KOS u redovima ARBiH

User avatar
dr.gog
Posts: 4943
Joined: 09/09/2007 12:52
Location: S@nitet-X
Grijem se na: briketi kanabisa
Horoskop: Vodolija

#26 Re: Istina o "Ševama"

Post by dr.gog »

Da, da...vidiš, ja to gledam iz židovskog ugla. Imam pamćenje poput židovskog agenta, posebno za heroje obje strane.
Ražalovani agenti, ta opskurna bagra koja život zasniva na rečenicama tipa "znam ja" i "imam ja kombinaciju jednu", ima slabe tačke. Svoju potrošnost i bijedu profesije svedene na sluganersko rovarenje za male novce ili status polubogova u mutnim vremenima. Ševo i "ševe"imaju lice, imaju one koji ih "znaju", i jednom će se osetiti čudno u šetnji Titovom, pas mu mater...

Oduvijek sam imao strašan animozitet prema radnicima sigurnosnih službi, posebno onim starijima- umjetnicima beskorisnog rovarenja po tuđim životima. J***em im mater, čisto onako, kao i mlađoj generaciji koja u opisu posla ima "društvene mreže". Evo, znam da imaju IP svakog posta bez ikakve muke ili odobrenja vlasnika stranice.

Da se vratim na temu: Transkript bijednika koji se ugrađuje u bijednu skupinu paraobavještajne skalamerije zvane OSA.

Odvratni detalji o prljavim rabotama propalog psihopate i lažnog heroja Jusufa Prazine Juke, samoproglašenog "generala".
Znalo se za to još davno, pa ga još slavi ofucana jalija sa Al'pašina, kokošari i otimači auta u crnim kombinezonima i Yugosport tenama. J**ebo ih on, idol njihov , sa "pjesmom Vukova" na usnama. Četnički saradnik, profiter, kriminalac i razbojnik. G**na koja su vršila razmjene duša sa najgorom koljačkom bagrom Grbavice. Prije nekoliko godina je smetljar po nadimku Šok, Jukin pobočnik, o tome javno pričao u Danima. U gradu naparfemisanih ljevičara, to g**o od čovjeka slobodno hoda još uvijek. Onaj što je "generalu" kako kažu, prosuo mozak,Metalac, također se vratio...Šteta što ih Mladićeva kamarila nije sve rasturila, da osjete neprijateljsku pušku barem jednom...

Zlo mi je sve više kako vrijeme prolazi i sve sam više svjestan svoje starosti, i laži kojima su me filovali dok sa sa drugarima jeo hladne makarone na Nišićima. J**em ti Heroje i Komandante!!!. Draži mi je vojvoda sa Grbavice od Jukinog đubreta koje je žderalo janjetinu i lokalo viski na razmjeni.

A špije i "bezbjednjaci"? Pa ...nema im mira, do smrti neka se osvrću i paze, dok pristojan vojnik i policajac slobodno putuje, priča, i pije kafu diljem BiH i ex-Yu. Eto vam , po "specijalnim zaslugama" dabogda se od raka raspadali.

Dok su dječaci crkavali od straha ,granata i gladi, vi ste žderali, pili i zajebavali se igrajući ratne igre. Mater vam J**em, okrenite se svaki dan po 10 puta kad idete ulicom, j**o vas šef OSA-e i njegovi pobočnici iz drugih "konstitutivnih naroda".
Povraća mi se kad se sjetim samo...
User avatar
dr.gog
Posts: 4943
Joined: 09/09/2007 12:52
Location: S@nitet-X
Grijem se na: briketi kanabisa
Horoskop: Vodolija

#27 Re: Istina o "Ševama"

Post by dr.gog »

nosara wrote:
agent_zero wrote:Svašta...

Neprijateljski špijuni neometano izviđali po gradu... Šta reći, kakvu posluku porati?
Ne vadit glave iz guzica, dok se boje ne rastope... :bih:
Tačno prijatelju. I tako ja izvadio, na glasnu napomenu prijatelja, i ugledah dva četnička batinaša kako srču espresso u kafiću kraj grbavičkog Šopinga, u društvu "lica odranije poznatih policiji". Nisu mi se rastopile boje, udarila mi je krv na oči. Ali čemu, nakon toliko godina? Šta da uradim u sred bijela dana? ....Tada nisam znao, previše sam glumio alijinog noja patriotu..sada znam, i zaboli me ko šta misli o tome, onako demokratski, postdejtonski...
trocadero
Posts: 2418
Joined: 14/03/2013 13:57

#28 Re: Istina o "Ševama"

Post by trocadero »

Сарајмен,
Хвала на транскрипту, знам ја одавно шта пише него то ја више ради раје да имају бољи увид. Да ти се захвалим и на оним сликама моста између Д2и Д3, поредао си их онако баш хронолошки како треба.Иштат ћу ја још понешто немој мислит да нећу :D . А ако се кад наканим одужит ћу ти се неким интересантним сликама којима располажем а које баш не можеш наћи на гуглу!
Иначе ти си за мене најкомпетентнији форумаш, улажеш толико и труда па ред би био да ти власници сајта дају какву пословну понуду, заслужио си!
Успут да ти похвалим и ону "бомбашку" причу из Неџарића. Треба за то имати муда, па није све ни младост-лудост...
Ај надам се да си бар ти добио неко признање над већ није наш друг Викићевац....
User avatar
Creasy
Posts: 2980
Joined: 27/11/2010 08:33

#29 Re: Istina o "Ševama"

Post by Creasy »

Tajna operacije Seva

Dvadeset i sesti oktobar 1993. i danas je najcuvanija tajna bosnjackog vrha: tog dana drzava se zvanicno obracunala sa kriminalom u vlastitim redovima. Puno kasnije saznat ce se da je te noci ubijeni komandant Desete brdske brigade Musan Topalovic Caco odgovoran za najvece ratne zlocine pocinjene u opsjednutom Sarajevu. Nakon tri godine lezanja u mezaru pod oznakom NN, Caco je spektakularnom dzenazom ispracen na sehidsko mezarje Kovaci. Prica o Kazanima jos nije zavrsena. Prezivjeli clanovi porodica masakriranih civila jos cekaju ostatke svojih najblizih, a tadasnje najuze rukovodstvo drzave zorno skriva istinu. Dani otkrivaju da su vec u junu 1993. Fikret Muslimovic, Bakir Alispahic i Rasim Delic odobrili tajni plan Seva koji je trebao eliminirati Musana Topalovica Cacu, komandanta Desete brdske, Ramiza Delalica Celu, zamjenika komandanta Devete motorizirane brigade, i Ismeta Bajramovica Celu, komandira Vojne policije. Sokantan podatak skriven u planu Seva glasi: treba ukloniti i Sefera Halilovica, netom smijenjenog komandanta Armije BiH!



U Velikom parku u Sarajevu, 26. oktobra ove godine, po prvi put ce jedna zvanicna delegacija poloziti cvijece na mezare i grobove mladica poginulih prije sedam godina, u noci obracuna sa dijelovima komande Desete brdske i Devete motorizirane brigade. Musan Topalovic Caco, komandant Desete brdske, ubijen je iste noci, na jos uvijek nerasvijetljen nacin; no, nakon tri godine skrivanja u NN mezaru, Caco je uz spektakularnu dzenazu sahranjen na Kovacima. Iza njega su ostali Kazani, mrlja na savjesti Sarajeva, ratni zlocin nad civilima pocinjen u srcu opsjednutog grada. Dani su otvorili dosje Kazani, otkrivajuci najcuvaniju tajnu bosnjackih vlasti u ovom gradu, medjutim, prica o Kazanima i istina o sarajevskim (para)vojnim formacijama jos uvijek predstavlja nepotpuni mozaik. Tragajuci za dijelovima koji nedostaju, dosli smo do originalne dokumentacije sa oznakama: VOJNA TAJNA, STROGO POVJERLJIVO!

Originalni dokumenti svjedoce da je najvisi vojni i policijski vrh vec u junu mjesecu 1993. ne samo znao sta se desava u Sarajevu vec i do tancina razradio plan djelovanja: Akcija Seva odobrena je od Fikreta Muslimovica, tadasnjeg nacelnika Vojne bezbjednosti ARBiH, Bakira Alispahica, ministra MUP-a RBiH, i tek postavljenog komandanta Glavnog staba ARBiH - Rasima Delica.

U precizno razradjenom planu ide se do takvih detalja kakvi su, kada je o Desetoj brdskoj rijec: "Hasic Senad, dolazak na kucnu adresu, agresivan, sklon pruzanju fizickog otpora, uvijek naoruzan, izvrsiti privodjenje u prostorije kasarne Ramiz Salcin. Hasic Senad, lociranje inkriminisanih radnji, dopuna krivicne prijave, pojacano obezbijediti vitalne objekte, odgovorna lica."

Dio koji se odnosi na Ismeta Bajramovica Celu kaze: "Pribaviti potrebnu dokumentaciju o ubistvu vojnika Lucic Zorana, podnosenje nove krivicne prijave na okolnosti ubistva Lucic Zorana, izvrsiti privodjenje Ismeta Bajramovica, odredjivanje pritvora, izvrsiti prikupljanje podataka o Bajramovicevim ugostiteljskim objektima, izvrsenje ubistava, silovanja, kradje, pronalazak narkotickih sredstava, oduzimanje oruzja, oduzimanje predmeta, podnosenje krivicnih prijava."

No, sokantno je da realizacija plana Seva, uz privodjenje Ramiza Delalica Cele i prikupljanje pismenih izjava kako bi se dopunili podaci o njegovom djelovanju, sadrzi i sljedece: "Saciniti detaljan operativni plan razgovora sa Seferom Halilovicem na okolnosti njegovih kontakata sa bezbjednosno interesantnim licima u inostranstvu. Cilj razgovora je kompletiranje kompromitirajuceg materijala"?!

Medjutim, uz taksativno pobrajanje esalona i jedinica koje ce ucestvovati u planiranim akcijama, plan Seva zapravo potvrdjuje koje su sve vrste eliminacije bile u opticaju: "Obaviti razgovor sa Cacom i Celom na kojem treba ponuditi izlazak iz zemlje i aboliciju svih djela"?!

Zanimljivo je da se nakon odobrenja plana akcije i realizacije Seva, Fikret Muslimovic svojim potpisom vise nigdje ne pojavljuje: tek 13. oktobra 1993. Rasim Delic i Bakir Alispahic potpisuju Plan akcije Trebevic 2, koji je zapravo razradjivanje plana Seva. Plan obuhvata "dijelove komande jedinica Prvog korpusa: komande Desete brdske, Devete motorizirane, Gardijske brigada Delta, Drugi samostalni motorizirani bataljon, kao i pojedince i grupe iz Odreda za posebne namjene Zulfikar koji su u dosadasnjem toku rata konstantno ispoljavali nezakonitost u radu, cime se narusavali jedinstven sistem rukovodjenja i komandovanja i ugrozavali licnu, pravnu i imovinsku bezbjednost gradjana. Kod dijela rukovodeceg kadra u ovim jedinicama prisutne su intencije vaninstitucionalnog organiziranja kroz namjere formiranja posebnog korpusa koji bi u tim uslovima imao karakter paravojne jedinice u kojem bi se nasao veliki broj starjesina i vojnika patriotski opredijeljenih na liniji jedinstvene i nedjeljive ARBiH. Navedene jedinice naoruzane su kvalitetnim pjesadijskim i protuoklopnim sredstvima. Raspolazu nitroglicerinskim puskama. Dejstva ovih jedinica mogu biti podrzana vatrom PA sredstava, PAT-ova 20 milimetara, PAM-ova, kao i vatrom iz minobacaca 120 mm i topom B1 76 mm, sto ima Deseta brdska. Zdruzene snage Armije BiH, MUP-a i CSB Sarajevo izvrsit ce siru blokadu grada, obezbijediti izolaciju prostora za izvodjenje akcije, blokirati objekte iz kojih je moguce ugrozavanje bezbjednosti i izazivanje vanrednog stanja."

