnje je vrijeme da se nsoftlije odluče: je li The Kolega bio ono što Igor tvrdi, dakle povučen radnik koji nikada nije ni progovorio, ili ono što HR tvrdi, radnik kojeg su opominjali zbog jezika. Jedno prosto isključuje drugo. Preporučujem gospodi da najprije međusobno usaglase priču s kojom će izaći javno jer mučno je čitati kako jedni drugima protivrječe.

c) Plaća

Nakon ponude za zaposlenje, The Kolega napušta život u EU i seli u Mostar. Napušta jednu od najuspješnijih evropskih firmi da bi dao svoj doprinos NSoftu. Naravno, NSoft mu nije mogao ponuditi primanja i benefite kakve je imao na prethodnom poslu. Međutim, jeste (pismeno, te potom više puta usmeno) obećao izmjenu primanja nakon određenog vremenskog perioda. I naravno - prevario.

Prema tome, šta je tačno sporno u tome što je The Kolega insistirao na poštivanju dogovora? U civiliziranom svijetu dogovor se poštuje, koliko god to balkanskoj močvari možda izgledalo neobično. Ne možete se igrati sa ljudskim životima. Kada NSoft toliko nauči, da je dogovor dug, možda mu se klijenti neće sami gasiti sa servera zbog neispunjenih obećanja.

Konačno, sve i da nije bilo obećanja, sama činjenica da NSoft upit o povišici doživljava kao stavku koja radnika markira kao problematičnog, stavku koja u HR izvještaju stoji u istoj rečenici sa navodom o neizvršavanju radnih obaveza, valjda ponajbolje svjedoči o slobodama u tom kolektivu.
igorkrezic wrote:LAZ - Ljudi na najboljim pozicijama su upravo dosli tako sto bi se izborili za svoju poziciju, doticni nikad nije progovorio, a imam samo JEDAN mail od njega u godinu dana.
Možemo se do vijeka natezati ko laže, a ko govori istinu. Međutim, daleko produktivnije će biti da postavimo određeni parametar koji će nas pribiližiti odgovoru. Evo mog prijedloga: navesti imena NSoft menadžera koji su, prije NSofta, imali makar jedan dan iskustva u upravljanju. Pa ako ih nema, ili se mogu prebrojati na prste jedne osakaćene ruke, tada ćemo se složiti da se NSoft menadžeri, prije svega, biraju po principu podobnosti, makar neki od njih istovremeno zaista jesu i kompetentni.

Dakle, da dodatno pojasnim, ja i ne tvrdim da tamo nema kompetentnih ljudi - svakako da ima genijalnih - već tvrdim da kompetencija nije dovoljan uslov, kao što bi trebala biti, već je to bliskost sa ključnim stakeholderima (tri puta pogađati kojim?). Što, opet, ostavlja prostor nekompetentnim poltronima da se uspinju na ljestvici - a oni to rade veoma uspješno. Pa pobogu, u NSoftu ima voditelja koje članovi njihovog tima uče poslu, a koji pri tome nemaju ni dana iskustva u upravljanju. Niti znaju raditi, niti upravljati. Ali su jarani.

Hoćemo se još malo igrati parametrima? Koliki je procenat NSoft menadžera koji nisu iz Mostara (ili ne žive tu većinu svog života) u usporedbi sa procentom radnika koji nisu iz Mostara? Čisto da vidimo penetraciju radnika koji nisu iz Mostara, te samim tim ograničeno poznaju ključne stakeholdere, ka pozicijama moći.
igorkrezic wrote:LAZ - Imate sve djelatnike na web stranici, moje krvi = 0
Nerado prozivam ljude, ali pošto insistirate. Je li brat vlasnika do nedavno bio član menadžmenta u NSoftu, a sada u drugoj članici grupacije? Je li žena vlasnika zaposlena u NSoftu? Je li žena direktora, do nedavno CEO Sparka, a sada menadžer u NSoftu? Da li su n radnika NSofta zapravo srednjoškolski i univerzitetski reunion direktora firme? Jesu li na čelu ostalih firmi u grupaciji mahom sve lični prijatelji, a ne dokazani menadžeri? Nepotizam ne znači samo zapošljavati krv. Sve pobrojano je nepotizam.

