Libya: #LNA forces have seized full control of the Gwarsha district on the SW edge of #Benghazi, last jihadists are held up in Ganfuda
Plemenski nivo, nisam ni očekivao drugačiju reakciju.Donirajte mi za Pivu wrote:Smrtonosni sukobi u Libiji nakon napada majmuna
http://www.klix.ba/vijesti/svijet/smrto ... /161121107
black wrote:Zlatko Dizdarević
"Idioti" su znali
19. 10. 2016. u 08:00:00
U četvrtak, 20. oktobra, pet je godina otkako je ubijen Gadafi. Neko je u raji nekada davno, ranih osamdesetih, kazao kako mu uvijek, kad se pomenu Libija i Gadafi, padne na pamet golf dvica.
Nije trebalo objašnjavati da mu se stari, inženjer, vratio odande pun para, kupio "dvicu" i stalno pravio kombinacije kako bi ponovo tamo. Gdje su škole, bolnice, stanovi za tek vjenčane, struja, poljoprivredno zemljište itd. bili besplatni.
Danas, pet godina otkako je "diktator" zvjerski ubijen i izmasakriran u ime, naravno, demokratizacije i ljudskih prava, na pamet mi pada sjajna rečenica napisana u svijetu povodom kultne knjige Naomi Klein Doktrina šoka – Uspon kapitalizma katastrofe. Ta rečenica glasi, "ovo je zastrašujuća priča o tome kako neki mlate novac dok se ostali mlate međusobno... "
Malo je velikih historijskih smradova, hinjski, prevarantski, zločinački i ciljano izvedenih a tako brzo razotkrivenih do kraja kao što je inicijalna laž o tome zašto je i kako je Gadafi ubijen. Pa ipak, jedina posljedica tog razotkrivanja je nastavak iste priče o razaranjima na drugim mjestima po Bliskom istoku. To jest ravnanje terena, fizičko i psihičko, svugdje tamo gdje su pokradeni pokušali dignuti glavu. I opet sve u ime demokracije i ljudskih prava.
U onoj knjizi Naomi Klein brutalno precizno opisuje smisao tzv. Čikaške škole ekonomskog pravovjerja i filozofiju Miltona Friedmana čije se teorije o tome kako slobodno tržište i demokracija kroče ruku pod ruku urušavaju u moru krvi. A oslanjale su se, zapravo, na kolektivnom "pranju mozga" onih što su se mozgom služili. Trebalo je tako osloboditi teren za "mlaćenje novca". Kome nije jasno o čemu se radi, neka se samo prisjeti kako je Friedman, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 1976, glasno tvrdio, uz sve ostalo na istom tragu, kako "Pinochetova vladavina nije nasilno razaranje demokracije, već njegova suprotnost!"
Smisao svega na Bliskom istoku, od Gadafija do danas, jeste pranje mozga svima koji su bili na tragu ekonomskog pa tako sutra i političkog emancipiranja jer su takvi počeli postavljati pitanje pljačke onoga što je njihovo. Praksa i treninzi tog "pranja mozga" ustanovljavani su u tajnim psihijatrijskim klinikama Amerike još uoči i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Programe je nadgledala CIA-e uz pripadajuće agencije. Jedan od prvih realizatora je bio dr. Ewan Cameron. Nagrađivan je zato u kontinuitetu mjestom predsjednika Društva psihijatara Amerike, pa Kanade i konačno Društva psihijatara svijeta. Sve tragom teorije da se pamet i pamćenje mogu pobrisati elektrošokovima, da bi se stvorila slobodna "ploča" na koju se može nadograditi ono što se hoće.
