Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
MASON33.50 wrote:Tvrtko Kotromanic se krunisao za kralja Srba, Bosne, Pomorja i Zapadnih strana na grobu Svetog Save u manastiru Mileseva. Krunisan je po pravoslavnom obredu, iako je bio katolik. Da bi istakao jednorodnost dinastije Nemanjica i Kotromanica, Tvrtko stavlja ispred svog krstenog imena i ime Stefan, sto znaci "vencani" (onaj koji je krunisan). U ovoj povelji Tvrtkovo ime Stefan se istice veoma cesto (pogledati recimo poslednju rec u prvom redu), kao sto se u povelji cesto istice srpska zemlja ili Srblje kao jedina etnicka odrednica. Na primer u petom redu Tvrtko jasno istice poreklo "roditelja mojih gospode srpske". Isto tako, na dnu povelje, na desnoj strani, je ogromnim slovima istaknuto, na prvom mestu - kralj Srba.
Srbi i Hrvati su dali ime Srbiji i Hrvatskoj.
Bosna je geografski pojam.
I Dusan se krunisao i kao kralj Grka, posto je osvojio Tesaliju. tako se i Tvrtko proglasio i kraljem Srba, zbog teritorija tadasnje Raske koju je osvojio. Jedan od roditelja tadasnjih kraljeva je skoro uvijek bio iz dinastije neke od susjednih drzava. Taj je obicaj ostao do danas. Tako ti argumenti su argumnti pecinskih ljudi, kojima logika i cinjenice nista ne znace. Oni bi da otimaju i pljackaju sve pa i kulturu i historiju.
Bosna nikada nije bila geografski pojam, vec kraljevina, koja se osnovala punih 17 godina prije Srbije i odtzala se duze kao potpuno nezavisna drzava punih 70 godina. Dok je Bosna nastala kao rezultat zajednicke volje tadasnjih starosjedilaca Bosne i doseljenih Slavena iz prvog talasa (6 vijek), Srbija je nastala i nastaje macem i zlocinom prvo tadasnjeg oca-ubice Dusana, a danas zlocinima i progonima ne-srpskog stanovnistva. Srecom dolazi 21 vijek, tako da cete vjerovatno na kraju biti ili protjerani preko Karapata, odakle ste i sljegli ili cete biti svedeni na Beogradski pasaluk.
Last edited by KraljTvrtkoII on 25/08/2004 23:11, edited 1 time in total.
KraljTvrtkoII wrote:Srecom dolazi 21 vijek, tako da cete vjerovatno na kraju biti ili protjerani preko Karapata, odakle ste i sljegli ili cete biti svedeni na Beogradski pasaluk.
Ova pateticna "misao" denuncira, bijes neautenticnosti, toliko svojstven sadasnjoj bosanskoj "inteligenciji". S kojim to "potencijalima" mislite to da izvedete?
Klinac fataj se pasosa i brisi da te tvoja djeca kasnije ne proklinju. Ko zna, mozda se vec vani, ali izgleda da ti je bosanska memla jos uvijek izmedju usiju. Takvim gardom se nista ne postize. To histericno vriskanje vise ne pali, pa i za zapad ste vise potrosena novinska vijest. Sta to vi toliko bitno stvarate, sta ste uradili od love koju ste dobili dok ste cmizdrili pred UN i zapadom. Pojeli vasi politicari, a vi pizdite na sve i svakoga.
Ovo je ispravna istorija o Kralju Tvrtku!!!!!!!!!!!!!
Srpsko-bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić dobio je odriješene ruke za uplitanje u događaje koji su zahvatili Mađarsku poslije smrti najmoćnijeg mađarskog kralja Lajoša I Anžuvinca 1382. godine.
