Legende FK Sarajevo

[-LIBERO-]

"Oslobodjenje"

[omega369]

Veliki igrac, nema sta. Nadam se da ce uplatiti najmanje jedan glas, ako vec ne moze bez Sarajeva

[Logovan]

Veliki igrac, nema sta. Nadam se da ce uplatiti najmanje jedan glas, ako vec ne moze bez Sarajeva

Kao i ostali veliki igrači....

[-LIBERO-]

http://www.nadanasnjidan.ba

[Logovan]

Eh kada bi se opet sastali sa Unitedom. Kakva bi samo osveta legla za ovo iz '67 godine.

[-LIBERO-]

Zvanicna FB stranica kluba: http://www.facebook.com/FudbalskiKlubSa ... ref=stream

[-LIBERO-]

FK Sarajevo - Manchester United, I dio.


Izvještaj sa utakmice iz 1967.g.

Nakon sigurnih 3:1 i eliminacije Olimpijakosa (Nikozija) žrijeb je htio da naredni protivnik Sarajeva bude slavni Mačester Junajted predvođen legendarnim Matom Bezbijem i sa Bobi Čarltonom i Džordžom Bestom kao najatraktivnijim zvijezdama. Prvi meč zakan za 15.11. 1967. Značio je pun fudbalski praznik do sada neorganizovan i nedoživljen u gradi na Miljacki. Čitav jedan štab najagilnijih klupskih funkcionera bio je angažovan u pripremanju svih detalja velike fudbalske predstave. Štampan je poseban program kako dolikuje največim priredbama ove vrste, a u Titovoj ulici svanuli su transparenti i priogdno uređeni izlozi. Sarajevo i Bosna i Hercegovina, a sa njima i cijela fudbalska Jugoslavija sa nestrpljenjem su očekivali veliki meč. Ohrabrivalo je što je naš tim bio kompletan:

Muftić, Fazlagić, Blažević, Jesenković, Vujović, Bajić, Prodanović, Šiljkut, Musemić, Prljača, Antič.

Pred 40.000 gledalaca glavi sudija je Italijan Frančeskin.



Sarajevo je krenulo silovito protiv ekipe sa sedam britanskih reprezentativaca. Ne poznavajući dovoljno protivnika, menadžer Junajteda Bezbi odlučio se za odbrambenu taktkitu sa pojačanom odbranom. Naši igrači činili su sve da obezbijede prednost za revanš. Tada je u 26. minuti sudija režirao prvu veliku nepravdu. Musemić se našao sam u kaznenom prostoru protivnika. Njegov uradac golman Stepni je odbranio ispuštajući loptu koja prelazi gol crtu odakle je golman uz pomoć svog beka Bernsa brzo i vješto izabacuje. Cijeli stadion vidio je pogodak, ali ne i sudija Frančeskin. Ili mu je takva odluka odgovarala, ko zna.

Umjesto da zasluženo vodimo sa 1:0 ostali smo u 29. minuti bez desnog krila Prodanovića na kojeg je Folks surovo startovao načinom koji je zasluživao isključenje. Sudija nije Engleza ni opomenuo, a Sarajevo je, iako sa deset igrača (tada nije bila dozvoljena zamjena igrača), nastojalo da realizuje svoju bolju igru i terensku nadmoć.

Uskoro drugi dio...

FK Sarajevo - Manchester United, II dio.
Izvještaj sa utakmice iz 1967.g.

U nastavku možete pročitati drugi dio izvještaja iz 1967.g.

Napor naših igrača prelazio je njihove snage, ali ne i njihovo majstorstvo. Posebno je finiš prvog dijela igre bio ubitačan i samo je čudo spasilo mrežu Mančester Junajteda. U 40. minuti Prljača je strahovito šutirao sa dvadesetak metara, a nešto kasnije ponovio je udarac u sličnoj poziciji. Odlične prilike imali su Musemić i Šiljkut u istom 43. minutu. Ovog dana je i sportska sreća okrenula leđa našim srčanim fudbalerima, koji ničim nisu poklekli pred renomeom i veličinom protivnika.



