Korištenje stranih izraza bez potrebe - šta vi mislite?

[HAVANA]

Pica nad picama.

[Alighieri]

picca

[Bluemore]

Pica nad picama.

a nije da se nisam potrudila da nadjem primjeran primjer

[trambusek88]

Npr. ne postoji nikakva imenica na našem za "plunger"

Nekad davno, par godina iza rata, gledao neki crtani, zaboravio sam više i koji crtani i likove...

Ali sam zapamtio titl: "Mama daj mi onu stvar" a tražio je odčepljivač odvoda.

To sam zapamtio, jer zna se na šta se kod nas misli u 99,9% slučajeva kad se kaže "ona stvar".

[¤ jelena ¤]

A šta su to "naše riječi"? Kako se to određuje? Koliki procenat našeg jezika je zapravo utemeljen na stranim riječima? Ogroman, zasigurno. I vidimo da se svi dobro razumijemo i da jezik kojim govorimo nije nestao.

Druga stvar je što dosta ljudi u svakodnevnom govoru, s ciljem da ostavi neki dojam ili šta već, forsira korištenje stranih riječi (na kraju se samo svi iznerviraju zbog toga). Ja sam bio na jednom poslu gdje je dotična na 3 riječi iz jezika kojeg mi ovdje govorimo dodala jednu riječ iz engleskog jezika. Nije za tim bilo nikakve potrebe osim da dotična pokaže/dokaže da govori engleski (na poslu na kojem ti je engleski svakako bio potreban). Tu pojavu treba razlikovati od stvarne potrebe korištenja stranih izraza ili riječi tamo gdje u našem jeziku ne postoji riječ koja na adekvatan način opisuje ono što želimo reći. Kao što naš jezik ima neke limite tako ih ima i svaki drugi. Također, upotreba jezika ovisi od posla do posla npr. Naravno da će zaposleni u IT sektoru koristiti riječi koje ja, vi ili neko van tog sektora ne razumije. A i nema potrebe za tim, jezik uvijek prilagođavamo našem mikroniovu tj profilu ljudi s kojima radimo, družimo se itd. Uostalom, ja, često govoreći i na našem, ću opet nabasati na ljude koji me ne razumiju tako da nije sve stvar stranih izraza, jezika itd.

Jezični purizam nije ništa drugo nego drugi oblik nacionalizma, a u bliskom susjedstvu vidimo njegove posljedice (kada lingvisti u suradnji s političkim vrhom kreiraju jezičnu politiku koju malo ko prihvati, a masa govornika zapravo i dalje koristi izraze koje koristi i opet se svi i dalje razumiju).

Uvođenje novih tehnologija, generalni napredak itd nisu nikakva opasnost za jezik, naprotiv. Jezik time samo proširuje vlastiti opseg. Jezik prije 100 godina nije isti kao jezik danas, a za 100 godina će opet biti nešto drukčiji nego danas. Opustite se i uživajte.

Samo jedan detalj da stavimo „pod lupu“:

Zašto si ovdje upotrijebio riječ limit, a ne riječ granica? Komotno može granica i objektivno, naizgled, uopšte nema potrebe za upotrebom te strane riječi.

Jesi li to uradio da bi ostavio nekakav dojam...nešto...jesi li razmišljao o nekakvom dojmu koji ostavljaš dok si birao tu riječ?

Meni se čini da nisi, barem ne svjesno, nego si po svom ličnom nahođenju, iz neke svoje navike, linije manjeg otpora (jer je limit kraće) izabrao tu riječ bez mnogo razmišljanja o tome „čija“ je...

Nije lako napraviti tu razliku o kojoj govoriš u ovom postu.

Sve ostalo napisano potpisujem.