Da se nešto razumijemo. Vlasnik kapitala uvijek ima puno pravo zapošljavati koga god želi. Ne osporavam. Samim tim, priča o nepotizmu u NSoftu nije na potpuno istom tragu kao priča o nepotizmu u državnim institucijama. Ovdje je, prosto, riječ o tome da će odgovorni vlasnici prepustiti kormilo kompetentnim ljudima, a ne drugarima iz razreda.

Teško je, preteško, arhetipnom balkanskom gazdi pustiti konce iz ruku i distancirati se od upravljačke strukture. To je problem mnogo širi od NSofta i zadire u srž našeg mentaliteta. Daleko lakše je stvoriti pseudomenadžersku strukturu unutar koje su menadžeri tek produžena ruka vlasničke funkcije. A takva struktura je, po definiciji, zasnovana na povjerenju prije nego na kompetencijama. S obzirom da je povjerenje, obično, najsnažnije među porodicom i bliskim prijateljima, tada je nepotizam prirodan odgovor na impuls očuvanja kontrole.

Uz sve pomenuto, nepotizam djeluje demotivirajuće na rad, a konsekventno i na rezultate koje firma ostvaruje, odnosno koje bi mogla da ostvaruje kada se energija ne bi rasipala na ljigavo dodvoravanje. Jer, ukoliko radnici vide da je napredovanje primarno funkcija poltronstva, a ne rada, prije ili kasnije prilagodit će se takvom sistemu vrijednosti, te više energije alocirati na podilaženje nego na sam rad.

S nevjericom sam gledao zaposlene, uključujući vlastitog voditelja, koji ama baš svaku ideju, aktivnost i prijedlog evaluiraju kroz potencijal kurčenja pred CEOm. Nije važno da li je zadatak zapravo od tercijarnog značaja. Ako može donijeti poene kod direktora, automatski postaje prioritet. I to se ne krije. Nebrojeno puta sam čuo voditelja da kaže, i citiram: "Šta nam vrijedi što smo posao uradili, ako direktor to ne vidi". Frajer ne vidi ništa sporno u toj rečenici. U tom smislu, trule motivacije su nervno tkivo NSofta.
igorkrezic wrote: LAZ - upravo suprotno, jedini problem koji imam u firmi je sto djelatnici paze se “nebi ulizivali”
Možda ti to zaista vjeruješ. Ali uvijek možeš prebrojati koliko ljudi se javi na Slacku kada ti nešto zatražiš, a koliko kada to uradi neko drugi. Empirijom protiv subjektivnih dojmova i distorzije realnosti.
igorkrezic wrote: LAZ - Bar je u NSoft.u jasno sta se misli o nacionalizmu, to je nesto sto toliko mrzim da mislim da ciljano gadjas na to.
Ja i nisam tebe prozivao za nacionalizam. Štaviše, neugodno me je iznenadio tvoj komentar o "nacionalističkoj jazbini" na ovoj temi. Tako da si, bojim se, samog sebe prezentirao u tom svjetlu.

S druge strane, jesam tvrdio da je grad izluđen nacionalizmom. Što je, vjerujem, jasno svakome ko pogleda kukaste križeve i fašističke parole po fasadama zgrada u Mostaru, a nije puno drugačije ni sa ratnim zastavama sa anamo one strane. No, to je već druga tema i nema direktne veze sa NSoftom, osim u toj mjeri da će takvo okruženje sigurno otežati privlačenje seniora.

S druge strane, većina ljudi u Mostaru, a to uključuje i vlasnika, kao i dio zaposlenih u NSoftu, ima taj neki latentni separatizam ugrađen u svoj rezon, čak i kada zaista nisu nacionaliste, a koji je valjda produkt života u toksičnoj sredini i kondicioniranja podsvijesti, pa nerijetko koriste sintagme tipa "izvoz iz Hercegovine" i slično. Ne postoji izvoz iz Hercegovine. Država se zove Bosna i Hercegovina, a Hercegovina je divna regija u istoj.
igorkrezic wrote: LAZ - prvo nije smanjenje placa nego bonusa, ali i place i bonusi se mjenjaju u skladu s poslovanjem.
O tome zašto bonusi de iure zaista nisu plaća, ali de facto jesu, već sam pisao, pa ću se samo citirati:
ExNihilo wrote: Mjesečni bonus. Ovo je totalni šuo. Ugovoriš platu, a oni je u ugovor ugrade kao "neto prije poreza", što znači da plaćaš porez na svoj teret. Onda ti dadnu bonus kojim otprilike namire tu razliku, pa s bonusom dođeš na platu koju si prvobitno i ugovorio. Čemu sve to? Prvo, da mogu pričati kako daju bonuse iako otprilike isplaćuju plate koje su ljudi zapravo ugovorili. Drugo, i daleko važnije, ostavljaju sebi mehanizam smanjenja plaće. Dakle, u bilo kojem trenutku mogu ukinuti "bonus" i time smanjiti plaće, a niko se ne može pobuniti jer je riječ o "bonusu" - dakle dobroj volji menadžmenta. Genijalno, zar ne? :)
Kada Bayern fasuje od PSG, trener je taj koji izađe i preuzme odgovornost. On je birao strategiju, igrače i upravljao kormilom. Tako je to u svim normalnim kolektivima na svijetu - glava preuzima odgovornost i snosi posljedice. Kada NSoft izgubi klijenta, prvi najebu radnici. I najmanji problem je što im se "dobrovoljno" ukine bonus, tj. smanji plata. Daleko bahatije je to što menadžment uperi prst na radnike i kaže vi ste krivi.