Dakle, vec je Trebevic 2 sakrio dio stvarnih namjera i ciljeva plana akcije Seva i ima za cilj "ostvariti punu kontrolu na teritoriji grada Sarajeva". Na taj nacin treba obezbijediti da se sukobi ne prosire, a zadatak koji se postavlja pred vojnike i policajce glasi: "Sva naoruzana lica razoruzati, identificirati, izvrsiti njihovo privodjenje u najblizu policijsku stanicu." Nimalo lak i jos manje precizan zadatak dobili su mjesovita grupa sastava dva voda Bataljona vojne policije Staba vrhovne komande, dva voda CSB Sarajevo Lasta i dva voda MUP-a RBiH jacine po 60 ljudi koji su trebali blokirati komandu Desete brdske, komandu Treceg bataljona Desete brdske, jurisnog odreda Desete brdske. Naredba glasi: "Sprijeciti napustanje objekata i onemoguciti izvrsenje razvoja jedinica za borbenu intervenciju prema drugim objektima. Lica u objektu pozvati na pregovor u slucaju pruzanja otpora, neutralisati vatrene tacke za privremeno onesposobljene objekte." Komanda nad mjesovitom grupom pripala je Jozi Andjicu, a za zamjenika je imenovan Amir Corbo. Komandu Prvog bataljona Desete brdske trebale su blokirati mjesovite snage od 20 vojnih policajaca iz Bataljona vojne policije i 10 policajaca iz manevarske cete CSB. Jedinicom komanduje Danijel Burazerovic, a zadatak glasi: "Izvrsiti punu blokadu objekta, onemoguciti njegovo napustanje; u slucaju pruzanja otpora neutralisati spoljno obezbjedjenje, ljudstvo i objekte, pozvati na predaju i primjenom svih raspolozivih sredstava i ovlastenja prinuditi na predaju i lisiti slobode." Objekte Izvidjacke cete Devete motorizirane blokiraju mjesovite snage MUP-a sa sedam pripadnika Bataljona vojne policija; objekte Jurisnog odreda Devete motorizirane u Romanijskoj ulici blokiraju mjesovite snage CSB Sarajevo sa dva odjeljenja Crnih labudova; komandir jedinice Avdo Subasic. Objekte Cete vojne policije Devete motorizirane blokiraju Laste i SJB Stari Grad, a komanduje Zeljko Lukezic. Zgradu Tekstilne tehnicke skole blokiraju snage CJB Stari Grad i dio jedinica Prvog korpusa, komanduje Enes Bezdrob. Objekte Gardijske brigade Delta blokiraju snage Drugog esalona; Drugi samostalni bataljon na Stomatoloskom fakultetu blokiraju snage drugog esalona - komanduju starjesine Prvog korpusa. Rezervni esalon dobija u zadatak privodjenje, a komandir mjesovite ekipe je Stjepan Vlasic. Za svako lice koje se privede formirati ekipu od policajca, operativca, dva policajca ili vojnika iz Korpusa. Privremenim sabirnim centrom rukovodi Reuf Jahic ili njegov zamjenik, a za informativne razgovore zaduzena je mjesovita ekipa: Sevko Halilovic i Enver Mujezinovic, te Himzo Popovic. Na kraju je grupa za komandovanje akcijom Trebevic 2: Ismet Dahic, Vahid Bogunic, Kemo Ademovic, Rusmir Mrkovic i Dzevad Radzo.

Neki od informiranijih aktera ovih zbivanja priznat ce da su kompletnu akciju dozivjeli kao rezultat ranijih saznanja i cestih nesnalazenja kada je u preklapanju nadleznosti rijec. Naime, najveci dio komandnog kadra i vojske i policije imao je vec dugo Informaciju o sukobima nadleznosti oruzanih snaga i Ministarstva za unutrasnje poslove. Ova Informacija je bila vrlo precizna: "Pod okriljem pripadnosti oruzanim snagama BiH, pored borbi na odbrani od agresora, odredjene grupe vrse protivzakonske radnje kod pretresa stanova gradjana, oduzimanja raznih predmeta, pa cak i hrane."

Informacija se poziva i na pokusaje eliminisanja takvog stanja kada je utvrdjena i regulirana nadleznost vojne policije, sa akcentom da vojna policija kontrolise i regulise saobracaj vozila koja pripadaju oruzanim snagama ARBiH, odnosno da vrse kontrolu pripadnika oruzanih snaga RBiH, a da policija vrsi nadleznosti iz zakona o unutrasnjim poslovima. Nakon regulisanja nadleznosti rada vojne policije i formalnog prepustanja pripadnicima MUP-a RBiH da se bave poslovima i zadacima bezbjednosti, stoji u istoj Informaciji, nastavljaju se pojave da pojedine strukture ili pojedinci vojne policije na nezakonit nacin uzimaju sebi u nadleznost ono sto po zakonu pripada policiji MUP-a RBiH, sto veoma uvecava pravnu, imovinsku i drugu nesigurnost. Postoje i primjeri: "15.7.'92. na punktu Otes - Ilidza, nakon sto je policija CB Ilidza oduzela dva kartona Stocka od Sabanovic Adisa, pripadnika Armije BiH, na punkt dolazi petnaestak naoruzanih pripadnika Armije i sa uperenim puskama oduzima oduzeti Stock s prijetnjom da ce pucati na policiju. 9. jula '92. u Sarajevu kod katedrale vojna policija sa celu sa Delalic Ramizom je razoruzala, pretukla i privela pripadnike policije MUP-a Peru Franjica, Bosnjak Danka, Bolic Zeljka i Sutalo Ivicu. 22. jula na punktu Stupska petlja zapovjednik HVO-a Velimir Maric udaljio pripadnike MUP-a RBiH s obrazlozenjem da ce od tog momenta punkt drzati iskljucivo policija HVO. 27. jula '92. pripadnici TO Stela nisu dozvolili policiji MUP-a Sarajevo da vrsi kontrolu i regulisanje saobracaja na raskrsnici 6. proleterske i Ive Andrica, tvrdeci da je njihova teritorija. Prilikom kontrole jednog vozila u ulici Dzemala Bijedica, patroli policije MUP-a suprotstavili su se sa uperenim oruzjem pripadnici vojne policije i tom prilikom razoruzali clanove patrole policije. 14. 8. grupa naoruzanih lica sa puskama na gotovs, predstavivsi se kao vojna policija, grupa Kurtalj Fahrudina, razoruzala je pripadnike policije MUP-a u stanci policije Kosevo 2, a nakon raspitivanja oko nekog vozila koje je oduzeto, uz izvinjenje vratili oruzje policajcima. 15. augusta '92, na punktu kod katedrale, zbog obezbjedjenja prolaska delegacije iz Vatikana, saobracaj je bio zaustavljen. Jedno motorno vozilo kojim je upravljao pripadnik vojne policije pokusalo je nasilno da prodje. Na upozorenje pripadnika policije da su od starjesina dobili naredjenje da nikog ne pustaju dok ne prodje delegacija, pripadnik vojne policije je odgovorio jebo te starjesina u usta koji ti je izdao takvo naredjenje, da bi potom izvadio pistolj i uperio ga u policiju MUP-a. Vidjevsi to, policajci su repetirali automatske puske, da bi u jednom trenutku iza ledja prislo jedno lice i na sljepocnicu policajca Idrizovic Adija stavilo skorpion, uz prijetnju da je metak u cijevi. U medjuvremenu su na lice mjesta stigla jos petorica pripadnika vojne policije sa oruzjem, i nakon smirivanja vozaca vojne policije, razisli su se. U tri navrata u stanicu policije Centra pored Oslobodjenja dolaze naoruzani pripadnici policije TO, ciji je komandant Dzevad Topic Topa, i pod prisilom oruzja odvode pojedine pripadnike policije u Centralni zatvor. Posljednji put to se desilo 16. augusta '92, kad su tri naoruzana pripadnika TO policije razoruzala i privela policajce te stanice policije na saslusanje. Dana 19. 8. na saobracajnom punktu na Cengic Vili, Treska, u Sarajevu, saobracajna policija je razoruzala jedno civilno lice koje je nosilo akreditaciju policija. Nakon toga, na lice mjesta je doslo 12 vojnih policajaca od kojih je jedan od njih udario rukohvatom pistolja u predjelu glave policajca MUP-a Oruc Emira, od cega je ovaj pao, a ostali su razoruzali patrolu i priveli ih u stab Juke Prazine. Evidentirani su slucajevi da su pripadnici vojne policije razoruzavali, privodili, maltretirali clanove MUP-a RBiH, kao i to da su upadali u stanice policije i iz njih na osnovu licnog naloga njihovog starjesine razoruzavali policajce i privodili ih u svoje prostorije. Slucaj stanice policije Centar, Trg Oslobodjenja 1."

Mnogo kasnije, priznaju neki od aktera danas, shvatit ce da su i tokom izvrsenja plana akcije Trebevic 2 bili u situaciji da nemaju jasno precizirane zadatke, a kamoli da su znali sta je stvarni cilj njihovog djelovanja. To je zapravo vidljivo i iz izvjestaja koje su vodje timova pojedinacno kasnije prilagali zdruzenom timu Armije i MUP-a koji je odgovarao za akciju. Dani donose i dijelove nekih od izvjestaja.

