Kur'an i nas odnos prema njemu

[SeadBiH]

Da bi bolje razumili islam i muslimane trebamo da razumijemo izvor, to jest Kur'an! Ima mnogo nebuloza i neistinitosti u vezi islama pa da vidimo kako prof. Semir Imamovic objasnjava odnos prema Kur'anu! One koje interesuje i koji zele da razumiju vise o islamu, bujrum procitajte.

Najveca blagodat sa kojom je Allah pocastio ovaj ummet jeste slanje Muhammeda, s.a.v.s., i spuštanje Kur'ana kako bi ljudi izašli na pravi put, kako bi progledali i kako bi se podsjetili na ono u cemu je njihova korist i na dunjaluku i na ahiretu. Kur'an je Allahov govor znacenjem i jezikom koji je objavljen, a ne stvoren



Kaže Allah, dž.š.: "On je objava od Gospodara svjetova. Donosi ga povjerljivi Džibril na tvoje srce kako bi druge opominjao. Na jasnom arapskom jeziku" (Prijevod znacenja - Eš-Šu ara, 192.-195.)


Allah, dž.š., opisao je Kur'an casnim (velikim) svojstvima. Kada kaže na pocetku sure El-Bekare, druge sure u Kur'anu: "Elif, lam mim, ovo je knjiga u koju nema nikakve sumnje i uputa je za bogobojazne. One koji vjeruju u ono što ne vide i koji obavljaju namaz i od onoga što im dajemo udjeljuju. Oni koji vjeruju u ono što je objavljeno tebi i što je objavljeno prije tebe i koji su ubijedeni u ahiret."



Opisao ga je da je uputa za bogobojazne. U drugom kur'anskom ajetu, u istoj suri, kaže za njega da je uputa za sve ljude: "Ramazan je mjesec u kojem je pocelo objavljivanje Kur'ana koji je uputa za sve ljude."


- Što se tice bogobojaznih kaže se da je Kur'an uputa za njih, jer su oni ti koji uzimaju korist od njega i slijede svjetlo koje iz njega svijetli.



- Što se tice drugih Kur'an je uputa za njih sa te strane što im objašnjava pravi put ako hoce da ga slijede. Kao što je poznato, postoje dvije vrste upute: 1. Uputa nadahnuca tj. da covjek bude nadahnut od Allaha u slijedenju pravog puta. Ova vrsta upute je posebna i ogranicena samo na vjernike.


2. Uputa objašnjenja i usmjeravanja tj. da covjeku bude objašnjen pravi put, dobro i zlo i šta mu šteti, a šta koristi. Ova uputa je opšta za sve ljude.



- Opisao ga je da upucuje ka onome što je najispravnije tj. upucuje ka putu koji je najispravniji i najpravedniji. Ako hoceš da dodeš do onoga što voli tvoj Gospodar - do Njegovih dženneta slijedi Kur'an jer ce te on uputiti na to.


Kaže Allah, dž.š.: "Zaista, ovaj Kur'an upucuje ka onome što je najispravnije i donosi radosne vijesti vjernicima koji cine dobra djela da ih ceka velika nagrada. (Prijevod znacenja - El- Isra, 9.)



- Opisao ga je u drugom ajetu da je duh (duša), a jedno od znacenja duha jeste ono cime se oživljavaju srca i cime se postiže duhovni život. Najbolji primjer nam je tijelo u kojem, ako ima duše, živo je, a kada iz njega izade duša, biva mrtvim.


Kaže Allah, dž.š.: "Tako ti Mi objavljujemo ono u cemu je život." (Prijevod znacenja - Eš-Šura, 52.)



Allah, dž.š., nazvao ga je duhom (dušom) jer u njemu leži život ljudskih srca, tako da kada ude u srce i izmiješa se sa njim, ono postaje živim, svjetlim, spoznaje svoga Gospodara a obožava ga onako kako je On to propisao (sa znanjem), boji ga se, voli Ga, velica i vjeruje Ga. On pokrece srca, kao što duša pokrece tijela.


