Kusturica predsjednik RS-a!?

[udrch]

kontam ima li kakva prepreka da se ja prijavim za preCednika PC-a..u onom formularu se izjasnim ko Srbin islamske vjeroispovijesti..
na ime i prezime i što sam musliman valjda bih dobio sve glasove Bošnjaka..
Srbima bih obećao da ću odmah raspisati referendum, čim dobijem bar deset presedničkih plata..

[Paranoid]

kontam ima li kakva prepreka da se ja prijavim za preCednika PC-a..u onom formularu se izjasnim ko Srbin islamske vjeroispovijesti..
na ime i prezime i što sam musliman valjda bih dobio sve glasove Bošnjaka..
Srbima bih obećao da ću odmah raspisati referendum, čim dobijem bar deset presedničkih plata..

ehhh..znam te "tico"...nije tebi do presjedavanja nego do oplodjavanja nerotkinja po palati, a da ti Radojičić ko "Zumbul" lebdeći hoda i donosi tursku kahvu sa rahatlokumom..

[Drvosjeca iz Dejcica]

SNSD da kandidira Kusturicu
SDS da kandidira Krajišnika,
Izbor snova u Šumskoj.

Dream team by šumska.

[Havatar]

SNSD da kandidira Kusturicu
SDS da kandidira Krajišnika,
Izbor snova u Šumskoj.

Ja bih navijao za Kusturicu , krv nije voda

[Goran_35]

Prije mjesec dana jedan prijatelj mi kaže da je dobio poruku od osobe bliske vrhu SNSD-a, prema kojoj se u ovoj stranci vrlo ozbiljno razmatra da njihov kandidat za predsjednika Republike Srpske bude Emir Kusturica. Naravno, vjerujući vlastitim informacijama, te osjećaju i iskustvu stečenom u politici prethodnih 14 godina, nasmijem se, kažem da se radi o odličnoj šali i vjerovatno o prvoj od mnogih dimnih bombi koje nas očekuju u narednom periodu kada su u pitanju kandidature za najviše pozicije.

Međutim, nakon izjave predsjednika Dodika u kojoj, ni manje ni više, saopštava da je “Kusturica bez sumnje najuticajniji Srbin u svijetu” ozbiljno sam se zamislio. Objašnjenje je neprevaziđeno. Zato što “doručkuje sa Monikom Beluči a večera sa Putinom”!?