Jozo Andjic (zamjenik komandanta Odreda specijalne policije Lasta): "Po prijemu zadatka od komande akcije u noci 25. na 26. 10. '93. poveo sam prvu cetu OSP Lasta na lokalitet Bistrika, siri rejon oko ulice 6. novembra, i stambenih objekata pod brojevima 17 i 21. Na tom prostoru, u skoli MM Salom i stambenoj zgradi Karingtonka, nalazili su se smjesteni pripadnici i jurisnici 10. brdske, a u istoj ulici, u stambenom objektu pod brojem 17, stanovao je komandant pomenute brigade Musan Topalovic Caco. Prije polaska na lice mjesta izvrsio sam pripremu. Posebno sam naglasio da se strogo vodi racuna o svakom policajcu, da se sve borbene aktivnosti izvode pod njihovim nadzorom i pod mojim naredjenjem. 26.10.'93, u 3 i 40 krenuli smo iz baze na naznacenu lokaciju, prvo, peto i sesto odjeljenje rasporedjeno u rejonu ispod tranzita prema pomenutoj skoli i Karingtonki, sa zadatkom blokirati naznacene objekte i onemoguciti spajanje dijela jurisne jedinice 10. brdske iz rejona Toka-Dzeka sa istima u blokiranim objektima. Trece odjeljenje razmjesteno je na lokalitetu ulice Bistrik Medresa sa zadatkom odsjeci odstupnicu u slucaju eventualnog povlacenja pripadnika 10. brdske iz blokiranih objekata. Pripadnici nase jedinice su po predvidjenom planu zaposjeli pomenute lokacije i bili spremni za pocetak akcije u 5 i 30. U naznaceno vrijeme naredio sam suzavanje kruga okruzenja i oprezno prilazenje objektima blokade, pri cemu sam insistirao na budnom posmatranju i izvidjanju dogadjaja oko i u objektu koji je blokiran, te neprekidno izvjestavanje. U neposrednoj blizini osnovne skole cula se jaka paljba iz pjesadijskog naoruzanja, koja je brzo prestala. Potom sam naredio komandiru krila Rasimu da pozove na predaju jurisnike iz blokiranog objekta te da im garantuje licnu bezbjednost. Ovaj poziv nisu prihvatili, nakon krace sutnje poceli su dejstvovati tromblonima po objektima u neposrednoj blizini. Naredio sam dejstvo pjesadijskim naoruzanjem po blokiranom objektu, na sto su jurisnici uzvratili jakom vatrom iz pjesadijskog naoruzanja. Vidjevsi da se ne zele predati, naredio sam dejstvo nitroglicerinskim puskama, dvije, nakon cega je prestala vatra iz blokiranog objekta. Nastaje kraci period sutnje koji smo iskoristili da ih ponovo pozovemo na predaju. U poslijepodnevnim satima ostvario sam kontakt sa komandirom jurisnika pod nadimkom Ceble u vezi predaje, garantujuci mu sigurnost. Pomenuti komandir je pristao na predaju, ubrzo se pojavilo iz blokiranog objekta 40 jurisnika koje sam predao vojnoj policiji. Dio nase jedinice izvrsio je blokadu kvarta u kojem se nalazio stan komandanta Topalovica u ulici 6. novembra od broja 17 do 21. Iz tog kvarta povremeno se oglasavala pucnjava iz pjesadijskog naoruzanja. Naredio sam da se ne uzvraca na pojedinacnu paljbu, da se pojaca osmatranje i izvidjanje prostora koji je bio blokiran. Sredstvima veze izvjestavao sam o uocenim detaljima u zoni blokade, gdje je primijecena grupa civila koja se koristi kao taoci od strane Topalovica i ostalih s njim. Primijeceni su lesevi tri civila i 4 uniformisana lica. Cule su se poruke Topalovica upucene gradjanima da zovu Aliju Izetbegovica i da kazu kako je njima Caco potreban, kako im je valjao, a registrovani su povremeni snajperski hici sa objekta u kome je stanovao Topalovic. Pozivali smo na predaju Topalovica i njegove pripadnike iz blokiranog stana, garantujuci mu sigurnost. Pozive je odbio govoreci: ja se predati necu, a sta dohvatim i stignem, ubicu. Po njegovoj izjavi zacula se vika i pomaganje civila, lica koja su bili taoci. Tada sam naredio da se u pravcu stana koji je blokiran dejstvuje jednim hicem iz nitroglicerinke, sto je i ucinjeno. Sve ove radnje su se desavale u kasnim vecernjim satima. Sistemom veze primio sam naredbu da se obustave sva vatrena dejstva prema blokiranom objektu zbog toga sto je Topalovic ostvario kontakt sa gospodinom Pusinom, i izrazio zelju za predaju. Naredjenje o prekidu dejstava je odmah izdato i strogo postovano. Nakon kraceg vremena vozilom Golf dovezao se gospodin Pusina u pratnji dva nepoznata lica. Tom prilikom cula se veoma bucna rasprava, galama, nakon cega je gospodin Pusina sa pomenutim licima napustio stan Topalovica odlazeci u pravcu grada. Po njegovom odlasku ponovo su se zaculi pojedinacni pucnji iz snajpera i primijeceno je kretanje civila ulicom 6. novembra. Izdao sam naredbu da se u pravcu stana Topalovica upotrijebe hemijska sredstva, suzavac, kako bi prisutni u stanu bili prinudjeni da ga napuste. Naredba je izvrsena. Ponovo smo obavijesteni da prekinemo sva dejstva, sto smo i uradili. Malo zatim dolazi vozilo Golf sa gospodinom Pusinom i pomenutim licima, kao i vozilo dzip. Nakon kraceg boravka gospodina Pusine, iz stana su izasli prisutni, medju kojima i Topalovic, i smjesteni su u pomenuti dzip i u pratnji Golfa uputili se prema gradu. U pasazu objekta na ulazu broj 17 pronasli smo 7 leseva, u stubistu ispred ulaza jos dva lesa uniformisanih lica Armije BiH. Lice mjesta su obezbjedjivali pripadnici nase jedinice odreda MAP-a, policajci druge Policijske stanice Stari Grad, a dubinsko obezbjedjenje davali su pripadnici bataljona vojne policije. Ostatak moga ljudstva bio je rasporedjen na sirem lokalitetu ulice 6. novembar."

Zeljko Lukezic: "Po primanju zadatka u okviru akcije Trebevic 2, po naredbi komande akcije, poveo sam 50 policajaca Laste sa zadatkom da se blokira objekat obdaniste u ulici Svetozara Markovica, gdje je smjestena ceta vojne policije 9. motorizirane brigade. Krenuli smo iz baze 26. oktobra u 3 i 40, podijeljeni u dvije grupe. Jedna grupa od 20 policajaca iz ulice Vase Miskina zaposjela je polozaj, stanove i prolaze u ulici Marsala Tita, i jednom dijelu ulice Logavina, sa zadatkom da onemoguci eventualno izvlacenje snaga iz gore navedenog objekta. Druga grupa od 20 policajaca je krenula sa zadatkom da izvrsi potpunu blokadu ulice Svetozara Markovica i zadanog objekta, da se fizicki uveze sa dijelom snaga u ulici Logavina i dijelom snaga koje su odradjivale objekat u Romanijskoj. Ostalih 10 policajaca izmjesteno je u ulici Leze Perere i dijelu ulice Logavina sa zadatkom da osmatraju i kontrolisu eventualna dejstva iz okolnih zgrada. Svi pripadnici su zaposjeli svoje polozaje u 5 i 20, tako da su u 5 i 30 bili spremni za pocetak akcije. U 6 i 30 naredio sam da grupa od 10 policajaca pridje sa cela objekta na nekih dvadesetak metara, odakle se moze kontrolisati cijela prednja strana objekta. Po zauzimanju tog polozaja primijecena je grupa od desetak pripadnika cete vojne policije 9. motorizirane sa oruzjem, koji su se nalazili u dvoristu ispred objekta. Naredio sam komandiru prvog odjeljenja da ih pozove na predaju, da im se garantuje licna bezbjednost, na sta su oni odmah otvorili vatru. S obzirom da nisu ni nakon naseg petog poziva na predaju prestali sa otvaranjem vatre, na istu im je odgovoreno. Nakon izvjesnog vremena trazili su sanitetsko vozilo za nekolicinu ranjenih, sto sam odmah odobrio. Zatim su poceli pregovori u prostorijama SJB Stari Grad, prvo sa jednim pripadnikom cete vojne policije, a zatim sa Malcom Rovcaninom, gdje su upoznati sa naredbom pretpostavljene komande i uvjereni u licnu bezbjednost. Po povratku Malce Rovcanina u objekat doslo je do predaje svih koji su se u njemu nalazili. Svi su sprovedeni u SJB Stari Grad na dalju obradu. Poslije toga je izvrseno fizicko zaposjedanje objekta. Po zaposjedanju objekta sam izvrsio pomjeranje, spustivsi dio u ulicu Svetozara Markovica gdje se spaja sa Romanijskom, gdje je, po mom misljenju, prije pocetka akcije vec trebala da bude grupa koja je odradjivala objekat u Romanijskoj ulici. Drugi dio snaga sam rasporedio po objektu obdaniste, a ostatak snaga je i dalje ostao u ulici Logavina i Marsala Tita. Poslije odredjenih izvidjanja i pracenja situacije vezane za objekat u Romanijskoj, naredio sam da se fizicki zaposjedne zgrada Vodovoda da bi se doslo s ledja jurisnicima. To je i uradjeno negdje oko 14 i 30 i tom prilikom uhvacena su i razoruzana dvojica pripadnika jurisne cete i predati na dalju obradu u SJB Stari Grad."

Rusmir Mrkovic: "20. 10. obavijesten sam od nacelnika centra da treba da idem na sastanak u MUP u 17 i 30. Upoznat za akciju Trebevic, formiran je uzi stab od 6 clanova, u kojem sam i ja bio. Glavni nosioci zadatka MUP, bataljon vojne policije i Lasta. Dana 21.10. stab je pristupio izradi plana u kome treba da se zauzmu pojedina baze i komande 9. motorizirane i 10. brdske. 22. 10. do 25. 10. stab je precizno izdao zadatke. Tom prilikom Lasta je dobila u 9. motorizovanoj dvije baze i to u Romanijskoj, gdje je bio smjesten jurisni odred, i u Svetozara Markovica. U 10. brdskoj brigadi akciju je vodio Jozo Andjic. Dana 24. 10. doslo je do ubacivanja Crnih labudova u akciju Trebevic 2, koji su dobili zadatak da idu na Romanijsku zajedno sa policajcima iz Laste. Dana 26.10. u 20 sati, na sastanku u MUP-u, gdje su bili prisutni komandant Armije Rasim Delic, ministar Bakir Alispahic, donesena je odluka o pocinjanju akcije Trebevic 26. 10. u 5 i 30, odredjena su komandna mjesta. 26. 10. u 4 dosao sam na komandno mjesto, prije toga izvrsio zadnje pripreme. Objekat u Romanijskoj gdje se nalazio jurisni odred je blokiran i stavljen u okruzenje u 5 i 30. Poslije okruzenja pozvani su na predaju. Oni su izasli, otrcali u zgradu preko puta baze, uzeli taoce i odveli ih u bazu. Opet su pozvani na predaju, nisu nista odgovorili. U to vrijeme izletio je jedan pripadnik koji je poceo da otvara vatru po policajcima i tom prilikom je ranjen pripadnik jurisnog odreda 9. motorizirane. Nakon toga otvorena je zestoka vatra iz njihovog objekta iz svog raspolozivog naoruzanja. Ja sam naredio da samo moji policajci upotrijebe hemijska sredstva. Medjutim, poslije je otvorena jos jaca vatra s njihove strane, na sta sam izdao komandu svim svojim ucesnicima da otvore zestoku vatru. Negdje oko 15 dobio sam naredbu od gospodina Dahic Ismeta da obustavim vatru, da niko ne smije ispaliti nijedan metak. Ja sam to odmah prenio i vatra je obustavljena. U to vrijeme dosli su pred bazu jurisnog odreda predsjednik Vlade dr Haris Silajdzic, ministar MUP-a Bakir Alipahic, komandant Armije Delic Rasim i gospodin Ismet Dahic, s namjerom da izvedu Ramiza Delalica Celu, koji se cijelo vrijeme nalazio u bazi jurisnog odreda. Tu je delegacija ostala oko 45 minuta. Za to vrijeme sam saznao da se Celo nece predati nama, vec nekom iz Predsjednistva. Delegacija je izvela Celu i odvela ga. Unutra su ostali jurisnici, niko mi nije nista rekao sta da radim. Poslije Celinog odlaska pustili su taoce, ja sam uspostavio kontakt sa jednim od jurisnika i rekao sam da se predaju, medjutim, oni su zatezali, jer su za to vrijeme skrivali svo naoruzanje koje se moglo sakriti u zgradama preko puta, i poslije toga, kada su bili sigurni da su sve sakrili, onda je jedan od jurisnika po nadimku Troka rekao da ce se predati za 10 minuta. Poslije 10 minuta poceli su da izlaze iz baze. Ja sam naredio da se pretresu i sprovedu u sabirni centar i da ih se tom prilikom ne smije dirati. Bio sam cijelo vrijeme uz jurisnike dok nije i zadnji prebacen u sabirni centar.