Kada Kur'an napusti srce on umire kao što tijelo umre kada iz njega izade duša. Postoje dvije vrste života i dvije vrste smrti: život tijela i život srca, smrt tijela i smrt srca. Život tijela opšteg je karaktera i obuhvata i vjernike i nevjernike, i pobožne i griješnike, obuhvata i životinje i nema nikakve razlike izmedu njih i ljudi u tome. Medutim, život srca obuhvata samo vjernike i samo ga oni posjeduju. Zbog toga kaže šejh Ibn Tejmije, kada je zatvoren u zatvor: "Kada bi nevjernici znali za ono što mi osjecamo u svojim srcima (tj. da znaju za život naših srca), poveli bi rat da nam to oduzmu.



Kada ovo znamo, jasno nam je zbog cega su ljudi nesretni, rastreseni i uznemireni, iako posjeduju sve što im je potrebno od ovodunjaluckih užitaka. Njihova srca su prazna, mrtva, poput ruševina, pa kako onda da budu sretna i zadovoljna?


- Opisao ga je kao svjetlost koja osvjetljava put covjeka i ukazuje mu na rupe i trnje koje je posuto po njemu kako bi se sacuvao toga i došao do njegovog cilja spokojan, miran i uspravan.



Kaže Allah, dž.š.: "O ljudi, došao vam je dokaz od vašeg Gospodara i mi vam spuštamo jasno svjetlo." (Prijevod znacenja - En-Nisa, 174.)


Kur'an je duhovno svjetlo koje ti pomaže da razumiješ pravi put od puta tmine, put koji vodi ka džennetu, od puta koji vodi ka vatri, ono što je korisno, od onoga što je štetno, ono što je dobro, od onoga što je zlo.



- Opisao ga je lijekom, rijecima: "O ljudi, došla vam je pouka od vašeg Gospodara i lijek za ono što je u prsima vašim (Prijevod znacenja -Junus, 57.)


Kur'an je lijek za tjelesne i duševne bolesti.



1. Ako covjek bude iskušan sihrom ili urokom, ili ulaskom džinna u njega, uci mu se odredeni odlomak iz Kur'ana - uz Allahovu pomoc svega toga nestaje. Medutim, uslov je da onaj ko uci Kur'an bolesniku pogodenim nekom od ovih bolesti, bude cvrstog imana i ubijeden da ce ga Allah izlijeciti. Uz to, i onaj ko se lijeci, treba biti ubijeden da je Kur'an lijek


2. Postoje i druge duhovne bolesti kao što su sumnje, licemjerstvo i kufr (nevjerstvo) za koje je Kur'an takoder lijek. To biva na nacin što se osoba pogodena spomenutim bolestima posveti brižnom studiranju i izucavanju Kur'ana, razmišljanju o njegovim ajetima i sprovodenju u praksi onoga što su citali i o cemu su razmišljali.




KAKAV TREBA DA BUDE NAŠ ODNOS PREMA KUR'ANU?



Muslimani spram Kur'ana imaju velike obaveze i odgovornosti medu kojima su najvažnije:


1. Savladavanje citanja Kur'ana (tj. njegovih harfova), poducavanje djece i nastojanje da se uci napamet i bez grešaka. Rekao je Poslanik, a.s.: "Najbolji medu vama su oni koji uce Kur'an i druge poducavaju njemu." Ono što se traži od muslimana jeste da ulože trud u ucenje Kur'ana i nije dovoljno da se ogranice na suhoparno izgovaranje harfova ako je u mogucnosti da se usavrši u tome i da ga izgovara (uci) na najispravniji moguci nacin.



Poslanik, a.s.. je obecao dvostruku nagradu covjeku koji uci Kur'an, a teško mu je da pravilno izgovara sve njegove rijeci: "Onaj ko uci, mucajuci imat ce dvostruku nagradu."


Ovo važi samo za one koji nisu u mogucnosti potpuno pravilno uciti Kur'an. Medutim, oni koji mogu naci ucitelja koji ce ih poduciti ispravnom ucenju, i u mogucnosti su da to savladaju, obavezni su to uraditi. Kaže Poslanik, a.s.: "Onaj ko je vješt u ucenju Kur'ana, bit ce sa cijenjenim i plemenitim Allahovim izaslanicima (melekima) na Sudnjem danu.



Važno je spomenuti da onaj ko nije kadar da se usavrši u ucenju Kur'ana, ne smije ga to navesti da ostavi i zanemari Kur'an, nego je obavezan da ga uci onako kako je u mogucnosti. Kaže Allah, dž.š.: "Allah ne opterecuje nikog preko njegovih mogucnosti." (Prijevod znacenja -El-Bekare, 268.)


