Kutak za fanove Rizze Ruze

[caros]

Naravno da se ne može porediti. Ovo je grad koji je granatiran skoro četiri godine, sve je razoreno, dosta ljudi je poginulo/otišlo, a oporavak je protraćen na sebije i bakire.

O sportu je zato suvišno pričati jer para nema. Tom logikom je nekad i CZ osvojila Ligu prvaka, pa šta to vrijedi danas?

Jalu i Bubu mogu svakodnevno mrziti samo naporni likovi koji mrze sve živo svakako. Regiju su pokorili i satrali, sve ostalo je nebitno.

Nije problem ni kritikovati ni mrziti nešto iz pravih razloga. No, kod đuturuma sa nesređenim emotivnim problemima to nije slučaj. Kod njih se kroz subjektivne nostalgične mitove upakuje i sve što valja i sve što ne valja i po tome se ili neselektivno pljuje ili se neselektivno hvali, ovisno kojem vremenu pripada. Racio prilagođavaju najpovršnijim emocijama i ograničenostima, vjerovatno padne i koja ejakulacija na ponavljanje standardnih floskula o nekadašnjem gigantu, a današnjoj kasabi. Slično je i sa balavurdijom koja je po defaultu pljuvala ili pljuje po svemu historijskom, ograničena u svojoj površnosti i nemogućnosti da spozna, shvati i prihvati kvalitet nekih drugih, prošlih vremena. No, balavurdija u neku ruku ima opravdanje jer je balavurdija. Postoji nada da će se apdejtovati nekad, nadoći. No, kod đuturuma koji su 50 godina spucali u dupe sve su nade otišle u kurac. Pregaženi, apsolvirani i zaostali u vlastitoj ograničenosti, sljepilu i iluzijama, bez šanse da se ikada više i pomaknu sa te mrtve tačke.

[teskeredzic_22]

Na čijem si spisku je tvoja privatna stvar , ali da gradiš nevidiljive puteve na klix forumu , možda i ne moraš biti plaćen (a možda i moraš , sam bolje znaš).

I muzički ukus je individualan , baš kao ukus za vino , ukus za hranu ili afinitet prema određenom tipu žena koji se kod nas nesretno naziva "ukus" tako da je pogrešno bilo šta nepotrebno o tome razglabati , okreneš kanal , promijeniš ploču , preskočiš video na you tubu , ne odeš na koncert...to je stvar izbora.

Svesti najvažniji kulturno-zabavni sarajevski brend ikada na Bregovićev neobjavljeni pornić i na Mićina frontalno-kokuzna mahnitanja sa izvjesnim opskurnim Ojdanićem , jasno govori zašto promovišeš nevidljive puteve.

Međutim , papir i ploče pamte.

Nevidljivi su autoputevi bili u toj zemlji koju nikako de prezalis, jer nam je ostavila cijelih 0km, pod izgovorom da smo mi zadnji odbrameni front i da nam infrastuktura ne treba. Ja sve sto objavim popraceno je multimedijalnim sadrzajem, upravo da socijalisticka gospoda poput tebe me ne optuzuje da izmisljam, ali kao sto rekoh, godine medijske cenzure su ocigledno ostavile traga tako da i dalje birate da ignorisete istinu.

Zemlja nevidiljivih autoputeva je prvenstveno 1929 prestala formalno da postoji , 1939 je dobila PRVU višu školu u svojoj historiji (današnji FiN) a 1945 je bila devastirana toliko da je imala jedva 20 ( DVADESET ) kilometara asfaltne ceste.
Nepunih 39 godina kasnije , ta zemlja je BEZ KILOMETRA AUTOPUTA organizovala zimske olimpijske igre.

A to je bilo PRIJE 40 GODINA , toga se ni ja ne sjećam jer sam bio u povoju ni Olimpijade ni Boše ni Kindžeta ni Željo - Videoton ništa.

Na stranu što se vrlo pretenciozno vraćamo na sve te uspjehe kad nam ide u prilog a brojimo kilometre autoputa koje Jugoslavija nikada nije izgradila kad se sere po Jugoslaviji ( a po Jugoslaviji najčešće seru oni kojima se može zato što nema nikoga da je institucionalno brani) , fora je da autoput tada , Bosni i Hercegovini ni izbliza nije bio potreban kao danas jer joj geostrateški položaj bio takav da zaista jeste bila duboka pozadina bez važnog tranzicionog puta za turiste a da zbog toga njenim građanima ništa nije falilo.

Ali koliko god bi bilo dobro da smo imali i autoput , to nije bilo realno , jer smo trasirali , gradili i izgradili sve magistralne ceste koje i danas postoje i koje se koriste sa 50 puta guušćim saobraćajem u tih 39 godina , da smo gradili i izgradili sva parking mjesta , da smo gradili i izgradili asfaltne ceste ono u svako selo ako baš ne i zaselak do 1990 (osim ako nije bilo "ašćare" reakcionarsko i antikomunističko čega je bilo i sela i antikomunizma , ne pravdam to , naprotiv) tako da je sam autoput bio....kako kad bi sada gradili najbržu željezničku infrastrukturu sa vozom od Banja Luke do Sarajeva vožnje sat i 45 minuta a paralelno imali premereženo sve autocestom i na to gradili heliodrome...dakle nije bilo realno da Bosna i Hercegovina ima autoput u tom momentu.