PIŠE: Igor Crnadak

Code: Select all

Ali, da ne žurimo sa zaključcima. Definitivno, kandidaturu Emirovu za prvog čovjeka RS ne treba odbaciti, kao jedan od mogućih ishoda SNSD-ove kombinatorike za naredne izbore. Iz njihovog ugla, čovjek je popularan, nije član SNSD-a, ali im je bliži nego većina članova, Dodik mu je Bog isto kao i on Dodiku. Sve elemente dobrog SNSD-ovog kandidata Nemanja (vjerovatno bi pod tim imenom išao u kampanju) posjeduje.
Ali, realno, Dodikova izjava je vjerovatno samo još jedno neutemeljeno ”duvanje u leđa” svom favoritu, kao što je radio nekad sa Borisom Tadićem i Vukom Jeremićem ili kao što još uvijek radi sa vladikom Grigorijem, te sa svojim investitorskim miljenicima poput Miškovića i Draškovića ( “Srbija treba što više potentnih investitora kao što je Mišković” – izjavio je Dodik kad je Mišković već bio uhapšen).
Kusturica je veliki režiser. I treba biti realan, sve nas je “kupio” sa Doli Bel i sa Ocem na službenom putu, kao i sa svojim nekonvencionalnim odnosom prema slavi, ustaljenim pravilima i autoritetima. I danas se prepričava kako Kusta nije otišao na ceremoniju da preuzme Zlatnu palmu jer je morao u stanu mijenjati parket ili kad se na nekoj zabavi u Kanu pojavio sa ciganskim orkestrom, koji naravno nije imao VIP pozivnice, itd…
Međutim, u međuvremenu je Emir postao jedna od najdosljednijih budžetskih pijavica srpskih budžeta sa obe strane Drine. Nakon DS-ove i DSS-ove vlasti u Srbiji, sada se prebacio u RS i ide mu veoma dobro sa SNSD-om. Uz to već deset godina nije snimio pristojan film, valjda ne stiže ( još od “Život je čudo” ).
Ne želim da ovaj tekst posvetim tome, nego samo da postavim jedno pitanje koje me već dugo “žulja”. Andrićgrad. Sjajna ideja, odlična promocija Srpske, Ive Andrića, naše kulture, književnosti i istorije, ali zašto je u vlasništvu Emira Kusturice? Zašto je Republika Srpska dala 15 miliona KM (ukupno će koštati 35) za ovaj projekat, a pravo upravljanja i većinsko vlasništvo je kod Emira Kusturice? I, posebno naopako i kriminalno, zašto je Vlada RS oslobodila Emira obaveze da, dok troši pare naroda Republike Srpske, poštuje Zakon o javnim nabavkama.
Navodim ovaj primjer jer se tiče Republike Srpske i siromašnog naroda koji ovde živi. Zar nije mogao “najuticajniji od svih Srba” da se zadovolji honorarom od npr. 1 ili 2 miliona eura za vođenje projekta Andrićgrad, da Republika Srpska plaća troškove gradnje i da joj Andrićgrad, na kraju, ostane u vlasništvu, što bi bilo normalno?
Sve to bi bilo bolje od ovoga šta imamo danas. Da ne bude zabune, kad jednog dana i Emir pođe na onaj svijet ( nadam se da će poživjeti u zdravlju bar 100 godina ) biologija i pravo dovešće do nečega što se zove ostavinska rasprava. Na toj raspravi, kad se bude dijelio Andrićgrad, u nadležnom sudu neće biti ni predsjednika RS, ni generalnog sekretara Vlade RS. Na toj raspravi će biti Emirova djeca. Koja to kasnije mogu prodati, iznajmiti, pretvoriti u nešto sasvim drugačije, jednostavno Republika Srpska je izgradila Andrićgrad i poklonila ga Kusturici.
Eto, konačno sam napisao nešto što već dugo čeka, ali pravi okidač za tekst je bilo nešto drugo. Po ko zna koji put, predsjednik je promašio.
Ipak je Novak ispred Emira. Ipak ono što Srbija i srpski narod dobijaju od Đokovića ne može dostići nijedan drugi pripadnik srpskog naroda u današnjem vremenu. Ipak niko kao Novak ne ostvaruje takav efekat na popravljanju našeg imidža i na predstavljanju dobre strane onoga što Srbi jesu, kao narod.
Ipak, niko kao on ne čini toliko da pokaže da smo mi jedan ponosan evropski narod – tvrdoglav, hirovit, nepredvidiv, ali otvoren i iskren u isto vrijeme.
Nepravedno bi bilo prema Đokoviću da se, makar na nekom portalu, ne pojavi drugačije mišljenje od onoga što je danas rekao predsjednik RS.

A, što se tiče Kusturice, možda bi mogao snimiti film o prebijanju, maltetiranju i hapšenju porodice Vulić. Ko zna, možda bi predsjednik Dodik prebacio koji milion za snimanje, jer ipak je policija sve radila po zakonu, treba to prikazati narodu. U filmu bi Vulić mogao poletjeti poput Perhana prije nego što ga specijalci izvuku iz auta, Mile Radišić bi mogao ponavljati “svakoga dana u svakom pogledu zgrada sve više i više napreduje…”, a možda bi i neka kap pala predsjedniku za vrat pa da nas malo ostavi na miru.

Sve se placa pa i to Emirovo "srpstvo"
Zar srbi misle da se Emir dzabe odrekao sarajeva u kojem je mogao biti "Bog" ali siromasni "Bog"!Kad bi on u Sarajevu zaradio kapital od 20-30 miliona eura koliko ima ukupupno do sada u u mokroj gori i andric gradu?Nikada.Ovako je posato i "Bog" i Bogatas ...Dakle sve se placa pa i to srpstvo.
Ko zna kakav je njegov sljedeci korak kad mahne jos koji milioncic?Mozda se opet vrati na vjeru padjedovsku?


Bog,"srpstvo" i milonchici

[japin_mutapi]

i ovog nemanju isto nabijem na qooratz

[muzicar_iz_parka]

kontam ima li kakva prepreka da se ja prijavim za preCednika PC-a..u onom formularu se izjasnim ko Srbin islamske vjeroispovijesti..
na ime i prezime i što sam musliman valjda bih dobio sve glasove Bošnjaka..
Srbima bih obećao da ću odmah raspisati referendum, čim dobijem bar deset presedničkih plata..