2. Stalno ucenje Kur'ana



Nakon što naucimo citati Kur'an (tj.naucimo povezivati njegove harfove) to nije dovoljno, nego smo obavezni da se vežemo za njega i da ga stalno ucimo, jer je citanje Kur'ana ibadet i u sebi sadrži veliku nagradu. Rekao je Poslanik, a.s.: "Ko bude naucio jedan harf iz Kur'an, imat ce nagradu za to, a nagrada ce biti desetorostruka. Nisam rekao da je elif lam mim harf nego elif je harf, lam je harf, i mim je harf. Takoder je rekao: "Ponavljajte Kur'an jer se brže zaboravlja nego što se deva odveže sa svog poveza." Kada covjek postane nemaran prema Kur'anu i ne uci ga duži period, biva pogoden tvrdocom srca, okretanjem od Allahovih opomena i potpunim nemarom. Zbog toga muslimanu ne treba da prode mjesec dana a da u njemu ne prouci citav Kur'an, a ako bi ga proucio prije toga, bolje je. Kur'an je lahko uciti jer za to ne treba nešto posebno. Dozvoljeno je da se uci sjedeci, stojeci , hodajuci, naslonjen na bok, bez obzira ima li ili nema abdesta, s tim što, ako ga bude ucio bez abdesta, zabranjeno mu je da ga dodiruje. Onaj ko bude džunub, zabranjeno mu je i da dodiruje i cita Kur'an dok se ne okupa. Ono što je najbolje jeste da se uci u namazu kao što je nocni namaz. Takoder, Kur'an je zabranjeno uciti ženi koja ima hajz i nifas, kao što nije dozvoljeno da se uci na prljavim mjestima.


Kaže Allah, dž.š., za one koji uce Kur'an: "Oni koji uce Allahovu knjigu, obavljaju namaz i udjeljuju od onoga što im Mi dajemo, tajno i javno, nadaju se nagradi koja nece propasti." (Prijevod znacenja - Fatir, 29.-30.) Vidimo da ih je Allah pohvalio zbog spomenutih svojstava medu kojima je prvo svojstvo kojim su opisani ucenje Allahove knjige, tj oni mnogo citaju Allahovu knjigu tražeci Allahovu nagradu i nadajuci se da ce Allah ispuniti svoje obecanje i rade po onome što citaju.



3. Razmišljanje o njegovim znacenjima i tajnovitostima


Nije dovoljno samo nauciti citati Kur'an i da ga ucimo neprestano, nego smo obavezni razmišljati: a) o njegovom znacenju i tajnama b) o Allahovim imenima i svojstvima za koje smo saznali putem Kur'ana c) o kazivanjima o prijašnjim narodima, bilo da se radi o vjernicima ili nevjernicima d) o onome što je zadesilo one koji su poslanike u laž utjerivali e) o onome što je Allah pripremio i sa cime je pocastio iskrene vjernike f) o kazivanjima o Sudnjem danu i onome što ce se dogadati na njemu i g) o dogadanjima poslije smrti o cemu nas Kur'an obavještava, detaljno što nam predstoji i dolazi u našoj buducnosti, zbog cega smo obavezni da se pripremamo za to cinjenjem dobrih djela, a ostavljanjem zabrana. Kaže Allah, dž.š.: "Objavljujemo ti knjigu, blagoslovljenu kako bi o njoj razmislili, o njenim ajetima i kako bi oni koji pameti imaju, pouku uzeli." (Prijevod znacenja -Sad, 29.)



Allah, dž.š., objašnjava nam u ovome ajetu da je Kur'an objavljen da bi razmišljali o njegovim ajetima tj. njihovim znacenjima, o onome na što ukazuju, njihovim tajnama kako bismo došli na pravi put.


Kaže se u drugom kur'anskom ajetu: "Zbog cega oni ne razmisle o Kur'anu. Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoga razilaženja." (Prijevod znacenja -En-Nisa, 82.) Allah, dž.š., kori one koji su se okrenuli od Njegove knjige i objašnjava da je to uzrok njihove zbunjenosti i zablude jer da su razmišljali o Allahovoj knjizi i okrenuli se njoj, bili bi upuceni i prešli bi iz stanja nesretnosti u stanje srece i blagostanja. Da su razmišljali o njemu, znali bi da je to Allahov govor, jer u njemu nema kontradikcije. Njegovi dijelovi potvrduju jedni druge, tumace jedni druge, lice jedni na druge u ljepoti, stilistici, istinitosti i nadnaravnosti i sve što covjek više bude razmišljao o Kur'anu, povecava mu se iman, ubjedenje i smiruje mu se srce, povecava se njegovo znanje i razumijevanje vjere.