Da je opstala država Ante Markovića , to bi pitanje bilo pokrenuto (prirodno s godinama koje su dolazile slabio bi komunizam , centralni položaj BiH unutar sve slabije federacije , ne bi bilo dogmi , centralističkog odlučivanja i svega onoga što je taj sistem nosio) a siguran sam u dobroj mjeri kvalitetno , brzo i odgovorno riješeno i urađeno.

I tu se ti i ja nikada nećemo složiti a to nema veze ni sa ideologijom ni sa nostalgijom , živi se danas i sutra.
Sve istinske probleme , kod otkupa i trasiranja ceste , sve istinske probleme logističkog , materijalnog , izvođačkog ili kako god hoćeš opusa ili opisa ponajviše uništava , sitni interes , korupcija , populizam , želja za vlastitom promocijom , nekompetencija , nedostatak volje i želje da se sklope pravedni , pošteni i kvalitetni ugovori oko izgradnje tih cesta , tamo gdje nema volje da se ceste grade , ceste će se graditi na način kako se grade u Federaciji Bosne i Hercegovine od 1996 do danas.

I sva njihova busanja u prsa , njihove zastave , parole , obećanja i zaklinjanja , padaju u vodu pred činjenicom da se od Mostara do Maglaja i dalje vozi gotovo 4 sata , da Tuzla i Bihać nisu povezani sa ostatkom Federacije kilometrom autoputa , da nam ni jedan granični prelaz nije povezan autoputem ni sa jednim većim gradom i da je budućnost izgradnje jako loša uprkos silnim najavama konačnog povezivanja Zenice i Doboja.

U Međuvremenu , za nepune tri godine će biti punih 30 godina od ZAVRŠETKA RATA , dakle analogna 1975 , Tita već boli noga , MASPOK je završio u historiji , počela je Dugmemanija , Muslimani (Bošnjaci) su koju godinu prije konačno dobili status ravnopravnog naroda u cijeloj Juogoslaviji a Vojvodina i Kosovo imaju suštinske autonomije u odnosu na Beograd. Džemal Bijedić je još uvijek živ , Željo je završio deveti na tabeli a najbolje plasiran naš klub te sezone u prvoj ligi je Velež na četvrtom mjestu.

Svejedno, ako smo profulali temu, barem mozemo pricati o muzici, a ti si u uvod odlicno zapoceo, s tim sto kao i svaka umjetnost i muzika je podlozna kritici. U vrijeme kada su se pojavilo Bijelo Dugme, ne bi vjerovao, ali upravo su bili ono sto su Buba i Jala danas, muzika za omladinu, koju stariji jednostavno ne shvataju. U to vrijeme rock muzika je bila in svagdje u svijetu, pa tako i ovdje, oni su poceli kao neki progresivni sastav, pa su imali skokove u neke druge pod-zanrove, eksperimente s Novim Valom, hard rockom i fuzijom narodne muzike i rock muzike, koju tadasnji kriticari prozvase pastirski rock.

I ja sam poklonik rock muzike i alternativnih pravaca u istoj i apsolutno gajim duboko postovanje prema svemu sto su napravili kao muzicari, ali upravo kao Jala i Buba, bili su izrazito kontraverzni, provokativni, svirali su muziku koju tadasnja javnost i kritika ne shvataju, ali omladina je bila luda za njima.

Legacy Bijelog Dugmeta je ogroman, dovoljno govori da je Nirvana (Krist Novoselic) na koncertu u Trstu pred (mahom jugoslovenskom) publikom izasla sa pozdravom, 'Dobro vece, mi smo Bijelo Dugme', ko ne vjeruje nek poslusa snimak ispod. Ali taj uticaj je bio samo u ex-Yu i dijelom u Istocnoj Evropi. Danasnji domaci muzicari imaju reach daleko izvan tih blokovskih podjela.



U medjuvremenu, rock muzika odavno nije u trendu, globalno, nazalost, ali tako je. Stadione pune uglavnom (uz rijetke izuzetke), muzicki savremenici Bijelog Dugmeta, cije se drzave nisu raspale, jednostavno.

Prodefilovalo je toliko nekih muzickih pravaca koji su u trendu da mnogi ovdje nikada nisu ni zazivjeli. I Edo Maajka je bio sokantan kada se pojavio, kao jedan od prvih hip hop muzicara na ovom prostoru, Adi Lukovac je bio cudan frajer koji je svirao neku digitalnu muziku, te je u dobroj mjeri bio cudan publici. S vremenom su i jedan i drugi postali klasici, drugi mozda manje jer nije dugo zivio.

Tako je na red dosao trap, muzika koju niti mogu niti zelim da razumijem, ali znam da su izvodjaci iste muzike, apsolutni hitovi na globalnoj muzickoj sceni. Zbog interneta, globalizacije, takav trend je dosao i ovdje. Njih dvojica, apsolutno cudan i meni licno neprivlacan stajling, provkativni i kontroverzni, sviraju neku muziku koju javnost i kritika ne prihvataju kao nesto dobro, ali omladina ih voli. I brojevi ne lazu, ljudi diljem svijeta to slusaju, sta god da izbace, slusano je. Top liste u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj ih biljeze u samom vrhu, a zabiljezeni su i na top listama u Austriji, Njemackoj, Svicarskoj i to ne iskljucivo kod slusalaca iz dijaspore.

