Kratke priče

Kulturna dešavanja, predstave, izložbe, festivali, obrazovanje i budućnost mladih...

Moderator: Chloe

Post Reply
User avatar
GOT
Posts: 3344
Joined: 30/04/2016 12:10

#101 Re: Kratke priče

Post by GOT »

Ma ja bolan "ujeo" je snijeg :lol: :mrgreen:
Tempo
ZeModerator
Posts: 5186
Joined: 07/12/2003 00:00

#102 Re: Kratke priče

Post by Tempo »

GOT wrote: 25/07/2020 08:56 Ma ja bolan "ujeo" je snijeg :lol: :mrgreen:


A mozda je neko zguzio u parku i nabio nogom.
User avatar
GOT
Posts: 3344
Joined: 30/04/2016 12:10

#103 Re: Kratke priče

Post by GOT »

Tempo wrote: 25/07/2020 20:53
GOT wrote: 25/07/2020 08:56 Ma ja bolan "ujeo" je snijeg :lol: :mrgreen:


A mozda je neko zguzio u parku i nabio nogom.
Wooow.
A da se zaustavis, ili odes negdje drugo lijeciti svoje frustracije ako vec nemas sta da kazes na temu?

Nisi zanimljiv nimalo.
sikstinajn
Posts: 1428
Joined: 15/01/2017 19:21

#104 Re: Kratke priče

Post by sikstinajn »

Sve se vraća
...
Last edited by sikstinajn on 25/09/2021 22:12, edited 1 time in total.
sikstinajn
Posts: 1428
Joined: 15/01/2017 19:21

#105 Re: Kratke priče

Post by sikstinajn »

...
Last edited by sikstinajn on 25/09/2021 22:12, edited 1 time in total.
serpentiner
Posts: 70
Joined: 01/02/2019 18:02

#106 Re: Kratke priče

Post by serpentiner »

GOT wrote: 25/07/2020 21:06
Tempo wrote: 25/07/2020 20:53
GOT wrote: 25/07/2020 08:56 Ma ja bolan "ujeo" je snijeg :lol: :mrgreen:


A mozda je neko zguzio u parku i nabio nogom.
Wooow.
A da se zaustavis, ili odes negdje drugo lijeciti svoje frustracije ako vec nemas sta da kazes na temu?

Nisi zanimljiv nimalo.
Priča je prava novogodišnja. Naslikana kao na razglednici. Trenutak koji se pamti petnaest godina... Svača čast. Nastavi da pišeš.
sikstinajn
Posts: 1428
Joined: 15/01/2017 19:21

#107 Re: Kratke priče

Post by sikstinajn »

Trenutak istine (II dio)
....
Last edited by sikstinajn on 25/09/2021 22:12, edited 1 time in total.
sikstinajn
Posts: 1428
Joined: 15/01/2017 19:21

#108 Re: Kratke priče

Post by sikstinajn »

...
Last edited by sikstinajn on 25/09/2021 22:12, edited 1 time in total.
sikstinajn
Posts: 1428
Joined: 15/01/2017 19:21

#109 Re: Kratke priče

Post by sikstinajn »

.....
Last edited by sikstinajn on 25/09/2021 22:13, edited 1 time in total.
serpentiner
Posts: 70
Joined: 01/02/2019 18:02

#110 Re: Kratke priče

Post by serpentiner »

Voda u kotlu vri. Milunka sipa kukuruzno brаšno. Nagnuta. Ispod lanene bluze odsjaj vatre na belim dojkama. Nabujalim od jesenas. Istovremeno se početkom zime javio i neki nemir. Neodređen. Stara mati je posmatra ispod oka. Uzdiše. Biće nevolje.Ako je u najskorije vreme ne udaju.To misli, a govori: "Dosta je dete moje, promešaj još malo i skidaj s vatre."

***

Služba završena. U crkvi još poneko pali sveću. Ispred crkve, narod se još ne razilazi. Zastanu da razmene poneku reč. Pozdravljaju se. Poneki momak baci pogled na ono što je nabujalo preko zime. Brz i stidljiv. A opet dovoljan.