Nema za razliku od izbora člana predsjedništva BiH, predsjednik entiteta ne mora biti iz reda srpskog naroda, jedino podpredsjednici moraju biti iz druga dva naroda odnosno oni koji dobiju najviše glasova shodno svom izjašavanju.

[mofo33]

opet vi o Kusturici
tssssss kamen u opancima

[Ali Kemal]

Most koji je vezivao obalu NIKO sa obalom NEKO za mene je bio Venecijanski festival. Ja sam hodajući svečanom salom „Volpe” hitao ka Zlatnom lavu i prešao taj most. Iako je tada novinar „Tajma” napisao „Ove godine je u Veneciji pobjedio NIKO, koji dolazi NIODAKLE”

Jedan blizak čovjek, koji je u Sarajevu pokušao da izvadi moj rodni list kako bi mi napravio boravak u Višegradu legalnim, već na kapiji me u povjerenju pita:

– Da li znate da su vas u sarajevskoj opštini Centar izbrisali sa spiska građana Bosne i Hercegovine?!

– Kako sad to? – pomislih.

– Je l’ to znači da me tamo nema ni živog ni mrtvog?

– Baš tako!

Često mislim na pisca Čarlsa Bukovskog. On je mnogo pio i mnogo pisao, ali je uvijek znao da pogodi temu. Ja malo pijem i ne pišem mnogo. I, što je gore, svašta radim. Nije baš da svaštarim, ali pretjerujem, pa, valjda, zbog toga moje misli lete prema nekome ko je gajio aristokratski odnos prema životu i izbjegavao da radi.

Situacije u pričama Bukovskog postavljene su tako da ih čovjek čita kao da gleda kako sječivo noža presjeca jabuku napola. Najmiliji mi je onaj lik pijanca koji nema dolar u džepu, ali odbija da radi poslove koje mu nude prijatelji. Ne želi da čini besmislene stvari. ’Ladno odbija ponudu jednog zanatlije koji mu nudi deset dolara da drži merdevine dok ovaj popravlja oluke u nekom američkom gradiću. Kakve to veze ima sa mnom? Ima, jer prezirem savremene intelektualce, ali zato volim aristokratske pojave. U životu i još više u literaturi. Moji heroji su umjetnici koji znaju kako od običnih stvari mogu da naprave velika umjetnička djela. Kako se i ja bavim istim poslom i zbog toga što mi to ne polazi uvijek za rukom, radujem se kada to neko majstorski izvede. Bukovski se pravilno odnosi prema banalnostima.

Kada on piše o tome kako bi želio da popije pivo a nema para, on se prvo sjeti etikete koja rosi u u frižideru. Zna kako da izrazi svoju ljubav prema alkoholu. Zato poslije ne troši riječi o tome kako pije. Uz to umije da postavi ozbiljna pitanja.

Jednom se pitao: „Zašto SVAKO mora da bude NEKO?!”

Tu je pogodio u „sridu” moga problema.

Kao da je, ko sinjski konjanik, kopljem u trku pokupio alku sa žice. Ja sam se čitavog života trudio da postanem NEKO i kada je drugima bilo jasno da to jeste tako, već tada sam povjerovao da to i nije najvažnija stvar. Tu je najvažnija životna iskra ljubavi prema orošenoj etiketi. Koja samo što nije spala sa piva. Tako se rječnikom Bukovskog izgovara I love you. Dakle, NEKO se postaje kada znaš da sanjaš o tome kako rosi etiketa na željenom pivu! Siguran sam u to.

Najbolja potvrda je sam Bukovski. Kada nešto voliš onda te nije briga kako će stvar završiti i biti plaćena. Naći će se već NEKO da pokrije troškove. Sve ostalo oko ispijanja piva je dosada. I ja sam to znao, samo što stvar nije u tehnici savladavanja životnih teškoća. Dođu bure, oluje a ti si nasred mora i onda poželiš da se vratiš na kopno i da budeš NIKO.