I njihovo ce proci, doci ce neki jos cudniji trend, ja ne mogu ni da zamislim kakav. Sto se tice Bijelog Dugmeta i njih, u umjetnickoj vrijednsoti, za mene licno neuporedivo, jer Bijelo Dugme je prvo bio bend, sastavljen od ljudi koji su svirali neke instrumente, morali sastavljati ozbiljne tekstove, kompzicije, aranzmane i slicno, kao i svaki bend. Ali u kontekstu brendiranja i vrste publike koja ih slusa, tu mogu napraviti paralelu.

Bijelo Dugme je bilo posljedica masovnog evropskog pokreta , njegova uloga je bila ključna jer je komunistička dogma popustila pred zapadnim valom pop-kulture u tolikoj mjeri da više nije mogla kontrolisati sve procese. (Slučaj Ivandić je vjerovatno pokušaj vraćanja Dugmeta u tokove ali već je bilo kasno i Ivandić je to nažalost jedini najskuplje platio).
To je vrlo važna stvar , nebitna naravno u kontekstu muzike i možda važna samo za historičare ali da nije bilo Bijelog Dugmeta , pitanje je koliko bi bila alternativna , snažna , raznolika , kvalitetna i uopšte dopuštena pop-rok scena kod nas.
Zamisli da se sva avangarda završila na (inače sjajnoj) Ju Grupi , bez Bijelog Dugmeta ne bi bilo ni Džonija ni Houre ni EKV-a ni Orgazma ni Idola ni Pušenja...odnosno pitanje je šta bi se probilo jer bi kontrola ostala uobičajena.


Bijelo Dugme je istovremeno naš jedini bend čiji članovi su bili poput Bogova , ovo Jale , Bube...to je sve podnošljivo jer Dugmići su bukvalno hodali po vazduhu krajem sedamdesetih , znači ne postoji način da se opiše ta euforija (u socijalizmu profit nema uticaj kao danas , Klix će objaviti 5 hiljada članaka o koncertu Dine Merlina u Bg , iz dva razloga , Merlin to može da plati a čitaoci - klikaju a koliko je Džuboks , prodaja ploča i kaseta Jugotona ili drugi program radio Beograda mogao biti podložan Bregoviću da on plati promocije ? Ne kažem da je to bilo nemoguće ali puno teže nego danas) ali i to može biti nevažno.

Ljudi valjda svjesno izostavljaju da je Goran Bregović jako dobar gitarista , jako dobar kompozitor i tekstopisac ( bla , bla , krao i posuđivao , to znaju čak i kliksovi novinari). I svi ostali su bili uglavnom savršeni. Da. Savršeni na svojim pozicijama.

Priču o muzičkom ukusu sam počeo iz kurtoazije. Razlog je što ljudi to slušaju a ja zaista ne poznajem ljude koji to slušaju.
Priča da ovdje protiv Jale i Bube , seru nekakvi djedovi , polupismeni , poluretardirani radnici ili seljaci koji su došli iz fabrike ili sa polja (poput djedova i očeva , polupismenih i neukih te 1974 ili 1975) aposlutno ne stoji , jer ovdje piše generacija mahom rođena osamdesetih i dvedesetih (dio svakako i sedamdesetih a poneko i iz šezdetih) i mi smo čuli sve , imamo priliku čuti sve , bili smo u situaciji da u Sarajevu čujemo različite podžanrove i vrste pa ako ne uživo a ono odlaskom na neki koncert u Budimpeštu ili Beograd odnosno online - nevažno.

Besmislenost tog pravca MUZIČKI , MUZIČKI automatski oduzima referencu u poređenju.

I onaj debeli iz Cazina je mega zvijezda , hoćeš reći da je smiješniji i duhovitiji od Zijaha Sokolovića , pokojnog Nikole Simića ili....čak Tarika Filipovića zato što je POPULARAN ?
Da li se debeli iz Cazina u vicu može porediti sa ovim imenima a možda ih može trostruko kupiti , možda neki na Antartiku ono umiru od smijeha kad ga vide ?

Zašto Lepa Brena nikada nije mogla ući u muzičke rasprave i poređenja iako su je vlasti na silu pokušale "upeglati" u smislu Evrovizije i slično ?
Pa zato što je Lepa Brena. Jednostavno.

Nadam se da ćemo se nekada složiti oko nečega , ne zato što si ti previše revolucionaran a ja čafir koji naprđuje kako se na klupi moglo spavati nekada.

Ova zemlja nužno treba autocestu u 2023 godini i žurno treba da što prije zaobravi bube i jale.
Valja ovdje živjeti još neko vrijeme.

[So What!]

Spoiler

Show

Na čijem si spisku je tvoja privatna stvar , ali da gradiš nevidiljive puteve na klix forumu , možda i ne moraš biti plaćen (a možda i moraš , sam bolje znaš).

I muzički ukus je individualan , baš kao ukus za vino , ukus za hranu ili afinitet prema određenom tipu žena koji se kod nas nesretno naziva "ukus" tako da je pogrešno bilo šta nepotrebno o tome razglabati , okreneš kanal , promijeniš ploču , preskočiš video na you tubu , ne odeš na koncert...to je stvar izbora.