Poslije svega sam koncentrisao dosta ljudstva i sredstava na stan u kojem se nalazio Musan Topalovic Caco. Pomenuti komandant je uzeo taoce. Tada su primijeceni lesevi, otvarana je povremena vatra iz njegovog stana. S nase strane je ispaljen jedan patron iz NGL. Sve ove radnje su ulazile duboko u noc. Dobio sam naredbu da obustavim sva vatrena dejstva, receno je da ce se Caco predati, da ce po njega doci Pusina iz Predsjednistva. Nakon izvjesnog vremena dosao je gospodin Pusina, usao u stan kod Cace, tom prilikom se cula zustra rasprava u stanu i nakon kraceg vremena izasao je Caco zajedno sa gospodinom Pusinom, sjeli su u Golfa i dzipa i udaljili se u nepoznatom pravcu."



Kome je smetao Nedzad Ugljen?

JOS JEDNA NEZAVRSENA PRICA: SLUCAJ HERENDA

Nekako u vrijeme spektakularne dzenaze Musana Topalovica Cace, sutke je ispraceno ubistvo Nedzada Ugljena, pomocnika direktora AID-a. Krivci ni danas nisu pronadjeni. Pola godine ranije, AID je potresla jos jedna afera: otmica Nedzada Herende. Danas se reaktivira sudjenje Edinu Garapliji, osumnjicenom za ovu otmicu. Dani od ovog broja otvaraju dosje Ugljen

Pod protokolarnim brojem 04-2/19.2-875, 29. augusta 1996. godine Generalstab ARBiH, Uprava Vojne bezbjednosti, zabiljezio je svoja saznanja o Nedzadu Herendi, demobiliziranom pripadniku MUP-a R/F BiH koji je "navodno otet, fizicki zlostavljan, s pokusajem ubistva i ispoljenim interesima otmicara prema navodnim aktivnostima gosp. Ugljen Nedzada, Bakira Alispahica i Envera Mujezinovica". Razlog je cinjenica da je 29. juna 1996. ova Uprava telefonskim pozivom "gosp. Muzurovica, rukovodnog radnika kriminalisticke uprave MUP R/F BiH, obavijesten da je u bolnicki centar 'Kosevo' dovezen izvjesni Herenda, ranjen u nogu i glavu, i koji tvrdi da je nad njim izvrsena otmica, te je rekao da je on bezbjednjak. Provjerom u evidencijama OSVB 1. Korpusa utvrdili smo da u SVB 1. Ko nema angazovanih pripadnika SVB sa prezimenom Herenda, te smo o ovom odmah obavijestili gosp. Muzurovica koji nam je tom prilikom trazio broj USVB GSA kako bi i nadlezne iz USVB GSA ARBiH obavijestio o navedenom slucaju"?!

No, nije samo Muzurovic bio zbunjen pitanjem "ciji je Herenda": nedugo zatim, izvjestava Uprava Vojne bezbjednosti, telefonira radnik AID-a Izet Licina obavjestavajuci Armiju o istom dogadjaju?! Uprava vojne bezbjednosti donosi odluku: posjetiti Kosevo i ranjenika. Licina trazi da krenu zajedno i putem obavjestava vojne kolege da ce i Muzurovic poslati kriminalistickog inspektora i patrolu policije. Ljekar podnosi svoj izvjestaj: "Na tijelu Herende ima vise povreda koje su mogle nastati kao posljedica vezivanja i fizickog zlostavljanja, a u predjelu glave - lobanje ima povredu eksplozivne prirode koja je mogla nastati upotrebom vatrenog oruzja tako da se na rendgenskom snimku vide parcad metala u lobanji i da slicne dvije povrede ima u predjelu koljena desne noge koje su sigurno nastale upotrebom vatrenog oruzja jer se na rendgenskom snimku ovog dijela tijela mogu uociti strana metalna tijela oblika zrna koja se ispaljuju iz vatrenog oruzja."

U bolnickoj sobi su uz Herendu tri inspektora CSB-a Sarajevo i muskarac koji je poznavao Herendu: inspektori tvrde da su tek stigli i jos nisu obavili razgovor. Herenda lezi sa imobilisanom desnom nogom i sanitetski zbrinutom ranom na glavi. "Bilo je vidno da se nalazi u stanju soka, te da je veoma uplasen. Odjeca koju smo vidjeli u prostoriji je bila izrazito natopljena krvlju. Njegovo se tijelo treslo i imalo je nekontrolisane kontrakcije misicnog sustava, a sam Herenda se zalio na veoma jake bolove u predjelu pete desne noge." Izjava pocinje identificiranjem: rodjen je 27. 07. 1953, sin Alije i Sefike, bio angazovan u MUP-u R/F BiH, radio za potrebe gosp. Nedzada Ugljena, te demobilisan u mjesecu decembru 1995. "Herenda je dalje istakao da je nad njim izvrsena otmica od njemu poznatih lica, da je fizicki zlostavljan, a potom i da je pokusana njegova likvidacija. Do otmice je doslo po njegovim navodima u utorak 25. 06. 1996. god. na lokaciji naselja Ciglane u jednom od pasaza, gdje je zaustavljen od lica koja su zaposlena u razlicitim strukturama MUP R/F BiH koja su na veoma drzak nacin, uz prijetnju vatrenim oruzjem, izvrsili njegov pretres i potom ga pod prijetnjom oruzjem uveli u automobil marke BMW kojim su ga odvezli na siri lokalitet naselja Bjelave. Prilikom ove otmice prijeceno mu je pistoljem, pistolj mu je prislanjan na slijepocnicu, te mu je govoreno da je on '...veliki igrac...' i da on '...dobro zna zbog cega se ovo radi…'"

Dalje se navodi da je vozilom BMW odvezen u prvu ulicu lijevo u koju se skrece iz ulice Hriste Boteva, u neku staru kucu koja ima veoma taman namjestaj. U ovoj kuci su se dvojici otmicara pridruzila jos dva lica - otmicara, i odmah su zapocele fizicke torture i nanosenje udaraca. Potom je istim vozilom odvezen u nepoznatom pravcu jer su ga natjerali da savije ledja i u toku voznje stavi glavu u visinu koljena: dovezen je pred neki objekt, uvezen sa vozilom u garazu, odakle je proveden kroz hodnik i uveden u prostoriju u kojoj je ostao do kraja torture i pokusaja likvidacije. Smatra da se ovaj objekt nalazi u blizini aerodroma jer je neprekidno cuo zvukove aviona, odnosno karakteristicne zvukove aviomotora prilikom spustanja i polijetanja aviona.

Otmicari su se posebno interesovali za gosp. Nedzada Ugljena i Bakira Alispahica, te su pitali ko je za njih prenosio drogu, gdje se nalaze pare od sverca, sta trenutno rade, gdje se nalaze centri za prisluskivanje i osmatranje, sta radi gosp. Enver Mujezinovic.

Herenda je naveo da je prepoznao "izvjesnog Murana zvanog Muco, pripadnika specijalne jedinice MUP R/F BiH, koji ga je fizicki maltretirao i zlostavljao, te izvjesnog Harisa, koji nosi rijetku bradu i koji ga je isljedjivao, te koji je na kraju pokusao izvrsiti njegovu likvidaciju a kojeg je takodjer vidjao u zgradi MUP-a, i da su svi otmicari pripadnici MUP-a". Naveo je da su otmicari u toku njegovog zlostavljanja i isljedjivanja redovno obavljali namaz. "Na nase pitanje odgovorio je da se otmicari nisu interesovali za pripadnike Armije RBiH. Istakao je da su u vecernjim satima (najvjerovatnije 28./29. 06. 1996. god.) do njega dosli Haris i jos jedan od otmicara, pitali ga kojom nogom igra fudbal, da bi mu potom Haris iz API 'skorpion' u desnu nogu u predio koljena ispalio dva metka, a nakon tog pucao u glavu. Posto su otmicari pomislili da je ubijen, navodno su ga stavili u vrece i odvezli na njemu nepoznato mjesto gdje su ga bacili u saht i pokusali zatrpati betonskim blokovima i ciglama. Iz ovog sahta se uspio izvuci". Pronadjen je na jednoj komunikaciji na podrucju opcine Ilijas. Razgovor je prekinut na zahtjev ljekara.



Spisak za hapsenje

Vodje operativnih grupa dobile su spisak OBAVEZNIH za hapsenje: Musan Topalovic Caco, Hasic Senad, Pecar Senad, Ramic Mensur Menso, Seferovic Samir Ceble, Haskic Enes Zela, Colakovic Sead Deba, Emir Topalovic Nane, Hrkovic Fadil, Kubat Zijo, Cackic Mensur, Spico (brat Colakovic Seada), Kurtovic Rasim Cajka, Rakic Dino i njegov brat Samir, Tuzovic Bajazit zvani Baja, Dzemo Topalovic, Delalic Ramiz, Jukic Izet, Demirovic Mirsad Mirso, Hota Mustafa Musa, Kadic Sejo, Kapur Kemo, Rovcanin Malco, Kenan, Basovic Fikret, Celo Amer, Causevic Elvedin.



Cestitke

U muku koji je nastupio nakon 26. oktobra 1993. ipak su stizale i cestitke: "povodom uspjesno izvedene akcije suzbijanja kriminala u Sarajevu", Armiji i policiji pisma podrske i zahvalnosti uputili su Selim Hadzibajric, ispred Predsjednistva Opcine Stari Grad, Edah Becirbegovic, u ime Merhameta, Muhamed Kupusovic, u ime Skupstine grada, Husein Kamber, ispred Opcine Centar, i tadasnji gradonacelnik Muhamed Kresevljakovic.
User avatar
bilic
Posts: 1165
Joined: 25/07/2012 22:33

#30 Re: Istina o "Ševama"

Post by bilic »

User avatar
Nekako s proljeća
Posts: 4797
Joined: 01/12/2006 22:59
Location: Pozdrav domovini!

#31 Re: Istina o "Ševama"

Post by Nekako s proljeća »

@bilic, šta nam možeš reći o dvostrukom igraču J.M. -''Mare''?
User avatar
bilic
Posts: 1165
Joined: 25/07/2012 22:33

#32 Re: Istina o "Ševama"

Post by bilic »

Hahahaaa . Ama ja vidio jednom Mareta. Ostalo sam samo cuo od jaranaaa.
Jedan moj jaran ( inace radio do rata na En. Petrol PUMPI ) SA NJIM FOL RAJA BIO ( taj Mare ) , TE ODVEDE ON MENE KOD NJEGA
To je bilo sredinom rata . Dodzemo mi u stan kad on sta čes pit ..
Izvadi konzervu COCA COLE , ko da mi je izvadio neznam sta. Tad je bila konzerva siguno 10 . 15 maraka . Meni nezgodno , pravooo. :-)
Neka djevojka u tom stanu pocela pravit palacinke , te ih pred nas slažeee. A na sto iznijeli plasticnu kantu od (mislim )
3 kg. mermelade od šipaka . I tako mi mažemo i davimo se palačinkama ... i Sad bi mi bilo možda puno da me neko doceka :-)
... Tad se nije imalo ni novaca , ama nicega a tu sam se iznenadio pravo sta imaju svega u stanu .
I BIII MI SUMNJIVO OD SVEGA TOGA .... :? :? :?
KAŽEM JA JARANU DA SE MALO PRIPAZI OD NJEGA , a on meni da ne serem ...
Nemam ja pojma sta oni rade , i ne prodze ni mjesec dana ovaj moj zaglavio u Viktor Bubanj ZATVOR . Nosio mu ja kuci porodici cigara da imaju j.b.g.
IZADZE ON IZ ZATVORA , ja ga napadoh . Pa bolan ti baš LEVAT ISPADE , navuko ga preko goriva iz pumpe kod Strojorada i jos nesto su radili sa ljudima sa Grbavice ..
Ovaj moj jaran izganjao putovnicu i pred kraj rata zbrise vani sa zenom i djetetom . Te je sad u Kanadi , a dolazio je u BiH samo jednom od tada ...