Silovit tempo koji je naša ekipa nametnula u prvih 45. minuta nije imao odraza u drugom dijelu. Svoju jedinu pravu šansu imao je Mančester Junajted u 46. minutu, a zatim je Sarajevo ponovo našlo snage da dominira na terenu. Postići to sa deset igrača protiv ovakvog protivnika, značilo je i više od podviga. Ali ni Englezi nisu gubili glave koristeći svoje ogromno internacionalno iskustvo. U 59. minutu Antić je izbio sam pred golmana Stepnija i nije uspio da pogotkom završi akciju. U 72. minutu oštar udarac Fazlagića iz daljine očešap je stativu. Postojalo je jasno da će gosti otputovati u Mančester neporaženi, a sa značajnom prednošću nerijšenog rezultata. Po igri i šansama trebalo je da bude bar 2:0 za Sarajevo. Ovako, pri 0:0 ostali su samo uzdasi i ogorčenje na sudiju Frančeskina, koji nam je oduzeo pobjedu.



Poslije utakmice tadašnji savezni kapiten Rajko Mitić izjavio je:"Iako šampion Jugoslavije nije imao sreće, mislim da je ekipa Sarajeva pružila izvanrednu igru, naročito u drugom poluvremenu. Ali sa deset igrača zaista se nije moglo postići više protiv iskusnog Mačester Junajteda."

Trener Bezbi je sa svoje strane dodao:"Utakmica je bila oštra i tvrda. Iznas svega borbena. Veoma sam zadovoljan rezultatom, iako ne mogu da ne podsjetim da je Sarajevo bilo hendikepirano ostajući bez povrijeđenog igrača."

O velikoj utakmici i ispuštenoj pobjedi Sarajeva izvještavao je veliko broj specijalnih novinskih izvještača iz Jugoslavije i Engleske.

Uskoro vam donosimo originalan izvještaj sa uzvratne utakmice...

FK Sarajevo - Manchester United, III dio.


Izvještaj sa utakmice iz 1967.g.


Nakon utakmice na Koševu, odigran je uzvratni susret na slavnom stadionu, Old Traford...

Četrnaest dana kasnije, 29. Novembra 1967., naša ekipa našla se u kotlu stadiona Old Trafond u Mančesteru pred 65.000 fanatičnih navijača domaćeg kluba. Po realnim prognozima, Mančester Junajted bio je u znatnoj prednsoti da se pobjedom kvalifikuje u naredne borbe Kupa evropskih šampiona. Naši igrači, svjesni svoje realne vrijednosti, potajno su priželjkivali da eventualnim podvigom proslave Dan Republike. Čak je i sa ovolike vremenske udaljenosti jasno je da su mogli postići da režiju utakmicu nije ponovo preuzeo sudija, ovaj put Mašen iz Francuske.

Domaći su, u uraganu navijanja, poveli u prvom poluvremenu sa 1:0 pogotkom Astona, ali to nije značilo i konačnu odluku. Ekipa Sarajeva u sastavu: Muftić, Fazlagić, Blažević, Jesenković, Vujović, Prljača, Delalić, Šiljkut, Musemić , Bajić i Antić uspjela je da uspostavi ravnotežu. Pogotovo je to bilo sredinom drugog poluvremna. Šezdeset i treći minut bio je koban za naši tim, a sramotan za čovjeka u crnom. Best je bio najbolji pojedinac utakmice, ali to mu nije bilo dovoljno. Provocioao je naše igrače i faulirao ih bez lopte. U 59. minuti Best je namjerno udario golmana Muftića (da bi ga poslije utakmice čak povrijedio udarcem šakom u glavu!). To je naelektrisalo atmosferu da bi u 63. minutu sve ličilo na uzavreli pakao. U jednoj akciji domaće navale lopta je izašla izvan igrališta i čak udarila fotoreportera. Sudija Maše nije, začudo, prekinuo igru. Lopte se dokopao Besti i postigao drugi gol za Mančester Junajted.