Svi su krivi. Prodaja što se ne prati zacrtani rast, developeri što proizvodi nisu stabilni, HR što nema seniora. Samo menadžment nikada nije kriv ni za šta u našem malom sretnom kolektivu.
igorkrezic wrote: LAZ - Upravo sam pregledao ugasene mailove u zadnjih 4 mjeseca. JEDAN momak je dobio otkaz.
Ovo opet neke semantičke vratolomije, a? Kao što Igor gore veli da "ima 0 krvi u NSoftu" jer, čisto tehnički gledano, žena nije krv, brat je u drugoj firmi grupacije, a rodbina drugih menadžera se ne računa kao krv, pa tako i sada, valjda, pod otkazom ne treba računati sve ljude koji su nabijeni pod krinkom "sporazumnog raskida ugovora", izluđeni do mjere da sami daju otkaz ili su nogirani prije >4 mjeseca? Idu im ove if petlje, pravo. :)

Ono što ja znam, from the top of my mind, u zadnje vrijeme da su uklonjeni posredno ili neposredno: G.S., M.R., D.V., M.B., S.R., D.K., a bilo je toga mnogo više.

igorkrezic wrote: //HR
Nakon što se napravila neugodna atmosfera kada /// nije došao na posao a radile su se fakture, što je financijama najaktivnije razdoblje u mjesecu kolege ///// i ///// uključile su HR i predložili opomenu jer se bez obzira na sve njihove pokušaje /// ponašanje nije promjenilo u konstruktivnom smjeru.


Ovo što sada slijedi nije scenario za skeč Monti Pajtona. Ovo što slijedi je just another day at NSoft. Ako iz ovog maratonskog posta koji, evo, pišem, pročitate samo jednu stvar - neka to bude ova.

Dakle, kao što se vidi iz gornjeg odlomka, HR spočitava The Kolegi da nije došao na posao i da je ostavio kolege na cjedilu tokom najaktivnijeg perioda. Hajde da vidimo šta se zapravo zbilo.

Voditelj Finansija tradicionalno dostavlja menadžmentu početkom mjeseca određeni izvještaj, koji predstavlja inicijalnu fazu procesa fakturiranja. Dakle, taj izvještaj eksplicitno priprema i dostavlja voditelj. To iz razloga što samo on ima pristup potrebnim dokumentima za njegovo kreiranje. Zašto NSoft ne dopušta svim zaposlenim unutar jednog odjela pristup dokumentima koji su neophodni za obavljanje posla - to je već druga tema, pa ne bih sada pravio digresiju. Hint: šizofrena kontrola i odsustvo povjerenja u vlastite zaposlene.

Međutim, dešava se da je voditelj zabrljao pomenuti izvještaj. Needless to say, CEO je povilenio i naložio da od sada, pa nadalje i ubuduće, Finansije moraju dostavljati pomenuti izvještaj svakog prvog u mjesecu. Ako prvi padne na nedjelju, to će za Finansije još uvijek biti radni dan. Naravno, neplaćeno. Ali, nemojmo se sada zadržavati nad činjenicom da prenosi menadžmenta u NSoftu imaju efektivnu snagu promjene uvjeta rada definiranih Ugovorom o radu.