Allah, dž.š., odgovara onima koji su se odmetnuli i skrenuli sa pravog puta rijecima: "Zar necete, ako se okrenete, ciniti fesad (nered) po zemlji i kidati rodbinske veze. Takve je Allah prokleo i ucinio ih gluhim i slijepim. "Zašto ne razmisle o Kur'anu. Ili možda su na njihovim srcima katanci. Oni koji se okrenu (vrate se na ono na cemu su bili ) nakon što im pravi put postane jasan, šejtan im je to lijepim prikazao. " (Prijevod znacenja - Muhammed, 22.-26.)


Da su razmišljali o Kur'anu, otišli bi od njih sve ove bolesti i održavali bi rodbinske veze, cijenili bi ono što je Allah naredio da se cijeni, pokoravali bi se Allahu i Njegovom Poslaniku. Medutim, nakon što su okrenuli leda Kur'anu i ostavili razmišljanje o njemu, zapali su u grijehe kao što je kidanje rodbinskih veza, cinjenja fesada po zemlji i slicno.



4. Rad po Kur'anu


Sve stvari spomenute prije ove nisu dovoljne ako ne budemo radili po Kur'anu a raditi po Kur'anu znaci smatrati halalom ono što je u Kur'anu halal, a haramom ono što je u Kur'anu haram, izvršavati ono što je Kur'an naredio i klonuti se onoga što je on zabranio.



Rad po Kur'anu je cilj a ono što je spomenuto u tri prethodne tacke i savladavanje njegovih harfova, stalno citanje i razmišljanje o njegovim ajetima, samo je sredstvo do tog cilja. Ako se ogranicimo na ucenje Kur'ana i razmišljanje o njemu, a ostavimo rad po njemu, ostali smo na pocetku puta ne pomaknuvši se ni pedlja i naš trud, kojeg smo uložili, bezvrijedan je jer smo se umorili u cinjenju uzroka, a ostavili ubiranje plodova, a od plodova je rad po Kur'anu. Kaže Allah, dž.š.: "Oni koji citaju Allahovu knjigu, obavljaju namaz i udjeljuju od onoga što smo im Mi dali tajno i javno, nadaju se trgovini koja nece propasti." Allah, dž.š., nije rekao da ce trgovina uroditi plodom onima koji budu samo ucili Kur'an, nego onima koji budu uz ucenje Kur'ana obavljali namaz, davali zekat i cinili sve ono što Kur'an nareduje.


Kaže Poslanik, a.s.: "Kur'an je dokaz za tebe, ili protiv tebe." Onaj ko se ogranici na citanje Kur'ana i razmišljanje o njemu, a ne bude radio po njemu, taj je iznio dokaz protiv samog sebe. Prenosi se od nekog od selefa da je rekao: "Nekada covjek uci Kur'an, a on ga proklinje." Bi mu receno: "Kako to?" Kaže: "Prouci rijeci Allaha, dž.š.: "Neka je Allahovo prokletstvo na lažljivce," a on je sam lažac, ili prouci rijeci: "Neka je Allahovo prokletstvo na nasilnike, a on sam cini nasilje."



Danas je glavna stvar postala uljepšavnje glasa pri ucenju Kur'ana i nasladivanju time dok rad po njemu neceš naci, osim kod malog broja ljudi. Ovim ne mislim da ne treba uljepšavati glas prilikom ucenja Kur'ana. Naprotiv, Kur'an treba da se uci lijepim glasom ali ne smije jedini i glavni cilj Kur'ana biti to, nego uzimanje pouke iz onoga što se uci i sprovodenje u praksu onoga što se traži u njegovim ajetima. Kaže Abdullah b. Mesud: "Kada cuješ rijeci Allaha, dž.š.: "O vjernici, dobro slušaj jer ono što slijedi poslije tih rijeci ili je nešto što se nareduje da uradiš, ili je neka zabrana. Poslanik, s.a.v.s., tražio je od ashaba koji su imali lijep glas da mu uce Kur'an, kao što su Ebu Musa el Eš'ari i Abdullah b. Mes'ud. Prenosi se da je jednog dana naredio Abdullahu b. Mes'udu da mu uci Kur'an na što mu rece: "Kako da ja ucim, a tebi se objavljuje?" Rece mu Poslanik, s.a.v.s.: "Volim da slušam Kur'an od drugog. Posluša ga i poce uciti od pocetka sure En-Nisa, sve dok nije došao do ajeta: "Šta ce biti kada dovedemo iz svakog ummeta po svjedoka, a tebe cemo dovesti kao svjedoka protiv ovih. (Prijevod znacenja - En-Nisa, 41.) Rece Poslanik, a.s.: "Dovoljno je." Kaže Abdullah: "Okrenuo sam se prema njemu i vidio da su njegove oci orošene suzama."


