(KONAČNA VERZIJA)

Stranke, političari... Recite i Vi svoje mišljenje!
Post Reply
hukagrad
Posts: 87
Joined: 17/05/2006 18:25

(KONAČNA VERZIJA)

Post by hukagrad » 01/11/2006 01:30

U svelešinarskom pohodu na Bosnu, nova nebeska perjanica: Milorad Dodik! vješto eksploatiše uspjeh Miloševićevih srbonacista, Tuđmanovih krofašista i Izetbegovićevih klerofašista - predvođenih Ujedinjenim nacijama i Evropskom zajednicom – na projektu BOSNOCIDA.
Osnova klerofašizma je HAŠA, zasnovana na uzviku: „Bože sačuvaj!“ U krajnjoj instanci, ona sadrži negiranje svega postojećeg a što čovjeka čini aktivnim, interaktivnim i kreativnim (BOŽIJIM) bićem. Svrha takvog ponašanja je uspostavljanje poretka među ljudima, svedenog na MONARHIJU u odlučivanju o primarnim aspektima ljudskog postojanja i ANARHIJU u podjeli odgovornosti za stanje koje takve odluke proizvode. Uz otvorenu oružanu agresiju Miloševićevih srbonacista i Tuđmanovih klerofašista, na Bosnu je perfidno izvršena i agresija snaga osmanske provenijencije, koje su svoju šansu pronašle u nemogućnosti odbrambeno-oslobodilačkih snaga da angažiranije kontroliraju njihovo povampirenje. Dio međunarodnog kontigenta u Bosni – koji nije naklonjen Bosni, kao prirodnom stanju poretka među ljudima – iskoristio je daytonski mandat da protežiranjem upravo tih snaga nastavi BOSNOCID. De facto, te snage su u završnoj fazi izgradnje klerofašističkog trona u Sarajevu, koji će neprijateljima Bosne služiti kao valjan razlog da do kraja relativiziraju njenu samoodrživost.
Projekt je započet u vremenu u kojem su Tuđmanovi i Miloševićevi preci promijenili dušebrižnika, a intezivirale su ga Izetbegovićeve novoćitablije. Skupa im je trebalo 203 godine da pokore bosansko kraljevstvo, i još 400 godina da pripreme konačnu deherezifikaciju Boh(s)ne (Božije zemlje). I u takvoj supoziciji, Bosna je (ponovo!) bila hipocentar svesvjetskom potresu. Samo umobolnik ne može razumjeti tu činjenicu, a samo zlostvor će je poricati. Istina je, Bosna ima više ljubavi i pameti u kamenu nego li sve njene mušterije u njihovom nesretnom biću. Međutim, ...!
Ni jedan od tri civilizacijska surogata što haraju Bosnom nije bosanski. Svaki od njih ima potpuno definirano uporište, koje iole ozbiljnom namjerniku nudi dovoljno argumenata da se kvalitetno opredijeli. Naravno, ostaje pitanje ličnih afiniteta. Međutim, ukoliko se u mandatu ima implementacija supstancijalnih postulata ljudske zajednice, i pritom se mandat dijeli sa onima zbog čijih zlodjela je i uspostavljen - onda se s razlogom postavlja pitanje zloupotrebe mandata na štetu ljudske zajednice. Takvim slijedom, vrhunac morbidnosti angažmana u Bosni politički najkredibilnijih predstavnika ljudske zajednice jeste imputiranje odgovornosti za vlastito saučesništvo u ubijanju Bosne: bosanskoj populaciji! Ili: optuživanje Bosne za BOSNOCID! Nemilosrdno potrošena u odbrani supstancijalnih postulata ljudske zajednice od najzloćudnije evropske pošesti nakon 2. svjetskog rata, ostavljena ili/i ometena od političkih autoriteta te iste zajednice, a potom od istih tih autoriteta i marginalizirana u svekoliku korist bosnocidnih projekata, bosanska populacija je učinila ono što je i mogla: povukla se u političku herezu.
William Glasser tvrdi da ljudski fenotip neposrednu kontrolu ima samo nad komponentom aktivnosti i mišljenja. Međutim, svoje osjećaje i fiziologiju može kontrolirati posredno, kroz načine na koje odabire razmišljati i djelovati. Kome je u interesu da državotvorna bosanska populacija razmišlja i djeluje nebosanski?!