Na ogorčene proteste naših igrača sudija je, umjesto da poništi pogodak, pokazao Prljači put u svlačionicu. Bila je to dvostruka nepravda moguća, eto i u najvećem takmičenju u Evropi. Naši je nisu prihvatili, ali ni pognuli glave. Ostajući posljednjih četvrt sata ponovo sa deset igrača Sarajlije su, ispoljavajući zadiviljuću borbenost, postinule osionog protivnika na njegovu polovinu. U 86. minuti Delalić je, prihvatajući jednu loptu sa desne strena glavom postigao izvanredan pogodak smanjujući na 2.1. Sada je za Mačester Junajted ponovo postalo gusto. Ali uz dodatnu pomoć gospodina Mašena uspjeli su da spriječe paniku i izvuku pobjedu. Jer, sudija nije uopšte uzeo u obzir prekid igre kod drugog gola već je požurio da odsvira kraj oštećujući razigrano Sarajevo.

Veliki mečevi sa Mančester Junajtedom potvrdili su, na žalost, da za učešće u najvećim i najskupljim takmičenjima, nije dovoljno samo znanje. To je najbolje osjetio, i ocijenio naš trener Franjo Lovrić izjavljujući poslije utakmice u Mančesteru:

- Nije nas eliminisao Mančester Junajted, več sudije!

www.fcsarajevo.ba

[-LIBERO-]

"Oslobodjenje"

[hrastov žižak]

ako niste gledali.

[-LIBERO-]