Tek poslije par godina od rata cujem da je MARE . Radio na svim stranama . Te da je sad negdje u Vogošči ima kućicu i penzionerski .. laganini
User avatar
Zokipfc
Posts: 1073
Joined: 24/04/2013 18:44

#33 Re: Istina o "Ševama"

Post by Zokipfc »

Ima tih dvostrukih (trostrukih) igraca kol'ko hoces..
User avatar
Smail Aga Cengic
Posts: 479
Joined: 30/07/2014 18:53
Contact:

#34 KOS u redovima ARBiH

Post by Smail Aga Cengic »

Zapoceo bih ovu temu, te bih zamolio moderatore da ako vec ova tema postoji da je brisu a ako ne da svaki pokusaj zacatavanja sanksionisu.

takodje, pozivam sve ucesnike na zdravu diskusiju.
Last edited by Smail Aga Cengic on 04/11/2014 20:15, edited 1 time in total.
User avatar
Smail Aga Cengic
Posts: 479
Joined: 30/07/2014 18:53
Contact:

#35 Re: KOS u redovima ARBiH

Post by Smail Aga Cengic »

Pocecu jednim odlomkom iz knjige "Atentat" Semira Halilovica

"Zadnji dan aprila 1992. godine u Sarajevo stizu direkt iz Beograda Enver Mujezinovic i Sead Cudic.

Vec pocetkom maja 1992. godine Mujezinovic biva postavljen za sefa obavjestajne sluzbe Ministarstva Odbrane RBiH. U Sluzbi drzavne bezbjednosti BiH su vec njegovi kolege iz KOS-a, Nedzad Ugljen i Alija Delimustafic.

Zanimljivo, tada Mujezinovic pokazuje dokument kako je Sefer Halilovic od 1975. godine do 1991. godine radio za KOS, ali nazalost taj dokument je bio samo otkucan na kucacoj masini bez bilo kakvog potpisa ili pecata, dakle nova smutnja KOS-a. da to nije istina govori i dokument br. 2067 iz septembra 1991. godine kojim se naredjuje hapsenje S. Halilovica.

Sead Rekic je pao u maju 1993. godine, bio je zarobljen te je priznao da je radio za KOS i za Vasiljevica i da se po dolasku u Sarajevo javio Delimustaficu, koji mu je bio veza i koji ga je uveo u nase redove.

Rekic u svom iskazu pominje i Fikreta Muslimovica kao visokorangiranog KOS-ovca koji je zahtijevao da sve izvjestaje pise njemu licno. U datoj izjavi, Muslimovic tvrdi da ga uopste ne poznaje.

Alija Izetbegovic je stitio KOS-ovce, vjerovatno zbog zajednicke proslosti, te je na sve vazne funkcije postavio KOS-ovce Muslimovica, Rekica te i Jusufa Jasarspahica a smijenio je Sefera Halilovica te kasnije Mustafu Hajrulahovica Talijana koji su 02./03. maja 1992. godine trazili da svi KOS-ovci napisu izjavu de napisu sa kim su i kada radili u svojoj karijeri, sto je Muslimovic u prisustvu predsjednika RBiH odbio."
User avatar
Smail Aga Cengic
Posts: 479
Joined: 30/07/2014 18:53
Contact:

#36 Re: KOS u redovima ARBiH

Post by Smail Aga Cengic »

Jedan od onih koji su pali u ruke ARBiH i bili razotkriven je Sead Rekic koji je kriv za propadanje akcije oslobadjanja Sarajeva 1992. godine.

Taj covjek je pokrenuo lavinu i zbog njega su skinuti general Halilovic, Bisic, Kreho, Munib Alibabic Munja.

evo njegova izjava za download

https://de.scribd.com/doc/164324045/Izj ... C4%87-Sead

Osumnjičen da je pod šiframa „Otrov“ i „Gavran“, radeći za četničku stranu i KOS, prije i tokom rata, počinio teška krivična djela podrivanja odbrambene i vojne moći RBiH, ubistvo, zloupotrebu službenog položaja te krivično djelo odavanja državne tajne, Rekić je bio u pravnom i životnom tjesnacu. Istragom je nepobitno dokazano da je za gotovo svaki Rekićev korak znao i bio odgovoran Fikret Muslimović koji je bio sljedeći na listi za pritvor i optužnicu za rad za četničku stranu. Dokazi koji su izvedeni tokom istrage ukazivali su da je Rekić, postupajući po naređenju načelnika KOS-a, Fikreta Muslimovića načinio skicu i strukturu Specijalne jedinice MUP-a RBiH, procjenu njene snage i mogućnosti upotrebe sa ciljem sa generalima Vasiljeviću i Tumanovu predočii snagu njima, do tada, jedine poznate organizovane formacije koja bi mogla pružiti otpor JNA. Nadalje, Rekić vrši tajno prisluškivanje komandanta pomenute jedinice Dragana Vikića a sadržaj snimnjenih razgovora predaje Muslimoviću. Isto tako Rekić, opet po naredbi Muslimovića, vrši snimanje i Rasima Muharemovića a kasetu i ostale prikupljene podatke predaje Milivoju Lončareviću koji, opet, istu predaje Muslimoviću.

Ostala krivična djela koja su se stavila Rekiću na teret bila su informisanje centrale KOS-a o tajnom naoružavanju na relaciji Sarajevo – Sandžak, zataškavanje informacija o načinu i vremenu rušenja mosta u Bosanskom Šamcu koji su izveli pripadnici jedinice kapetana Dragana, Rekićeva naredba da se napadne vozilo JNA u Mostaru što je bio povod generalu Momčilu Perišiću za otpočinjanje bombardovanja Mostara i druga teška djela.

U akciji u Mostaru, Rekiću je asistirao oficir KOS-a iz kasarne „Sjeverni logor“, Branko Glavaš. Kasnije, Rekić će se u prisustvu Ruždije Kuhinje, Mehmeda Kamenice i Teufika Mušićća hvaliti da je lično naredio pucanje na pincgauer JNA. Međutim ovdje nije kraj opusu Rekićevog rada za četnike i KOS. Rekić će, sljedeći upute cetrale KOS-a, preuzeti glavnu ulogu prilikom iseljavanja kasarne JNA u Pazariću odakle će agresorska vojska izvući kompletno naoružanje koje su, prije Rekićevog pojavljivanja, htjeli predati snagama RBiH. Krajem 1992.g. Rekić će doći na Igman i sa tog pravca učestvovati u operaciji deblokade Sarajeva „Jug 92“. Tada se na Igmanu događa ubistvo Fadila Đoze i teško ranjavanje Mirsada Ćatića s čim se u vezu dovodi upravo Rekić. U toku operacije „Jug 92“ Rekić će se povući sa ključnog mjesta za uspijeh operacije, Crvenog klanca, uzrokovavši smrt nekoliko vojnika ARBiH i komandanta diverzantske grupe iz Trnova Smaila Rizvana. Tada je napokon uhapšen i sve je priznao.

Vise o ovom liku imate ovdje OVDJE NA BOSANSKOJ HISTORIJI

evo jos malo od Semira Halilovica:

"Rekićevim svjedočenjem, te svjedočenjem ostalih svjedoka, došlo se do krivične odgovornosti Muslimovića. Za djela koja su se njemu, u početku, stavljala na teret bila je zaprijećena kazna od 15 godina zatvora. Muslimović je već bio jednom nogom u zatvoru. Bio je to kraj mjeseca maja 1993.g. Sjećajući se ovog procesa tužilac Bisić će novembra 1993.g. izjaviti sljedeće: „Početkom aprila mjeseca 1993. godine kao okružni vojni tužilac zaprimio sam Krivičnu prijavu sa prilozima protiv prijavljenog Rekić Seada. Kada sam na osnovu izvršenog uvida u zaprimljeni materijal ustanovio da postoje indicije o umješanosti Muslimović Fikreta kao i nekih komandanata i jedinica OS RBiH u nezakonite radnje, tj. o saradnji sa agresorom, odlučio sam da u skladu sa svojim zakonskim ovlaštenjima o istome obavijestim državno rukovodstvo. S tim u vezi, sačinio sam informaciju veličine 5–8 stranica, u kojoj smo Senad Kreho i ja ukratko obradili dokaze vezane za Fikreta Muslimovića, zatim obaranje mosta u B.Šamcu, zatim ubistvo Fadila Đoze kao i druge radnje vezane za Igman i slične stvari.

Ovu Informaciju koju smo potpisali Senad Kreho i ja, dostavili smo tokom juna 1993. godine najvišem državnom rukovodstvu i to predsjedniku Predsjedništva RBiH, članu Predsjedništva dr.Ejupu Ganiću, zamjeniku ministra za MO, ministru MUP–a RBiH i načelniku GŠ ARBiH Seferu Haliloviću.“ U trenutku kada je Rekić u pritvoru, Muslimović očekuje hapšenje svakog sata, Mujezinović pod istragom jer je prešućivao poznanstvo sa Rekićem, i kada je kompletna vrhuška KOS-a u RBiH potpuno razbijena dešava se potpuni, neočekivani, obrat. Po istom principu kako se to dogodilo i krajem 1991.g. kada je Muslimović o Rekiću obavjestio Izetbegovića a ovaj potonji šutio, sada 1993.g. očito je da je Izetbegovića „neko“ obavijestio da je Muslimović na korak od zatvorske ćelije. Iako je smjena bila tek pusta želja ustaških secesionističkih krugova, Alija Izetbegović telefonom poziva Rasima Delića da hitno dođe u Sarajevo.
Delić stiže.