Igrom slučaja, naredni prvi u mjesecu je padao baš na vikend. The Kolega je na godišnjem. Van države. Prima e-mail da se od odjela očekuje prisustvo na radnom mjestu u subotu. Ne časeći časa, The Kolega šalje e-mail trojici voditelja koji su, na ovaj ili onaj način, povezani sa radnim procesom. Pita ih prosto pitanje: s obzirom da je a) na godišnjem, b) van države, c) da ne učestvuje u kreiranju predmetnog izvještaja niti ima pristup potrebnim dokumentima, te samim upitno je koliko može pomoći pri izvršenju zadatka, da li je njegova nazočnost neophodna? Podcrtava da, ukoliko oni smatraju da njegova nazočnost jeste neophodna, on će svakako doći. Alternativno, može pripomoći i tako što će raditi remotely.

Bijaše srijeda kada je poslao upit. Avaj, srijeda prođe bez odgovora. U četvrtak, The Kolega šalje novi e-mail. Mogu li dobiti odgovor, pita? Jer, ako će se vratiti u Mostar, valja organizirati put. Ovaj put dobiva repliku da se diskutuje o njegovom pitanju, te će odgovor uslijediti brzo. Međutim, četvrtak prođe bez odgovora.

Osvanu i petak. The Kolegu već hvata panika. Krajnje je vrijeme da se krene za Mostar ako je tamo potreban za vikend. Da ili ne, pobogu ljudi. Binarni odgovor.

Konačno, petak poslijepodne, odgovor stiže. Ja nastavak uopće ne mogu da prepričam. Zato ću pokazati.

Incijalno pitanje:

Image

Vapaj za odgovorom:

Image

Raspravlja se o odgovoru:

Image

Konačno, odgovor:

Image

Potom odgovor drugog voditelja:

Image

I šta ja više trebam pisati o HR odjelu firme koji ovu situaciju predstavi kao "nije htio doći na posao"? Šta pričati, kome, pobogu? Jesam li, onda, bio u pravu kada sam ranije pisao da ljude u firmi ne možeš natjerati da odgovore na e-mail, a optužen sam da lažem?

Gospodin koji se, ako ništa drugo, barem udostojio replicirati, pokušavao je tri dana odgovor dobiti od druge dvojice voditelja, s obzirom da on nije direktno vezan za operativni dio priče, pa nije ni mogao ponuditi bolji odgovor, dok preostala dvojica jesu, ali su ova dvojica odgovornost prebacivala s jedan na drugog, te odbijala dati transparentan odgovor, pa čovjeku nije preostalo ništa drugo nego opredijeliti se za "use your own judgment" odgovor, s obzirom da je alternativa bila - uopće ne odgovoriti. Totalna difuzija odgovornosti i košmar ingerencija.

Prema tome, da li je normalno, umjesto jasnog odgovora, zaposlenom reći da koristi vlastitu prosudbu, a i to prekasno da bi se stigao vratiti u Mostar, a potom mu ovdje zamjerati što nije prekinuo godišnji, koji mu je garantiran Zakonom o radu, te što nije došao da radi za vikend, što po Ugovoru o radu nije obavezan, iako je iskazao volju da uradi i jedno i drugo, ali mu voditelji nisu mogli dati odgovor da li se to od njega i očekuje onda kada je eksplicitno i opetovano molio za odgovor?

Da li je normalno? U NSoftu, jeste. Deseti krug pakla.
igorkrezic wrote: LAZ - NIKAD se nije raspravljalo radi li se za Prvi maj a za praznike jasno receno da izaberete koje slavite.
Prvi maj je državni praznik. Nema se tu šta "birati". Neradni dan, garantiran Zakonom, i tačka.

Jesi li ti lično, nakon što se digla bura oko (ne)rada za 25. novembar, Dan državnosti Bosne i Hercegovine, napisao, parafrazirat ću, "ukoliko želite biti poput državnih uhljeba, onda nemojte raditi"? Jesi li, potom, dodao da više voliš da zaposlenici uzmu slobodan bilo koji drugi dan, umjesto što slijede praksu uhljeba?

Jesi, Igore. I nije sporno da ti imaš taj i takav stav. Ali je sporno što prelijevaš svoje lične stavove na firmu i misliš da je kolektiv obavezan dijeliti ih. Možda neko u NSoftu, za razliku od tebe, taj dan ipak doživljava kao praznik. Zašto bi se on, onda, trebao osjećati kao uhljeb ako ga obilježi?