NA DANAŠNJI DAN - Rođen Asim Ferhatović - Hase




U galeriji majstora, velikih fudbalera i sportista uopšte, izdvaja se Asim Ferhatović - Hase, koji je kao niko prije njega, demonstrirao posebnu fudbalsku filozofiju, igru doveo do briljantne skladnosti poteza, unio toliko nešablonskih detalja, dokazivao superiornost tehnike nad snagom, da je izrastao u neizbrisivu nogometnu legendu. Asim Ferhatović, majstor driblinga, lucidni graditelj, markantna figura, i napokon, najbolji strijelac jugoslovenskog prvenstva u sezoni 1963/64., bio je na nesreću neopravdano izostavljen u reprezentaciji, pa nije uspio svoju fudbalsku virtuoznost demonstrirati u većem opsegu i na međunarodnoj sceni.
Ono što upotpunjuje njegov sportski profil je velika korektnost, džentlmensko ponašanje na terenu i izvan njega, skromnost i jednostavnost u svakoj prilici. Jednostavan i neposredan, Asim Ferhatović je bio vrlo škrt na riječima. Kao fudbaler volio je igrom kazivati mnogo. Nije propuštao nijednu nižerazrednu utakmicu, ističući da često upravo u tim dvobojima ima više uzbuđenja nego na prvoligaškim nadmetanjima. Ipak za razliku od brojnih vršnjaka Ferhatović nikada nije žalio za vremenom koje je prohujalo, niti je tvrdio da se tada igralo mnogo bolje i ljepše. „Svako vrijeme ima svoj nogomet, ali i svoju publiku. Ono što mogu sigurno reći jest da su Vukas, Bobek i Zebec i mnogi drugi tadašnji asovi stajali uz bok najboljim nogometašima svoga vremena. Danas je takvih nogometaša manje, iako i danas imamo svjetskih klasa.“ – govorio je Hase.
Uvijek je, u onom dijelu grada (Kovači) gdje je rođen, gdje je načinio prve korake, volio odigrati mali fudbal sa vršnjacima i komšijama. Čovjek koji je prošao kroz jugoslovenski i ako hoćemo evropski nogomet, uvijek je ostao čvrsto vezan uz rodni kraj. Možda je bio neadaptiran, možda isuviše sentimentalan i nostalgičan, ali jedno je nedvojbeno – nikada se nije mogao dugo odvojiti od svog rodnog grada, od komšija i prijatelja, pa mu je zbog toga i propao izlet u Istanbul, jer Asim ni uprkos privlačnim novčanim ponudama nije izdržao izvan kluba i grada.
Najbolji dribler jugoslovenskog fudbala započeo je karijeru kao i hiljade dječaka. Na Kovačima, gdje se rodio 24. januara 1933., bilo je dosta livada i slobodnog prostora, pa nije čudo što je s tog područja regrutirano dosta prvoligaških imena. Fudbal je polako postajao prva ljubav Asima Ferhatovića. S loptom je dijelio tugu i radost svojih dječačkih dana, ona mu je pomogla da pokaže svu svoju maštovitost.
Njegov istančani smisao za pronalaženje najlucidnijih rješenja u svakom trenutku, dribling koji je ostao neponovljiv po svom načinu izvođenja i efektu, osigurao mu je mjesto na fudbalskim terenima s mnogo starijim fudbalerima, dokazujući tako da tehnika najplemenitijeg kova, može nadoknaditi tjelesni hendikep. Štaviše, mnogi su uživali u tome, pa i sam Asim, kada je nadmudrivao mnogo snažnije, više i jače protivnike.
Odlučujući trenutak za daljnji razvoj njegove nogometne karijere je dolazak na Koševo. Kao i većina vršnjaka sa Kovača, navijao je za FK Sarajevo. Divio se braći Lovrić, Mantuli, Glavočeviću, Konjevodu... Već na prvim treninzima sprijateljio se sa Ibrom Biogradlićem, pa će njih dvojica zajedno igrati više od petnaest godina u istom dresu i biti, jedan u odbrani, drugi u napadu – oslonac ekipe. Dobre igre, vješti driblinzi i nezaboravni golovi u omladinskoj kategoriji donijeli su Asimu mnogo komplimenata, a trener Ruždić je znao govoriti: „Taj mali zna mnogo. Ima urođeni dar, ali je potrebno da vježba više nego drugi, mora se brže oslobađati lopte, hitrije igrati.“ „Mića Ruždić je bio veliki stručnjak i pedagog. Među nama je uživao autoritet, i mada nikada nije galamio, bojali smo se njegovih odluka. Najveća kazna bila je izostanak iz ekipe.“ – pričao je Hase. „Hase“, kako su Ferhatovića zvali od malena, bio je toliko zaljubljen u fudbal, imao je toliko energije, da je osim na službenim utakmicama za omladince FK Sarajevo, često igrao i sa svojim vršnjacima. I tako se događalo da odigra dvije utakmice u jednom danu; prvu ujutru na Kovačima, a drugu onu službenu na Koševu.