***

Prosci banuše iznenada."Čuli smo da je kuća domaćinska. Čeljad poštena i valjana. Pa svratismo da pripitamo: "Ima li kakvog posla kod vas? Da se ore, kopa, hrani stoka? Ne tražimo mnogo: jelo i katkad malo vina." Domaćin se smeška. Zna i zašto su došli i zašto se šale. Nije red da odmah pitaju za devojku.

***

Noć. Prosci se zagrejali. Neki od vina i rakije. Neki od pogleda u Milunku. Ženik gleda u počišćen pod. U ikone na zidu. U plafon. Milunka služi. U njoj se prepliću stid, zbunjenost, uzbuđenje. I onaj nemir.
I dalje neodređen. Sve jači. Pospremajući sto očeša se o ženika.
Planuše im obrazi. Njemu više. Milunki nemir pređe u požar.

***

Rakija obori prosce. "Valja nam kretati." Lako za reći. Teško za učiniti. Noge ne slušaju. Domaći donesoše seno i prostreše po podu.
Ubrzo, prostoriju ispuniše zvuci teškog disanja pijanih ljudi.
U spavaćoj sobi mati i otac razmeniše još poneku reč. Zaspaše i oni.
Osta samo pun mesec na nebu i neki prohladan vetar. Istočni.

***

Milunki san ne dolazi na oči. Onaj požar bukti. Ne zna gde je jači:
na vrhovima bradavica ili medju butinama. Rukama pokušava da ga utiša.
Još gore. Rasplamsao se i pretvorio u neku želju. Kakvu i za čim, ne zna. oseća da gori i da joj treba onaj hladan vetar. Istočni. Da ugasi požar.


***

Držeći se jednom rukom za stablo šljive udiše hladan vazduh. Drugom rukom zadiže suknju. Vetar hladi gole listove i butine. Učini joj se da se požar još više raspiruje. Zavuče drugu ruku i pritisnu mesto gde gori.Oseti da je vlažna. I bi joj smešno: "Gorim a curim!"


***

Vino učinilo svoje. Bešika puna.Brka se probudio i gleda gde je. Pored njega, ženik zabio glavu u seno. Ostali prosci razbacani po podu. Uspe da prodje do vrata a da nikoga ne zgazi. Napolju, hladan vetar mu pomalo razbistri mutne misli. Pođe do šljivika da isprazni višak tečnosti.


***

Otresajući poslednje kapi ugleda neku priliku. Žensko. Na mesečini belasaju gole butine i dojke. Začu uzdahe i neko mljackanje. Oprezno priđe bliže. Sad već razaznaje i ko je i šta radi. Vidi ruku koja gnječi
dojku. I drugu koja se trza između nogu. Iz razdrljene bluze seva
belilo. Žila mu nabreknu. Um se pomrači.


***

Prvi zraci sunca padoše na mamurne prosce. Domaćica postavila sto u dvorištu. Ustala je pre svih. Pomuzla kravu. Iznela na sto sir, kajmak,
vruću pogaču. Iz velike zdele puši se kajgana. Očišćene glavice luka, suve kobasice i slanina. Prošarana. Prosci leče mamurluk ljutom rakijom.
Vajkaju se: "Red je da se zalije proševina. Nek je sa srećom!"
Nastavlj se razgovor o veridbi i svadbi. Neki maleni vrapci žurno skupljaju mrvice ispod stola. Iz štale se čuje mukanje krave. Neki pas laje. Milunka zahvata vodu iz bunara. Ženik gleda u vrapce.