Teorija "šoka" od tada je razvijana do danas. Kada je ubijen Gadafi 2011. godine prvo su rekli da ga je pogodio metak u glavu. I da počinju sloboda i demokracija u Libiji. Američki predsjednik Obama, također dobitnik Nobelove nagrade za mir tačno dvije godine prije zvjerske likvidacije Gadafija (tada je kazao kako to doživljava kao "poziv na akciju") toga dana izjavit će kako je to " historijski trenutak a međunarodna zajednica sada želi da razvije međunarodni poredak u Libiji". Tadašnja ministrica za vanjske poslove Amerike Hillary Clinton ušla je u historiju egzaltiranim uzvikom: "Došli smo, vidjeli smo, i on je mrtav..." Malo kasnija izjava je već malkice uljudnija: "Ubijen je jer je namjeravao da stvori pan-afričku valutu sa zlatnim pokrićem (kontra petro-dolaru), srušen je zbog francuskih interesa u Sjevernoj Africi i Sahelu, ali i zbog novootkrivene nafte u Libiji". Zapad je tada tražio produžetak koncesija za dalju eksploataciju, a ni do tada eksploatirano nije plaćeno.
I ostali iz štaba za brisanje Gadafija s "ploče koju treba promijeniti" su likovali. Američki potpredsjednik J. Biden je kazao: "Oslobodili su se diktatora, sada imaju priliku". N.Sarkozy, dokazano poduprt Gadafijevim novcem u izborima, oduševljen je: "Živio Bengazi, neka dugo živi prijateljstvo između Francuske i Libije". D.Cameron bio je manje egzaltiran, tipično britanski: "Libija je pokazala svijetu da se može svrgnuti diktator i odabrati sloboda..." Naročito uz pomoć Vijeća sigurnosti UN-a i prevarantske rezolucije o No-fly zoni, uz avione osam zemalja NATO-a, plus Saudijske Arabije i Katara. Nijemac G. Vestervele, ministar za vanjske poslove Angele Merkel, uvjeren je kako će "narod Libije moći, nakon decenija diktature, da otvori novo, mirno i demokratsko poglavlje". T. Blair je svašta tu priznao koju godinu kasnije, ali je suština da su mu svi računi u vezi sa Gadafijem, dok je moglo, debelo podebljani.
Pozadina se nije mogla sakriti. Libija je 2007. formirala državni investicioni fond (LIA) koji je raspolagao sa 60-80 milijardi dolara. Istina o ulozi svjetskih banaka, investicijskih fondova, zapadnih državnih trezora, naftnih kompanija itd. koji su de facto raznim mahinacijama "preknjižili" na sebe iz LIA i Libijske Centralne banke do 2011. godine blizu 160 milijardi dolara, pa bili otkriveni, danas ništa ne znači. Pobrisano. Kao i konkretne činjenice o ključnoj ulozi u svemu tome banaka poput Goldman Sachsa, o progutanim paketima investicija u francuskoj Societe General, britanskoj banci HSBC, američkim JPMorgan, Carlyle, Lehman Brothers itd. Šutnja je prekrila i "zamrzavanje" 32 milijarde libijskih dolara u trezoru SAD-a, eto da bi ih Amerikanci "sačuvali".
Niko danas ništa ne govori o tome kako je Gadafi u privatnom razgovoru (sic!) s Blairom, kada su strašne mahinacije otkrivene, kazao 2011. da je "sve ovo kolonizacija i morat će da naoruža ljude da budu spremni za borbu". Samo su dani dijelili ovaj razgovor od britanskog otkazivanja osam ugovora o izvozu oružja u Libiju, od raketa do snajperskih pušaka i opreme za ometanje komunikacija. A u dvije prethodne godine Libija je u EU kupila oružja za 347 miliona dolara.
I bilo je što je bilo. Libija je temeljito razorena u svakom pogledu. Demokracija i ljudska prava ime je pobrisanog svega što je smetalo nastavku pljačke. "Revolucionari" su prebačeni u Siriju.
Tako to treba. Onaj Friedman je za tu ekonomiju koja voli i Pinochea dobio Nobelovu nagradu. I Obama je dobio za mir, i za "akciju". I bi akcija. A H. Clinton je najizglednija nova predsjednica SAD-a jer zna kako se u ime filozofije Friedmana, Goldman Sachsa, Wall Streeta i JPMorgana "dođe, vidi i ubije". I ne dopusti alternativa petro-dolaru. Je li čudo što bi i Sarkozy ponovo za predsjednika.