Naprasno, iznenadno, Izetbegović smjenjuje sa mjesta prvog čovjeka ARBiH Sefera Halilovića, a koji dan kasnije novopostavljeni Delić, po Izetbegovićevom naređenju, odmah smjenjuje sa mjesta predsjednika Vojnog suda i šefa Vojnog tužilaštva Senada Krehu i Mustafu Bisića. Muslimović, umjesto kao pritvorenik, dobija šansu da uđe u Centralni zatvor u Sarajevu i posjeti Rekića. Rekao mu je da ima pravo da sa sobom radi šta hoće ali da ne smije da izda njih, misleći na agenturu KOS-a u RBiH. Savjetovao mu je, na kraju, da na suđenju kaže da je sve priznao pod pritiskom. Tako se i odigralo. Muslimović je, umjesto zatvorske ćelije, dobio kabinet u Predsjedništvu RBiH, u kabinetu Alije Izetbegovića kao njegov savjetnik. Ključni svjedoci protiv Rekića su, odjednom, povukli svoje iskaze jer je potpuno promijenjena državna garnitura koja je razbila agente KOS-a u RBiH. Rasim Muharemović biva pretučen. Struktura, predvođena Seferom Halilovićem, koja je htjela da se obračuna sa KOS-om, slomljena je. Svjedoci su vidjeli da je vrh ARBiH sklonjen i počišen za nekoliko dana. Bilo je jasno da je samo Alija Izetbegović mogao pružiti tako sigurno utočište za kadrove KOS-a u RBiH, i ne samo to već i odmah, i nakon svih dokaza, unaprijediti Muslimovića, Mujezinovića, Mehića i druge, te pustiti na slobodu Rekića. Tako je Alija Izetbegović postao najsigurnije utočište špijunima KOS-a u RBiH."
User avatar
Smail Aga Cengic
Posts: 479
Joined: 30/07/2014 18:53
Contact:

#37 Fikret Mujezinovic

Post by Smail Aga Cengic »

Ovo je prica o creme de la creme KOS-a, najjacem njihovom kadru, covjeka kojeg je Aco Vasiljevic obozavao i kome je povjeravao najteze zadatke.

Image

General Fikret Muslimovic je rodjen 9. decembra 1948. godine u selu Rasljeva, Gracanica. Vojnu akademiju kopnene vojske, smjer artiljerije, zavrsio 1971. godine, kada je proizveden u cin potporucnika. Od 1978. do 1980. godine zavrsio Visoku vojnu politicku skolu u Beogradu, kao prvi u rangu za svoju klasu, sa prosjecnom ocjenom 9,86. Pohadjao je i Ratnu skolu u Beogradu 1991. godine. Tokom sluzbe u bivsoj JNA obavljao je razne duznosti, prvo komandne u jedinicama artiljerije, a zatim visoke funkcije u sluzbi vojne sigurnosti, tj. KOS-u.

Od Muniba Alibabica Munje:

"Negdje 25. maja 1991. god. hitno me traži Asim Dautbegović i kaže da imamo sve podatke o jednom SDS-ovom kamionu oružja oko Bileće, koji je natovaren u Nikšiću. Šta da radimo? Predlažem mu da ga policija proprati do Mostara, to je predmet iz više nadležnosti, civili i civilno vozilo je u pitanju. I takav nalog se izda i ekipa operativaca čeka u CSB-Mostar. Kad zove uspaničeno Fikret Muslimović, potpukovnik JNA, i hoće s nama da razgovara oko oružja. Odmah napade Asima, a on dade slušalicu meni.

Muslimović mi reče: „Ko vam je dao za pravo da se igrate sa ugledom JNA? Vodite računa, razgovarate sa potpukovnikom JNA.! Smjesta naredjujem da se to ne vozi u Mostar, već da se vrati u Bileću. Eno na putu do Mostara srpski narod postavio barikade i ja ću upotrijebiti vojsku i spriječiti da kamion udje u Mostar, jer je tamošnji CSB antijugoslavenski.“ Pokušaj A. Hebiba pomoćnika ministra policije BiH, u junu mjesecu 1991.g., da spriječi transport kamiona oružja iz Srbije u Knin, razljutio je druga Muslimovića, tada prvog KOS-ca u Bosni pa je protiv Hebiba podnio i krivičnu prijavu u Vojnom sudu u Sarajevu. Tvrdio je da je u pitanju vojni transport, a u kamionima su bili civili i izvjesna gospodja Milunka. Boravak Šešelja na Romaniji otvorena podrška SDS-a njegovim aktivnostima, zatim prolazak tenkova JNA kroz Listicu, kada su bili blokirani u mjestu Polog, u kojem je Predsjednik Izetbegović održao čuveni govor, rekavši: „Ja izdati ne znam“, otkrivanje plana RAM, te aktivnosti potpukovnika JNA Muslimovića oko spasavanja kamiona oružja SDS-a, njegova izjava da je CSB Mostar antijugoslavenski, koja korespondira s izjavom trebinjskog gradonačelnika Vučurevića, koji kaže kako istragu ovog slučaja neće prepustiti Mostaru, jer se tamo vjeruje Izetbegoviću i Tudjmanu, i da se u Mostaru neće suditi srpskom narodu, definitivno su skinule maske KOS-a, Beograda i SDS-a.

Munja kaze dalje:

"Tog dana bit će zarobljen Slavoljub Belošević Beli, jedan od čelnika KOS-a, kojeg počinju saslušavati operativci Sektora, ali stupa na scenu Muslimović, koji je već u Ministarstvu odbrane, odnosno TO BiH glavni za bezbjednost, moli da ga ustupimo, jer treba da da informacije o planu borbenih aktivnosti agresora. Jak argument, popuštamo, i Belošević se tako spasava iscrpnog rzagovora o mreži i aktivnosti kOS-a, biva razmijenjen pod sumnjivim okolnostima.

Neko je oko toga obmanuo Kljuića i Doku.

Muslimović uzima od njega minorne podatke i kao stari saradnici razgovor završavaju na evociranju zajedničkih uspomena, čak mu daje nešto maraka za puta, da li državnih? A zašto? Pa ni Muslimović, izmedju ostalog, nikad nije ustupio nadležnim organima kako svoju, tako ni mrežu drugih KOS-ovaca za koju je znao, a što je bilo bitno radi njenog neutraliziranja, onemogućavanja dalje veze sa onim KOS-cima koji su bili na agresorskoj strani, objašnjavajući da to nije etički ispravno?! Pošto je bilo na njega pritisaka, dao je nekolicinu imena marginalaca, koji s obzirom na skromne karakteristike i mogućnosti nikad nisu bili ozbiljan oslonac KOS-u. Prašina u oči! Upravo tih dana neko od mojih inspektora je registrirao zaposlenje u V upravi SDB-a bivšeg Ančevskog. Ustanovljam da Muslimović s njima kontaktira. Po kom osnovu? Da li ga je on tu i ugradio? Insistram da se za kriminalne radnje koje je izvršio na Aerodromu podnese krivična prijava, Muslimović ga pokušava zaštiti, ali to nisam dozvolio. Bilo je indicija da se informacije koje su sa naše strane ustupane usmeno Muslimoviću za TO, a ticale su se najava granatiranja i drugih agresorskih aktivnosti, ne prosledjuju u potpunosti i blagovremeno nadležnim komandantima, zbog čega sam, dok on nije bio smijenjen sa te funkcije, naložio saradnicima da se značajniji podaci ustupaju paralelno i drugim izvršnim nivoima."

Na slučaju Halilović i njegovom procesu praktično je demonstriran kompletan KOS-ov mehanizam, montaža, dezinformisanja, ucjena iz najboljih Vasiljevićevih dana. Njegovi sljedbencii Mujezinović, Jašarević i Muslimović su to sve sada primijenili prema čovjeku na čijoj kompromitaciji dvojica od ovih rade od maja 1992., služeći se i KOS-ovim pamfletom. Ovaj obračun sa Seferom Halilovićem ima svoje korijene još od njegovog bjekstva iz JNA sredinom 1991., kada pristupa PL, organizuje otpor srbijanskim agresorima, o čemu je KOS stvarao dokumentaciju i vrebao priliku da mu se osveti. U tome je imao svjesnu i nesvjesnu podršku najodgovornijih državnih i stranačkih (SDA) faktora kojima su Mujezinović, Jašarević i drugi, obračun, sa Seferom predstavili kao pitanje od interesa za dalju bosansku borbu. Preko Sefera će ovi pokušati da operu ruke za sve svoje propuste i promašaje, činjenja i nečinjenja, ispoljene u gajenju izgrednika sa kojima se obračunalo 26. 10. 1993. tako da će njegov slučaj apsorbirati dosta toga što nije valjalo. Halilović je znao da ni jedan od ovih nije ponudio ostavku, javno se suprotstavio kriminalu – izuzev slanja ponekog internog pisamceta koje im služi kao alibi, a kamoli da su prozvali nekog od stranačkih moćnika ili drugih podstrekača kriminala, jer su kalkulisali da im od ovih zavisi dalje napredovanje i trebalo im se dodvoriti, čak tada politički moćnici, istovremeno tolerišu aktivnost izgrednika i neaktivnost vojnih organa čije nečinjenje su izgrednici uzimali kao osnov za nelegalno odvodjenje gradjana na kopanje rovova, što je za neke bio i posljednji odlazak od kuće.

Zaista čudi kako je Predsjedništvo jednostavno posmatralo ovaj obračun sa Seferom i kako je vjerovalo dezinformacijama koje su im plasirane, a koje su bile veoma providne. Njegovo saslušavanje se vršilo u Sektoru SDB-a Sarajevo, vodile su ga mješovite ekipe Državne i Vojne bezbjednosti, medju kojima je bilo bivših Zgonjaninovih perjanica. Bio sam nemalo iznenadjen kad sam saznao sastav isljednika i da bi me Mujezinović umirio rekao je da su Alispahić i Ugljen tako htjeli, kao, eto, i ovi su mu pretpostavljeni. Ljudi iz politike su, vjerovatno, bili zavedeni, jer ih je dvojac Mujezinović – Muslimović dugo vremena u ime organa Vojne bezbjednosti bombardirao lažnim informacijama o Seferu i drugim slučajevima.

Maja 1992. godine, Vasiljevic salje Rekica za Bosnu a Fikret Muslimović „prodaje paprike" na pijacama u Sarajevu „kako bi prehranio porodicu" dok je, zaapravo, u suštini još uvijek aktivni šef KOS-a za BiH. Muslimović provodeći vrijeme na pijaci pokušava da „provali" lanac ilegalnog naoružavanja Muslimana u RBiH. (Procjena KOS-a bila je da se Muslimani naoružavaju dovozeći oružje autobusima i na kamionima koji prevoze robu za pijace i slična mjesta.) Da je teza tačna potvrđuje i dio Rekićeve izjave u kojoj govori o svojoj supruzi (inače zaposlenoj u autobuskom poduzeću Centrotrans) i nalogu Fikreta Muslimovića (u vrijeme dok, ovaj "prodaje paprike") da je dovede na salušanje kako bi doznao nešto više o tom kanalu ilegalnog naoružavanja Muslimana u RBiH. Rekić, u vezi s tim, u izjavi piše: „Sjećam se jedne prilike, da me je Muslimović molio, odnosno zahtijevao da ga spojim sa svojom suprugom koja je bila zaposlena u Centrotransu sa namjerom da sazna da li može doći do podataka odnosno da li zna kako se prebacuje oružje autobusom za Sandžak ili za Sarajevo..."

O tome kakav je Rekic biser, mozete citati OVDJE

Kako bi u MUP RBiH došao što uobičajenije, Rekić prima instrukcije od „pijačnog radnika" Fikreta Muslimovića. Prisjećajući se tih detalja, Rekić piše: „Negdje u ljeto 1991. ja sam došao na vikend u Sarajevo, te me je pozvao telefonom Fikret Muslimović i rekao da dođem u njegovu kancelariju. Kada sam došao, rekao mi je da li ja poznajem organizacijsku strukturu i ostale podatke jedinice za posebne namjene MUP-a RBiH, te sam ja odgovorio potvrdno, jer smo zajedno izvodili sa pripadnicima MUP-a vježbe i lično sam poznavao ljude u toj jedinici, a prije svega Dragana Vikića. Fikret je zatražio da na papiru sačinim organizacionu šemu cijele jedinice, rukovodnu strukturu, sastav i nacionalnu strukturu ljudi, vrstu naoružanja, broj naoružanja, te broj i vrstu oklopnih vozila.