Pustite firmu da diše. Ne moraju svi dijeliti stavove nekolicine pojedinaca. Ne mora se svaka odluka kondicionirati s vrha emocionalnim ucjenama poput ove da si uhljeb ako ne dođeš na posao 25. novembra. Naravno da prosječan radnik, nakon što pročita takvu izjavu vlasnika, osjeća se obavezan doći na posao, čak i ako nije planirao. Niko ne želi da ga menadžment gleda kao uhljeba.
igorkrezic wrote: Ovo da voditelj moze organizirati svoj odjel bez da ih firma muci pravilima bi trebala biti prednost. Rad u dva odjela ne razumijem, trebao si raditi u jednom da valja.
Što se voditelja i njihove slobode da organiziraju odjel tiče, eh to je tek posebna epopeja. Naime, ako menadžment uspostavi određeno "globalno" pravilo, poput fleksibilnog radnog vremena, tada bi logično bilo da enforceaju to pravilo na nižim nivoima (poput odjela).

Međutim, to nije slučaj. Ne postoji sekundarna kontrola: voditelj kontrolira radnike, ali niko ne kontrolira voditelja. Zbog toga voditelji osjećaju slobodu da overrideaju globalne postavke i uspostave odjel koji de facto funckionira kao enklava unutar (formalno) kompanijske kulture. Iz ovih razloga se dešavaju slučajevi gdje, naprimjer, radnik sluša menadžment kako priča o fleksibilnom radnom vremenu, ali je zapravo prinuđen dolaziti u 08:00.

Radno vrijeme je možda najčešći primjer ovakvog konflikta, ali pitanje seže mnogo dublje. Konkretno, The Kolega je imao voditelja koji je, pred bitnije sastanke, tražio od istog da mu napiše šta namjerava pričati na sastanku, a potom određivao šta od toga smije reći, a šta ne. Valjda je i to redovna praksa u Google? Sama činjenica da je takvog čovjeka neko nominirao za upravljačku poziciju, brutalna je negacija svih vrijednosti za koje se NSoft formalno zalaže.

Dakle, menadžment je taj koji nominalno kreira pravila i kulturu, ali nema snage ili volje da osigura provedbu istih na nižim nivoima. U takvoj situaciji, formiraju se paralelna pravila: s jedne strane, ona koja menadžment proklamira i s druge strane, ona koja su zapravo operativna realnost, pri čemu operativna realnost proizilazi iz ličnosti samog voditelja. Pa tako, ako je voditelj tiranin, rad u NSoftu će biti tiranija za sve radnike koji imaju nesreću da pripadaju tom odjelu. I to sve dok slušaju propagandu kako su u NSoftu kuće od čokolade, a prozori od marmelade.

Iz ovih razloga sam ranije naglasio da je raditi u dva različita odjela, u praktičnom smislu, kao raditi u dvije različite firme. Neuspjeh menadžmenta je to što ne može ili ne želi osigurati da se politika i kultura firme uniformno primjenjuje u svim odjelima već ista zavisi od dobre volje svakog pojedinog voditelja.

Nije, onda, čudno da se u NSoftu periodično dešavaju pobune protiv voditelja. Nekada manje, a nekada više opravdane, ali prave pravcate pobune. Jer u nedostatku mehanizama koji će osigurati da pravo radnika ne zavisi od nečije dobre volje, te nedostatka funkcionalnog HR odjela, jedini način da se radnici izbore za vlastita prava jesu doslovce pobune protiv voditelja. Mi smo ih kolokvijalno zvali "državni udari".

- "Kakvo je ono sranje u XXX odjelu?"
- "Ma izgleda opet državni udar".

:)
igorkrezic wrote: Iz HR izvjestaja

/// je već bio u periodu isključenja s pozicije i radnog mjesta tako da su na sastanku opomene bili //// i ////. ///je čitavu situaciju prihvatio smireno, nije puno govorio niti komentirao. Oko arogantnog stava i načina komunikacije se složio da je mogao drugačije. /// mu je dao konkretne stvari koje treba završiti i motivirao ga na aktivniji pristup i preuzimanje zadataka i odgovornosti. No, nakon sastanka došao je i /// osvrt na opomenu što je vrlo vjerojatno napisao nakon što se konzultirao s nekim, no to ostaje nepoznato. Iz njegovog obrazloženja je vidljivo da se radi o djelatniku koji “potencijalno može napraviti probleme” i koji je nezadovoljan bez obzira na sav trud i vrijeme kolega uloženo u njegovu motivaciju što ne može biti promjenjeno, niti je u mogućnosti bilo kolega iz odjela ili HR-a da to promjeni.