Ferhatović je brzo stekao simpatije starijih saigrača i trenera. Međutim u tim svojim prvim prvoligaškim utakmicama „Hase“ se nije mogao profesionalno odnositi prema fudbalu. Radije se igrao, dugo zadržavao loptu i već tada, na početku karijere, spoznao da u prvoligaškim ekipama ima mnogo onih koji ne shvaćaju igru, koji traže rezultat, nemaju razumijevanja za tehničke finese. Brojni su oni, koji su iz očaja ili nerazumijevanja udarali Asima. Njegove noge su odolijevale, ali zauvijek su ostajali „nogogrami“.
Tek što je postao prvotimac, otišao je u JNA. Iz vojske se vratio još jači, i ta sezona 1955. konačno ga lansira u sazvjeđe jugoslovenskog nogometa. Serija utakmica sa Spartakom, Crvenom Zvezdom, Hajdukom, Dinamom donijela mu je mnogo komplimenata. Novinari uglas konstatiraju da se pojavilo veliko nogometno ime, da Asim svojom igrom, poimanjem nogometa i posebnom interpretacijom, predstavlja posebno poglavlje. U to doba menadžeri svih vodećih klubova nastoje Asima privoljeti da ode s Koševa, ali on ostaje vjeran matičnom klubu! Oni koji su ga bolje poznavali znali su da je nemoguće da se adaptira na drugu sredinu. I još nešto: da ne gleda na fudbal kao izvor prihoda.
Priznanja mladom fudbaleru dolazila su sa svih strana. U predolimpijskoj godini 1955. mlada reprezentacija je gostovala na Dalekom Istoku i Australiji. U selekciji se našao i Hase i zaradio pregršt pohvala. Međutim velikog driblera nisu više uzimali u obzir za reprezentaciju. To je najtužnija priča cijele biografije najboljeg nogometaša kojeg je Sarajevo ikad imalo.
Iako je u karijeri imao niz sjajnih susreta koje je svojom igrom i golovima sam odlučio, ipak je izdvajao utakmicu sa početka karijere. Riječ je meču sa BSK-om, danas OFK Beograd, odigranom na Karaburmi 1955. godine. Utakmica u Beogradu protiv neugodnog protivnika odigrana je pred petnaest hiljada gledalaca, a mnogi su došli na stadion da vide Asima Ferhatovića o kojem se pričalo kao o asu najplemenitijeg kova, igraču koji sam odlučuje utakmice. On je bio vrlo raspoložen i to se vidjelo po prvim potezima, jer ga Stojanović, Davidović i Juričko nisu mogli zaustaviti. Driblao je po nekoliko igrača Beograđana, a zatim i golmana Cvetkovića, a potom vraćao loptu svojim saigračima!! Prvi gol je bio pravo remek djelo. Primivši loptu na sredini terena, Ferhatović je predriblao kompletnu odbranu domaćina, pojedine igrače i po više puta, a potom se s loptom ušetao u gol. Stadion je zanijemio, a protivnici su prilazili Asimu da čestitaju. U nastavku utakmice Sarajevo je postiglo još dva gola, a domaćin jedan.
Razdoblje pojave i zdrave igre Asima Ferhatovića sigurno je jedna od najblistavijih epoha sarajevskog fudbala: razdoblje u kojem se prelazilo s romantičnog shvatanja na modernu interpretaciju nogometne igre. Hase je bio spona između stare garde sarajevskih nogometaša, koji su oduševljavali, ali nisu znali okruniti svoju vrijednost (Franjo i Đuka Lovrić, Ančić, Mantula, Svraka, Glavočević, Arslanagić, Šehović i drugi) i generacije koja će, još igrajući zajedno s Asimom, osvojiti naslov jugoslovenskog prvaka. A to su bili Musemić, Blažević, Fazlagić, Prodanović, Prljača, Bajić, Jasenković...
Jedan od značajnih događaja u karijeri Ferhatovića bio je odlazak Franje Lovrića. Primopredaja dirigentske palice, preuzimanje najveće odgovornosti za „Haseta“, jer niko od igrača Sarajeva nije znao šta u igri znači i kako je svojim majstorstvom oplemenjuje Lovrić. Upriličena oproštajna utakmica kapitena Sarajeva, sa Željezničarom, bila je svojevrsna revija sarajevskog fudbala. Upravo takve prilike Asim je najviše volio. Bilo je to nadigravanje, praznik ljubitelja fudbala! „Momčad s takvim majstorom nema problema.“ – rekao je Lovrić odlazeći sa scene.
I potom možda najraskošnije doba Asimove igre. Jednostavan u fudbalskoj filozofiji, neponovljiv u igri, najagilniji u nadigravanju, napokon je efikasan i u rezultatu. Sarajevo stvara ekipu budućnosti, Asim i nadalje ostaje najmarkantniji. Redaju se protivnici, i nekorektni čuvaju velikog majstora, ali Asim odolijeva. „Bilo je dosta igrača koji su igrali nekorektno. Spomenut ću jednog koji nije igrao toliko grubo, ali me je najbolje čuvao. Riječ je o pomagaču beogradskog Radničkog – Ristiću. Zaista čudan igrač, prilijepi se uz vas i tako cijelu utakmicu. Jednom sam izašao na atletsku stazu, a on opet uz mene. Uporan. Veoma sam ga poštivao.“, rekao je jednom prilikom Hase.