Uostalom Francuska kao da se i priprema. Evo nam teksta AFP-a iz Tripolija uz ovu petu godišnjicu. U skladu s ulogom Pariza u svemu. Poruka je, ukratko, da je najgore danas u Libiji što eto povremeno nema struje, malo je gotovine u bankama, cijene silno narasle a i neke se milicije tamo tuku... Radi "objektivnog novinarstva" citira se prvo jedna farmaceutkinja koja "mrzi što mora kazati da je prije bilo bolje". I odmah iza nje, mladi arhitekta koji shvata stvari moderno: "Sve je ovo logičan rezultat 42 godine sistematske destrukcije i sabotaže od države..." E baš mudro. A zemlja razvaljena do temelja, ISIL caruje uz plemenske horde, novi diktatori nude spas dok "oslobođena nafta ponovo teče – na Zapad.
Čini se, uz ono nostalgično sjećanje na golfove dvice, da danas nismo blesavi samo mi s takvim uspomenama. Nevjerovatno ali, naivan je bio i Gadafi poručujući Zapadu u posljednjim satima pred očekivanu smrt, doslovce: "Vi ste idioti, kad mene ne bude Mediteran će postati more krvi, ovdje će zavladati teroristi, a milioni izbjeglica preplavit će Evropu..."
Sve sam sigurniji da je naivnost bila u uvjerenju da "idioti" to nisu znali. Naprotiv, to su htjeli, jer to je projekt šoka realiziran u onoj gore, tačno definiranoj brutalnoj realnosti: neki mlate novac dok se ostali mlate međusobno.
TBTLibija: Istjerali ISIL, ali sada se bore za vlast
Cijelu je godinu trajala teška borba za izbacivanje terorista tzv. Islamske države iz grada Sirta. Dobra je vijest da se u tome u velikoj mjeri i uspjelo, da su sada postrojenja za izvoz nafte sigurna i da crno zlato putuje, što znači da će biti novca. Problem je što su se teroristi razbježali, i to prema Tunisu, ali su ondje zaustavljeni, da bi zatim krenuli put saharskog juga Libije nad kojim niko nema kontrolu. Ondje se, prema posljednjim informacijama, prestrojavaju. Dotle, pak, nikako da se riješi pitanje središnje vlasti zbog spora između Tripolija i Tobruka, a kao protagonist se iskristalizirao general Kalifa Haftar koji je dobio i podršku Rusije i ne kani prepustiti istok zemlje Zapadu.
Što je Amerika onda trebala učiniti kad je započelo Arapsko proljeće?
Budimir Loncar, bivsi ministar vanjskih poslova YU
– Nije se, primjerice, trebalo tako grubo rušiti Gadafija. Moralo se s njim razgovarati i tražiti postupnu demokratizaciju. Sve je trebalo raditi daleko opreznije. Jedan Mubarak dugo je bio saveznik i prijatelj Amerike, a onda su ga odjednom napustili, krivo procjenjujući tko će u Egiptu doći iza njega. Gadafi je sigurno je bio autokrat, ali nije bio korumpiran.
Raskošno je živio, međutim iskorijenio je siromaštvo u Libiji i bio je u jednom razdoblju prosvjetitelj i emancipator tog naroda i kohezivni faktor. I u Iraku je bio autokrat, surov i opasan, koji je imao pretenzije i prema susjednim državama i trebalo se s njim obračunati. Ali, ne na način na koji je to napravljeno. Nije to bio rat protiv Saddama nego protiv arapskog naroda. Ponavljam, ti su autoritarni režimi, ne diktature, fundamentalizam držali pod nadzorom. Imate danas u Turskoj Erdogana koji je autokrat.
Je, ali ne možete njega uspoređivati s Gadafijem.
– Slušajte, Gadafi je, prema mojem mišljenju, bio pozitivniji nego što je Erdogan. U Libiji društvene razlike nisu bile velike, a Gadafijev kult ličnosti imao je pozitivnih strana, kao i Titov u Jugoslaviji. Naravno, oni se ne mogu povijesno uspoređivati.