***

Doručak privedoše kraju. Razgovor pomalo utihnu. Utonuše u sopstvene misli. Većini na pameti protekla noć. I onaj pun mesec i onaj hladan vetar. Istočni. Svima sem ženiku. Od kad ga je vino oborilo nije otvarao oči do jutra. Milunka ga pogleda s vremena na vreme. "Sad je stidan, miran i ćutljiv.Lisac jedan!" Tako misli, a sve joj nešto milo da ga gleda. I živo joj se vraćaju slike iz protekle noći. Pogleda u onu šljivu. Tu joj je prišao s leđa. Isprva se prestrašila i htela u zemlju da propadne od sramote. Uverena da je video šta radi. Da je gledao u njene gole noge i jedre dojke. U ruku koja gasi požar. Priseti se kako je osetila nešto tvrdo kako prodire u njen donji stomak.
I kako se požar pretvorio u gomilu mrava koji gamižu.I neki kratak i skoro prijatan bol kad je nešto u njoj puklo. Seti se grčeva koji su je potresali dok je ono nešto ubrzano ulazilo i izlazilo iz nje. Postide se svojih misli. I još više jer oseti da je opet vlažna. Da smetne misli, pogleda po licima za stolom. I učini joj se da brka gleda u nju nekako čudno i nekako drugačije nego što bi trebalo. Odmahnu rukom i ustade. "Doneću još vina."

***

U podrumu, zavuče ruku pod suknju. Obrisa vlagu. Pogleda u butine.
Na beloj pozadini jasno su se ocrtavali tragovi krvi. Crne dlačice behu ulepljene. Osmehnu se pri pomisli na ženika i budućnost koja je pred njima. A pomisao na ono nešto tvrdo, debelo i dugačko učini da osmeh postane još širi.

***

Vrativši se u dvorište, priđe stolu i dosu vino u prazne čaše. I opet joj se učini da brka pomalo čudno gleda u nju. Ali to je sada nije zanimalo. Lovila je pogled ženika. Da se uveri da je i on srećan zbog onog što se među njima desilo, u šljiviku dok je na nebu bio pun mesec i dok je hladan vetar sušio sokove koji su curili iz nje.

***

Brka je u glavi imao ceo košmar. Smenjivale su se slike. Bele dojke na mesečini. Podizanje suknje. Rascep izmedju guzova. Drhtaj kada je primetila da nije sama. Prodiranje u nju. Video je opet kako se ona naginje i prima ga duboko. Opet je osetio njene ženske mirise i mekotu
na dlanovima. U košmarnim slikama gnječio je jedre dojke i guzove koji su se tresli pri svakom ubodu...

***

Zbunjivalo ga je to što u njenim očima ne vidi da se bilo šta od svega toga desilo. Prelazila je pogledom preko njega bez treptaja. A delili su toliko toga pre samo nekoliko sati. "Što ti je žensko!" Tako mišljaše.
Istina, malo ga je uznemiravalo to šta je sa budućom mladom radio. Nije red. Ženik mu beše neki dalji rod. Šta da se radi. Beše što beše.
Za trenutak pomisli da bi mlada mogla da ga optuži za ono što beše među njima. Odagna zebnju setivši se da je ostao sam u šljiviku, pokušavajući da otre tragove, i da se ponovo vratila. Da dobije još.


***

Mati se takođe prisećala prošle noći. I domaćinove nemirne ruke. Pravio se da spava. Tako joj se bar učinilo. A ruka nije mirovala. Da ne bi neko nešto primetio, izašla je napolje. Znala je da će i on uskoro izaći. Zadigla je spavaćicu i obema rukama uhvatila se za stablo šljive.
Već je osećala kako joj hladan vetar ježi kožu na guzovima. A onda je osetila kako je hvata za kukove i prodire u nju. Za trenutak joj se učinilo da je ubada brzo i nestrpljivo, kao onda kada su to prvi put radili. Za razliku od kasnijih godina kada se sve to pretvaralo u rutinsku stvar. Kako god. Nameštajući se tako kako joj je najviše prijalo ubrzo je osetila da će joj doći ono što joj je potresalo utrobu.
I već je u njoj zamro i poslednji drhtaj a on je i dalje svrdlao njenu raskvašenu rupu. Čekala je da ubrza, što je uvek bio znak da će ubrzo biti kraj. Ubrzavajuću i nabijajući se u nju sve silovitije u jednom trenutku je iskliznuo. Pokušavajući da ga vrati, tu gde je do malopre bio,promaši rupu i ulete malo iznad. Zaprepašćeno je zastenjala osetivši prvi put žilu u guznom otvoru.