Ovo je dokaz da nije cilj Kur'ana nasladivanje išcitavanjem njegovih ajeta, nego skrušenost kod onoga ko ga sluša i rad po njegovim uputama. Kada je zaplakao onaj ko ce svjedociti protiv nas, šta je onda sa nama?



5. Izbjegavanje tumacenja Kur'ana bez znanja.


Musliman koji uci Kur'an, razmišlja o njegovim ajetima i radi po njemu, mora se cuvati govora o Kur'anu bez znanja, tj. ne smije ni o jednom ajetu ništa reci niti ga smije protumaciti ako to nije cuo od nekog ucenjaka ili procitao u knjigama koje tumace Kur'an, kao što je tefsir Ibn Kesira, Taberija, Kurtubija, Ševkanija i drugih knjiga koje su poznate u ovoj oblasti.




Kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Onaj ko kaže nešto o Kur'anu po svom mišljenju, ili bez znanja, neka pripremi sebi mjesto u vatri." (Hadis hasen)




KUR'AN SE TUMACI NA JEDAN OD SLJEDECIH NACINA



1. Kur'anom, tj. da na jednom mjestu u Kur'anu nademo ajet koji nije u detalje obrazložen, a na drugom mjestu taj ajet biva detaljno objašnjen. Npr. Allah, dž.š., kaže u suri El-Fatiha: "Uputi nas na put onih na koje si svoju blagodat prosuo." U suri En-Nisa Allah, dž.š., nam objašnjava ko su ti na koje je on prosuo svoju blagodat pa kaže:" Onaj ko se pokorava … Njegovom Poslaniku, on je u skupini sa onima na koje je Allah blagodat svoju prosuo od poslanika iskrenih, šehida i dobrih ljudi.


2. Hadisom Allahova Poslanika, s.a.v.s., npr. Allah, dž.š, u Kur'anu je zabranio lešinu u potpunosti kada kaže (Zabranjuje vam se lešina) a dok u hadisu dolazi ono što pojašnjava tu zabranu kada kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Dozvoljene su vam dvije vrste lešina a to su riba i skakavci."



3. Rijecima ashaba, r.a., a medu njima su najpoznatiji Abdullah b. Abbas i Abdullah b. Mes'ud


4. Rijecima tabiina (ucenika ashaba) a najistaknutiji su ucenici Abdullaha b.Abbasa a ti su Mudžahid, Tavus, Ikrime, Seid b. Džubeir i drugi



5. Veliku ulogu u tumacenju Kur'ana igra i poznavanje arapskog jezika a od najpoznatijih tefsira koji Kur'an obraduju sa jezicke strane je: Tefsir Bahru-L-Muhit od Ibnil Hajjanaa i tefsir Keššaf od Zamahšerija .


Molim Allaha, dž.š., da nas ucini od onih koji ce se okititi sa ovih pet osobina i da ucini Kur'an dokazom za nas, a ne protiv nas.

[mr__bosnjak]

[marijindvorac]

Jevrejima i hriscanima dato sve kroz kratkih 10 zapovjesti (ako se ne varam) a ovdje kao neko diktiro godinama citavu knjigu? Ako, kome stima neka mu.

[vazda problemi]

Jevrejima i hriscanima dato sve kroz kratkih 10 zapovjesti (ako se ne varam) a ovdje kao neko diktiro godinama citavu knjigu? Ako, kome stima neka mu.

jes al malo sutra

ako procitas citavu Bibliju imas onda oko 750 zapovijedi +-50
i to na 1330 stranica, pa ti sad vidi...

[mr__bosnjak]

Jevrejima i hriscanima dato sve kroz kratkih 10 zapovjesti (ako se ne varam) a ovdje kao neko diktiro godinama citavu knjigu? Ako, kome stima neka mu.