Tvrtkova baka po ocu bila je ćerka kralja Dragutina, pa se Tvrtko proglasio za jedinog legitimnog baštinika krune Namanjića. Kad je zavladao većim dijelom srpskim zemljama sa manastirom Mileševom, on se upravo tu, na grobu Svetoga Save 1377. godine krunisao »sugubim vijencem« (dvostrukom krunom) za kralja Raške i Bosne. Pošto se i dalje širio na račun srpskih zemalja (Trebinje, Konavle, Dračevica, Kotor) Dubrovčani ga u svojim dokumentima titulišu isklučivo kao kralja Raške, smatrajući ga jedinim legitimnim naslednikom Nemanjića. Stoga su mu plaćali sve tribute (Mogoriš, Svetodmitrovski i Stonski dohodak). Isto su ćinili i Mlečani.
Na isti način, kao što je tražio srpsku krunu, Tvrtko je istakao i svoje pretenzije na Dalmaciju. Teritorijalno proširenje na Dalmaciju tražio je i kao sin Jelene Šubić, sestre Kneza Mladena III, Dušanovog zeta. U ovom slučaju na ruku su mu išle prilike koje su poslije Lajošove smrti zavladale u Mađarskoj. Protiv centralne vlasti (kraljice Jelisavete i Marije) digla se mađarska i hrvatska vlastela, koja je osporila pravo naslijeđe ženskoj lozi. To je Tvrku poslužilo kao izgovor da se prihvati pokroviteljstava nad hrvatskom opozicijom. Prvi grad u dalmaciji koji mu se predao 1387. godine bio je Klis, staro ognjište Šubića. Dalje ratovanje u Dalmaciji donijelo je Tvrtku još jedan Šubićev grad, tvrdu Ostrovicu, preko koje se povezao sa Vranom. Vranom je vladao Tvrtkov saveznik Ivaniš Paližna, koga je Tvrtko imenovao za svog namjesnika u Dalmaciji. U nekim borbama na sjeveru Tvrtku pomažu i pomoćni odredi Kneza Lazara Hrebljanovića, pa mađarski izvori pominju »veliki broj nevjernih išizmatičnih Bosanaca i Rašana«. Slijedeće 1388. godine Tvrtku se predao i sam Knin, pa su se u njegovim rukama našli najvažniji strateški centri Dalmacije. Predaja primorskih dalmatinskih gradova bila je na pomolu i bila je planirana za slijedeđu, 1389. godinu. Do predaje, međutim, nije došlo zbog odlaska Vlatka Vukovića i bosanske vojske na Kosovo u boj protiv Turaka.
Poslije Kosovske bitke, Tvrtko je već krajem avgusta vratio svoje čete u Dalmaciju, koje su do kraja septembra stigle pred kapije Zadra.
U proleće 1390. godine pojačavši svoju aktivnost, Tvrtko je zavladao gradovima i ostrvima Dalmacije: Split, Šibenik, Trogir, Brač, Hvar, Korčula. Na sjeveru je granica Tvrtkove države išla sve do Zrmanje, bez Zadra. Bosanske vlasti su na pripojenoj teritoriji uveli svoju upravu i svoje poreze. Za pleme Prklji na Zrmanji znamo da je svaki član plaćao godišnje po jedan dukat.
Tvrtkov dvor, naročito od proglasa kraljevstva, bio je pun dvorjana iz različitih krajeva. Iz Raške je bio vrlo uticajna ličnost logotet Vladoje, a latinske povelje mu je pisao Dubrovčanin Mihailo, izborni biskup Knina. Službeno pismo na njegovom dvoru je isključivo ćirilica, kojom su pisana sva akta bosanske državne kancelarije. Za to se pismo kaže i zna da je srpsko. Tvrtko, postavši kraljem Raške, kazao je za sebe da je dobio prijesto »mojih predaka gospode srpske«.
Stariji rimokatolički istoričari su smatrali Tvrtka žestokim »šizmatikom« koji je, kako kaže Farlati »katolike uznemiravao na sve moguće načine«. Stjepan Zlatović kaže da je »odlučiti privrženik grčke vjere, a franovci se tada nalažahu u svih nesgodah, pa i u pogibelji samoga obstanka«.
Vjerovatno još za Tvrtkova života, nizvodno od izvore Cetine počela je gradnja manastira Dragovića, čija je crkva posvećena Presvetoj Bogorodici Mariji. Manastir je završen četiri godine poslije Tvrtkove smrti sredstvima kralja Dabiše i bosanske vlastele Vukčića.