Iskreno, riječ "granica" mi uopće nije pala na pamet. Navika sigurno, možda riječ "limit" koristim češće, ali činjenica da je ta riječ razumljiva svima ovdje znači da ona nije ugrozila razumljivost ovog što je napisano, a time ni naš jezik iako je u ovom mom postu sigurno vidljivija od mase drugih stranih riječi koje upotrebljavamo, a da ih nismo svjesni. A mislim da ni riječ "granica" nije iz našeg jezika, kad smo već kod nje.

Isti je slučaj i sa drugim ljudima...navika, a ne nekakvo dokazivanje nečega i tome slično.

Granica je riječ praslovenskog porijekla tako da se može tretirati kao naša. U svakom slučaju nismo je preuzeli iz engleskog, njemačkog, grčkog....i od tako tih „jezičkih okupatora“, nego smo je naslijedili iz „pradomovine“ svih slovenskih naroda.

[¤ jelena ¤]

Dupli...

[desperate housewife]

Svaka potreba čišćenja jezika od "stranih" riječi je uvijek oznaka nacionalizma i šovinizma. Blagog ili žestokog, nije bitno. To nam govori i Drugi svjetski rat (primjer Njemačke i Italije), a onda i zemlje na Balkanu, prije svega Hrvatska. Hrvatski lingvisti su tu ubjedljivo najdalje otišli i nažalost oni danas jesu klasični primjer sprege purizma i nacionalizma. Time su lingvisti u Hrvatskoj zapravo odustali od svoje struke koja za zadatak ima nešto sasvim drugo nego što oni rade kroz medije i školstvo. I politiku naravno.

Što se tiče ljudi koji dolaze u Bosnu, oni su sasvim druga kategorija i nemaju veze s ovim. Radi se o ljudima koji su odrasli tamo negdje, u drugoj zemlji, i naravno da neće biti u stanju govoriti jezik koji govorimo ovdje, iako su rođeni ovdje. Pa i ja da sam proveo 5 godina u Bosni i 25+ godina u nekoj Švedskoj, sigurno ne bih mogao dobro govoriti jezik koji se govori ovdje kod nas.

Ipak, kad si spomenuo to, meni su najsmiješniji naši ljudi koji su otišli kao odrasli ljudi i onda dođu ovdje i svako malo ubacuju strane riječi dok pričaju s nama. E, oni su ta kategorija koja nešto želi pokazati (kao, napredni su) što je idiotizam, a ovi mlađi, pa mislim šta da se radi, ljudi realno žive i odrasli su u drugoj zemlji i njihov primarni jezik komunikacije ipak (više) nije naš jezik.

Cilj moje teme nije 'purifikacija' jezika, već izbjegavanje bježanja od naših riječi koje su nepravedno zanemarene na račun stranih (engleskih) riječi.
Osim toga, ne mislim da svi naši ljudi (odrasli) koji žive van BiH pokupe strane riječi iz fore. Zamislite vi da 90% vremena pričate na stranom jeziku, a ostatak od 10% pričate naš. I to ako recimo partner želi da se asimilira 100% i aktivno radi na tome da zanemari maternji jezik, i izbjegava da priča maternji i kući, to je to.

Ja sam kao odrasla živjela vani, i nisam imala nikoga sa kime bi pričala naš jezik. U prvom periodu glavni jezik komunikacije bio je engleski a u drugom francuski. Znala sam se ujutro probuditi pitajući se gdje sam, i koji jezik uopšte trebam pričati. To je pomalo psihički i stresno, a Bog zna da nisam pokušavala ni pred kim da se foliram. I onda dolazi ono što je izvor frustracije (bio) a donekle i sad je zaboravljanje riječi maternjeg jezika. Ja smatram da je to jednostavno dio parole "volim svoje a poštujem tuđe" umjesto one masovno raširene "volim strano makar i usrano".


Ako pođemo usvajat najobičnije riječi koji za koje imamo najnormalniji prijevod, koji je smisao uopšte da imamo jezik kojeg zovemo 'svojim'?