Svesti najvažniji kulturno-zabavni sarajevski brend ikada na Bregovićev neobjavljeni pornić i na Mićina frontalno-kokuzna mahnitanja sa izvjesnim opskurnim Ojdanićem , jasno govori zašto promovišeš nevidljive puteve.

Međutim , papir i ploče pamte.

Nevidljivi su autoputevi bili u toj zemlji koju nikako de prezalis, jer nam je ostavila cijelih 0km, pod izgovorom da smo mi zadnji odbrameni front i da nam infrastuktura ne treba. Ja sve sto objavim popraceno je multimedijalnim sadrzajem, upravo da socijalisticka gospoda poput tebe me ne optuzuje da izmisljam, ali kao sto rekoh, godine medijske cenzure su ocigledno ostavile traga tako da i dalje birate da ignorisete istinu.

Zemlja nevidiljivih autoputeva je prvenstveno 1929 prestala formalno da postoji , 1939 je dobila PRVU višu školu u svojoj historiji (današnji FiN) a 1945 je bila devastirana toliko da je imala jedva 20 ( DVADESET ) kilometara asfaltne ceste.
Nepunih 39 godina kasnije , ta zemlja je BEZ KILOMETRA AUTOPUTA organizovala zimske olimpijske igre.

A to je bilo PRIJE 40 GODINA , toga se ni ja ne sjećam jer sam bio u povoju ni Olimpijade ni Boše ni Kindžeta ni Željo - Videoton ništa.

Na stranu što se vrlo pretenciozno vraćamo na sve te uspjehe kad nam ide u prilog a brojimo kilometre autoputa koje Jugoslavija nikada nije izgradila kad se sere po Jugoslaviji ( a po Jugoslaviji najčešće seru oni kojima se može zato što nema nikoga da je institucionalno brani) , fora je da autoput tada , Bosni i Hercegovini ni izbliza nije bio potreban kao danas jer joj geostrateški položaj bio takav da zaista jeste bila duboka pozadina bez važnog tranzicionog puta za turiste a da zbog toga njenim građanima ništa nije falilo.

Ali koliko god bi bilo dobro da smo imali i autoput , to nije bilo realno , jer smo trasirali , gradili i izgradili sve magistralne ceste koje i danas postoje i koje se koriste sa 50 puta guušćim saobraćajem u tih 39 godina , da smo gradili i izgradili sva parking mjesta , da smo gradili i izgradili asfaltne ceste ono u svako selo ako baš ne i zaselak do 1990 (osim ako nije bilo "ašćare" reakcionarsko i antikomunističko čega je bilo i sela i antikomunizma , ne pravdam to , naprotiv) tako da je sam autoput bio....kako kad bi sada gradili najbržu željezničku infrastrukturu sa vozom od Banja Luke do Sarajeva vožnje sat i 45 minuta a paralelno imali premereženo sve autocestom i na to gradili heliodrome...dakle nije bilo realno da Bosna i Hercegovina ima autoput u tom momentu.

Da je opstala država Ante Markovića , to bi pitanje bilo pokrenuto (prirodno s godinama koje su dolazile slabio bi komunizam , centralni položaj BiH unutar sve slabije federacije , ne bi bilo dogmi , centralističkog odlučivanja i svega onoga što je taj sistem nosio) a siguran sam u dobroj mjeri kvalitetno , brzo i odgovorno riješeno i urađeno.

I tu se ti i ja nikada nećemo složiti a to nema veze ni sa ideologijom ni sa nostalgijom , živi se danas i sutra.
Sve istinske probleme , kod otkupa i trasiranja ceste , sve istinske probleme logističkog , materijalnog , izvođačkog ili kako god hoćeš opusa ili opisa ponajviše uništava , sitni interes , korupcija , populizam , želja za vlastitom promocijom , nekompetencija , nedostatak volje i želje da se sklope pravedni , pošteni i kvalitetni ugovori oko izgradnje tih cesta , tamo gdje nema volje da se ceste grade , ceste će se graditi na način kako se grade u Federaciji Bosne i Hercegovine od 1996 do danas.

I sva njihova busanja u prsa , njihove zastave , parole , obećanja i zaklinjanja , padaju u vodu pred činjenicom da se od Mostara do Maglaja i dalje vozi gotovo 4 sata , da Tuzla i Bihać nisu povezani sa ostatkom Federacije kilometrom autoputa , da nam ni jedan granični prelaz nije povezan autoputem ni sa jednim većim gradom i da je budućnost izgradnje jako loša uprkos silnim najavama konačnog povezivanja Zenice i Doboja.

U Međuvremenu , za nepune tri godine će biti punih 30 godina od ZAVRŠETKA RATA , dakle analogna 1975 , Tita već boli noga , MASPOK je završio u historiji , počela je Dugmemanija , Muslimani (Bošnjaci) su koju godinu prije konačno dobili status ravnopravnog naroda u cijeloj Juogoslaviji a Vojvodina i Kosovo imaju suštinske autonomije u odnosu na Beograd. Džemal Bijedić je još uvijek živ , Željo je završio deveti na tabeli a najbolje plasiran naš klub te sezone u prvoj ligi je Velež na četvrtom mjestu.