Jalova naknadna pamet kao i u slučaju Iraka. Isto bi, kroz koju godinu, čitali i o Siriji da su uspjeli u svojoj namjeri. Konstatacija, slijeganje ramena i prazno, "sorry, mistake".Čitalac wrote:Britanski parlament nedavno je objavio izveštaj o intervenciji u Libiji 2011. godine u kojem se doslovno kaže da je čitava akcija bila zasnovana na netačnim obaveštajnim podacima. Prema navodima komiteta za spoljne poslove, izveštaji o ugroženosti civila od strane Gadafija "bili su preterani", a britanska vlada nije uvidela da značajan deo pobunjenika "čine islamistički elementi".
-Rezultat intervencije u Libiji je politički i ekonomski kolaps, međuplemenski rat, humanitarna i migrantska kriza, masovno kršenje ljudskih prava, izvoz oružja širom regiona i jačanje Isila na severu Afrike - konstatuje se u izveštaju britanskog parlamenta.
http://www.publications.parliament.uk/p ... 19/119.pdf
Kao u Siriji, zvijeri se kolju medjusobno. Samo ih treba pustiti, sami ce se eliminisati. Nakon toga, Haftar neka pocisti ostatke...Krokodajl wrote:u Tripoliju ludnica, skoro sav promet zatvoren milicije na cesti, u Ras Lanufu MiG-ovi gađali konvoj ovog SDB-a nekoliko vozila uništeno, ostatak pobjegao prema Džufri...
prakticno otet turski tanker...kod nekog je dinar velk ko kuca, cim mu malo dugujes zahatori...nadam se da je nesporazum rijesen na obostrano zadovoljstvoAccording to the agency, the tenant of the ship owes the Libyan port about $433,000 for earlier bought oil. The people who seized the tanker say they will hold the crew and later sell the vessel if the required sum is not paid to them. The tenant has presumably paid more than half of the sum.
KONAČNO SKLOPLJEN MIR U LIBIJI: Suparničke vlade u Tripoliju i Tobruku potpisale "tajni sporazum"
24.04.2017. u 11:38
Rimski ugovor je natjerao zaraćene strane u Libiji da poslije više od godinu dana haosa u zemlji prekinu sukobe
FOTO: Haftar (Reuters)
Poslije više od godinu dana oružanih sukoba, suparničke vlade u Libiji su sklopile mir. U pregovorima je posredovala Italija, ali o detaljima ovog mirovnog sporazuma potpisanog u Rimu do sada nije saopšteno mnogo detalja.
Jedino što se zna jeste kada će tačno vlada u Torbuku i vlada u Tripoliju prekinuti međusobni sukob koji traje od 2015. godine, kada je vlada iz Torbuka odbila da prizna legitimitet vlasti u Tripoliju, iako je ta strana podržana od Ujedinjenih Nacija.
Sve strane se za sada čine zadovoljne sporazumom. Prema riječima italijanske ministarke spoljnih poslova Anđeline Alfano "ugovor je potpisan u atmosferi prijateljstva i otvorenosti", dok je vlada iz Tripolija, koju predvodi Abdulrahman Svelhi izdala zvanično saopštenje u kome se navodi kako će ove nedjelje biti još konsultacija, a sve sa ciljem "da se postigne mir i vrati raseljeno stanovništvo". I strana iz Torbuka, čija je vodeća ličnost general Kalifa Haftar, je saopštila kako se složila sa ovim "mirnim i fer rješenjem".
Prethodno su postojale naznake da Rusija planira da podrži Haftara, dok je sa druge strane vlada iz Torbuka bila pod sankcijama EU i SAD zbog toga što nisu željeli da priznaju vladu iz Tripolija, i tako, po njihovim riječima, spriječili normalizaciju odnosa u Libiji.