Rekao mi je da hitno napišem i rekao mi je da mu tu procjenu traže „ovi gore" misleći na centralu KOS-a u Beogradu. Fikret mi je rekao da ja dođem u kontakt sa Vikićem i da snimim razgovor sa Vikićem u cilju da se vidi kakva je borbena gotovost jedinice, odnosno spremnost Vikića da se suprostavi Armiji. Prije nego što ću krenuti na zadatak koji mi je dao Muslimović, rekao mi je isti, da ne postavljam odmah pitanje nego da se podsjetimo na naše zajedničke dane saradnje, s tim da je prije toga Fikret nazvao zastavnika Vujčića i rekao meni da odem kod Vujčića koji će mi dati mikrokasetofon i koji će mi objasniti način njegovog rada. Tada sam ili ranije nazvao Vikića pa smo se našli u restoranu Šentada. Sjeli smo u unutrašnjost restorana, a tada sam ja u svemu postupao po zadatku Muslimovića.

Kada je Rekić u svojoj izjavi potpuno demaskirao i dokazao ulogu Muslimovića u pripremama za agresiju na RBiH, radu na podrivanju borbene moći RBiH i njihovoj, zajedničkoj, saraadnji sa četnicima, sudsko – vojni tandem Kreho i Bisić odlučuju da Muslimovića uvrste na spisak osumnjičenih i uzmu izjavu od njega prije podizanja optužnice za neprijateljsku djelatnost. Muslimović u svojoj izjavi, na okolnosti saradnje sa Rekićem kaže da je Rekić bio dobar vojnik i da s njim, osim službenih, nikakvih drugih kontakata nije imao. Muslimović nadalje tvrdi da je „od nekog momka na pijaci" čuo da je Rekić počeo raditi u MUP-u. Ipak, prestrašen, Muslimović, iako se brani, pravi greške iz kojih se vidi da ne govori istinu. Muslimović tvrdi da je u Beogradu saznao, kada mu je Rekić kazao, da je po Vasiljevićevoj naredbi prešao u Savezni SUP. Međutim šta je istina? „Od momka na pijaci" ili u centrali KOS-a? Muslimović veli kako o svojim saznanjima informiše prof. Enesa Pelidiju koji, opet, informiše Aliju Izetbegovića. Zanimljivo, niko od pomenutih ne reaguje.

Rekićevim svjedočenjem, te svjedočenjem ostalih svjedoka, došlo se do krivične odgovornosti Muslimovića. Za djela koja su se njemu, u početku, stavljala na teret bila je zaprijećena kazna od 15 godina zatvora. Muslimović je već bio jednom nogom u zatvoru. Bio je to kraj mjeseca maja 1993.g. Sjećajući se ovog procesa tužilac Bisić će novembra 1993.g. izjaviti sljedeće: „Početkom aprila mjeseca 1993. godine kao okružni vojni tužilac zaprimio sam Krivičnu prijavu sa prilozima protiv prijavljenog Rekić Seada. Kada sam na osnovu izvršenog uvida u zaprimljeni materijal ustanovio da postoje indicije o umješanosti Muslimović Fikreta kao i nekih komandanata i jedinica OS RBiH u nezakonite radnje, tj. o saradnji sa agresorom, odlučio sam da u skladu sa svojim zakonskim ovlaštenjima o istome obavijestim državno rukovodstvo. S tim u vezi, sačinio sam informaciju veličine 5–8 stranica, u kojoj smo Senad Kreho i ja ukratko obradili dokaze vezane za Fikreta Muslimovića, zatim obaranje mosta u B.Šamcu, zatim ubistvo Fadila Đoze kao i druge radnje vezane za Igman i slične stvari.

Ovu Informaciju koju smo potpisali Senad Kreho i ja, dostavili smo tokom juna 1993. godine najvišem državnom rukovodstvu i to predsjedniku Predsjedništva RBiH, članu Predsjedništva dr.Ejupu Ganiću, zamjeniku ministra za MO, ministru MUP–a RBiH i načelniku GŠ ARBiH Seferu Haliloviću." U trenutku kada je Rekić u pritvoru, Muslimović očekuje hapšenje svakog sata, Mujezinović pod istragom jer je prešućivao poznanstvo sa Rekićem, i kada je kompletna vrhuška KOS-a u RBiH potpuno razbijena dešava se potpuni, neočekivani, obrat. Po istom principu kako se to dogodilo i krajem 1991.g. kada je Muslimović o Rekiću obavjestio Izetbegovića a ovaj potonji šutio, sada 1993.g. očito je da je Izetbegovića „neko" obavijestio da je Muslimović na korak od zatvorske ćelije. Iako je smjena bila tek pusta želja ustaških secesionističkih krugova, Alija Izetbegović telefonom poziva Rasima Delića da hitno dođe u Sarajevo.

Delić stiže.

Naprasno, iznenadno, Izetbegović smjenjuje sa mjesta prvog čovjeka ARBiH Sefera Halilovića, a koji dan kasnije novopostavljeni Delić, po Izetbegovićevom naređenju, odmah smjenjuje sa mjesta predsjednika Vojnog suda i šefa Vojnog tužilaštva Senada Krehu i Mustafu Bisića. Muslimović, umjesto kao pritvorenik, dobija šansu da uđe u Centralni zatvor u Sarajevu i posjeti Rekića. Rekao mu je da ima pravo da sa sobom radi šta hoće ali da ne smije da izda njih, misleći na agenturu KOS-a u RBiH. Savjetovao mu je, na kraju, da na suđenju kaže da je sve priznao pod pritiskom. Tako se i odigralo. Muslimović je, umjesto zatvorske ćelije, dobio kabinet u Predsjedništvu RBiH, u kabinetu Alije Izetbegovića kao njegov savjetnik. Ključni svjedoci protiv Rekića su, odjednom, povukli svoje iskaze jer je potpuno promijenjena državna garnitura koja je razbila agente KOS-a u RBiH. Rasim Muharemović biva pretučen. Struktura, predvođena Seferom Halilovićem, koja je htjela da se obračuna sa KOS-om, slomljena je. Svjedoci su vidjeli da je vrh ARBiH sklonjen i počišen za nekoliko dana. Bilo je jasno da je samo Alija Izetbegović mogao pružiti tako sigurno utočište za kadrove KOS-a u RBiH, i ne samo to već i odmah, i nakon svih dokaza, unaprijediti Muslimovića, Mujezinovića, Mehića i druge, te pustiti na slobodu Rekića. Tako je Alija Izetbegović postao najsigurnije utočište špijunima KOS-a u RBiH.

Prema Garapliji, Muslimovic se sluzio i Sevama:

"Seve" je formirao Alija Delimustafic u maju 1992. godine. Od pocetka ih je vodio i davao im naloge Nezad Ugljen, a "uslugama" "Seva" su se koristili mnogi: Asim Dautbasic,Jozo Jozic, Bakir Alispahic i Enver Mujezinovic, te Fikret Muslimovic i Jusuf Jasarevic u armijskom vrhu. Grupa "Seve"je predstavljala snajpersko-teroristicku grupu sastavljenuod bivsih pripadnika KOS-a, specijaca iz Nisa i zavrbovanih kriminalaca sa podebljim policijskim dosijeima, od kojih jejedan bio i Nedzad Herenda. Jedinica je prosla obuku krozkampove SIS-a u Metkovicu i iranski kamp na Pogorelici, gdjesu obucavani za razne vidove teroristickih aktivnosti:snajperska djelovanja, podmetanja eksplozivnih naprava itihe likvidacije. Herenda je tokom isljedjivanja priznaomnoge stvari. Iskoristili smo ulazne podatke o Herendinimaktivnostima (koje nam je dao Ademovic) slagavsi Herendu dapodatke dobijamo od Dragana Bozica, jednog od pripadnika"Seva" kojeg smo , navodno, uhapsili. Herenda se potpunootvorio. U svojim iskazima potpuno je potvrdio nasasaznanja, te ih prosirio stravicnim i sokantnim priznanjima.Najsokantnije Herendino priznanje bio je pokusaj atentata na
tadasnjeg nacelnika Staba ABiH, generala Sefera Halilovica kada su poginuli njegova supruga i njen brat.

o ovome liku skupljam informacije OVDJE
User avatar
Danguba
Posts: 12106
Joined: 01/12/2003 00:00
Location: Tu negdje

#38 Re: KOS u redovima ARBiH

Post by Danguba »

Vjerovatno da ih je bilo u redovima ARBiH a ovdje se samo vrti prica Semira i Sefera Halilovica. :-)

Pa ne mozemo istoriju pisati na osnovu pisanja Semira i Sefera. Razumijem ja da oni imaju razloga da pisu o tome ali ima li jos neko da prica o tome. I dalje sumnjam ''da je pokusaj likvidacije njegove obitrelji djelo negdje smisljeno'' a ako je i bila podmetnuta eksplozivna naprava, vjerovatno da se radi o ''osveti ili revansu'' pojedinca.
oskarboy
Posts: 755
Joined: 25/09/2014 13:04

#39 Re: KOS u redovima ARBiH

Post by oskarboy »

upao je kos i napravio sukob armije bih i hvo.pa sefer je sumnjiv.pa dok je bio rat u hrvatskoj on je jos bio u jna kao neki komadant.a tokom rata u bih najvise se fokusirao za bitke protiv hvo-a a ne protiv cetnika.zasto nije isao u deblokadu sarajeva.gorazda,srebrenice,zepe ??????
User avatar
Smail Aga Cengic
Posts: 479
Joined: 30/07/2014 18:53
Contact:

#40 Re: KOS u redovima ARBiH

Post by Smail Aga Cengic »

oskarboy wrote:upao je kos i napravio sukob armije bih i hvo.pa sefer je sumnjiv.pa dok je bio rat u hrvatskoj on je jos bio u jna kao neki komadant.a tokom rata u bih najvise se fokusirao za bitke protiv hvo-a a ne protiv cetnika.zasto nije isao u deblokadu sarajeva.gorazda,srebrenice,zepe ??????
To nije tacno, borio se podjednako i protiv jednih i protiv drugih, a JNA je napustio 1991. godine.
User avatar
Smail Aga Cengic
Posts: 479
Joined: 30/07/2014 18:53
Contact:

#41 Re: KOS u redovima ARBiH

Post by Smail Aga Cengic »

Danguba wrote:Vjerovatno da ih je bilo u redovima ARBiH a ovdje se samo vrti prica Semira i Sefera Halilovica. :-)

Pa ne mozemo istoriju pisati na osnovu pisanja Semira i Sefera. Razumijem ja da oni imaju razloga da pisu o tome ali ima li jos neko da prica o tome. I dalje sumnjam ''da je pokusaj likvidacije njegove obitrelji djelo negdje smisljeno'' a ako je i bila podmetnuta eksplozivna naprava, vjerovatno da se radi o ''osveti ili revansu'' pojedinca.
A Munib Alibabic Munja? i on dosta iznosi. polako, ja ih obradjujem jednog po jednog i stavljam sve online, nek narod cita. Imas tu raznih sto casnih sto necasnih koji iznose svoje navode.
parapet
Posts: 530
Joined: 24/08/2014 20:33

#42 Ševe

Post by parapet »

Jel istina da je postojala ova jedinica?