***

Domaćin je nazdravljao i vodio domaćinske razgovore teškom mukom se otimajući utiscima prethodne noći. Seti se da je bio već skoro zaspao i
da mu je ruka pošla u ženino međunožje. U nekim iskidanim slikama između jave i sna prisećao se da je ustala, verovatno da se pomokri pre čina. Nije je bilo neko vreme a onda je bauljajući ušla i legla pored njega.
I sada se seti kako je rukom namestila njegovu žilu na guzni otvor i nabila se svom dužinom. "Ko zna, možda je to bilo slučajno? Ko može znati šta je ženama na pameti?" A ono što je dalje bilo više je ličilo na san nego na javu. Prisećao se da se ispraznio u ženin guzni otvor i da je zatim izašao da isprazni bešiku. Postajao je malo u šljiviku, puštajući da ga hladi vetar. Onaj istočni. Nedugo zatim oseti kako ga neka ruka hvata oko još mokre žile i nateže mu kožicu. Šta da se radi, dohvati je, pribi uz drvo i ponovo natače kao i malopre. Čak je ovoga puta bilo još bolje nego prvi put. Učini mu se da su joj grudi bujnije, guzovi čvršći a rupe stisnutije. "Podmladila se ova moja, nema šta." Beše to poslednje čega se sećao.


***

Prosci poustajaše. "Hvala na časti! Vreme je da se kreće!" "Hvala i vama što dođoste, pa da se u sreći i zdravlju vidimo na veridbi!" " A posle toga, daće Bog, i na svadbi!" "Tako je! Srećan put i dobro zdravlje!"
Kad ostadoše same, mati pripita Milunku: "Ćerko, kako ti se čini mladoženja?" A Milunka smerno obori oči i prošapta:" Dobar je." A u sebi je bila razmišljala, kako to da do juče nije ni jednog momka ni za ruku uhvatila a tokom samo jedne noći ona muška stvar uđe u nju dva puta. Jednom kako Bog zapoveda a drugi put tamo gde ni slutila nije da može ući.
User avatar
cLo
Posts: 4550
Joined: 23/08/2011 09:19

#111 Re: Kratke priče

Post by cLo »

sikstinajn wrote: 07/10/2020 22:27 Stolar

Ja sam stolar.
Baš ono....dobar.
Jednom sam po narudžbi sagradio 99 drvenih stepenica.

Radim u salonu namještaja.
Jednom me prilikom pozvao šef i rekao mi da odem na teren zbog pritužbe.
Otišao sam na adresu.
Kuća se nalazila deset metara od pruge.
Pozvonio sam i vrata mi je otvorila neka žena.
Bila je jako lijepa i utegnuta.
Rekla mi je da je u našem salonu kupila ormar koji se raspao nakon što je pored kuće prošao voz.

Sastavio sam ormar i sačekao voz.
I fakat, kada je voz prošao ormar se raspao.
Rekao sam toj ženi da ću ući u ormar nakon što ga sastavim i sačekati voz pa da vidim gdje puca.
I tako sam sastavio ormar ušao u njega, uključio svjetlo na mobitelu i čekao voz.
Prošlo je neko vrijeme i čuo sam da neko ulazi u sobu.
Neki lik je ušao u sobu i komentarisao ormar.
Bio je to muž od domaćice koja je negdje otišla.
Otvorio je ormar i ugledao mene.
Pitao me šta radim tu.
Rekoh mu da čekam voz. :-?

:lol: :lol: :lol:
sikstinajn
Posts: 1428
Joined: 15/01/2017 19:21

#112 Re: Kratke priče

Post by sikstinajn »

Nesanica
...
Last edited by sikstinajn on 25/09/2021 22:13, edited 1 time in total.
sikstinajn
Posts: 1428
Joined: 15/01/2017 19:21

#113 Re: Kratke priče

Post by sikstinajn »

....
Last edited by sikstinajn on 25/09/2021 22:13, edited 1 time in total.
sikstinajn
Posts: 1428
Joined: 15/01/2017 19:21

#114 Re: Kratke priče

Post by sikstinajn »