Slažem se da su hrvatski lingvističko-puritanski napori baš daleko otišli, čak su nepresušan izvor humora u smislu igre riječi u našem regionu, jer nema smisla neprirodno i nazor izmišljati i natezati riječi samo zato da bi bile 100% čiste i jedinstvene. Ni u kom slučaju ne smatram da je uredu silovati jezik zarad nekog prkosnog interesa, šta god da mu je uzrok/porijeklo.


Hajmo dalje sa riječima

[Hakiz]

djelom je do epidemije losih jeftinih prevoda filmskog materijala i serija valjda....

A loši prevodi filmova i serija su posebna priča. Nekada se engleski mogao prilično dobro učiti prateći prevode fimova. U zadnjih 20-ak godina pratiti filmove i serrije je najbolji način da se pogrešno uči.

[Hakiz]

Cilj moje teme nije 'purifikacija' jezika, već izbjegavanje bježanja od naših riječi koje su nepravedno zanemarene na račun stranih (engleskih) riječi.
Osim toga, ne mislim da svi naši ljudi (odrasli) koji žive van BiH pokupe strane riječi iz fore. Zamislite vi da 90% vremena pričate na stranom jeziku, a ostatak od 10% pričate naš. I to ako recimo partner želi da se asimilira 100% i aktivno radi na tome da zanemari maternji jezik, i izbjegava da priča maternji i kući, to je to.

Ja sam kao odrasla živjela vani, i nisam imala nikoga sa kime bi pričala naš jezik. U prvom periodu glavni jezik komunikacije bio je engleski a u drugom francuski. Znala sam se ujutro probuditi pitajući se gdje sam, i koji jezik uopšte trebam pričati. To je pomalo psihički i stresno, a Bog zna da nisam pokušavala ni pred kim da se foliram. I onda dolazi ono što je izvor frustracije (bio) a donekle i sad je zaboravljanje riječi maternjeg jezika. Ja smatram da je to jednostavno dio parole "volim svoje a poštujem tuđe" umjesto one masovno raširene "volim strano makar i usrano".


Ako pođemo usvajat najobičnije riječi koji za koje imamo najnormalniji prijevod, koji je smisao uopšte da imamo jezik kojeg zovemo 'svojim'?

Slažem se da su hrvatski lingvističko-puritanski napori baš daleko otišli, čak su nepresušan izvor humora u smislu igre riječi u našem regionu, jer nema smisla neprirodno i nazor izmišljati i natezati riječi samo zato da bi bile 100% čiste i jedinstvene. Ni u kom slučaju ne smatram da je uredu silovati jezik zarad nekog prkosnog interesa, šta god da mu je uzrok/porijeklo.


Hajmo dalje sa riječima

Ima još jedna dilema. Šta je to uopšte naš jezik? Ne ulazim u političke svađe, nego na primjer: Da li je govoriti riječi kao što su fakat, haman, ašićare itd govorenje na našem jeziku? Da se razumijemo, nemam ništa protiv tih izraza, koristim ih.

U čemu je razlika reći u jednoj situaciji cool a u drugoj reći mojne nime, đida mova loma, stipu ga itd? Dakle, ne lokalizam, nego da li je šatrovački, sleng, uopšte naš jezik?

[srce_ruke_lopata]

Ja jednostavno ubacim "hepek"

Stari gdje je onaj hepek za odčepljavanje odvoda...ma crko mi neki hepek na motoru,ne pali nikako...treba mi onaj hepek da prikopčam kablovsku kutiju...

[desperate housewife]

Ima još jedna dilema. Šta je to uopšte naš jezik? Ne ulazim u političke svađe, nego na primjer: Da li je govoriti riječi kao što su fakat, haman, ašićare itd govorenje na našem jeziku? Da se razumijemo, nemam ništa protiv tih izraza, koristim ih.