Nije krscanima nego Jevrejima, zapravo Musau a.s. u pustinji cini mi se, dat mu je Tevrat. Ako ti mislis da se jevrejska i krcanska vjera na 10 zapovjedi bazira onda ne znas puno o tim vjerama.

[Shoshana]

Onaj....a moze li se reci da je Kuran bozji govor? Ako bog govori - imal' usta? Ja mislim da je naslov ove ankete provokacija

[mr__bosnjak]

Mi ne znamo kako Bog Govori i da li Govori ali zasigurno nije kao mi, Kur´an je, bar muslimani tako vjeruju, Allahov Govor zapisan u tekst koji ce ljudi i narucito Poslanik a.s. razumiti. A prenio ga je vecinom Dzibril a.s.(Gabriel).

[Shoshana]

Ne znam, meni su nekad objasnjavali to Kalam Nafsi - Kalam Lafzi, al' kol'ko sam ja shvatila Kuran ne treba shvatati kao hadit nego kao kadim, jer inace izaziva zabunu. Hadit je kada ljudi izgovaraju Kuranske rijeci, ali Kuran nije IZGOVOREN nego PRENESEN?

Eh, sad, mozebit' ja to nisam nesto dobro shvatila...

[SeadBiH]

Kur'an je Allahov govor znacenjem i jezikom koji je objavljen, a ne stvoren (kao što to vjeruju neke zalutale sekte poput mu'tezila)

Kur'an je Allahova najveca mu’džiza (cudo), koja traje do Sudnjeg dana. To je Kur’an koji nisu u stanju svi ljudi i džini naciniti niti jednu suru slicnu njegovim.
“ZAISTA JE KUR’AN”- Te rijeci vežu se za rijeci: “I zaista je Muhammed Njegov rob...” Rijec Kur’an u arapskom jeziku je definitiv rijeci citati, a znaci sakupiti i sastaviti, zato što Kur’an sakuplja (sadrži) sve sure. Rijec Kur’an za vecinu ljudi podrazumijeva Allahov, dž.š, govor koji muslimani uce a obuhvata njegov tekst i znacenje zajedno.

“ALLAHOV, DŽ.Š, GOVOR”- Zato što je nemoguce da bilo ko dode sa necim slicnim, zbog svoje nadnaravne literarne vrijednosti. Allah, dž.š, kaže: '...ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove rijeci...” (“Et-tevba”, 6) “...da bi izmijenili Allahove rijeci...” (“El-Feth”, 15) Nevjernici su prigovarali Muhammedu, s.a.v.s, da je Kur’an njegov govor koji on po svom nahodenju izgovara, a Poslanik, s.a.v.s, njima je odgovarao da je Kur’an Allahov, dž.š, govor, u cemu je islamski ummet saglasan.


“OD NJEGA JE POCEO”- Tj. samo je od Njega, a ne ni od kog drugog poceo. Ovim rijecima autor odgovara na tvrdnje džehmijja koji tvrde da je Allah, dž.š, stvorio govor u odredenom mjestu, pa da je Njegov govor poceo sa tog mjesta. Autorove rijeci: “Od njega je poceo” znace da ga je On izgovorio, kao što Allah, dž.š, kaže: “...ali Ja sam vec istinu rekao...” (“Es-Sedžde”, 13) “Reci: “Od Gospodara tvoga objavljuje ga melek Džibril...” (“En-Nahl”, 102) Pod ovim se ne misli da se objavljivanjem Kur’ana desilo novo znacenje unutar bica Allaha, dž.š, nego se hoce reci da je Allah, dž.š, obznanio govor onome ko ga sluša. “BEZ KAKVOCE”- Jer ono što je stvoreno i nastalo mora imati svoju kakvocu.