I ja sam bio jedan od onih koji su činili sve da postanu NEKO. Kada se to desilo, poslije svega, nerjetko sam želio da budem NIKO. Prevelika cijena se plaća kada drugi misle pa i ti povjeruješ da si NEKO. Šteta što mi Bukovski ranije nije dopao šaka. Čak mi se dešavalo da poslije životnih drama žalim što nisam NIKO. Kao da mi je izmicalo iz ruku ono što prethodi zadovoljstvu kada nešto postižeš. Kao da nisam više mogao da prije nego što mi se pije pivo sanjam njegovu orošenu etiketu. Most koji je vezivao obalu NIKO sa obalom NEKO za mene je bio Venecijanski festival. Ja sam hodajući svečanom salom Volpe hitao ka Zlatnom lavu i prešao taj most. Nije bilo sumnje. Tada je u mojoj blizini bio jedan trezveni Amerikanac, novinar magazina „Tajm”. On je na kraju napisao tekst, sumirao Venecijanski festival 1981. i u to uključio pobjedu filma „Dolly Bell”.

U svom izvještaju je napisao: „Ove godine je u Veneciji pobjedio NIKO, koji dolazi NIODAKLE…!”

Ako je to napisao novinar magazina „Tajm”, onda u to nije trebalo sumnjati. To je davno odlučeno. Samo što je sudbina drukčije vodila priču o putu između NIKO I NEKO.

Kada postaneš NEKO nema natrag, brale. Poželiš da nikada ništa nisi napravio, skvrčiš se na krevetu i samo ti još treba kažiprst u ustima da pobjegneš u majčinu utrobu. Da ti NIKO bude odbrana od nevolja u koje te uvaljuje NEKO.

Putujući tako drumom sa Mećavnika i ophrvan mislima o Bukovskom, stignem u Andrićgrad.

Jedan blizak čovjek, koji je u Sarajevu pokušao da izvadi moj rodni list kako bi mi napravio boravak u Višegradu legalnim, već na kapiji me u povjerenju pita:

– Da li znate da su vas u sarajevskoj opštini Centar izbrisali sa spiska građana Bosne i Hercegovine?!

– Kako sad to? – pomislih.

– Je l’ to znači da me tamo nema ni živog ni mrtvog?

– Baš tako!

– To je nečuveno!

– To ti je tako! Evo ti potvrda – reče čovjek i pokaza papir na kojem je sve o tome kako ja tamo ne postojim.

– Čovjek izgubi građanska prava kada nekog ubije ili kada je osuđen na smrt. Onda ga sahrane izvan groblja, ne zna mu se trag, to znam iz filmova koje sam volio!

– Ne može to tako!

– Mogu oni sve! – kaže mi čovjek.

– To ni fašisti nisu radili!

Čovjek se unezgodio, plemenitog roda, pa izgleda kao da mu je žao što mi u stvari reče kako sam tamo gdje sam rođen sada NIKO. I da mi je džaba što sam onomad u Veneciji prešao onaj most!

– Sve bi bilo drukčije da sam ranije pročitao Bukovskog i da sam ostao NIKO!

– Kako?

– Baš tako…

– Ti najbolje znaš ko si, a znaju i oni!

– Šta ti misliš?

– Ja sam NIKO pa ne mogu da sudim o drugim ljudima! – reče mi ovaj čovjek i ode kući.

Nekoliko nedjelja poslije susreta sa dokumentom po kojem ja ne postojim u papirima grada u kojem sam rođen i gdje sam živio trećinu života, na moju mejl adresu stigao je poziv tešanjske kompanije „Planjax group Tešanj”. Oni kažu da spremaju obimnu ediciju „Ko je ko u Bosni i Hercegovini”! Sjećam se da je moj otac bio jedan od urednika takvog izdanja davne 1972. Bila je čast svakome ko je tada dobio upitnik da ispuni sve što traže urednici. Da tako uđe u knjigu važnih ljudi. Moj otac je bio čovjek zadatka. Zajedno sa uređivačkim odborom uspio je da napravi tu knjigu, a ja sam se potajno nadao da ću se jednoga dana, kada narastem, i sam upisati u knjigu „KO JE KO”. Tada je, vjerovatno, počela moja nada da ću postati NEKO. S tim što je to bila moja skrivena želja. Ko je rastao u Sarajevu zna da pjesma „Niko kao ja” nije bila najpopularnija. Tamo je rajetinska rulja uživala da ponižava one kojima se činilo da su NEKO, čak je i Andrićispred „Parkkafane” bio prozivan od trbuhozboraca:

„Halo, pisac, napiše li se šta”… Mene je sudbina vodila sigurnom rukom, koliko je to bilo moguće u životu umjetnika i bilo mi je jasno da se ne treba razmetati idejom da si NEKO. Posebno u mom slučaju gdje je postojala iskrena sumnja u vlastitu važnost. Ali to je već davna prošlost i u njoj samo sjećanja povremeno ugriju dušu. Baš kao i ona ideja Bukovskog o etiketi koja rosi na hladnom pivu.