Svejedno, ako smo profulali temu, barem mozemo pricati o muzici, a ti si u uvod odlicno zapoceo, s tim sto kao i svaka umjetnost i muzika je podlozna kritici. U vrijeme kada su se pojavilo Bijelo Dugme, ne bi vjerovao, ali upravo su bili ono sto su Buba i Jala danas, muzika za omladinu, koju stariji jednostavno ne shvataju. U to vrijeme rock muzika je bila in svagdje u svijetu, pa tako i ovdje, oni su poceli kao neki progresivni sastav, pa su imali skokove u neke druge pod-zanrove, eksperimente s Novim Valom, hard rockom i fuzijom narodne muzike i rock muzike, koju tadasnji kriticari prozvase pastirski rock.

I ja sam poklonik rock muzike i alternativnih pravaca u istoj i apsolutno gajim duboko postovanje prema svemu sto su napravili kao muzicari, ali upravo kao Jala i Buba, bili su izrazito kontraverzni, provokativni, svirali su muziku koju tadasnja javnost i kritika ne shvataju, ali omladina je bila luda za njima.

Legacy Bijelog Dugmeta je ogroman, dovoljno govori da je Nirvana (Krist Novoselic) na koncertu u Trstu pred (mahom jugoslovenskom) publikom izasla sa pozdravom, 'Dobro vece, mi smo Bijelo Dugme', ko ne vjeruje nek poslusa snimak ispod. Ali taj uticaj je bio samo u ex-Yu i dijelom u Istocnoj Evropi. Danasnji domaci muzicari imaju reach daleko izvan tih blokovskih podjela.



U medjuvremenu, rock muzika odavno nije u trendu, globalno, nazalost, ali tako je. Stadione pune uglavnom (uz rijetke izuzetke), muzicki savremenici Bijelog Dugmeta, cije se drzave nisu raspale, jednostavno.

Prodefilovalo je toliko nekih muzickih pravaca koji su u trendu da mnogi ovdje nikada nisu ni zazivjeli. I Edo Maajka je bio sokantan kada se pojavio, kao jedan od prvih hip hop muzicara na ovom prostoru, Adi Lukovac je bio cudan frajer koji je svirao neku digitalnu muziku, te je u dobroj mjeri bio cudan publici. S vremenom su i jedan i drugi postali klasici, drugi mozda manje jer nije dugo zivio.

Tako je na red dosao trap, muzika koju niti mogu niti zelim da razumijem, ali znam da su izvodjaci iste muzike, apsolutni hitovi na globalnoj muzickoj sceni. Zbog interneta, globalizacije, takav trend je dosao i ovdje. Njih dvojica, apsolutno cudan i meni licno neprivlacan stajling, provkativni i kontroverzni, sviraju neku muziku koju javnost i kritika ne prihvataju kao nesto dobro, ali omladina ih voli. I brojevi ne lazu, ljudi diljem svijeta to slusaju, sta god da izbace, slusano je. Top liste u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj ih biljeze u samom vrhu, a zabiljezeni su i na top listama u Austriji, Njemackoj, Svicarskoj i to ne iskljucivo kod slusalaca iz dijaspore.

I njihovo ce proci, doci ce neki jos cudniji trend, ja ne mogu ni da zamislim kakav. Sto se tice Bijelog Dugmeta i njih, u umjetnickoj vrijednsoti, za mene licno neuporedivo, jer Bijelo Dugme je prvo bio bend, sastavljen od ljudi koji su svirali neke instrumente, morali sastavljati ozbiljne tekstove, kompzicije, aranzmane i slicno, kao i svaki bend. Ali u kontekstu brendiranja i vrste publike koja ih slusa, tu mogu napraviti paralelu.

Bijelo Dugme je bilo posljedica masovnog evropskog pokreta , njegova uloga je bila ključna jer je komunistička dogma popustila pred zapadnim valom pop-kulture u tolikoj mjeri da više nije mogla kontrolisati sve procese. (Slučaj Ivandić je vjerovatno pokušaj vraćanja Dugmeta u tokove ali već je bilo kasno i Ivandić je to nažalost jedini najskuplje platio).
To je vrlo važna stvar , nebitna naravno u kontekstu muzike i možda važna samo za historičare ali da nije bilo Bijelog Dugmeta , pitanje je koliko bi bila alternativna , snažna , raznolika , kvalitetna i uopšte dopuštena pop-rok scena kod nas.
Zamisli da se sva avangarda završila na (inače sjajnoj) Ju Grupi , bez Bijelog Dugmeta ne bi bilo ni Džonija ni Houre ni EKV-a ni Orgazma ni Idola ni Pušenja...odnosno pitanje je šta bi se probilo jer bi kontrola ostala uobičajena.


Bijelo Dugme je istovremeno naš jedini bend čiji članovi su bili poput Bogova , ovo Jale , Bube...to je sve podnošljivo jer Dugmići su bukvalno hodali po vazduhu krajem sedamdesetih , znači ne postoji način da se opiše ta euforija (u socijalizmu profit nema uticaj kao danas , Klix će objaviti 5 hiljada članaka o koncertu Dine Merlina u Bg , iz dva razloga , Merlin to može da plati a čitaoci - klikaju a koliko je Džuboks , prodaja ploča i kaseta Jugotona ili drugi program radio Beograda mogao biti podložan Bregoviću da on plati promocije ? Ne kažem da je to bilo nemoguće ali puno teže nego danas) ali i to može biti nevažno.