U vrijeme gradnje Dragovića, doselila se u Sjevernu Dalmaciju nova velika skupina Srba, koja se ovamo pokrenula pred čestim naletima Turaka. Ovu seobu Srba pominje i Vinjalićeva »Dalmatinska hronika« po kojoj su se u Dalmaciju doselile »mnoge nove skupine Srba«. Ta skupine, koje su, kako piše Vinjalić, uznemiravale kmetove na posjedima splitskog nadbiskupa.
Krajem avgusta 1394. godine, Sigismund je skršiootpor hrvatske vlastele i njihovih bosanskih štićenika, pa se Tvrtkov nasljednik Dabiša morao odreći svih posjeda u Dalmaciji i Hrvatskoj. Odmah poslije toga krenuo je Sigismundov zapovjednik Nikola Gara u Dalmaciju, gdje je kod Knina porazio vojsku Vuka Vukčića i stvarno zaposjeo tu oblast u ime mađarskog kralja. Knin je tako ponovo potpao pod vlast Mađara. Međutim, prilike su se tako iz godine u godinu stalno mijenjale i nikad se nije moglo znati ko će biti konačni pobjednik u ovom sveopštom metežu.
S Tvrtkovim vremenom i kasnijom vladavinom bosanske vlastele, završava se stogodišnji period stvaranja srpskih naselja u Dalmaciji. Po Danijelu Farlatiju, Tvrtko je Knin uvrstio u srpske gradove. U njegovo doba udareni su i temelji novih pravoslavnih crkava, među kojima se pominje i crkva Svetog Jovana Krstitelja u Bribiru i jedna crkva u Klisu. Pred kraj svoga života (1391.), Tvrtko je podigao, na izvoru rijeke Cetine, hram posvećen Vaznesenju Gospodnjem. Do 1512. godine ovo je bila pravoslavna crkva, ali je tada poharaše Turci. To je jedina od starih crkava u Kninskoj krajini iz tog vremena čije zidine sa kontrforama i zvonikom odolješe zubu vremena. Poslije protjerivanja Turaka, Mlečani su je 1696. dali fratrima na upotrebu, ali, pošto je ovi nisu obnovili ni pokazivali za nju interes, njome su se služili pravoslavci.
MASON33.50 wrote:Tvrtko Kotromanic se krunisao za kralja Srba, Bosne, Pomorja i Zapadnih strana na grobu Svetog Save u manastiru Mileseva. Krunisan je po pravoslavnom obredu, iako je bio katolik. Da bi istakao jednorodnost dinastije Nemanjica i Kotromanica, Tvrtko stavlja ispred svog krstenog imena i ime Stefan, sto znaci "vencani" (onaj koji je krunisan). U ovoj povelji Tvrtkovo ime Stefan se istice veoma cesto (pogledati recimo poslednju rec u prvom redu), kao sto se u povelji cesto istice srpska zemlja ili Srblje kao jedina etnicka odrednica. Na primer u petom redu Tvrtko jasno istice poreklo "roditelja mojih gospode srpske". Isto tako, na dnu povelje, na desnoj strani, je ogromnim slovima istaknuto, na prvom mestu - kralj Srba.
Srbi i Hrvati su dali ime Srbiji i Hrvatskoj.
Bosna je geografski pojam.
Ovako, ako zelis da se obnovi njegov dvor, historjiski artifakti pohrane u muzej i njemu, kao najuspjesnijem Bosnjaninu Bosne historija dadne duzan znacaj onda POTPSI OVU PETICIJU:
E to sam vec potpiso bas prije neki dan.
Komi, zar nisam bio u pravu?
Nemoj komia komi je realan.Samo zato sto je pisano cirilicom ne znaci da je srbin, a uostalom cirilicu su izmislili Bugari a ne vi (vi ste je samo cvaknuli od njih)
Eno KraljTvrtkool nam je svima postavijo pravo dobar link sa veoma dobrom slikom kralja tvrtka (i to u boji) tako da se sve fino vidi.