U čemu je razlika reći u jednoj situaciji cool a u drugoj reći mojne nime, đida mova loma, stipu ga itd? Dakle, ne lokalizam, nego da li je šatrovački, sleng, uopšte naš jezik?

Dobro pitanje.

Sjećam se da sam kao mala gledala emisiju sa Kiketom Budaliketom, i nazvao neki mali koji reče da zna engleski. Kaže njemu Kike "Hajd ti nama reci kako se na engleskom kaže 'ašćare'?

Pa ja to gledam nekako ovako (ne kažem da je ispravno i da treba); ako se riječ uvriježila jako dugo u jeziku, svi je razumiju i ne mogu da nađu odgovarajući prijevod ne zato što ne postoji već iz razloga što je potrebno više riječi da bi se opisao pojam, a opet na neki način djeluje šturo (ali nakon dosta truda uloženog, nakon čega se može donijeti pouzdan zaključak).
Mislim da tuđice u jeziku ustvari obogaćuju jezik , ali samo onda kad bi odgovarajući prijevod bio škrt i neadekvatan. Dakle kad bi se diskutovalo o mogućim prijevodima, dodavalo oduzimalo, baš posvetilo tome i na kraju donijeti odluku: jednostavno ne ide.
ALI ako su lingvisti lijeni, oni će za svaki i najgluplji izraz reći kako ne postoji odgovarajući termin i namlatiti toliko tuđica da se gubi smisao u tome uopšte. To je najlakše, i njima i nama, i zato danas imamo situaciju event managera, palaca klinaca. (A da ga pitaš da sastavi tri smislene rečenice na engleskom na nivou B1, ne bi znao). To je ono što smatram da trebamo izbjeći.

Pa ne znam, svaki jezik ima svoju vrstu uličnog govora pa prema tome i mjesto/način primjene. Mislim da jeste dio jezika našeg kao i svakog drugog. Možda nisam u pravu, jer nisam jezičar po profesiji nego po hobiju. Kad smo kod hobija, kako biste ovu riječ preveli na naš

[fidoremilienko]

Kad smo kod hobija, kako biste ovu riječ preveli na naš

Razbibriga

[Vitezanin]

Svaka potreba čišćenja jezika od "stranih" riječi je uvijek oznaka nacionalizma i šovinizma. Blagog ili žestokog, nije bitno. To nam govori i Drugi svjetski rat (primjer Njemačke i Italije), a onda i zemlje na Balkanu, prije svega Hrvatska. Hrvatski lingvisti su tu ubjedljivo najdalje otišli i nažalost oni danas jesu klasični primjer sprege purizma i nacionalizma. Time su lingvisti u Hrvatskoj zapravo odustali od svoje struke koja za zadatak ima nešto sasvim drugo nego što oni rade kroz medije i školstvo. I politiku naravno.

Što se tiče ljudi koji dolaze u Bosnu, oni su sasvim druga kategorija i nemaju veze s ovim. Radi se o ljudima koji su odrasli tamo negdje, u drugoj zemlji, i naravno da neće biti u stanju govoriti jezik koji govorimo ovdje, iako su rođeni ovdje. Pa i ja da sam proveo 5 godina u Bosni i 25+ godina u nekoj Švedskoj, sigurno ne bih mogao dobro govoriti jezik koji se govori ovdje kod nas.

Ipak, kad si spomenuo to, meni su najsmiješniji naši ljudi koji su otišli kao odrasli ljudi i onda dođu ovdje i svako malo ubacuju strane riječi dok pričaju s nama. E, oni su ta kategorija koja nešto želi pokazati (kao, napredni su) što je idiotizam, a ovi mlađi, pa mislim šta da se radi, ljudi realno žive i odrasli su u drugoj zemlji i njihov primarni jezik komunikacije ipak (više) nije naš jezik.