Ljudi valjda svjesno izostavljaju da je Goran Bregović jako dobar gitarista , jako dobar kompozitor i tekstopisac ( bla , bla , krao i posuđivao , to znaju čak i kliksovi novinari). I svi ostali su bili uglavnom savršeni. Da. Savršeni na svojim pozicijama.

Priču o muzičkom ukusu sam počeo iz kurtoazije. Razlog je što ljudi to slušaju a ja zaista ne poznajem ljude koji to slušaju.
Priča da ovdje protiv Jale i Bube , seru nekakvi djedovi , polupismeni , poluretardirani radnici ili seljaci koji su došli iz fabrike ili sa polja (poput djedova i očeva , polupismenih i neukih te 1974 ili 1975) aposlutno ne stoji , jer ovdje piše generacija mahom rođena osamdesetih i dvedesetih (dio svakako i sedamdesetih a poneko i iz šezdetih) i mi smo čuli sve , imamo priliku čuti sve , bili smo u situaciji da u Sarajevu čujemo različite podžanrove i vrste pa ako ne uživo a ono odlaskom na neki koncert u Budimpeštu ili Beograd odnosno online - nevažno.

Besmislenost tog pravca MUZIČKI , MUZIČKI automatski oduzima referencu u poređenju.

I onaj debeli iz Cazina je mega zvijezda , hoćeš reći da je smiješniji i duhovitiji od Zijaha Sokolovića , pokojnog Nikole Simića ili....čak Tarika Filipovića zato što je POPULARAN ?
Da li se debeli iz Cazina u vicu može porediti sa ovim imenima a možda ih može trostruko kupiti , možda neki na Antartiku ono umiru od smijeha kad ga vide ?

Zašto Lepa Brena nikada nije mogla ući u muzičke rasprave i poređenja iako su je vlasti na silu pokušale "upeglati" u smislu Evrovizije i slično ?
Pa zato što je Lepa Brena. Jednostavno.

Nadam se da ćemo se nekada složiti oko nečega , ne zato što si ti previše revolucionaran a ja čafir koji naprđuje kako se na klupi moglo spavati nekada.

Ova zemlja nužno treba autocestu u 2023 godini i žurno treba da što prije zaobravi bube i jale.
Valja ovdje živjeti još neko vrijeme.

Ziv bio i svako dobro, lijep odgovor.

[Better Man]

Spoiler

Show

Nevidljivi su autoputevi bili u toj zemlji koju nikako de prezalis, jer nam je ostavila cijelih 0km, pod izgovorom da smo mi zadnji odbrameni front i da nam infrastuktura ne treba. Ja sve sto objavim popraceno je multimedijalnim sadrzajem, upravo da socijalisticka gospoda poput tebe me ne optuzuje da izmisljam, ali kao sto rekoh, godine medijske cenzure su ocigledno ostavile traga tako da i dalje birate da ignorisete istinu.

Zemlja nevidiljivih autoputeva je prvenstveno 1929 prestala formalno da postoji , 1939 je dobila PRVU višu školu u svojoj historiji (današnji FiN) a 1945 je bila devastirana toliko da je imala jedva 20 ( DVADESET ) kilometara asfaltne ceste.
Nepunih 39 godina kasnije , ta zemlja je BEZ KILOMETRA AUTOPUTA organizovala zimske olimpijske igre.

A to je bilo PRIJE 40 GODINA , toga se ni ja ne sjećam jer sam bio u povoju ni Olimpijade ni Boše ni Kindžeta ni Željo - Videoton ništa.

Na stranu što se vrlo pretenciozno vraćamo na sve te uspjehe kad nam ide u prilog a brojimo kilometre autoputa koje Jugoslavija nikada nije izgradila kad se sere po Jugoslaviji ( a po Jugoslaviji najčešće seru oni kojima se može zato što nema nikoga da je institucionalno brani) , fora je da autoput tada , Bosni i Hercegovini ni izbliza nije bio potreban kao danas jer joj geostrateški položaj bio takav da zaista jeste bila duboka pozadina bez važnog tranzicionog puta za turiste a da zbog toga njenim građanima ništa nije falilo.

Ali koliko god bi bilo dobro da smo imali i autoput , to nije bilo realno , jer smo trasirali , gradili i izgradili sve magistralne ceste koje i danas postoje i koje se koriste sa 50 puta guušćim saobraćajem u tih 39 godina , da smo gradili i izgradili sva parking mjesta , da smo gradili i izgradili asfaltne ceste ono u svako selo ako baš ne i zaselak do 1990 (osim ako nije bilo "ašćare" reakcionarsko i antikomunističko čega je bilo i sela i antikomunizma , ne pravdam to , naprotiv) tako da je sam autoput bio....kako kad bi sada gradili najbržu željezničku infrastrukturu sa vozom od Banja Luke do Sarajeva vožnje sat i 45 minuta a paralelno imali premereženo sve autocestom i na to gradili heliodrome...dakle nije bilo realno da Bosna i Hercegovina ima autoput u tom momentu.

Da je opstala država Ante Markovića , to bi pitanje bilo pokrenuto (prirodno s godinama koje su dolazile slabio bi komunizam , centralni položaj BiH unutar sve slabije federacije , ne bi bilo dogmi , centralističkog odlučivanja i svega onoga što je taj sistem nosio) a siguran sam u dobroj mjeri kvalitetno , brzo i odgovorno riješeno i urađeno.