...
Last edited by sikstinajn on 25/09/2021 22:13, edited 1 time in total.
sikstinajn
Posts: 1428
Joined: 15/01/2017 19:21

#115 Re: Kratke priče

Post by sikstinajn »

...
Last edited by sikstinajn on 25/09/2021 22:13, edited 1 time in total.
serpentiner
Posts: 70
Joined: 01/02/2019 18:02

#116 Re: Kratke priče

Post by serpentiner »

Drhtavim rukama oblačila mu je frak. “ Izgubio si belu mašnu? Zašto me to ne čudi? Kako ćeš sad na binu?” U sali, kraljevska porodica je već zauzela mesta. Nakit blješti. Orkestar svira. Dodela Nobelove nagrade počinje. Pozivaju ga da krene. Pogledom traži suprugu. Nestala je. Dečko sa lentom histeriše: “Požurite! Svi laureati su već u hodniku. Samo što nisu krenuli!” Pomisli da nije dobro da kraljevska porodica čeka. Malo je nepristojno. Kad se bolje razmisli, mnogo je nepristojno. Šta da se radi. Izaći će bez mašne. Jedna blamaža manje ili više. Par metara pre izlaska na binu ona ga sustiže. Stavlja mu mašnu. - “Sreća tvoja što vratari drže do sebe.” – “Kako si ga ubedila da ti da mašnu?” – “Šta ima da ga ubeđujem? Naš čovek. Iz Bosne. Hajde sad.” Ispratila ga je zaljubljenim pogledom. A u sebi je pomislila: “Ništa se nisi promenio u zadnjih sedamdeset godina.”
***
- „Doktore, maleni Protulon je opet buncao cele noći. Temperatura blizu četrdeset.“ –„Koliko dugo je kod nas?“ – „Pet nedelja. Nemam više gde da mu dajem inekcije. Dupence mu je skroz izbušeno.“ –„Jedino što nam preostaje je da se uzdamo u penicilin. I Boga. Pogotovo u njega. Nastavite sa terapijom. A, da. Nevažno je, ali ipak ... O čemu bunca dete od četiri godine?“ Slegla je ramenima. Nekako joj je bilo neugodno da mu kaže. Maleni Protulon Zeba je uvek, i isključivo, buncao o brojevima.
***
Vizita se bližila kraju. –„Sestro, izgleda da smo izlečili Zebu. Nema temperaturu već nekoliko dana.“ Ulovio je njen izgubljeni pogled. –„Recite?“ –„Ništa... Ne znam kako da vam kažem...“ –„Recite slobodno.“ – „Možda mi se to samo činilo, ali ... maleni Protulon se uvek smešio kad bi počinjao da gori od temperature. Kao da se raduje. A zadnjih dana je mrzovoljan...“ –„Od kada?“ –„Od kad nema temperaturu. A možda mi se to samo učinilo.“ Odmahnuo je rukom. Gluposti. Tako je mislio. A na glas je rekao: -„Odmorite se malo. I donesite mi otpusnu listu.“ Bacio je još jedan pogled na mališu. Mrzovoljnog mališu.
***
Sa prestankom temperature nestale su i vizije. Vremenom ih je zaboravio. Ili bar potisnuo. Ostala je samo jedna. Ona o beloj kobili i ždrebetu. O očnjacima prosutim pod udarima kopita. O razlupanim vučjim lobanjama. O vrancu koji se pojavljuje niotkud i gazi vođu čopora. Vremenom je vizija izbledela. Ostalo je od nje tek nešto malo. Udarac kopita o lobanju. Trenutak pre i trenutak posle udarca. Samo to. Narednih godina često mu se vraćala ta scena. Kopita ispred lobanje. Kopita udaraju. Lobanja puca. Vrteo je isti film iznova. Bezbroj puta. Znao je da tu postoji nešto važno. Nešto nedokučivo, što ga svaki put uznemiri. Za sada nije znao šta je to. A to će ga odvesti do Stokholma. I večeri u kojoj je izgubio belu mašnu.

http://priceotecama.blogger.ba/
Tempo
ZeModerator
Posts: 5186
Joined: 07/12/2003 00:00

#117 Re: Kratke priče

Post by Tempo »

serpentiner wrote: 24/03/2021 23:58 Sa prestankom temperature

prestala temperatura? really?
serpentiner
Posts: 70
Joined: 01/02/2019 18:02

#118 Re: Kratke priče

Post by serpentiner »

Evo malo citata:
U ponedeljak je temepratura prestala, osećala sam se bolje po tom pitanju, ali i dalje me je mučila malaksalost. Novost je bio jako čudan osećaj u nosu. Kao da je zapušen, a nije - nema nikavog sekreta.