LJiljani na njegovoj kruni, grb sa ljiljanima u pozadini, i na vrhu stapa kojeg drzi je veliki zlatni ljiljan.
Bosna je bila kraljevina jer je imala kralja (i kraljice takodje) imala svoj odredjeni teritori znaci svoje granice, svoju vojsku, svoje zakone,svoje poreze, svoje grbove i simbole("totalno drugacije od srpskih" ).
Sa obzirom da je bosna bila kraljevina kao sto sam vec rekao znaci da je imala kralja koji je vladao bosnom i u slucaju kralja tvrtka koji je sirio
bosnu. Znaci ako je bio kralj bosne i zalago se za bosnu logicno je da je on BOSANSKI kralj.
Onako usput, rijec ban i zupan je avarskog porijekla i nema nikakve veze niti sa Srbima niti sa Hrvatima.
O HISTORIJI BOSNE
Slaveni zajedno sa Avarima preplavili su Balkan i Bosnu jos u 6 vijeku, a njihov dolazak datira jos od pocetka 5 vijeka. Medjutim, Srbi i Hrvati STIZU TEK SREDINOM SEDMOG VIJEKA, i to Srbi na podrucje Raske, a Hrvati u zaledje Knina. - NE U BOSNU. Tada, sredinom 7 vijeka Balkan je vec uveliko bio preplavljen ostalim Slavenima, tako da je njihov broj bio daleko veci nego broj tek doseljenih Srba i Hrvata. (N.Malcolm). Oni nisu iskorjenili Ilire, vec su i Iliri i Slaveni nasli puteve koegstitencije i suzivota.
Srbi i Hrvati polako asimilaraju starosjedioce Balkana u svoj etnos, opet na podrucju Raske i Hrvatske - NE U BOSNI. Zbog toga imamo pojavu tri razlicite srednjovjekovne drzave na podrucju Balkana u srednjem vijeku: Srbiju, Bosnu i Hrvatsko-Ugarsku kraljevinu (odnosno samostalnu Hrvatsku jedno veoma kratko vrijeme).
Stanovnici Bosne, zateceni Iliri i balticki Slaveni grade svoj zaseban etnos, koji ce biti prepoznat pod imenom dobri Bosnjani, koji apsolutno nikakve veze nema niti sa Srbima niti sa Hrvatima. Srbi uspjevaju asimilirati dio stanovnistva Huma (istocne Hercegovine) u doba Dusana Nemanjica, a njihov znacajnij dolazak u Bosnu datira od doba Otomanske vladavine, kada ih Turci sa svrhom naseljavaju u podrucje Krajine, prethodno opustoseno zbog kuge i brojnih ratova sa Madzarima. Nije izvjesno jeli se radilo o stvarnim Srbima ili o Vlasima, asimiliranim u Srbe. Historija je zabiljezila da su Ilirskia plemena, koji su naseljavali podrucje Bosne pocela svoj kulturni uspon vec tokom bronzanog doba. Najpoznatija i najaca ilirska plemena u tom vremenu su bili Dezitijati i Autorijati (naseljavali srednju Bosnu), Japodi (naseljavali sjeveorzapadnu Bosnu), Ardijeji (naseljavali oblast gornje Neretve), Delmati i Daorsi (naseljavali jugozapadnu Bosnu), Mezeji, Oseriati i Breuci (naseljavali sjevernu Bosnu oko Save) i Dicioni i Dindari (naseljavali istocnu Bosnu).