I tu se ti i ja nikada nećemo složiti a to nema veze ni sa ideologijom ni sa nostalgijom , živi se danas i sutra.
Sve istinske probleme , kod otkupa i trasiranja ceste , sve istinske probleme logističkog , materijalnog , izvođačkog ili kako god hoćeš opusa ili opisa ponajviše uništava , sitni interes , korupcija , populizam , želja za vlastitom promocijom , nekompetencija , nedostatak volje i želje da se sklope pravedni , pošteni i kvalitetni ugovori oko izgradnje tih cesta , tamo gdje nema volje da se ceste grade , ceste će se graditi na način kako se grade u Federaciji Bosne i Hercegovine od 1996 do danas.

I sva njihova busanja u prsa , njihove zastave , parole , obećanja i zaklinjanja , padaju u vodu pred činjenicom da se od Mostara do Maglaja i dalje vozi gotovo 4 sata , da Tuzla i Bihać nisu povezani sa ostatkom Federacije kilometrom autoputa , da nam ni jedan granični prelaz nije povezan autoputem ni sa jednim većim gradom i da je budućnost izgradnje jako loša uprkos silnim najavama konačnog povezivanja Zenice i Doboja.

U Međuvremenu , za nepune tri godine će biti punih 30 godina od ZAVRŠETKA RATA , dakle analogna 1975 , Tita već boli noga , MASPOK je završio u historiji , počela je Dugmemanija , Muslimani (Bošnjaci) su koju godinu prije konačno dobili status ravnopravnog naroda u cijeloj Juogoslaviji a Vojvodina i Kosovo imaju suštinske autonomije u odnosu na Beograd. Džemal Bijedić je još uvijek živ , Željo je završio deveti na tabeli a najbolje plasiran naš klub te sezone u prvoj ligi je Velež na četvrtom mjestu.

Svejedno, ako smo profulali temu, barem mozemo pricati o muzici, a ti si u uvod odlicno zapoceo, s tim sto kao i svaka umjetnost i muzika je podlozna kritici. U vrijeme kada su se pojavilo Bijelo Dugme, ne bi vjerovao, ali upravo su bili ono sto su Buba i Jala danas, muzika za omladinu, koju stariji jednostavno ne shvataju. U to vrijeme rock muzika je bila in svagdje u svijetu, pa tako i ovdje, oni su poceli kao neki progresivni sastav, pa su imali skokove u neke druge pod-zanrove, eksperimente s Novim Valom, hard rockom i fuzijom narodne muzike i rock muzike, koju tadasnji kriticari prozvase pastirski rock.

I ja sam poklonik rock muzike i alternativnih pravaca u istoj i apsolutno gajim duboko postovanje prema svemu sto su napravili kao muzicari, ali upravo kao Jala i Buba, bili su izrazito kontraverzni, provokativni, svirali su muziku koju tadasnja javnost i kritika ne shvataju, ali omladina je bila luda za njima.

Legacy Bijelog Dugmeta je ogroman, dovoljno govori da je Nirvana (Krist Novoselic) na koncertu u Trstu pred (mahom jugoslovenskom) publikom izasla sa pozdravom, 'Dobro vece, mi smo Bijelo Dugme', ko ne vjeruje nek poslusa snimak ispod. Ali taj uticaj je bio samo u ex-Yu i dijelom u Istocnoj Evropi. Danasnji domaci muzicari imaju reach daleko izvan tih blokovskih podjela.



U medjuvremenu, rock muzika odavno nije u trendu, globalno, nazalost, ali tako je. Stadione pune uglavnom (uz rijetke izuzetke), muzicki savremenici Bijelog Dugmeta, cije se drzave nisu raspale, jednostavno.

Prodefilovalo je toliko nekih muzickih pravaca koji su u trendu da mnogi ovdje nikada nisu ni zazivjeli. I Edo Maajka je bio sokantan kada se pojavio, kao jedan od prvih hip hop muzicara na ovom prostoru, Adi Lukovac je bio cudan frajer koji je svirao neku digitalnu muziku, te je u dobroj mjeri bio cudan publici. S vremenom su i jedan i drugi postali klasici, drugi mozda manje jer nije dugo zivio.

Tako je na red dosao trap, muzika koju niti mogu niti zelim da razumijem, ali znam da su izvodjaci iste muzike, apsolutni hitovi na globalnoj muzickoj sceni. Zbog interneta, globalizacije, takav trend je dosao i ovdje. Njih dvojica, apsolutno cudan i meni licno neprivlacan stajling, provkativni i kontroverzni, sviraju neku muziku koju javnost i kritika ne prihvataju kao nesto dobro, ali omladina ih voli. I brojevi ne lazu, ljudi diljem svijeta to slusaju, sta god da izbace, slusano je. Top liste u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj ih biljeze u samom vrhu, a zabiljezeni su i na top listama u Austriji, Njemackoj, Svicarskoj i to ne iskljucivo kod slusalaca iz dijaspore.

I njihovo ce proci, doci ce neki jos cudniji trend, ja ne mogu ni da zamislim kakav. Sto se tice Bijelog Dugmeta i njih, u umjetnickoj vrijednsoti, za mene licno neuporedivo, jer Bijelo Dugme je prvo bio bend, sastavljen od ljudi koji su svirali neke instrumente, morali sastavljati ozbiljne tekstove, kompzicije, aranzmane i slicno, kao i svaki bend. Ali u kontekstu brendiranja i vrste publike koja ih slusa, tu mogu napraviti paralelu.