//// je nakon opomene konstantno pratio njegov rad te nas je izvještavao slično kao i //// o oscilacijama u motivaciji i ponašanju. Na kraju je došlo do isteka /// ugovora no zadaci koje mu je /// dao još nisu bili završeni
Opet HR izvještaj i opet spektakl. Ako je The Kolega već bio "u periodu isključenja s pozicije i radnog mjesta" tada HR zapravo potvrđuje da su opomena i sve ono što ju je pratilo predstavljalo tek formalnu farsu. Dakle, quotanim izvještajem HR doslovce potvrđuje moju tezu o staljinističkim suđenjima. Jer, ako je The Kolega bio u procesu isključenja prije same opomene, tada opomena ne može ni ispuniti svoju svrhu, već je tek formalna prepreka koja se mora zadovoljiti prije čistke.

Nakon staljinističkog suđenja, o kojem sam gore već pisao, The Kolega je HRu dostavio pisani odgovor na opomenu, jer zakonsko pravo svakog radnika je da predstavi svoju odbranu pisanim putem. To što je The Kolega koristio institut pravnog lijeka, koji mu Zakon o radu FBiH garantuje, HR karakteriše kao "obrazloženje iz kojeg je vidljivo da se radi o djelatniku koji potencijalno može praviti probleme".

Dakle, to što si odgovorio, što nisi mirno prihvatio da te "pometu", što si ustao protiv farse i pozvao se na Zakon - NSoftu je pokazatelj da se radi o radniku koji može praviti probleme. NSoft ne prašta dizanje glasa ni kada je isto garantirano Zakonom.

Hoće li ikoga iznenaditi ako kažem da, nakon što je The Kolega zatražio da formalno preda na protokol pisani odgovor, voditeljica HR je insistirala da se dokument ne predaje na protokol, već tek pošalje e-mailom, nakon čega će ona utvrditi da li postoji potreba za protokolom, a sve kako bi anulirala pravni efekat istog? To što NSoft ima HR koji kontinuirano pokušava prevariti vlastite zaposlene još bi se dalo i oprostiti, ali to što HR zapolene smatra do te mjere neinteligentnim - nikako. Čuj, molim te, pošalji e-mailom. :lol:

Image

Po predavanju gore spomenutog odgovora, nakon što je The Kolega sistematski, stavku po stavku, pozivajući se na Zakon, pokazao da nije problem u tome što je on odgovorio na provokaciju već je problem u tome što kompanija vrši diskriminaciju, NSoft prećutno ukida sve daljnje disciplinske postupke u ovom slučaju. Naime, Zakon propisuje da se, nakon što firma dadne radniku formalnu opomenu zbog određenog propusta, periodično moraju održavati disciplinski postupci na kojima se evaluira da li je radnik napredovao ili ne. Naravno, nijedan disciplinski postupak nikada nije održan.

Da cijela stvar bude tragikomičnija, te da se pokaže magnituda javašluka u kompaniji, vrijedi reći i to da se, prilikom kreiranja te famozne opomene, a polazeći od činjenice da se NSoft nikako nije mogao pozvati na Zakon o radu FBiH, jer isti ne normira da je ironičan odgovor na e-mail dovoljan razlog za otkaz, NSoft se tobože pozvao na interni Pravilnik. Međutim, bolje upućeni poznaju da NSoft uopće nije imao kreiran Pravilnik, pa samim tim The Kolega nikada nije ni mogao biti upoznat sa Pravilnikom, o čemu svjedoči činjenica da ne postoji dokument kojim The Kolega izjavljuje da je upoznat s Pravilnikom, a upoznavanje radnika sa Pravilnikom je preduslov pozivanja na Pravilnik prilikom otkaza, opomene ili drugih pravnih efekata. Drugim riječima, opomena koju je The Kolega dobio potpuno je pravno ništavna.

I onda je The Kolega "potencijalno problematičan radnik" ako im to objasni, valjda?
igorkrezic wrote:
ExNihilo wrote:Usput budi rečeno, da kažem i ovo. Prošle sedmice kada se pričalo o NSoftu, sjetim se da je ovdje neko postavljao startup Kazoze - gdje se ocjenjuju lokalni poslodavci. Odem, regam se, ocijenim NSoft. Nisam pisao uopće komentar, samo zvjezdice/ocjene dao.