Od prvenstvenih utakmica izdvojit ćemo neke, koje su posebno ostale u sjećanju ljubitelja fudbala. U sezoni '59/60. za naslov prvaka borili su se Dinamo i Crvena Zvezda. Beograđani su gostovali na Koševu, bila je to za njih jedna od najtežih utakmica. Sarajevo je počelo silovitim napadima. U jednom napadu Asim je fenomenalno nanizao nekoliko fudbalera crveno bijelih i našao se pred golmanom Bearom. Stao je, pogledao Bearu, a potom vješto, majstorski uputio poluvisoku loptu u bliži Bearin kut. Gol. Na stadionu oduševljenje. Prilaze igrači Zvezde, čestitaju Ferhatoviću. Domaćin je poražen sa 2:4. Gosti su igrali bolje, bili kompaktniji, ali Ferhatović je još jednom ponovio akciju: bio je to sličan gol, drugi za Sarajevo.
Ipak, možda najbolje prvenstvene partije Ferhatović je pružio 1960. godine. U četiri dana na Koševu su gostovala dva ugledna jugoslovenska kluba – Partizan i Hajduk. Ako je ikad jedan jedini igrač pobijedio dvije momčadi, onda je to tada učinio Asim Ferhatović – Hase.
Susret s Partizanom bio je posebna atrakcija, Stjepan Bobek i Boba Mihajlović, izveli su onaj poznati sastav koji će triput trijumfovati u jugoslovenskom prvenstvu i poslije dospjeti do finala Kupa prvaka. Zadatak da paralizira Ferhatovića dobio je prvo iskusni Tončić. Nakon nekoliko smiješnih slika, Bobek je povjerio čuvanje mladom braniču Jusufiju. Ovaj grubim prekršajima pokušavama zaustaviti razigranog Ferhatovića, ali Asim sjajno ograđuje loptu, mijenja ritam... Kada je završio jednu akciju i Sarajevo postiglo gol, on je neočekivano otišao u svlačionicu. Niko na stadionu tada nije znao sta se dogodilo. Svi su mislili, naravno i sudija, da je od zamora pozlilo Hasetu i da se nakon ukazane pomoći vratio u igru. A on se u svlačionici napio vode.
Ima još dosta neobičnih priča o igri fudbalskog kaligrafa. On je 1963. godine otišao u Tursku i sklopio ugovor s Fenerbahceom. Svakodnevno je s telefonom kontaktirao s klubom u Sarajevu. Jednog dana mu je u telefonskom razgovoru sekretar Budo Vuković rekao da su u nevolji uoči susreta sa Željezničarom, jer nemaju valjanu ekipu. Hase je na to odgovorio da odmah kreće u Sarajevo. Položio je turskom klubu novčanu garanciju da će se vratiti za desetak dana, dobio ispisnicu, stigao u Sarajevo, ponovo se registrovao za matični klub i za nekoliko dana stekao pravo igranja. Utakmica na Grbavici bila je burna. Željo je imao odličnu ekipu, ali Ferhatović je bio neuhvatljiv. Sarajevo je dobilo taj susret sa 3:2, a poslije postignutog gola Hase je u oduševljenju i trku naletio na stativu koja je pukla.
I ponovni njegov dolazak u Tursku nakon te utakmice na Grbavici bio je privremen. Odigrao je tamo samo devet utakmica i dao više novca turskom klubu nego što je dobio, samo da ga pusti u šeher. ...Bez Sarajeva nije mogao!
Hase nije znao za specijalne pripreme, ni za karantine, ni psihologe! Jednostavno: volio je fudbal i igrao ga od srca. Povrijeđen je igrao i davao golove. Znao je da pobjegne iz bolnice samo da bi obukao dres Sarajeva. Na jednoj utakmici na Koševu Hase je izvodio takve bravure driblajući protivničku odbranu da je radio-reporter Mirko Kamenjašević u trenutcima oduševljenja rekao: "Dragi slušaoci, dok Hasetu ne uzmu loptu, slušajte muziku iz našeg studija!" On je jednostavno s loptom mogao sve. I zato kao uspomena i istinita legenda može da bude jedan naslov u novinama kada se Asim Ferhatović opraštao od fudbalskih terena. Tada je preko cijele stranice napisao novinar koji se godinama divio Ferhatoviću: "JEDAN JE HASE"!
Za prvi tim Sarajeva odigrao je 600 utakmica i postigao 400 golova. U prvenstvenoj sezoni 1963/64. bio je najbolji strijelac Prvenstva Jugoslavije sa 19 golova.
Asim Ferhatović preminuo je 25. januara 1987., u svom Sarajevu, a njemu u čast danas Olimpijski stadion Koševo nosi njegovo ime.