Bijelo Dugme je bilo posljedica masovnog evropskog pokreta , njegova uloga je bila ključna jer je komunistička dogma popustila pred zapadnim valom pop-kulture u tolikoj mjeri da više nije mogla kontrolisati sve procese. (Slučaj Ivandić je vjerovatno pokušaj vraćanja Dugmeta u tokove ali već je bilo kasno i Ivandić je to nažalost jedini najskuplje platio).
To je vrlo važna stvar , nebitna naravno u kontekstu muzike i možda važna samo za historičare ali da nije bilo Bijelog Dugmeta , pitanje je koliko bi bila alternativna , snažna , raznolika , kvalitetna i uopšte dopuštena pop-rok scena kod nas.
Zamisli da se sva avangarda završila na (inače sjajnoj) Ju Grupi , bez Bijelog Dugmeta ne bi bilo ni Džonija ni Houre ni EKV-a ni Orgazma ni Idola ni Pušenja...odnosno pitanje je šta bi se probilo jer bi kontrola ostala uobičajena.


Bijelo Dugme je istovremeno naš jedini bend čiji članovi su bili poput Bogova , ovo Jale , Bube...to je sve podnošljivo jer Dugmići su bukvalno hodali po vazduhu krajem sedamdesetih , znači ne postoji način da se opiše ta euforija (u socijalizmu profit nema uticaj kao danas , Klix će objaviti 5 hiljada članaka o koncertu Dine Merlina u Bg , iz dva razloga , Merlin to može da plati a čitaoci - klikaju a koliko je Džuboks , prodaja ploča i kaseta Jugotona ili drugi program radio Beograda mogao biti podložan Bregoviću da on plati promocije ? Ne kažem da je to bilo nemoguće ali puno teže nego danas) ali i to može biti nevažno.

Ljudi valjda svjesno izostavljaju da je Goran Bregović jako dobar gitarista , jako dobar kompozitor i tekstopisac ( bla , bla , krao i posuđivao , to znaju čak i kliksovi novinari). I svi ostali su bili uglavnom savršeni. Da. Savršeni na svojim pozicijama.

Priču o muzičkom ukusu sam počeo iz kurtoazije. Razlog je što ljudi to slušaju a ja zaista ne poznajem ljude koji to slušaju.
Priča da ovdje protiv Jale i Bube , seru nekakvi djedovi , polupismeni , poluretardirani radnici ili seljaci koji su došli iz fabrike ili sa polja (poput djedova i očeva , polupismenih i neukih te 1974 ili 1975) aposlutno ne stoji , jer ovdje piše generacija mahom rođena osamdesetih i dvedesetih (dio svakako i sedamdesetih a poneko i iz šezdetih) i mi smo čuli sve , imamo priliku čuti sve , bili smo u situaciji da u Sarajevu čujemo različite podžanrove i vrste pa ako ne uživo a ono odlaskom na neki koncert u Budimpeštu ili Beograd odnosno online - nevažno.

Besmislenost tog pravca MUZIČKI , MUZIČKI automatski oduzima referencu u poređenju.

I onaj debeli iz Cazina je mega zvijezda , hoćeš reći da je smiješniji i duhovitiji od Zijaha Sokolovića , pokojnog Nikole Simića ili....čak Tarika Filipovića zato što je POPULARAN ?
Da li se debeli iz Cazina u vicu može porediti sa ovim imenima a možda ih može trostruko kupiti , možda neki na Antartiku ono umiru od smijeha kad ga vide ?

Zašto Lepa Brena nikada nije mogla ući u muzičke rasprave i poređenja iako su je vlasti na silu pokušale "upeglati" u smislu Evrovizije i slično ?
Pa zato što je Lepa Brena. Jednostavno.

Nadam se da ćemo se nekada složiti oko nečega , ne zato što si ti previše revolucionaran a ja čafir koji naprđuje kako se na klupi moglo spavati nekada.

Ova zemlja nužno treba autocestu u 2023 godini i žurno treba da što prije zaobravi bube i jale.
Valja ovdje živjeti još neko vrijeme.

Ziv bio i svako dobro, lijep odgovor.

Ono što je ključno kod Bijelog Dugmeta je to da su svi članovi bili vrhunski instrumentalisti, a Bebek je bio fantastičan pjevač i teški profesionalac. Jedna istinita anegdota. Kad su snimali album Bitanga i princeza u studiju 6 ili je 9 RTB, Bregović je imao problem sa tekstovima, jer nije imao ideja za iste dok su muzika i aranžmani bili gotovi. I Bregović je nestao iz studija, tačnije bio je kod Pece Popovića. Za to vrijeme je Bebek ispjevavao melodije. I jedno veće se pojavi Bregović blijed kao krpa sa hrpom papira i dade Bebeku tekstove i objasni za koju melodiju je koji je tekst. Bebek je svih 7 pjesama iz prve otpjevao i snimo. Dakle nije bilo ponavljanja. Ne treba zaboraviti ni genijalnog Duška Radovića, koji im je napisao neke od najboljih pjesama, tj. tekstova za iste.