Evo, do danas je ocjena "na čekanju" - odbijaju objaviti. To je otprilike slika NSoft demokratije i slika naših IT startupa - napraviš platformu za ocjenu poslodavaca, a onda cenzuriraš ocjene. :lol:
Dno života.
LAZ - Ovo je nisko, da je istina, imao bi dokaz, jer je on taj ko je radio u financijama.
Dakle, lažem da je Kazoze obrisao moju recenziju o NSoftu? Dobro, evo kako ćemo. Ja ću sada ponovo da ocijenim NSoft na Kazoze platformi i svi zajedno možemo pratiti hoće li ovaj put biti objavljena.

Dva su moguća scenarija. Ili će NSoft opet cenzurirati recenziju, i tako potvrditi moje ranije navode, ili će uložiti nadljudske napore da obuzdaju cenzorski impuls, kako bi pokazali da nisam u pravu, pa će tako, zapravo, napraviti prve korake ka toleriranju drugačijeg mišljenja i odreći se opsesivne kontrole nad utopijskom slikom koju grade o sebi.

To je već win-win situacija. :)

Image
igorkrezic wrote: Ne znam jeli istina da je to rekao, ali i mene zanima sta zelis reci, smeta ti flex a nikad prije 10 nisi dosao, znaci mogao si se usprotiviti i dolaziti u 8.
Nikada prije 10h, a? Pa dobro. Barem takve stvari nisu pitanja subjektivne prirode. Barem to nisu pitanja koja traže slijepo vjerovanje na riječ.

Stoga insistiram da postavite ovdje NManager snapshote (interna evidencija praćenja radnog vremena zaposlenih), gdje se vidi da je The Kolega znao ostajati od 8 ujutru do 3 iza ponoći narednog dana, te da je prva 3-4 mjeseca nabio cca 150h (neplaćenih) prekovremenih, što je Članom 38. stav 1 Zakona o radu FBiH prekršaj po više stavki.

Na kraju krajeva, ne smeta meni koncept fleksibilnog radnog vremena, to nigdje i nisam rekao, već mi smeta to što direktori i menadžeri NSofta nerijetko prigovaraju radnicima koji pomisle da zaista imaju pravo na korištenje pomenutog benefita. Bio sam jasan u toj distinkciji.

Da su navodi o prigovaranju istina, pa valjda se najbolje vidi upravo iz ovog spočitavanja gore da The Kolega nikada nije došao prije 10h. Sve i da nije došao, šta je sporno u tome, ako benefit postoji? S druge strane, ako jeste sporno, tada benefita nema.
igorkrezic wrote: Popljuvao je donacije, mozda zato sto mu nije trebala ona bitna...
Ovdje Igor referira na činjenicu da je The Kolega uputio e-mail s upitom za pomoć jednom momku, kojeg poznaje, a koji boluje od teške srčane mane i hitno mora na operaciju van države da bi spasio život. Gospoda se nisu udostojila ni odgovoriti na e-mail. Ni odvojiti toliko vremena da kažu - ne.

To je ono o čemu sam ranije pričao. Ako si jaran ili ako jaran podnese inicijativu, skupljat će se desetine hiljada, milom ili silom, ma kakva svrha da je u pitanju. Ako nisi jaran, tough luck, nećemo ti ni odgovoriti na e-mail.

Sama činjenica da ovaj i ovakav slučaj Igor gore spominje, u ovakvom tonu, pa valjda ponajbolje svjedoči o kakvim je to ljudima riječ.

Image

Za kraj, cijelim tekstom Igor provlači tezu da The Kolega nije radio. Hajde da je testiramo.
igorkrezic wrote: LAZ - osim sto prljavim trikom pokusava reci da je radio...
igorkrezic wrote: Rad u dva odjela ne razumijem, trebao si raditi u jednom da valja.
igorkrezic wrote: Onaj momak je prica za sebe i po napisanom (200% laz) vidim da se posvetio tome, da je bar toliko truda u rad dao...

- Da li je The Kolega poreskim optimizacijama uštedio NSoftu cca. 45.000 KM na godišnjem nivou, što će se, kroz životni vijek NSofta, prevesti u više stotina hiljada maraka?