“GOVOR”- Istinski i bez metaforike. Pod terminom rijeci i govor misli se na izgovor i znacenje zajedno, isto kao što rijec covjek obuhvata dušu i tijelo zajedno. “KOJEG JE OBJAVIO SVOME POSLANIKU PUTEM VAHJA”- Tj. objavio ga je Džibrilovim jezikom, tako što ga je Džibril cuo od Allaha, dž.š, a Poslanik, s.a.v.s, od njega, a zatim ga citirao ljudima. Allah, dž.š, kaže: 'I kao Kur’an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo pomalo kazivao...” (“El-Isra’”, 106) “Donosi ga povjerljivi Džibrili na srce tvoje, da opominješ na jasnom arapskom jeziku.” (“Eš -Šu’ara’”, 193-195) “A meni se ovaj Kur’an objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem.” (“El-En’am”, 19)

“I U KOJEG SU VJERNICI ISTINSKI POVJEROVALI”- Tj. ashabi koji su bili svjedoci njegovog objavljivanja i uvjerili se u njegovu nadnaravnost. Isto tako su i oni poslije njih povjerovali. “I BILI SIGURNI DA JE ON ISTINSKI ALAHOV GOVOR”- Tj. spoznali su sigurnom spoznajom da je on uistinu Allahov govor, bez ikakve alegorije. Ovim rijecima autor odgovara mu’tezilama i svima onima koji tvrde da je Allahov, dž.š, govor samo jedno znacenje unutar Allahovog, dž.š, bica i da se on nije cuo od njega, nego da je to samo unutarnji govor, pošto znamo da se ne može reci za onoga ko ima unutarnji govor kojeg nije izgovorio da je to istinski, nego alegoricni govor. U suprotnom bi morali reci za nijema covjeka da govori. Dokaz za to su i rijeci Poslanika, s.a.v.s, koji kaže:
“Allah, dž.š, ce oprostiti ono što ljudi mog ummeta naume, ukoliko oni to ne izgovore ili ne urade.” “Zaista, u našem namazu nije dozvoljeno ništa od obicnog govora ljudi.” - Poslanik, s.a.v.s, nas, u navedenim hadisima, obavještava o tome da Alllah, dž.š, oprašta naše misli i pravi razliku izmedu istinskog govora i naših misli (unutrašnjeg govora) i pojasnio da covjek ne odgovara za svoje misli dok ih ne izgovori svojim jezikom, u cemu je saglasna islamska. ulema.


Iz navedenog se jasno vidi da se radi o poznatom govoru, jer je Allah, dž.š, uputio svoje rijeci ljudima na arapskom jeziku. Rijeci i sve njihove izvedenice u Kur’anu i sunnetu podrazumijevaju rijeci i znacenja. Zato nema potrebe pozivati se na stihove odredenog pisca koji je potpuno pogriješio kada je pitanju znacenje ovih termina, a koji kaže:

“Zaista je govor u srcu, a jezik je samo pokazatelj onoga što u srcu stoji”
Napomenimo samo još i to da se navedeni stih prenosi i ovako: “Zaista je istinsko znacenje u srcu... što je svakako bliže istini. To pitanje detaljnije je pojašnjeno u vecim djelima iz ove oblasti.”


“ON NIJE STVOREN KAO GOVOR LJUDI”- Zato što je govor Svevišnjeg Njegovo vjecno svojstvo koje je oduvijek, za razliku od slova i glasova (kojima ga mi izgovaramo), jer su to nastale pojave, cije je nastajanje uslovljeno završetkom drugog. Mi znamo da je nemoguce izgovoriti drugo slovo prije nego što završimo izgovaranje prvog, kada je u pitanju ljudski govor. Medutim, Allahov, dž.š, govor nije takav.
Poslanik, s.a.v.s, kaže: “Kur’an je Allahov, dž.š, govor i nije stvoren. Ko kaže da je stvoren, on ne vjeruje u Svevišnjeg Allaha.”

“KO GA CUJE I USTVRDI DA JE LJUDSKI GOVOR ON JE POSTAO NEVJERNIK”-Time odbija ono cime je došao Poslanik, s.a.v.s, a to odbijanje je, svakako, kufr.
“ALLAH, DŽ.Š, TAKVE KORI I PRIJETI IM VATROM RIJECIMA: “U SEKAR CU JA NJEGA BACITI” (“El-Muddessir”, 26) tj. Allah, dž.š, ce u “Sekar” baciti i vatrom spržiti onoga koji za Kur’an kaže da je samo ljudski govor.

dr. Zuhdija Adilovic

[Frco]

a ako kuran nije stvoren onda je on drugi bog pa islamisti vjeruju u dva boga i nisu monoteisti. meni to izgleda kao paradoks

[vazda problemi]

a ako kuran nije stvoren onda je on drugi bog pa islamisti vjeruju u dva boga i nisu monoteisti. meni to izgleda kao paradoks

shtaaaaaaaaaa???????