Kako sada poslije svega da odgovorim na pitanje „Ko je ko u Bosni i Hercegovini”. Vjerovatno ovi ljudi ne znaju da me nema u spisku građana Bosne i Hercegovine. Jer da znaju, ne bi mi slali ovo pismo.

Ne sumnjam da su to dobronamjerni enciklopedisti, niti da se stvari u Bosni i Hercegovini dešavaju po nekom pisanom pravilu. Ne vjerujem da je tamo zacrtan opšti interes i da neko ko me je zbrisao iz knjige rođenih u BiH ima veze sa ovima iz Tešnja. Takve ideje su mogle nastati iz glave onoga ko mi je upao u stan i srušio kuću, pa mu je neko preko veze sredio da se ja nisam u Sarajevu rodio. Da bi bio siguran kako neću stići do svoje imovine. Šta znaju u Tešnju šta rade ovi u Sarajevu. Sigurno ne znaju kako je mene jedan Branko Crnogorac 1986. iz sarajevske pošte, kao poštovalac koji je vjerovao da sam ja NEKO, pozvao u svoju kancelariju. Tada sam strasno govorio javno ono što je priželjkivao da kaže moj otac. Nisu mogli ništa da mi učine zbog toga jer nisam bio NIKO. Inače bi me spakovali iza rešetaka. Najviše sam mlatio po Branku Mikuliću, šefu CK Bosne i Hercegovine, i njegovoj kćerci Planinki. Zauzvrat, oni mi nisu dali telefonski broj. Crnogorac je znao za jadac sa telefonom i šapatom mi rekao: „Ko im jebe mater” Izvukao je neku veliku knjigu koja me podsjećala na dnevnik iz gimnazije, otvorio je i prelistao. Tamo su stajale hiljade i hiljade telefonskih numeričkih kombinacija. Zbunjen od tolike količine brojeva, jedva sam izabrao jedan od njih.

„Ti si, junače, NEKO, ti si, bre, svetski čovek, ne može tebe ova komunistička tranja držati bez telefonske linije! Burazeru, ti si NEKO!” On je htio da kaže da ne poštuje bosanske komuniste.

Možda i ovi iz Tešnja ne vole ove koji sada tamo u Sarajevu vladaju umjesto komunista. Možda i nije tako, ali pretpostavljam da im nije poznato kako mene u spisku građana Bosne i Hercegovine nema. Tako i nije moguće da ispunim njihov upitnik. Jedino da preimenuju svoju ediciju i da se umjesto „Ko je ko u Bosni i Hercegovini” izda knjiga pod naslovom „KO je NIKO u Bosni i Hercegovini”. To ne bi moglo da se obavi bez Bukovskog.
Emir Kusturica

[hAZNADAR]

Srbi su robovi svoje mitomanije sva ta bajka o bivsim Srbima, poturicama, izdaji vjere pradjedovske,.... je toliko jak standard da svako ko igra na tu kartu moze postici ogroman uspjeh. Zato ne nebi cudilo da Kusturica postane i predsjednik,... do sada je dobro naplatio pricu koju vole cuti, moze to i bolje.

[DoZeN]

Kusturica je veoma poznati reditelj,kojem Sarajevo nece nikada oprostiti sto nije razmisljao kao SDA i Alija.
a slave Sucura ili Jovu a onda od Lukavice entitet RS itd

[Danguba]

Kusturica je veoma poznati reditelj,kojem Sarajevo nece nikada oprostiti sto nije razmisljao kao SDA i Alija.
a slave Sucura ili Jovu a onda od Lukavice entitet RS itd

Bolje da je i njih slusao nego sve same zlikovce Milosevica, Karadzica, Cosica...
Ti imas opasan poremecaj vrijednosti kao i idol ti Nemanja.

