moranadruga wrote:
a sta bi u jasenovcu,gradiskoj,kozaru,krajinu,hercegovinu,sarajevo- luburica vili itd,itd.....sto nisi pitao babu ili dedu gdje su bili i sta su radili i ciju vlast podrzavali ?
Odgovr ti daju sunarodnjaci:
Uvaženi član predsjedništva Hrvatskog državnog sabora Nezavisne države Hrvatske bio je
dr Savo Besarović, inače bliski prijatelj Dr Ante Pavelića. Članovi Hrvatskog državnog sabora u tom sazivu bili su Srbi
dr Svetislav Šumanović, vice-ban Hrvatske i Slavonije od 1903 do 1906 godine, te predsjednik Upravnog odbora Srpske banke iz Zagreba od 1929 do 1941. godine, kao i
Uroš Doder. (Jozo Tomasevich, War and revolution in Yugoslavia 1941 – 1945. Stanford University Press, 2001)
General Đuro Grujić, osoba od najvećeg Pavelićeva povjerenja, glavar glavnog stožera Hrvatskih oružanih snaga je na procesu pred Vrhovnim vojnim sudom u Beogradu, u septembru 1945 godine izjavio: ”Veliki broj Srba pravoslavaca je bio visoko pozicioniran u Hrvatskoj vojsci, a veliki broj civila, pravoslavaca i Srba svoju su obvezu prema državi odrađivali na druge načine. Dr Savo Besarović, pravoslavac, je bio ministar u vladi Nezavisne države Hrvatske. Desetak Srba – pravoslavaca zauzimali su itekako osjetljive pozicije u toj Vladi i toj hrvatskoj vojsci.” (Arhiva Vrhovnog suda FNRJ, Grujić i ostali, 1945, 2298/45)
General-pukovnik Fedor Dragojlov bio je general-pukovnik u Hrvatskoj vojsci, a u periodu od 1943 do kraja 1944 glavni zapovjednik Hrvatske vojske.
Visoke položaje u vojsci Nezavisne države Hrvatske imali su i slijedeći Srbi:
general Jovan Iskrić,
general Mihajlo Lukić,
general Miroslav Opačić,
ustaški krilnik i general Dušan Palčić,
general Milan Desović,
zrakoplovni general Đuro Dragičević, te
zrakoplovni general Milan Uzelac.
Ministar “bez lisnice” u Vladi NDH bio je i magistar farmacije
Ljubomir Pantić, apotekar iz Bijeljine.
Marka Šarca notorni koljač je bio ustaški tabornik u Tornju i Pakracu, a kasnije logornik u Pakracu. Bio je čovjek od osobnog povjerenja pukovnika Maksa Luburića, u stvari njegova desna ruka za područje Pakraca, Lipika, odnosno Zapadne Slavonije. (Dane Pavlica, Stratišta oko Papuka i Psunja, Zavičajno udruženje Slavonaca, Beograd, 2007) Marko Šarac je strijeljan kao ratni zločinac 1946. godine zbog niza počinjenih masovnih zločina nad svojom braćom i sestrama Srbima i Srpkinjama u selima oko Pakraca.
Mihajlo Lukić odlikovan je Hrvatskim troilistom 1. stupnja s hrastovim grančicama, a to odlikovanje primili su samo: Jure Francetić, Rafael Boban, Slavko Kvaternik i on. Posmrtno je odlikovan i njemačkim križem 1. stupnja s hrastovim lišćem kao izvanredan i dobar suradnik.
Milka Obradović, koja se valjda „dokazivala“ pred kolegicama ustašicama u logoru Stara Gradiška, vršeći grozne zločine, a posebno s velikim uživanjem nad srpskom djecom i Srpkinjama.
Po zlu je bio poznat i jasenovački koljač
Mile Vasić, koji je u tom logoru smrti sa posebnim zadovoljstvom klao i ubijao maljem baš svoje Srbe.
Četnički vojvoda Radoslav Rade Radić je aktivno učestvovao sa svojom jedinicom u zajedničkom napadu Nemaca i ustaša na civile na Kozari. Pri tom je iskazao veliku kooperativnost i subordinaciju sa jedinicama Vermahta i NDH, što je kasnije bila jedna od stavki u optužnici protiv njega.
Četnički vojvoda Uroš Drenović je sa četničkim vrhom aktivno učestvovao u pripremama za ustaško-Nemačku ofanzivu protiv slobodne teritorije na Kozari. Bio je prisutan na sednici na kojoj se govorilo o predstojećoj ofanzivi na Kozaru. To svedoči zapisnik sa sednice četničkog vrha 7. juna 1942. godine i njegov referatu kome on između ostalog kaže:
“ Propagande nema uopšte kod nas. Partizani govore da je njihova čitava Bosna. Narodu se može izložiti i lepo kazati sve što je na stvari. Pozadina mora razumevati naš rad, a rad u pozadini mora da bude organizovan. Dalje referiše o stanju partizana koji su se sada grupisali u Kozari i Grmeču. Na njih će napasti, prema obaveštenjima koja on ima biti izvršena ofanziva 14. ov. mj. Hrvati će biti naročito oprezni oko Vidov dana, a iz Londona putem radija poručuju da borba za sad stane. Mislim da je narod jedino na taj način spašen, što smo zaključili ovaj sporazum.”
Pod komandom Uroša Drenovića i Marčetića aktivno su učestvovale u napadu na Kozaru zajedno sa ustaškim, nemačkim i mađarskim jedinicama, sveukupno oko 2.000 četnika pod komandom Osovine.
itd, itd...
Помоз' Бог јунаци