[Logovan]

LEGENDA!

[-LIBERO-]

Asim Ferhatović je umro samo dan nakon što je napunio 54 godine (25. januara 1987. godine). Čovjek koji je živio tako intenzivno, koji se trošio, a najmanje pažnje poklanjao sebi, upravo je sagorio. Prekinuo ga je infarkt i duboka bol u prsima...
Dženaza je označena kao jedna od najvećih u našem gradu. Ispraćen je na vječni počinak dostojanstveno. Sarajevo, grad i klub oprostili su se od svog velikana, ali poštu Asimu Ferhatoviću odali su i svi ljubitelji sporta, posebno fudbala. Dolazak brojnih gostiju i Asimovih poštovalaca, ne samo iz nekadašnje države, nego i iz inozemstva bio je čin poštovanja i zahvalnosti za sve ono što je kao nogometaš i čovjek Asim činio za života.

Uspomena na Haseta obilježena je na mnoge načine. Hasetovo ime danas nosi stadion Koševo, ulica u Sarajevu, musluk česma na Baščaršiji, omladinska škola fudbala FK Sarajevo, tradicionalni malonogometni i šahovski turniri, a Hasetov lik i djelo će zauvijek ostati utkani i u mnoge pjesme, kao i u poštansku marku izdatu od strane BH Pošte.

[strong69]

Nema se mnogo sta reci... Jedan je Hase...

Odlomak iz "Jedan je Hase" by Miljenko Jergović

Neki je Dubrovčanin 1960. godine stigao u Sarajevo studirati pravo. A sigurno u to vrijeme nije bio jedini.

Tih se godina govorilo da Dubrovnik gravitira Sarajevu, isto kao što Banja Luka gravitira Zagrebu, a Tuzla Beogradu. E, tom Dubrovčaninu se bilo nešto stužilo čim bi Sarajevo pokrile one teške novembarske magle, guste kao vrhnje, pavlaka i mileram zajedno.

Uhvatila ga nostalgija za Gradom (a Dubrovčanin i kad je u Parizu ili Londonu samo jedno mjesto zove Gradom!). A onda, došao još gori decembar, još gušće magle i onaj grozni vonj ćumura Kreka & Banovići koji nosnice Sarajlija sa stažom više i ne osjete.

U dotadašnjem životu Dubrovčanin nije bio vjernik, ali je u času povjerovao kako nekog boga ipak ima čim je u stanju čovjeka iz Grada poslati u Sarajevo, pa je otišao na ponoćku. Katedrala je bila puna svijeta, od čega dvije četvrtine znatiželjnika i po četvrtina policajaca u civilu i vjernika.

Misa je tekla po planu i programu te u skladu s društveno proklamiranom slobodom vjeroispovijesti, sve dok nadbiskup nije izgovorio formulu: Bog je jedan. Tada se oteo glas iz mase: A ime mu je Asim Ferhatović - Hase!

[Obuca9]

http://fksinfo.com/legende/husref-musemic/2179

Ikona Bordo kluba - HUSREF MUSEMIĆ !!!

[Obuca9]

[Logovan]

Jaka slika.

[Obuca9]

Jubilej Husrefa Musemića

Protiv Olimpica 200. put na klupi Sarajeva !!!

http://fksinfo.com/novosti/jubilej-husr ... emica/2186

[Obuca9]

Husref Musemić !!!

[Reprizza]

Niko nema toliko legendi u BiH kao FK Sarajevo!!!

[-LIBERO-]

"Oslobodjenje"

[-LIBERO-]

[PriNc_ba]

[PIMP-Meister-2000]

Vremena kada smo bili sila nebeska.

Sent from my GT-I9300 using Tapatalk 4 Beta

[Kemal Malovčić]

dresovi poezija

dresovi + nos safeta sušića = dženet

[Obuca9]

Vahidin Musemić

Prvi strijelac prve šampionske generacije i svojevremeno jedan od najboljih centarfora Evrope.

http://fksinfo.com/legende/vahidin-musemic/2292