[Baboolal]

Jesu li ga fakat ukinuli u knjizi rodjenih opstine Centar? Bas bi smijesno bilo ako jesu...

[Đinajlu]

Ma hebem im mamu... i cigu emiru i dodicku i svakom bivsem i buducem predsjedniku genocidnog entiteta

Ti si nekrofil.

[exliberal-ex]

Jesu li ga fakat ukinuli u knjizi rodjenih opstine Centar? Bas bi smijesno bilo ako jesu...

Ako jesu onda ce se to nekome odbit o glavu momacki....

[svi u napad]

Koji smrad od covjeka. Kako lopovski manipulise cinjenicama i pravi se zrtvom. Prvo upitnik koji je trebao popuniti za knjigu "Ko je ko u Bosnjaka" je dobio barem deset godina prije ove zajebancije sa rodnim listom. A sto ljigo ne kaze o desetinama hiljada Bosnjaka i Hrvata koji su nestali iz spiskova B.Luke i Prijedora. On sad pokusava na sve nacine uci u Sarajevo i ova ideja oko predsjednika ce mu to i omoguciti. Ta gnjida od covjeka ce biti predsjednik i kao takav ce doci pod obezbjedjenjem u glavni grad te cerekajuci se u lice Sarajlijama reci: "eto ja dosao i nista mi ne mozete" Eto to je njegov novi scenario. Raja ce sa strane galamiti ali mu nece pasti dlaka sa glave. Jebem te zivote sta sve necemo doziviti u Bosni.

[vatrogasac]

Lično...podržavam tu navodnu kandidaturu jer je i RS jedan od dva BiH entiteta samo ljudi valja ga okupati, ošišati....prije svega civilizovati.

[fatamorgana]

Lično...podržavam tu navodnu kandidaturu jer je i RS jedan od dva BiH entiteta samo ljudi valja ga okupati, ošišati....prije svega civilizovati.

Vala možeš što se tiče šišanja i brijanja početi i od vehbosa, bliže su,

[McMoy]

Jedino bi on mogao biti iole pristojna zamjena PreCedniku.
Mile je opuhao sve blagajne, naštanc'o trezorskih zapisa, rasprodao sve što je valjalo, a ovaj kokošar se ne libi
ni kamenje iz austrougarskog doba krasti, plus ublehaš svoje vrste...

[vatrogasac]

Lično...podržavam tu navodnu kandidaturu jer je i RS jedan od dva BiH entiteta samo ljudi valja ga okupati, ošišati....prije svega civilizovati.

Vala možeš što se tiče šišanja i brijanja početi i od vehbosa, bliže su,

Nije niko od njih još kandidiran.

[fatamorgana]

Lično...podržavam tu navodnu kandidaturu jer je i RS jedan od dva BiH entiteta samo ljudi valja ga okupati, ošišati....prije svega civilizovati.

Vala možeš što se tiče šišanja i brijanja početi i od vehbosa, bliže su,

Nije niko od njih još kandidiran.

Pa i ne treba dak ih ne uljudite malo,

[bosan]

Kusta je na tajnom zadatku. Vidjecete kad on ujedini Bosnu i Hercegovinu i otkrije svoje pravo lice
Ima stope da mu se ljube

[Tessaract]

Занимљиво је колико исти Бошњаци који се куну у грађанство и мултикултурализам мрзе Кустурицу само зато што је искористио своје људско право да се сматра Србином. Само један у низу показатеља двоструких мерила карактеристичних за шовинисте.

[fakat]

Занимљиво је колико исти Бошњаци који се куну у грађанство и мултикултурализам мрзе Кустурицу само зато што је искористио своје људско право да се сматра Србином. Само један у низу показатеља двоструких мерила карактеристичних за шовинисте.

Ne mrze ga "samo zato" jer je postao Srbin, nego zato jer je postao cetnik i stavio se u propagandnu sluzbu genocidnog projekta.

A ti posto si ovako maliciozno konstruisao svoj post mogu zakljuciti da si bas ti tipicni primjer soviniste, onaj koji vidi trn u tudjem oku a nece da vidi balvan u svom.

[fakat]

nadam se da neće biti pizda ko Dodik i da će odmah biti referendum o odcjepljenju..