Ipak američki predsjednik Donald Trump je na sastanku sa italijanskim premijerom, Paolo Gentilonijem, saopštio kako ne želi da se više da se miješa u stanje u Libiji. Time je gotovo sigurno predao sudbinu Libije u ruke sjevernoafričkih država, Rusije, Egipta, EU i nekih država Persijskog zaliva.
(TBT, Middle East Eye, Newsweek.rs)
#5522 Re: LIBIJA
According to the Libyan authorities, preacher Abu Hafs' real name is Benjamin Efraim, an Israeli national operating in one of Mossad's special units which conduct espionage operations in Arab and Islamic countries.
The Libyan authorities said the Mossad spy has started his career in Libya by leading a 200-member ISIS-affiliated group and moved to Benghazi in disguise as a preacher.
According to them, Abu Hafs had attempted to infiltrate Egypt, adding that the group, under his command, is among the most barbaric terrorist groups which had threatened to export war to Egypt.
The report came in the backdrop of a number of reports that said ISIS Leader Abu Bakr al-Baghdadi was also a Mossad agent although no credible evidence has yet been presented to substantiate the claim.
When the terror outfit attacked Iraq and conquered Mosul some three years ago, numerous reports have surfaced the media disclosing that tens of Mossad agents are leading ISIS fighters.
The report came as speculations are increasing within the ranks of ISIS over the possible successor of Abu Bakr al-Baghdadi after the recent reports about his death.
According to last month reports, ISIS's leader in Libya Jalalulddin al-Tunisi and ISIS's leader in Syria Abu Mohammad al-Shamali are the main two picks to lead the terrorist group after al-Baghdadi.
Jalalulddin al-Tunisi, whose real name is Mohammad Bin Salem al-Oyoni, was born in 1982 and is a resident of the town of Masaken in Souseh province in Central Tunisia.
Al-Oyoni has also acquired the French nationality after his trip to the European country before joining terrorist groups in Tunisia in 2011-2012.
Al-Oyoni joined ISIS in Iraq and Syria in 2013 and 2014.
American and Iraqi sources claimed that six commanders of ISIS, including a Belgian-Algerian and a French member of the terrorist group are read to be the successor of al-Baghdadi.
Postavio sam to na temi Sirija. Mossadov agent, imam džamije u Libiji.Kat wrote:http://en.abna24.com/news/africa/mossad ... 50652.htmlAccording to the Libyan authorities, preacher Abu Hafs' real name is Benjamin Efraim, an Israeli national operating in one of Mossad's special units which conduct espionage operations in Arab and Islamic countries.
The Libyan authorities said the Mossad spy has started his career in Libya by leading a 200-member ISIS-affiliated group and moved to Benghazi in disguise as a preacher.
According to them, Abu Hafs had attempted to infiltrate Egypt, adding that the group, under his command, is among the most barbaric terrorist groups which had threatened to export war to Egypt.
The report came in the backdrop of a number of reports that said ISIS Leader Abu Bakr al-Baghdadi was also a Mossad agent although no credible evidence has yet been presented to substantiate the claim.
When the terror outfit attacked Iraq and conquered Mosul some three years ago, numerous reports have surfaced the media disclosing that tens of Mossad agents are leading ISIS fighters.
The report came as speculations are increasing within the ranks of ISIS over the possible successor of Abu Bakr al-Baghdadi after the recent reports about his death.
According to last month reports, ISIS's leader in Libya Jalalulddin al-Tunisi and ISIS's leader in Syria Abu Mohammad al-Shamali are the main two picks to lead the terrorist group after al-Baghdadi.
Jalalulddin al-Tunisi, whose real name is Mohammad Bin Salem al-Oyoni, was born in 1982 and is a resident of the town of Masaken in Souseh province in Central Tunisia.
Al-Oyoni has also acquired the French nationality after his trip to the European country before joining terrorist groups in Tunisia in 2011-2012.
Al-Oyoni joined ISIS in Iraq and Syria in 2013 and 2014.
American and Iraqi sources claimed that six commanders of ISIS, including a Belgian-Algerian and a French member of the terrorist group are read to be the successor of al-Baghdadi.