Cilj moje teme nije 'purifikacija' jezika, već izbjegavanje bježanja od naših riječi koje su nepravedno zanemarene na račun stranih (engleskih) riječi.
Osim toga, ne mislim da svi naši ljudi (odrasli) koji žive van BiH pokupe strane riječi iz fore. Zamislite vi da 90% vremena pričate na stranom jeziku, a ostatak od 10% pričate naš. I to ako recimo partner želi da se asimilira 100% i aktivno radi na tome da zanemari maternji jezik, i izbjegava da priča maternji i kući, to je to.

Ja sam kao odrasla živjela vani, i nisam imala nikoga sa kime bi pričala naš jezik. U prvom periodu glavni jezik komunikacije bio je engleski a u drugom francuski. Znala sam se ujutro probuditi pitajući se gdje sam, i koji jezik uopšte trebam pričati. To je pomalo psihički i stresno, a Bog zna da nisam pokušavala ni pred kim da se foliram. I onda dolazi ono što je izvor frustracije (bio) a donekle i sad je zaboravljanje riječi maternjeg jezika. Ja smatram da je to jednostavno dio parole "volim svoje a poštujem tuđe" umjesto one masovno raširene "volim strano makar i usrano".


Ako pođemo usvajat najobičnije riječi koji za koje imamo najnormalniji prijevod, koji je smisao uopšte da imamo jezik kojeg zovemo 'svojim'?

Slažem se da su hrvatski lingvističko-puritanski napori baš daleko otišli, čak su nepresušan izvor humora u smislu igre riječi u našem regionu, jer nema smisla neprirodno i nazor izmišljati i natezati riječi samo zato da bi bile 100% čiste i jedinstvene. Ni u kom slučaju ne smatram da je uredu silovati jezik zarad nekog prkosnog interesa, šta god da mu je uzrok/porijeklo.


Hajmo dalje sa riječima

Pitanje svih pitanja ovdje jeste na osnovu kojih kriterija se određuje šta su to "naše riječi"? Izbaciti neku englesku riječ koju koristimo i ubaciti neku navodno našu za koju se naravno uskoro uspostavi da također dolazi iz nekog drugog stranog jezika?! Mi nismo ni svjesni koliko je stranih riječi u našem jeziku i one su postale naše jer je masa govornika tako prihvatila. I svi se odlično razumijemo. U principu želim reći da to stvara ogroman prostor za subjektivne intervencije u jeziku ukoliko budemo inzistirali da tražimo zamjenske riječi. A svi znamo gdje to vodi.

Masa govornika se uvijek prilagođava, što svjesno što nesvjesno, promjenama na terenu. Tako se mijenja i jezik. Ko je od naših mama i tata ikada upotrijebio riječ "folder"? Ili "modem"? Ili spomenuti "afterparti"? Također, postoji ogroman broj naših riječi (koje su opet ukorijenjene u nekim drugim jezicima, prije svega turskom) koje apsolutno više niko ne korisiti iako su se te riječi koristile masovno prije 50-60 godina. POgledaj samo stare tekstove - je li nestajanje tih riječi iz upotrebe unazadilo naš jezik? Ne! Da ne idem dalje. Vrijeme se mijenja. Jezik se također mijenja. Postoji li ijedan validan argument koji potvrđuje da korištenje stranih izraza, umjesto lokalnih, unazađuje jezik ili nedajbože vodi, konkretno jezik kojim mi ovdje govorimo, prema nestanku?

I što se tiče hrvatskih lingvista, oni aktivno vode politiku izbacivanja "stranih " riječi i počeli su ubacivati "hrvatske". Onda su shvatili da i te "hrvatske" nisu hrvatske nego opet strane. I šta će onda - onda su počeli izmišljati nove riječi! Čak su uveli i godišnju nagradu za odabir novih hrvatskih riječi! Neki tamo lik sjedi, misli i onda dobije ideju da izmisli novu riječ i neko mu za to da nagradu. To je još veći cirkus i paradoksalno - vodi do konfuzije i nerazumijevanja iako je ta riječ konačno hrvatska.