Temperatura u bolnici je trajala tri-četiri dana i onda je prestala. Meni je lično kašalj ostao jako dugo, pa i nakon što sam izašao iz bolnice i otišao u izolaciju, ali je i on posle nekog vremena nestao", objašnjava naš sagovornik.
belfy
Posts: 7557
Joined: 06/08/2007 09:00

#119 Re: Kratke priče

Post by belfy »

serpentiner wrote: 27/03/2021 01:52 Evo malo citata:
U ponedeljak je temepratura prestala, osećala sam se bolje po tom pitanju, ali i dalje me je mučila malaksalost. Novost je bio jako čudan osećaj u nosu. Kao da je zapušen, a nije - nema nikavog sekreta.

Temperatura u bolnici je trajala tri-četiri dana i onda je prestala. Meni je lično kašalj ostao jako dugo, pa i nakon što sam izašao iz bolnice i otišao u izolaciju, ali je i on posle nekog vremena nestao", objašnjava naš sagovornik.
sikstinajn
Posts: 1428
Joined: 15/01/2017 19:21

#120 Re: Kratke priče

Post by sikstinajn »

...
Last edited by sikstinajn on 25/09/2021 22:14, edited 1 time in total.
User avatar
graue_maus
Posts: 3576
Joined: 13/11/2011 15:01

#121 Re: Kratke priče

Post by graue_maus »

:novine: :novine: :novine: :novine: :novine: :hajmooo:
serpentiner
Posts: 70
Joined: 01/02/2019 18:02

#122 Re: Kratke priče

Post by serpentiner »