Dolaskom Slavena u 6. vijeku, usljedilo je mjesanje kultura, obicaja i jezika. Plemena se ujedinjuju u zaseban etnos, ciji identitet je umnogome zadržao stare obicaje i obogatio se sa novim znanjima u obradi zemlje koje su donijeli Slaveni sa sobom. U tom periodu pocinje da zaživljava Bosna kao država. U 11 vijeku se konacno vecina bosanskih plemena ujedinjuje i 1150 godine prvi poznati ban Bosne, Boric je teritorijalno zaokružio Bosansku državu. To je bio ujedno i pocetak narodnog imena dobri Bošnjani (kako su sami sebe prozvali), koji su po vjeri bili hriscani, pripadnici samostalne Crkve Bosanske. (N. Malcolm)
Dio katolickih Bosnjana postaju Hrvati u doba panslavenskog pokreta za ujedinjenje, kada se vrsi asimilacija pod uticajajem katolicke crkve. Takedjer, tada znatan dio pravoslavnih Bosnjana postaje asimilran u Srbe putem djelovanja SPC-a i srpskih drzavnih agenata.
Znacajan pokusaj asimilacije Bosnjaka pocinje prvim modernim popisom 1862 god. kada Hrvatska salje u Bosnu Klementa Bozica a Srbija Teofila Petranovica, sa namjerom da Bosnjacke katolike i pravoslavce pripreme da se izjasne po prvi put kao Hrvati i Srbi, sto im je i uspjelo. Sa ovim cinom nije samo izdana domovina,, nego su se javili kontinuirana nastojanja da se Bosna podijeli izmedju Srbije I Hrvatske. Tokom daljnje historije, a posebno u doba prve i druge Jugoslavije se daje smisljeno Bošnjacima naziv muslimani, da bi se pretvorili iz naroda sa dugom historijom I vlastitim identitetom u jednu obicnu vjersku skupinu.
“A nije bilo davno vrijeme kada se u Bosni ni pravoslavni ni katolici nisu zvali Srbima i Hrvatima”. To je parafraza poznate izjave dr. Safet-bega Basagica u prvim brojevima (kraj 19. i pocetak 20. vijeka) tadasnjeg casopisa "Bosnjak". Na tu izjavu ovog bosnjackog istinskog intelektualca digla se silna buka i na srpskoj i hrvatskoj strani, bas kao sto se i danas dize na slicne historijske cinjenice pisane od strane neutralnih historicara, odnosno istinskih profesionalaca u svojoj struci.
Vaso Pelagic je 1867 godine u svojem tekstu (instrukciji) pod nazivom "Rukovodjenje za ucitelje skole i opstine" dao jasne upute za indoktrinaciju i asimilaciju peavoslavnih Bosnaka. Ovo je vrlo zanimljiv citat i trebalo bi ga i danas razotkrivati, gdje god je to moguce:
"Upozoravam ucitelje da im je prvi zadatak da nauce svoje ucenike da na upit - Sta si?' - odmah odgovore - "Ja sam Srbin!. Dobro bi bilo kada bi se neki dobri ljudi našli koji bi toj djecici po koju krajcaru (novcic) za to dali, da se timu njima jos vecma pobuduje revnost k tome odgovoru." U 20. vijeku, u kalendaru: "Prosveta" iz 1911 godine gdje, Pero Slijepcevic, izmedju ostalog, pise:
"Mladi nas narodni rad smije da zna medu domacim samo dva imena:- Srbi i Hrvati,- i Bosna i Hercegovina. Ne smije više Bosna i Hercegovina da bude u toj zalosnoj politici, bosanska, nego samo srpska i hrvatska, a jezik - ni zemaljski, ni bosanski, vec samo srpsko-hrvatski."
Teorija da je citav Balkan bio naseljen Sbima, pa od njih postali Hrvati, Bosnjani, Crnogorci, makedonci I td je davno prevazidjena.
takve falsifikate ne usudjuje se napisati cak ni srpski historicar Vladimir Corovic, koji u svojoj knjizi Istorija srpskog naroda kaze:
“U jesen 1350. god., pored svih mletackih nastojanja da se postigne sporazum, izbio je rat izmedju Srbije i Bosne. Povod su dali Bosanci.”
Eto, cak i srbijanska historija (bar indirektno) priznaje Bosance (odnosno tada Bosnjane), dok pojedini sumski historicari po kojekakvim zabrdjima gude nebuloze, na vlastitu stetu.