A što se tiče tvog primjera oko jezika vani, to je jednostavno druga kategorija i ima veze sa sasvim drugom temom, a ne nužno s nerazumijevanjem. Zapravo, radi se o dubljoj temi, a to je stanje našeg čovjeka vani koji je izložen nekom drugom vremenu, kulturi, jeziku također itd, ali da ne idem dalje sad.

[Bluemore]

djelom je do epidemije losih jeftinih prevoda filmskog materijala i serija valjda....

A loši prevodi filmova i serija su posebna priča. Nekada se engleski mogao prilično dobro učiti prateći prevode fimova. U zadnjih 20-ak godina pratiti filmove i serrije je najbolji način da se pogrešno uči.

Upravo to!
A to se i primjeti, cak na maternjem se koriste izrazi koji nisu u duhu naseg jezika

[desperate housewife]

Svaka potreba čišćenja jezika od "stranih" riječi je uvijek oznaka nacionalizma i šovinizma. Blagog ili žestokog, nije bitno. To nam govori i Drugi svjetski rat (primjer Njemačke i Italije), a onda i zemlje na Balkanu, prije svega Hrvatska. Hrvatski lingvisti su tu ubjedljivo najdalje otišli i nažalost oni danas jesu klasični primjer sprege purizma i nacionalizma. Time su lingvisti u Hrvatskoj zapravo odustali od svoje struke koja za zadatak ima nešto sasvim drugo nego što oni rade kroz medije i školstvo. I politiku naravno.

Što se tiče ljudi koji dolaze u Bosnu, oni su sasvim druga kategorija i nemaju veze s ovim. Radi se o ljudima koji su odrasli tamo negdje, u drugoj zemlji, i naravno da neće biti u stanju govoriti jezik koji govorimo ovdje, iako su rođeni ovdje. Pa i ja da sam proveo 5 godina u Bosni i 25+ godina u nekoj Švedskoj, sigurno ne bih mogao dobro govoriti jezik koji se govori ovdje kod nas.

Ipak, kad si spomenuo to, meni su najsmiješniji naši ljudi koji su otišli kao odrasli ljudi i onda dođu ovdje i svako malo ubacuju strane riječi dok pričaju s nama. E, oni su ta kategorija koja nešto želi pokazati (kao, napredni su) što je idiotizam, a ovi mlađi, pa mislim šta da se radi, ljudi realno žive i odrasli su u drugoj zemlji i njihov primarni jezik komunikacije ipak (više) nije naš jezik.

Cilj moje teme nije 'purifikacija' jezika, već izbjegavanje bježanja od naših riječi koje su nepravedno zanemarene na račun stranih (engleskih) riječi.
Osim toga, ne mislim da svi naši ljudi (odrasli) koji žive van BiH pokupe strane riječi iz fore. Zamislite vi da 90% vremena pričate na stranom jeziku, a ostatak od 10% pričate naš. I to ako recimo partner želi da se asimilira 100% i aktivno radi na tome da zanemari maternji jezik, i izbjegava da priča maternji i kući, to je to.

Ja sam kao odrasla živjela vani, i nisam imala nikoga sa kime bi pričala naš jezik. U prvom periodu glavni jezik komunikacije bio je engleski a u drugom francuski. Znala sam se ujutro probuditi pitajući se gdje sam, i koji jezik uopšte trebam pričati. To je pomalo psihički i stresno, a Bog zna da nisam pokušavala ni pred kim da se foliram. I onda dolazi ono što je izvor frustracije (bio) a donekle i sad je zaboravljanje riječi maternjeg jezika. Ja smatram da je to jednostavno dio parole "volim svoje a poštujem tuđe" umjesto one masovno raširene "volim strano makar i usrano".


Ako pođemo usvajat najobičnije riječi koji za koje imamo najnormalniji prijevod, koji je smisao uopšte da imamo jezik kojeg zovemo 'svojim'?

