GAU8 wrote: ↑08/07/2021 19:38
studiorum_tuzlaensis wrote: ↑08/07/2021 18:14
@GAU8
To je tvoje ljudsko poimanje vječnosti iz vlastitog ugla.
Primjer: ako putuješ brzinom svjetlosti vrijeme je stalo za putnika, a vječnost je trenutak.
Mani metafora i relativizama.
Uostalom šta bi za mene značilo da mi vrijeme "stoji"
Malopre nađoh Ničea i ovo:
* Blaženi u carstvu nebeskom videće kazne osuđenih da bi im blaženstvo bilo milije.
** "Ima, međutim, i drugih prizora: onaj poslednji i konačni sudnji dan, onaj dan koji pagani ne očekuju, kome
se podsmevaju, dan kad će ostareli svet i sve njegove tvorevine ognjem izgoreti. Kakav će tek to biti prizor!
Čemu da se divim? Čemu da se smejem? U čemu da uživam? Kako ću da likujem kad budem gledao tolike i tako
moćne kraljeve, za koje je objavljeno da su primljeni na nebo, kako zajedno sa samim Jupiterom i svim
tobožnjim očevicima njihovog vaznesenja uzdišu u najdubljem podzemnom mraku! Kao i namesnike,
progonioce imena gospodnjeg, kako nestaju u ognju žešćem od onoga žojim su oni besneli nad nemoćnim
hrišćanima! Kad, isto tako, one pametne filozofe, koji su uveravali svoje učenike da ništa do boga ne dopire i
tvrdili im da su duše ili ništavne ili da se ne vraćaju u svoja negdašnja tela, budem gledao kako se stide pred tim
svojim učenicima i kako zajedno s njima gore u plamenu! Pa i pesnike kako drhteći stupaju ne pred sud
Radamanta i Minoja, nego pred sud Hrista koga nisu očekivali! Treba zatim bolje oslušnuti tragede koji su,
naravno, mnogo glasniji u svojoj nesreći; pa obratiti pažnju na to kako vatra razvezuje i umekšava glumce; pa
pogledati vozača sveg usijanog na plamenom točku; pa rvače posute ne kao u borilištu [peskom], nego
plamenom. Ali neće mi ni biti do toga da njih gledam žive, radije ću svoj nezasitni pogled okrenuti onima koji su
besneli protiv Gospoda. 'To je' — rećn ću — 'onaj sin drvodelje ili tačnije bludnide, onaj skvrnilac sabata koji je
ovladao Samarićanima i nečastivim. To je onaj koga ste od Jude kupili, onaj koga ste trskovcem i šamarima
zlostavljali, pljuvanjem ponižavaln, sirćetom i huči pojili. To je onaj koga su učenici potajno odneli da bi potom
rekli da je vaskrsao, ili da ga je vrtlar uklonio da mu gomile posetilaca ne bi salatu gazile'. Takve prizore da
gledaš, njima da se naslađuješ — to ti svojom milošću neće podariti nijedan pretor, ni konzul ni kvestor, niti
žrec paganski. A mi te stvari, posredstvom vere, već sada imamo na neki način pred svojim duhovnim očima.
Kakvi će biti tek oni prizori koje oko ne vide i uho ne ču, niti do uha čoveku dopreše! (Kor. posl. prva 2,9).
Verujem da su privlačniji i od cirkusa i od obe vrste pozorišta, i od svakog trkališta."