Last edited by KraljTvrtkoII on 27/08/2004 00:08, edited 1 time in total.
ovo je za gospodu historicare sa Pala, zabrdja i iz pecina. Pokusajte u ovim autenticnim poveljama pronaci "Srbina"
POVELJA DUBROVCANIMA BANA STJEPANA II KOTROMANICA IZ 1332 GODINE
(15. avgust 1332.)
Ako Bošnjanin bude duzan i pobjegne - da mu nije vjere ni ruke od gospodina Bana.
Utvrdi zakon ko je prvi bio medju Bosnom i Dubrovnikom, da zna vsaki chlovjek, koji je zakon bil: Ako ima Dubrovcanin koju pravdu na Bošnjaninu - da ga pozove pred gospodina Bana ili pred njegova vladaoca - roka da mu ne bude odgovoriti.
Ako Bošnjanin zapsi da nije duzan - da mu nareche priseci samoshestu, koje ljubo postavi Banj rod. Ako bude podoban od Banova roda kto - da mu su porotnici od njegova plemena, koga mu hotenje. A toj da se zna - da ne moze tehej pobjegnuti, a vece ne moze pred nikoga mu narechi.
A kto Dubrovcanin ubije ali posjece u Bosni ili Bošnjanin Dubrovcana - taj pravda da je pred gospodinom Banom, a osud da grede Banu na njih.
Ako bude svadja Bošnjanina z Dubrovcaninom u Dubrovnici - da sudi knez dubrovacki i sudje, a globa opcini.
Ako Bošnjanin uhiti Dubrovcanina za konja, a on bude ukraden ili uhushen, a pravi Dubrovcanin: "Moj je konj vlasti" volja: "Ja sam ga kupio, ne znam od koga", volja povije od koga je kupljen, volja priseze samoshest - cist duga da bude.
I ako Bošnjanin bude duzan, a pobjegne iz Bosne z dugom - da mu nije vjere ni ruke od gospodina Bana. I ako Bošnjanin izme dobitak dubrovacki na vjeru, i knjiga bude u Dubrovnici, ako knez i sudje poshlju da je knjiga prava - da je vjerovana, da plati Dubrovcaninu i bez prestavshtine.
Ako li tat ili husar uzme Dubrovchaninu u Banovu vladanju, kto se uvje - da plati Dubrovchaninu i bez prostavshtine, a gospodinu Banu vsaki sest volova na svoju glavu - i da se ne vrate.
Ako rat bude, chesa Bog ulishi, medju Bosnom i Dubrovnikom, da gospodin Ban da rok Dubrovcanom sest mjeseca, da si podju u Dubrovnik slobodno - na to im je vjera gospodina Bana Stjepana. A Dubrovcane da zivu Humskom zemljom u njih' zakonu - u prvom.
A ovomuj pisanju svjedok: zupan Krksha.... A siju knjigu pisa Priboje, dijak veliki slavnoga gospodina Bana Stjepana, gospodina svem Zemljam Bosancem i Humscem' i Donjem' krajem' gospodin.
POVELJA DUBROVCANIMA IZ 1405 GODINE - KRALJ TVRTKO II
(24. juna 1405)
U ovu nepravedni rat, Uchinih s gospodinom Hercegom i po svijetu s vlasteli Bosanscimi i vishe togaj, da je vidomo vsakome: Kto godi je Bošnjanin ali Kraljstva Bosanskoga prije rata bil dlzhan komu godi Dubrovcaninu, volja na viri mu uzeto na gospockoj, a moze Dubrovcanin tozi istinom pokazati - da se ima Dubrovcaninu vratiti i platiti.
I vsakoje ubistvo chlovichje, krviprolitje, koji su u ovuj i nepravednu rat uchinjena, i vsakoje rane i ubijenja i zle richi i hotinja zla, koja su bila meju Bosanscimi ljudmi i Dubrovchcimi, oboji obljubismo... i jednosrdno prostismo i blagoslovismo I takozi pravimo i povelivamo: Da nitko ne uzmozhe, niti smiti bude uspomenuti ni iskati krvi, ni ine osvete, ni vrazhde, ni u jedno vrijeme - dokoli stoji svijet. Kto li se obrite, potvoriv se - da je gospodstvu mi nevjeran, i da se raspe.