DEVET OBLIŽNJIH KONTEJNERA
Ne sluteći ništa, jutros krenuh na pijacu. Uslikaše me svetski moćnici iz satelita i istog trenutka iz američke baze na Novoj Gvineji poleteše avaksi.
Sumnjiva im beše, valjda, najlon kesa u mojoj ruci. "Čovek nosi najlon kesu umesto cegera? A, KAO FOL, ide na pijacu? Sumnjivo!"
Predosetivši šta se zbiva (intuicija i urodjena manija gonjenja), brže-bolje bacih čipovanu ličnu kartu u obližnji kontejner.
Džaba. Podiže se eskadrila špijunskih aviona iz Avijana. Šta ću, znajući sa društvenih mreža o čemu se tu radi (prate me zasigurno), bacih i mobilni telefon u drugi obližnji kontejner. Malo morgen! Nastaviše da me prate! Setih se: "Sigurno su mi ugradili čip u patike!" Ionako mi je bilo sumnjivo što su bile jako jeftine. Mame im ga bezobrazne! Uvališe mi čip jer mi je zinulo dupe na jeftinoću. Patike završiše u trećem obližnjem kontejneru.(Očekivano.)
Srećan i skoro bosonog (sa sve tankim prugastim čarapama) nastavih ka pijaci.Za svaki slučaj bacih i košulju ("SMOR" - Made in Bangladeš) u četvrti obližnji kontejner. Pomislih:"Ko zna, možda su Bangladešani ubacili čip u dugmiće? One najmanje." Sreća beše kratkotrajna, jer se, ne lezi vraže, setih da u novčaniku imam platne, kreditne, revolving, virtual i slične kartice. Sve, bre, čipovano!(Kontejner broj pet.) Pomislih: " E sad pratite svoju baku, a možete i deku, mene nećete!" Avaj! Vraćeno samopouzdanje brzo se istopilo. Zasuše me nekim gorivom iz nekog aviona. Otrovnim. Djavole i vraže! Sevnulo je pitanje: "Pa kako me nadjoše?" Na majici tregeruši, bele boje, nema mesta za čip...Farmerke su iz doba pre čipova... (1970. Tad su pravili ružne ali večne farmerke.)
Osetih neku sitnu jezu i naivno, u prvom trenutku, pomislih da je to od 'ladnog betona i tankih čarapa. Sreća te se setih da me napadaju 5G tehnologijom. Vrag im babi! Sitni talasići pa sitna i jeza! Sreća prati hrabre, te nadjoh odvaljena vratanca od obližnjeg kontejnera (kontejner broj 6). Kao pravi el.ing, poznavalac tehnologije, stavih vrata na glavu. Odvaljena. (Vrata, ne glava.) "Ajd sad, 5G vam bogova vaših!" Taman to rekoh, naglas, kad odnekud doleteše dronovi. Retoričko pitanje u mislima mojim: "Kako bre?"
Retorički odgovor:"Čipovaše me vakcinom! A lepo mi je pokojna baba govorila (krajem milenijuma): "Ne daj, sine, živ bio babi, da te čipuju vakcinom!" Pored obližnjeg kontejnera (7) nadjoh parče sulundara te ga navukoh preko nadlaktice. "Mame vam ga spapatrljim! Ajd sad da vas vidim!" Samo što to izgovorih, prilično glasno, a dronovi zbunjeno odleteše. Mahnuh stisnutom pesnicom za njima: "Sad jurite sestru svoju!" Za svaki slučaj bacih i farmerke u obližnji... (broj osam). Rešivši sve probleme u svom skromnom životu konačno stigoh na pijacu. Nadmudrivši svu svetsku hegemonističku silu, opušten i bezbedan, spokojno počeh da biram celer, peršun i šargarepu.
Sreći mojoj, ličnoj, kraja ne bi bilo da se odnekud ne pojavi neko nesnosno derište: "Mama! Mama! Zašto ovaj čika bez cipela ima odvaljena vrata od kontejnera na glavi, sulundar oko ruke i šeta u kockastim gaćama i majici tregeruši sa sve tankim prugastim čarapama?"
Spasi Bog društvene mreže, te prosvećena mama dade pravi odgovor:"Ćuti sine! Vidiš da je čika nadmudrio sve koji su se zaverili protiv njega i koji su hteli da ga čipuju i prate na putu do pijace. I nazad." Tako se, skoro sasvim srećno, privela kraju ova priča iz života. Sreću su malo pokvarile dve činjenice. Prva: bacajući kartice, bacio sam i gotovinu (čipovane novčanice, bre!). Druga: čika pijačni prodavac mi je oteo kesu sa ukusnim povrćnim mirođijama kad je video da nemam čime da platim. Bi mi malo žao kese, ali neka! Od nje je sve i krenulo! Pa nek ide, tamo gde treba da ide! Izem ti mlad lukac! Tako sve to beše, ako mi verujete."
p.s. Sigurno se pitate: "A gde je tu DEVETI KONTEJNER? Iz naslova." U njega sam se sakrio kad su naišla bela kola sa crvenim krstom. Iz ustanove. Neko im dojavio... Ali tu već počinje neka nova priča.
sikstinajn
Posts: 1428
Joined: 15/01/2017 19:21

#123 Re: Kratke priče

Post by sikstinajn »

...
Last edited by sikstinajn on 25/09/2021 22:14, edited 1 time in total.
sikstinajn
Posts: 1428
Joined: 15/01/2017 19:21

#124 Re: Kratke priče

Post by sikstinajn »

....
Last edited by sikstinajn on 25/09/2021 22:14, edited 1 time in total.
Marvelfan2005
Posts: 82
Joined: 27/01/2021 17:03

#125 Re: Kratke priče

Post by Marvelfan2005 »

12.MART 1955, SIROTIŠTE "HAPPINESS": Spušteni zastori ne dozvoljavaju niti jednoj zraci sunca da se probiju u prostoriju. Jedini izvor svjetlosti predstavlja stona lampa na ćošku stola uperena direktno prema njegovom licu otkrivajući posljedice te večeri. U mrklom mraku, njen radni sto zakrčen kojekakvim dokumentima i nepreglednim profilima vršnjaka koji poput njega sa nestrpljenjem čekaju svoj sretan dan i njene proporan pogled, jedino je na čemu dječak ima fokus.

