arzuhal wrote:
Primjer s pitanjima i podpitanjima od strane Jevreja o kakvoj se tačno kravi radi koju bi trebali žrtvovati primjer je onog svjesnog ljudskog cjepidlačenja, odugovlačenja, zavlačenja, ubleharenja, da ne kažem koju grublju a tačniju riječ za tu stranu ljudske prirode...Pa kako su oni sve više zapitkivali (sa željom da to nikada i ne ispune), tako im je sve više bilo otežavano u vezi s odgovarajućom kravom kakvu su trebali zaklati.
Moze li se, nastavno na ovaj Nuridnov sjajni osvrt, koji pogađa u srž sadržaja i porijekla "sunneta" na kojem je zasnovan danas dominantni "sunitski islam", Kur'an posmatrati kao Muhamedov suptilni vic, gdje se, pričajući o "nekim tamo magarcima i glupanima" obraća ustvari ljudima, "ashabima" iz svog okruženja i u ajetima daje tačne opise mana tih ashaba, ali ih pripisuje nekim tamo "anamoonim", "jevrejima", "kršćanima", "munaficima", "idolopoklonicima" i slično?Nurudin wrote:
upravo to što si naveo, DOSLOVNO JE PRINCIP NA KOJEM JE NASTAO SUNET. odnosno, upravo to je ono što je Muhamed poručivao tim primjerom svojim sljedbenicima DA NE RADE , a oni , odnosno ti, kao živi primjer 1400 godina poslije, upravo to radiš i propagiraš .
Sunnet je sav sazdan od cjepidlačanja, od insistiranja na formalnosti, od besmislica tipa kako piti vodu, stojeći ili sjedeći , kako obaviti nuždu
i koliki je potreban razmak između nogu tokom molitve.
čak ima negdje i hadis u kojem Muhamed kaže da ga ne zapitkuju previše oko raznih detalja, jer će im dati neki propis, a onda će im
kasnije to postati problem. Osim ovoga, ovdje ima još jedan primjer, a to je Rumijeva metafora o magarcima koji nose knjige, odnosno nose, a nisu svjesni šta nose.
Metafora magarca natovarenog knjigama se spominje i u Bibliji i u Kur'anu. Allah je čak prokleo "one koji prenose tuđe riječi". Čak se i u sunitskim i šiitskim zbirkama hadisa pojavljuju magarci kao prenosioci hadisa, odnosno priča o ranijim događajima.
Duhovnosti nije nimalo strana metoda "šćeru kara, snahi prigovara".
Znam kako je Sulejman Bugari, na spomen jednog "brata" koji nije došao na druženje jer se prehladio, "usput" savjetovao da se onom ko je prehlađen "propiše uzimanje pet puta dnevno tableta, dok se dobro ne oznoji i ne ozdravi".
Drugi sličan mushafski primjer je ajet koji govori o kršćanima koji su svoje sveštenike (vjerske vođe) uzeli za gospodare, odnosno božanstva. Ako primjer idoliziranja nekog nije potpuno oponašanje-imitiranje njegovog izgleda, higijenskih navika (pri čemu čak postoje vjerodostojni hadisi o muslimanima koji su sa krovova špijunirali Muhameda kako obavlja veliku nuždu, pa se čudili da se pri tom okreće prema strani za koju se verbalno izrazio da joj se ne treba okretati
), načina odijevanja i svega drugog, onda ne znam šta idoliziranje jeste. Je li moguće da je Muhamed suptilno poručivao svojim nikakokontajućim ili sporokontajućim ashabima, kroz priču o "kršćanima", da je svjestan da su ga uzeli za božanstvo?
Je li muslimanska religija samo Muhamedov neshvaćeni vic napisan u knjiškom tovaru sa leđa magarca?
Jesu li "asini in fabula" ustvari Muhamedovi ashabi, tj. pripadnici "najbolje generacije koja je hodila Zemljom", a dalje i "sljedbenici sljedbenika" i ..."njihovi sljedbenici", do današnjih duhovnih potomaka tih ashaba?