Sto sudije odluce nitko ne moze potvoriti. A shto je uzel vojevoda Sandalj i knez Paval Radinovich, volja ini Bosnjanin, ljubo Kraljstva Bosanskoga, komu godi Dubrovcaninu dobitak, volja ine richi u siju rat, tomuj uzetju da je sudja knez Vukac Hranich i sh njim vlastelin drugi Bosanski, koga sh njim Kraljevstvu mi poshlje.
KraljTvrtkoII wrote:Srecom dolazi 21 vijek, tako da cete vjerovatno na kraju biti ili protjerani preko Karapata, odakle ste i sljegli ili cete biti svedeni na Beogradski pasaluk.
Ova pateticna "misao" denuncira, bijes neautenticnosti, toliko svojstven sadasnjoj bosanskoj "inteligenciji". S kojim to "potencijalima" mislite to da izvedete?
Klinac fataj se pasosa i brisi da te tvoja djeca kasnije ne proklinju. Ko zna, mozda se vec vani, ali izgleda da ti je bosanska memla jos uvijek izmedju usiju. Takvim gardom se nista ne postize. To histericno vriskanje vise ne pali, pa i za zapad ste vise potrosena novinska vijest. Sta to vi toliko bitno stvarate, sta ste uradili od love koju ste dobili dok ste cmizdrili pred UN i zapadom. Pojeli vasi politicari, a vi pizdite na sve i svakoga.
Tako nas vide cetnici. Prvo, klinac, pa brisi, pa niko i nista i onda vam dodje razbaruseni cetnik Radovan da vam kaze kako da nestane jednog naroda. Malo si se zahebo Krsticu, zlocine koje ste radili radili ste, sve ima svoj kraj. Sad je na mene red da ti kazem ili postuj zakone Republike Bih ili mars u Srbiju. To je jedini jezik, koji cetnici mogu razumjeti.
Ban je avarska rijec koju su Hrvati usvojili kada su dosli na ove prostore
Jordanes pominje vec Hrvate 585 kada su se naselili ovdje.a vec u 7 stoljecu bili su tu na Balkanu
Inace Konverzija je uslijedila nakon Tomislava koji je bio pagan u mladosti..mislio sam na krscanstvo
Haj ti malkice odspavaj i ne sramoti se sa ''Srpskom rijeci''
Jagomir je na žalost bio utočište radovanovo a koliko ludnica , zatvora ,
treba za SVJESNE
FAŠISTE : POLA OVE JADNE ZEMLJE PLANETE BI TREBALO ZA SVE PAMETNE FAŠIZMOM NADAHNUTE LUDAKE TIPA :HITLER; MUSOLINI;
našMILOŠEVIĆ; KARADŽIĆ; TUĐMAN i..........................
Jagomir je na žalost bio utočište radovanovo a koliko ludnica , zatvora ,
treba za SVJESNE
FAŠISTE : POLA OVE JADNE ZEMLJE PLANETE BI TREBALO ZA SVE PAMETNE FAŠIZMOM NADAHNUTE LUDAKE TIPA :HITLER; MUSOLINI;
našMILOŠEVIĆ; KARADŽIĆ; TUĐMAN i..........................
ovo je za gospodu historicare sa Pala, zabrdja i iz pecina. Pokusajte u ovim autenticnim poveljama pronaci "Srbina"
POVELJA DUBROVCANIMA BANA STJEPANA II KOTROMANICA IZ 1332 GODINE
(15. avgust 1332.)
Ako Bošnjanin bude duzan i pobjegne - da mu nije vjere ni ruke od gospodina Bana.
Utvrdi zakon ko je prvi bio medju Bosnom i Dubrovnikom, da zna vsaki chlovjek, koji je zakon bil: Ako ima Dubrovcanin koju pravdu na Bošnjaninu - da ga pozove pred gospodina Bana ili pred njegova vladaoca - roka da mu ne bude odgovoriti.