Slažem se da su hrvatski lingvističko-puritanski napori baš daleko otišli, čak su nepresušan izvor humora u smislu igre riječi u našem regionu, jer nema smisla neprirodno i nazor izmišljati i natezati riječi samo zato da bi bile 100% čiste i jedinstvene. Ni u kom slučaju ne smatram da je uredu silovati jezik zarad nekog prkosnog interesa, šta god da mu je uzrok/porijeklo.


Hajmo dalje sa riječima

Pitanje svih pitanja ovdje jeste na osnovu kojih kriterija se određuje šta su to "naše riječi"? Izbaciti neku englesku riječ koju koristimo i ubaciti neku navodno našu za koju se naravno uskoro uspostavi da također dolazi iz nekog drugog stranog jezika?! Mi nismo ni svjesni koliko je stranih riječi u našem jeziku i one su postale naše jer je masa govornika tako prihvatila. I svi se odlično razumijemo. U principu želim reći da to stvara ogroman prostor za subjektivne intervencije u jeziku ukoliko budemo inzistirali da tražimo zamjenske riječi. A svi znamo gdje to vodi.

Masa govornika se uvijek prilagođava, što svjesno što nesvjesno, promjenama na terenu. Tako se mijenja i jezik. Ko je od naših mama i tata ikada upotrijebio riječ "folder"? Ili "modem"? Ili spomenuti "afterparti"? Također, postoji ogroman broj naših riječi (koje su opet ukorijenjene u nekim drugim jezicima, prije svega turskom) koje apsolutno više niko ne korisiti iako su se te riječi koristile masovno prije 50-60 godina. POgledaj samo stare tekstove - je li nestajanje tih riječi iz upotrebe unazadilo naš jezik? Ne! Da ne idem dalje. Vrijeme se mijenja. Jezik se također mijenja. Postoji li ijedan validan argument koji potvrđuje da korištenje stranih izraza, umjesto lokalnih, unazađuje jezik ili nedajbože vodi, konkretno jezik kojim mi ovdje govorimo, prema nestanku?

I što se tiče hrvatskih lingvista, oni aktivno vode politiku izbacivanja "stranih " riječi i počeli su ubacivati "hrvatske". Onda su shvatili da i te "hrvatske" nisu hrvatske nego opet strane. I šta će onda - onda su počeli izmišljati nove riječi! Čak su uveli i godišnju nagradu za odabir novih hrvatskih riječi! Neki tamo lik sjedi, misli i onda dobije ideju da izmisli novu riječ i neko mu za to da nagradu. To je još veći cirkus i paradoksalno - vodi do konfuzije i nerazumijevanja iako je ta riječ konačno hrvatska.

A što se tiče tvog primjera oko jezika vani, to je jednostavno druga kategorija i ima veze sa sasvim drugom temom, a ne nužno s nerazumijevanjem. Zapravo, radi se o dubljoj temi, a to je stanje našeg čovjeka vani koji je izložen nekom drugom vremenu, kulturi, jeziku također itd, ali da ne idem dalje sad.

jesi li pročitao moju prethodno izlaganje?

[Vitezanin]

@desperate housewife naravno da jesam.

Evo, jedan od postova s početka kaže:
Iskoristila bih ovu temu da postavljamo riječi sa kojima imamo poteškoće da ih prevedemo na bosanski, gdje bismo svi mogli doprinijeti bilo pitanjem ili odgovorom, ili barem razmišljanjem o problematici koja će za rezultat dati neko rješenje.

Rješenje već postoji. Govornici su usvojili riječi i koriste ih. Prevedene/nove riječi ćemo onda ponuditi ljudima? Ali zašto unositi konfuziju? Pa oni već imaju adekvatne riječi. Strane su, ali su se udomaćile. Šta ćemo postići time ako tražimo nove? Ako i dobijemo nove "adekvatne" riječi na našem jeziku, one i dalje nemaju težinu jer masa govornika već ima riječi koje koristi.