"Ševe" bi se popeli na neke zgrade i onda bi gađali po Grbavici. Izabrali bi neku ženu, neku babu, i onda bi je gađali. Kao da im je cilj bio izazvati srpsku reakciju - U akciji "Trebević" jedna skupina "ševa" je imala zadatak pucati na pripadnike Desete brdske brigade Armije BiH, a druga skupina je snajperom gađala postrojbe koje su bile poslane uhititi njihove vođe

http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000912/novosti2.htm
User avatar
exliberal-ex
Posts: 7707
Joined: 11/04/2013 00:01

#43 Re: Ševe

Post by exliberal-ex »

parapet wrote:Jel istina da je postojala ova jedinica?

"Ševe" bi se popeli na neke zgrade i onda bi gađali po Grbavici. Izabrali bi neku ženu, neku babu, i onda bi je gađali. Kao da im je cilj bio izazvati srpsku reakciju - U akciji "Trebević" jedna skupina "ševa" je imala zadatak pucati na pripadnike Desete brdske brigade Armije BiH, a druga skupina je snajperom gađala postrojbe koje su bile poslane uhititi njihove vođe

http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000912/novosti2.htm

ti se tek sad probudio ???
User avatar
Smail Aga Cengic
Posts: 479
Joined: 30/07/2014 18:53
Contact:

#44 Re: KOS u redovima ARBiH

Post by Smail Aga Cengic »

KOS-ovci i u SDA



Image

Image

Adil Zulfikarpasic
User avatar
Smail Aga Cengic
Posts: 479
Joined: 30/07/2014 18:53
Contact:

#45 Re: Ševe

Post by Smail Aga Cengic »

Alija je naredio da se oformi jedinica za skidanje glava po brzom postupku, popularne ŠEVE.

To je nesto poput Crvenih beretki i Legije u Srbiji.

Alija je Sefera Halilovica o tome obavijestio na sta je ovaj negodovao, sto je kod Alije vjerovatno i potvrdilo nepodobnost generala Halilovica za Alijinu drzavu.

Dakle, KOS-ovci, Nedzad Ugljen i Asim Dautbasic, koji TOBiH prilaze u aprilu/maju 1992. godine uz pomoc Musina Dzaferovica i uz dozvolu Dragana Vikica prate vojno-fizicke spospobnosti pripadnike Specijalne jedinice MUP-a BiH te sebi biraju najpodobnije.

Sve je to aminovao i prvi ministar MUP-a Alija Delimustafic, takodjer, bivsi KOS-ovac.

Munib Alibabic Munja pise 1994. godine predsjedniku RBiH Izetbegovicu o sevama:

"Ugljen je prije visetsranackih izbora bio jedan od kljucnih ljudi Duska Zgonjanina, odnosno Sredoja Novica i da jekao covjek od povjerenja zajedno ss Bozom Bagaricem ispred saveznog SUP-a odradjivao zadatke prema Zulfikarpasic Adilu...Asim Dautbasic je zaduzio Ugljen Nedzada da po nalogu Alije Delimustafica oformi grupu za likvidaciju za koju cu kasnije saznati da je dobila naziv "SEVE"."

Pripadnici su placani u kesu, nisu prolazili kroz papire a ubica br. 1 je bio Nedzad Herenda koji je u aprilu 1992. godine pobio 8 golobradih mladica, vojnika JNA, u sarajevskom Velikom parku.

Munir Alibabic je Predsjedniku RBiH dostavio 95 kucanih stranica o akcijama ove jedinice u augustu 1994. godine.A 2001. godine je potvrdjeno iz AID-a da su u akcijama ove drupe ucestvovali i Fikret Muslimovic te Jusuf Jasarevic.

Alija je pravdao postojanje ove jedinice time da su "i Srbi i Hrvati imali iste takve jedinice".

A OVDJE mozes naci mnogo o njima na jednom mjestu
Android Knego
Posts: 1553
Joined: 13/03/2012 08:11

#47 Re: Istina o "Ševama"

Post by Android Knego »

.
User avatar
Smail Aga Cengic
Posts: 479
Joined: 30/07/2014 18:53
Contact:

#48 Re: KOS u redovima ARBiH

Post by Smail Aga Cengic »

Sead Rekic, kodno ime Gavran

„U julu 1990. potpukovnik Fikret Muslimović mi je saopštio da bi trebao ići na školovanje u Komandno-štabnu školu taktike u centar visokih vojnih škola kopnene vojske na Banjici...Sa mnom u grupi zajedno je bio Sefer Halilović, Hajro Osmanagić i Zoran Soldat. U razgovoru sa Seferom i Hajrom vidio sam da obojica imaju potpuno suprotan stav u odnosu na mene. Naime, Hajro je javno iznosio svoje stavove o ugroženosti muslimanskog i hrvatskog naroda, te je više naginjao stranci SDA, dok je Sefer dobro poznavao istoriju muslimanskog naroda te je više bio naklonjen bošnjaštvu i osuđivao je rat u Hrvatskoj. Znam da je jedne prilike po povratku iz Hrvatske, Sefer bio na pauzama stalno sam i zatvoren prema ostalima u klasi. Ja sam ga jedanput sreo i želio sam da znam šta se dešava, pa sam mu predložio da porazgovaramo o tome i on je pristao, te mi je tada Sefer rekao da njemu mentor vraća rad nekoliko puta i to po nalogu KOS-a. Pa mi je rekao da neko od kolega prenosi KOS-u sve o njemu i da će on saznati ko to radi, te mi je rekao da između ostalog sumnja i na mene..."

Prisjećajući se tih detalja, Rekić piše: „Negdje u ljeto 1991. ja sam došao na vikend u Sarajevo, te me je pozvao telefonom Fikret Muslimović i rekao da dođem u njegovu kancelariju. Kada sam došao, rekao mi je da li ja poznajem organizacijsku strukturu i ostale podatke jedinice za posebne namjene MUP-a RBiH, te sam ja odgovorio potvrdno, jer smo zajedno izvodili sa pripadnicima MUP-a vježbe i lično sam poznavao ljude u toj jedinici, a prije svega Dragana Vikića. Fikret je zatražio da na papiru sačinim organizacionu šemu cijele jedinice, rukovodnu strukturu, sastav i nacionalnu strukturu ljudi, vrstu naoružanja, broj naoružanja, te broj i vrstu oklopnih vozila.

Rekao mi je da hitno napišem i rekao mi je da mu tu procjenu traže „ovi gore" misleći na centralu KOS-a u Beogradu. Fikret mi je rekao da ja dođem u kontakt sa Vikićem i da snimim razgovor sa Vikićem u cilju da se vidi kakva je borbena gotovost jedinice, odnosno spremnost Vikića da se suprostavi Armiji. Prije nego što ću krenuti na zadatak koji mi je dao Muslimović, rekao mi je isti, da ne postavljam odmah pitanje nego da se podsjetimo na naše zajedničke dane saradnje, s tim da je prije toga Fikret nazvao zastavnika Vujčića i rekao meni da odem kod Vujčića koji će mi dati mikrokasetofon i koji će mi objasniti način njegovog rada. Tada sam ili ranije nazvao Vikića pa smo se našli u restoranu Šentada. Sjeli smo u unutrašnjost restorana, a tada sam ja u svemu postupao po zadatku Muslimovića i započeo sam nakon uvoda sa pitanjima kako bi dobio što više odgovora od Vikića. Sjećam se da mi je Vikić govorio da ga iznenađuje da Vojna policija osmatra bazu Specijalne jedinice i da se tamo šalje zastavnik Lizdek Nedeljko. Ja sam predložio Vikiću da odemo u kasarnu „Viktor Bubanj" kod kapetana Tomčića i da o svemu tamo porazgovaramo...Kada je Vikić otišao ja sam predao kasetofon sa kasetom Muslimoviću."

U izjavi na ove okolnosti, u sklopu istrage protiv Rekića i Muslimovića, Dragan Vikić se prisjetio da ga je Rekić pozvao telefonom i saopštio mu da je došao „za vikend" u Sarajevo te je insistirao na susretu. Razgovor je, po Vikićevom sjećanju, bio opušten i normalan. Nakon ovog susreta Vikić kaže da ga je Rekić više puta pozivao na sastanke i privatna druženja i zapazio je da su nekoliko puta sjedili u restoranu Šentada. Zapravo ako se pogleda Rekićeva izjava na ove okolnosti vidi se da je postupio po Muslimovićevom naređenju i prvobitno radio na „dobijanju povjerenja" kod izvora informacija. Tek kada su se njihova zajednička druženja odomaćila, Rekić je krenuo sa postavljanjem pitanja o borbenoj gotovosti jedinice kojom komanduje Vikić te njenoj političkoj orjentaciji u slučaju sukoba sa JNA.
Dobrinja80
Posts: 499
Joined: 31/10/2011 20:25

#49 Re: Ševe

Post by Dobrinja80 »

I tako godine prolaze, a tuzitelji se mijenjaju, evo šta ova nova Dalida Burzic kaže na pitanje ševa.


http://m.klix.ba/vijesti/bih/glavna-tuz ... /150807091




Nakon što su pojedini politički lideri sklopili sporazum prema kojem se obavezuju na rješavanje političkih ubistava, kakav je vaš stav o tome? Da li to znači da se politika miješa u rad pravosuđa?

Moram vam reći da me politički sporazumi ne zanimaju. Mi radimo svoj posao. Kada je riječ o predmetu Ševa, odnosno ubistvo supruge Sefera Halilovića o kojem govorite ja sam odmah provjerila šta je s tim jer sam znala da je to bio predmet ovog Tužilaštva. Uvidjela sam da je taj predmet prije dvije i po godine zatražen na uvid od Tužilaštva BiH, ali ne radi preuzimanja. Od tada nismo dobili povratnu informaciju. Da li ćemo tim nekim sporazumom dobit nove dokaze u ovom slučaju ostaje da se vidi.
User avatar
Repetitor
Posts: 755
Joined: 28/08/2011 08:30

#50 Re: Ševe

Post by Repetitor »

Smail Aga Cengic wrote:
Pripadnici su placani u kesu, nisu prolazili kroz papire a ubica br. 1 je bio Nedzad Herenda koji je u aprilu 1992. godine pobio 8 golobradih mladica, vojnika JNA, u sarajevskom Velikom parku.


A OVDJE mozes naci mnogo o njima na jednom mjestu

Samo na ovo ti zelim replicirati. Znaci ne opravdavam "zlocin" ni u kom slucaju,ali ta 8morica smradova nisu bili niti golobradi niti su bili vojnici JNA.Bili su cetnici i to treba jednom zauvjek da se shvati.To je jedna stvar.
Druga stvar je ta,sto su upravo ta 8morica,par desetina minuta ranije prije svog zarobljavanja,pucala iz tog istog BVPa u kojem su zarobljeni,na sve zivo sto se kretalo.Prvenstveno mislim na civile.

Bili su pijani i sletjeli u kanal,njihovi ih ostavili na cjedilu. Znaci da rezimiramo.

Zlocinci su platili ceh za ono sto su uradili. O ubistvu zarobljenih zlocinaca bi se dalo diskutovati,da li je to zlocin ili ne.Zasto ih nisu ubili oni koji su ih zarobili nego neki gore navodno u parku,i to je diskutabilno...
Post Reply