-Ah...da, da, ure...du je – dječak, potpuno izgubljen u mislima, odgovara.
-Sestra mi se požalila na tvoj neposluh, kaže mi da odbijaš ostati u sobi...

Posmatra svoju sjenu potiho pjevušeći riječi koje nije mogao izbaciti iz svojih misli: „...znam da ćemo se sresti jednog sunčanog dana“

-..da li je to istina?
-Mra...čna je, mračna je...promucao je
-Da li je sve uredu Josh? – ponovila je pitanje

Svoj pogled je fokusirao na dokument o posvajanju.

-Još uvijek ništa – zagledao se u njene oči – ali ne gubi nadu

„Isto sranje svaki put“, pomislio bi. Posmatra krvave zavoje na dlanovima. Njegovim tijelom proširi se toplota kao da je obasjan vrelim sunce, dok njegova prsta se ubrzano grče, a potom opuštaju. Grubo se zakašlja i nastavi posmatrati njene tirkizno zelene oči dok obrve padaju na njene oči.
Kraljevsko plavi sako u svoj svojoj svečanosti odavao je posebnost kojom taj dan odiše. Bio je to veliki dan, veći i važniji od bilo kog drugog – dan posvajanja. U ogledalu je posmatra staru, pohabanu pidžamu: „Proklet bio ovaj dan...“ prošaputa kroz kašalj.

12.MART 1955, DOM WILLOWIH

-Šta nije uredu mila? – starac pripalio je debelu cigaru
-A? Ma sve je uredu tata! Zašto ne bi bilo?
-O čemu razmišljaš, kolibriću?

Nježni stihovi Vere Lynn, njena su inspiracija dok mlada prelazi kistom preko bijelog platna. Ono je njen najbolji prijatelj, a boje njena najveća ljubav. Vannesa, kćerka jedinica starog Willowa. Bi mršava poput lipine mladice, tankih ruku ko stabla, a noge poput korijena čvrsto položene na tlo. Lice bijelog poput snijega, krupne rumene usne poput slatkih plodova proljeća. Uvijek zaljubljena, a nikad u ljubavi – dovoljna sama sebi.
Stari Willow ranije je bio vojnik. Sada jedina bitka koju vodi jeste ona lična, unutranja bitka. Nerijetko se ona najkrvavija, smatra i najtežom bitkom, ali tek sa godinama bivamo uvjereni u suprotno. Ispred stravične opasnosti, bježao je brži od samog metka. Noge bile su mu najpozdaniji adut, njegovo najjače oružje. A onda...kao što prijatelj izdaje prijatelja – njegove noge su ga izdale. Napunjena puška ostala je bez metaka. Noge zamjenjene su točkovima, zdravlje zamjenila bolest.

-Tata, stvarno ne bi trebao pušiti!

Iako je tijelo svojom naglom izdajom, osujetilo njegove životne puteve, nije dozvoljavao svom umu da učini isto. Posmatra je kako raste i umom u tijelom. Pomenuti prizori bili su melem, ali i otrov.Punilo je dušu srećom, punilo je oči suzama. Očev dom svakodnevno je posjećivala nepozvana gošća koja sa sobom je donosil jednaki dar. Pomenuta dama voljela je držati monologe dok, poput zmije, provlači se između polica sa knjigama. šarmantna ali nadasve podla žena prepuna skrivenih namjera. Upoznala ju je još u djetinjstvu, ali njeno prijateljstvo nikada joj nije predstavljalo zadovoljstvo. Bila je to đavolja ljubavnica, njegova desna ruka – zvali su se krivnjom. Vijekovima omražena, svoj dobronamjeran dar vezala je istom ukrasnim papirom, onim satkanim od bola. Nadarena lukavošću, činila je brigu bolnom, bolnijom od same smrti. :)
Post Reply