- Da li je CEO firme, na mjesečnom sastanku, pred 200 svjedoka, hvalio kolegu zbog navedenog doprinosa?

- Da li je The Kolega, uz pomoć nekolicine drugih zaposlenika, završio studije o transfernim cijenama za kompletnu grupaciju, čime su uštedili cca. 35.000 KM koje je kompanija već bila spremna platiti konsultantskim kućama?

Image

Recimo da The Kolega, osim ovih doprinosa, nije uradio ama baš ništa više. Ništa, nula, nada. Recimo da nije ni dolazio na posao. To bi još uvijek značilo da, kada saberemo sve njegove plaće, i to u bruto smislu, za cjelokupan period koji je proveo u NSoftu, svaku marku je firmi vratio, a potom na nju još tri marke dodao.

Drugim riječima, ako se zadržimo samo na novčanom aspektu njegovog rada, dakle uštede umanjene za bruto plaće, net efekat pokazuje da je radio "besplatno", i uz to NSoftu još stigao donijeti desetine hiljada maraka, pri čemu uopće ne računam novčane efekte koji će se reflektirati u narednim godinama, već se zadržavam samo na godini u kojoj su uštede i napravljene.

A gdje su svi operativni zadaci koji se ne daju kvantificirati, svi neplaćeni prekovremeni, gdje je rad vikendom, gdje su svi side projekti i modeli koje je The Kolega iznio? Projekti i modeli koje je pravio krišom, vikendima, u slobodno vrijeme, jer je imao voditelja koji mu je eksplicitno zabranjivao da pomaže drugim odjelima, a The Kolega se ipak htio dokazati.

I nakon svega - nije radio i nije zadovoljio? Ne, gospodo, niste vi zadovoljili. Kada bi svaki NSoft zaposlenik dao identičan doprinos kakav je dao The Kolega - NSoft efektivno ne bi, uopće, imao trošak radne snage. Dakle, posmatrajući cash flow, iz perspektive firme, The Kolega je "plaćao" NSoftu da radi u NSoftu.

Uostalom, hajde da pogledamo kako je to izgledalo kada je The Kolega odbio produžiti ugovor s NSoftom, te odlučio napustiti firmu.

Image

Vidi vraga. Voditelj izražava žaljenje što gubi vrijednog radnika. Kako sad, najednom, vrijedan radnik, a Igor kaže da je neradnik? I kako to da nije dobio nogu, kao što HR izvještaj sugerira, već je sam odlučio da ide? Jebiga, ekipa, bit će da manipulirati i nije baš tako lako kad druga strana zapravo smije odgovoriti.

Nekako najbolje od svega je to što, nakon ovog posta, ja još uvijek nisam rekao ni deseti dio onoga što bih mogao o NSoftu. Napisano je tek djelić jedne sudbine, a koliko je sličnih sudbina i koliko bi se "priča iz kripte" moglo ispričati kada se ne bismo tek zadržavali na ispravljanju lažnih navoda.

Čudesno je to mjesto. Negdje između žmurenja na poganštinu, oguglavanja na manipulacije i rezigniranog pristanka na montipajtonovsku svakodnevnicu - počne da se otvara domen dubokih spoznaja zbog kojih skoro da vrijedi proći tu golgotu. Shvatiš, tako, u tom suncem opaljenom gradiću, da se i nominalno progresivne ideje pod težinom našeg mentaliteta frankenštajnski izvitopere. Često ti naumpadne ona američka da "ljudi ne napuštaju kompanije, već menadžere". Razumiješ, konačno, da ljudi ne napuštaju ovu jadnu zemlju zbog Bakira, Čovića i Dodika. Napuštaju je zbog nas. Zbog bahatog kolege, primitivnog šefa, poltronskog sistema vrijednosti, toksične sredine, nepotizma, podvala, prevara i manipulacija.

I bez brige. Kakav god gebelovski odgovor da stigne iz Kazamata, replicirat ću. Zbog manjka vremena će moj odgovor možda dobrano kasniti. Ali neće izostati. Konačno, zar ima neko ko zaista smatra da bih trošio svoje dragocjeno vrijeme na pisanje ovog maratonskog teksta, iz puke sprdancije i obijesti, iako mi to može donijeti brojne probleme, da svaka riječ u ovom tekstu nije istina, i da ne smatram kako je ta istina važnija od mog vremena i potencijalnih problema s kojima ću se nositi? Fiat justitia, ruat caelum.

Locked