Ako Bošnjanin zapsi da nije duzan - da mu nareche priseci samoshestu, koje ljubo postavi Banj rod. Ako bude podoban od Banova roda kto - da mu su porotnici od njegova plemena, koga mu hotenje. A toj da se zna - da ne moze tehej pobjegnuti, a vece ne moze pred nikoga mu narechi.
A kto Dubrovcanin ubije ali posjece u Bosni ili Bošnjanin Dubrovcana - taj pravda da je pred gospodinom Banom, a osud da grede Banu na njih.
Ako bude svadja Bošnjanina z Dubrovcaninom u Dubrovnici - da sudi knez dubrovacki i sudje, a globa opcini.
Ako Bošnjanin uhiti Dubrovcanina za konja, a on bude ukraden ili uhushen, a pravi Dubrovcanin: "Moj je konj vlasti" volja: "Ja sam ga kupio, ne znam od koga", volja povije od koga je kupljen, volja priseze samoshest - cist duga da bude.
I ako Bošnjanin bude duzan, a pobjegne iz Bosne z dugom - da mu nije vjere ni ruke od gospodina Bana. I ako Bošnjanin izme dobitak dubrovacki na vjeru, i knjiga bude u Dubrovnici, ako knez i sudje poshlju da je knjiga prava - da je vjerovana, da plati Dubrovcaninu i bez prestavshtine.
Ako li tat ili husar uzme Dubrovchaninu u Banovu vladanju, kto se uvje - da plati Dubrovchaninu i bez prostavshtine, a gospodinu Banu vsaki sest volova na svoju glavu - i da se ne vrate.
Ako rat bude, chesa Bog ulishi, medju Bosnom i Dubrovnikom, da gospodin Ban da rok Dubrovcanom sest mjeseca, da si podju u Dubrovnik slobodno - na to im je vjera gospodina Bana Stjepana. A Dubrovcane da zivu Humskom zemljom u njih' zakonu - u prvom.
A ovomuj pisanju svjedok: zupan Krksha.... A siju knjigu pisa Priboje, dijak veliki slavnoga gospodina Bana Stjepana, gospodina svem Zemljam Bosancem i Humscem' i Donjem' krajem' gospodin.
POVELJA DUBROVCANIMA IZ 1405 GODINE - KRALJ TVRTKO II
(24. juna 1405)
U ovu nepravedni rat, Uchinih s gospodinom Hercegom i po svijetu s vlasteli Bosanscimi i vishe togaj, da je vidomo vsakome: Kto godi je Bošnjanin ali Kraljstva Bosanskoga prije rata bil dlzhan komu godi Dubrovcaninu, volja na viri mu uzeto na gospockoj, a moze Dubrovcanin tozi istinom pokazati - da se ima Dubrovcaninu vratiti i platiti.
I vsakoje ubistvo chlovichje, krviprolitje, koji su u ovuj i nepravednu rat uchinjena, i vsakoje rane i ubijenja i zle richi i hotinja zla, koja su bila meju Bosanscimi ljudmi i Dubrovchcimi, oboji obljubismo... i jednosrdno prostismo i blagoslovismo I takozi pravimo i povelivamo: Da nitko ne uzmozhe, niti smiti bude uspomenuti ni iskati krvi, ni ine osvete, ni vrazhde, ni u jedno vrijeme - dokoli stoji svijet. Kto li se obrite, potvoriv se - da je gospodstvu mi nevjeran, i da se raspe.
Sto sudije odluce nitko ne moze potvoriti. A shto je uzel vojevoda Sandalj i knez Paval Radinovich, volja ini Bosnjanin, ljubo Kraljstva Bosanskoga, komu godi Dubrovcaninu dobitak, volja ine richi u siju rat, tomuj uzetju da je sudja knez Vukac Hranich i sh njim vlastelin drugi Bosanski, koga sh njim Kraljevstvu mi poshlje.
Koji si ti kralj, vise sam od tebe naucio o histroriji Bosne nego od svih nastavnika, profesora zajedno, ukkjucujuci prof. Imamovica sa Prava.