Zato je moj odgovor/razmišljanje na temu: nema potrebe za interevencijama takve vrste jer one nisu u duhu znanstveno- lingvističkih kriterija. Jezik nam nije ugrožen.

[Vitezanin]

picca

Kad smo već kod pizze, moja jedna prijateljica je neki dan naručila malu pizzu i tražila je "pičić".

Može i to kao adekvatna zamjena za "mala pizza"?!

[turbofolk]

Picica

[hladan.preminger]

Po sadržaju je "due diligence" revizija.

nije, jer nije ista namjena.

u pravnoj nauci precedentnog prava (common law) ali i u jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava - DUE DILLIGENCE je "dužna pažnja"- nije riječ samo o pukom prevodu, nego i o poznaotm pravnom pojmu u materijalnopravnom smislu- za definisanje namjere, koja predstavlja pravni osnov za nastanak neke zabranjene ili dozvoljene pravne posljedice...
pojam "dužna pažnja" postoji i u našoj pravnoj nauci, koja u dobroj, tj velikoj mjeri baštini pravila tzv. kontinentalne pravne škole (francusko-njemačka). Međutim, obzirom na razvoj pravne nauke u Evropi u zadnjih 30 godina, ta nekadašnja podjela na (čisto) precedentnu pravnu i (čisto) kontinentalnu pravnu školu se već izgubila.

Već poodavno usvojena terminologija BiH političara (tu i tamo i političara iz komšiluka/susjedstva)- "benefiti" ("građani će imati/ostvarivati benefite"). uhhh (ili još strašnije, a počesto se čuje i :"koristićemo benefite tog projekta")

Due diligence tj. duzna paznja je pravni standard neovisno od kontinentalnog ili precendentnog prava. Potice jos od rimskog prava gdje se prvenstveno definiralo kao odsustvo paznje odnosno nepaznja "culpa" (lata, levis, levisima) te se i danas primjrnjuje.
U ovom smislu u kojem se koristi kod prica oko telecoma nije taj pojam po sadrzaju vec.

[Šunj]

Šetnica

[Edin H.]

Sto rece Mario F. kada je igrao karata: Bitte, dritte, udrite...!"

[Connaisseur Karlin]

picca

Kad smo već kod pizze, moja jedna prijateljica je neki dan naručila malu pizzu i tražila je "pičić".

Može i to kao adekvatna zamjena za "mala pizza"?!

ne bas, jer doticna riejc postoji vec u u potrebi za drugo znacenje , bolja je ova opcija:

pičica - mala pizza

pičica
pȉčica ž
DEFINICIJA
hip. od pizza, usp. žličica
ETIMOLOGIJA
vidi pizza>

http://hrvatski.enacademic.com/55530/pi%C4%8Dica

[512MB]

Npr. ne postoji nikakva imenica na našem za "plunger"

Nekad davno, par godina iza rata, gledao neki crtani, zaboravio sam više i koji crtani i likove...

Ali sam zapamtio titl: "Mama daj mi onu stvar" a tražio je odčepljivač odvoda.

To sam zapamtio, jer zna se na šta se kod nas misli u 99,9% slučajeva kad se kaže "ona stvar".

Ovo cudo je odkad znam za sebe vakumpumpa

[¤ jelena ¤]

nači, u duhu teme, to bi bila naka....

bezzračna crpka.

[ucenik1234]

Npr. ne postoji nikakva imenica na našem za "plunger"

Nekad davno, par godina iza rata, gledao neki crtani, zaboravio sam više i koji crtani i likove...

Ali sam zapamtio titl: "Mama daj mi onu stvar" a tražio je odčepljivač odvoda.

To sam zapamtio, jer zna se na šta se kod nas misli u 99,9% slučajeva kad se kaže "ona stvar".

Govnosrk