Korito Miloševićeve srbonacističke poplave – na kojoj egzistiraju ratni i poratni SDS, te HDZ i SDA - omeđeno je neprihvatanjem stava Badinterove komisije (sačinjavali su je predsjednici ustavnih sudova Španije, Francuske, Njemačke, Italije i Belgije), od 20. novembra 1991. godine, da je “proces disolucije SFRJ završen i da SFRJ više ne postoji”, te su republike (p)ostale legalne i ravnopravne države. “Jahanje” na Jugoslaviji – čak i nakon završenog procesa disolucije Miloševićeve srbonacističke SRJ (tj. državne zajednice Srbije i Crne Gore) – jeste zlo jednako zlu koje ga je iznjedrilo i koje je u korjenu BOSNOCIDA. Sve dok poistovjećuje budućnost Bosne sa prošlošću (federalne) Jugoslavije i dok vlastitom ognjištu negira milienijski dugu državotvornost, Milorad Dodik će biti vodeći - zlostvor! Hoće li uspjeti Harisu Silajdžiću da mu se ne pridruži, zavisi od Silajdžićevih postizbornih odluka. Ako zanemari činjenicu da se baš on formalno suprotstavio političkoj privrženosti međunarodnih supervizora projektu BOSNOCIDA, te ostane – poput Zlatka Lagumdžije – (samo, danas: Cerićeva) figura za omraženje, učinit će upravo ono što oni od njega i očekuju: pristat će na – da li samo politički - suicid!)
O Miloševićevim vojnicima, Tuđmanovim bojovnicima i Izetbegovićevim propovijednicima sve se zna. Ovi posljednji posebno su interesantni, jer su pod ružom političkih supervizora s globalno najrelevantnijeg nivoa. Analizira li se odnos moći na tom nivou, za zaključiti je kako je na sceni proces reprogramiranja deslavenizacije i deosmanizacije Balkana. Bosna ima nesreću da je u fokusu tog procesa. Po ko zna koji put preživjela je srpsko – hrvatsku Prokrustovku i, silom prilika, postala globalnim simbolom borbe za Čovjeka. Prema očekivanju Đanija de Mikelisa: Milošević je satanizirao Srbe! To se ne bi dogodilo da na bojnom polju nije bilo onih čija je sudbina nenadoknadivo vezana za (historijski atipično) bosansko iskustvo. Znači: i prijatelja Bosne diljem svijeta! Danas – dok Miloševićevi topovi šute - Izetbegovićevi klerofašisti svim silama nasrću upravo na one koji su Bosnu učinili globalnim simbolom borbe za Čovjeka. Za uzvrat, a za razliku od pomoći globalno relevantnih političkih moćnika da Miloradu Dodiku očiste put do republičkog trona, njima je pravo na federalni sunovrat zagarantirano. Zašto? Ako se zna da su i oni u neraskidivoj političkoj simbiozi kako sa Tuđmanovim krofašistima, tako i sa Miloševićevim srbonacistima.
Izetbegovićevi klerofašisti (reklo bi se: po navici!) iznutra razaraju korjen bosanske državnosti. Nakon vojničkog sloma Miloševićevih srbonacista, te ostvarenih trenutno realnih ciljeva Tuđmanivih krofašista (koji, nikako, nisu i konačni!), Izetbegovićeve amanetlije su multipotentna pojava u novobalkanskom miljeu, jer im je u amanetu ključ negiranja Bosne kao prirodnog stanja. Izetbegović je, „afirmirajući kontinuitet različitih oblika državnosti BiH koje su narodi BiH imali u toku historije“, nagradio Miloševićeve srbonaciste s polovinom Bosne, samo da bi „u miru“ moga završiti proces klerofašizacije onog dijela bosanske populacije na kojem Bosna, uistinu, egzistira. Dok su politički supervizori s globalno najrelevantnijeg nivoa pripremali taj dio Bosne za „pragmatičnog“ Milorada Dodika, Izetbegović je bezobzirno krčio teren pred sinom Bakirom. Međutim, on nije uspio nadrasti slugu Salomona i pao je u (ne)milost Mustafe Cerića. U međuvremenu, Ceriću je u Bosni, a i u zemljama egzila bosanske populacije (pred udruženim srbonacističkim, krofašističkim i klerofašističkim pothvatom), osigurano da bude najprofitabilniji. To što on nije reis Islamske zajednice BiH, Cerić je „pokrio“ novom „islamskom deklaracijom“. To što on bosansku populaciju ne vidi drugačije od zlostvora (osmanske provenijencije) Ratka Mladića, pokrio je „kontinuitet različitih oblika državnosti BiH koje su narodi BiH imali u toku historije“. I sve to u korist nestanka onog dijela bosanske populacije koji je - neposredno iz staroslavenskog duhovnog miljea! – prihvatajući islam: prihvatio i judaizam i kršćanstvo! Stoga, prema Izetbegovićevom (i Cerićevom, naravno) shvatanju islama i islamskog poretka, proces islamizacije tog dijela bosanske populacije tek je započet. Po iskustvu, uspjeh tog procesa čvrsto je povezan sa pristajanjem onih za koje je Bosna prirodno - a ne kompromisno! - stanje na vlastito nepostojanje. Kako takvu nagodbu oni ne mogu prihvatiti, sve je učinjeno da Bosne bude taman onoliko koliko je potrebno Izetbegovićevim klerofašistima da s njom manipuliraju. Njihova strategija nije nimalo naivna, stoga – i uz svesrdnu pomoć istih onih koji ubijaju Bosnu od samog njenog postanka – proces satanizacije Bosne napreduje, usprkos stravičnim činjenicama koje proizvodi. I koje, usto, niko i ne poriče.
Šta je to što Izetbegovićeve klereofašiste drži u vlasti? Ništa drugo izuzev samog klerofašizma, organiziranog u uskom krugu nesretnika sklonih nipodaštavanju svih ljudskih vrlina u korist želje za apsolutnom vlašću nad životom i nad smrću. Oni, bez pomoći Miloševićevevog srbonacizma i Tuđmanovog krofašizma, u Bosni ne biše ni imali priliku. Danas, problem je što je taj krug klerofašista na bosanskoj tragediji profitirao, a potom se i institucijalizirao dovoljno da o bosanskim interesima on odlučuje i, pritom, oslobođen je ikolike odgovornosti za učinak tako zasnovanih odluka. Naravno, ni njemu - kao ni Miloševićevim srbonacistima i Tuđmanovim krofašistima – ne odgovaraju bosanske političke, ekonomske, kulturne i druge demokratski profilirane institucije.
U posljednjem desetljeću, iz godine u godinu Bosna je sve dalje od Evrope. Formalno: na evropskom putu jeste, ali je usput i napreduje u suprotnom smjeru. Osnovni uzrok takvoj situaciji je evropski kontingent u Bosni, vjerovatno još (primarno) rusofobičan i islamofobičan, a (sekundarno) slavenofobičan. Kako se drugačije mogu tumačiti potezi (evropskih) kancelarija visokih predstavnika Ujedinjenih nacija u Bosni? Koji su, potpuno svjesni da ikoliki bosanski zalog evropskoj budućnosti mogu biti teritorija i populacija, te da je sve drugo puka formalnost, sudjelovali u njihovoj skoro potpunoj devastaciji u korist profita Miloševićevih srbonacista, Tuđmanovih krofašista i Izetbegovićevih klerofašista. Ne samo da je nemoralno, već je i politički neprofitabilno po bilo kojem osnovu porediti Bosnu, kako sa Jugoslavijom, tako i sa Srbijom ili Hrvatskom. I sa Turskom, takođe. Bosna nikada nije bila antropofobična, zato je i nadduravala frontove pred čijim smradom biše poklekle i višestruko moćnije države. U Bosni je, zato, otpočinjala propast najmoćnijih imperija. Zar to ne bi trebalo biti dragocjeno evropsko iskustvo!? Zar barem radi njega Bosni ne bi trebalo imputirati ničije surogate?
Više od 60.000 stećaka po bosanskim pomolima nemaju uklesan ikakav simbol, što je najuzvišeniji ishod naturalizacije Čovjeka i humanizacije Prirode. Mogao ih je Čovjeku darovati samo – Čovjek, potpuno svjestan biocentričnih (ko)ordinata svih panteona. Jedino oni su izvorni zapis o Bo(h)sni, čija satanizacija traje duže od milenija. Preživjeli su zato što je njihova poruka jasna: za one koji razmišljaju i djeluju na nivou primitivnog mozga - nema poruke! Jer sve što im je dostupno, oni – zloupotrijebe.


Apos
Posts: 383
Joined: 13/12/2004 10:29

Post by Apos » 01/11/2006 14:11

I ti misliš da će SVE OVO neko STVARNO pročitati.

Post Reply