Ne samo što 72 nastavna sata košta 450 KM, nego što polaznici moraju donijeti potvrdu o radnom statusu (rješenje o radnoj dozvoli) ili rješenje o odobrenom privremenom boravku u BiH, pa onda još i rodni list, matični list, kopiju diplome o završenom školovanju (nezavršeni učenici nemaju pravo na kurs!?), kopija rješenja o nostrifikaciji, i ko zna koliko još čega...

Sve radi dobijanja potvrde o obavljenom kursu.
A onda ako neko želi i provjeru svog skupo stečenog znanja u tih 72 sata, mora doplatiti 150 KM, da bi dobio uvjerenje o aktivnom ili pasivnom znanju našeg jezika.
Dakle, niko ne garantira uspjeh, već je samo bitno proći sate kursa i bilo šta znati - uvjerenje o pasivnom znanju je zagarantirano
