Malo je bez veze citirati izvore i ispuštati riječi koje potpuno mijenjaju sadržaj teksta - a bez ikakvog razloga. Evo, kako glasi taj odlomak Kinama:Bizantiski car 1154 godine pise :"...Kada je bio blizu Save,odatle prema drugoj rijeci imenom Drina,koja utjece drugdje i dijeli Bosnu od srpske zemlje.A Bosna nije podlozna velikom zupanu Srba,NEGO JE SAMA ZA SE,narod koji svojim ZASEBNIM nacinom zivi i SAM SOBOM UPRAVLJA..."(Jo.Connamis,Historiarum epitome.lib III 7,A.Meineke,Bonnae,1836)
Кад стиже близу Саве (Σάου) одатле заокрену према другој
реци по имену Дрина (Δρυναν) која извире негде одозго и
одваја Босну од ОСТАЛЕ Србије
(Βόσθναν της άλλης Σερβικής διαφεΐ). Босна није потчиње-
на архижупану Срба (εστί δε ή Βόσθνα ου τω Σερβίων άρχι-
ζουπάνω και αύτη είκουσα) него народ у њој
начин живота и управљања (αλλ' έθνος ιδία παρά ταύτν) και
ζών και άρχόμενον).
(Vizantijski izvori za istoriju anroda Jugoslavije, Tom IV)
Da se razumijemo - ni u ovom obliku ne znači da je Bosna dio Srbije ili isto što i Srbija, ili da Bosnu nastanjuju Srbi u narodnosnom smislu, što Kinam u daljem dijelu odlomka i naglašava. To što je Bosna ranije priznavala vlast srpskoga vladara, vjerovatno objašnjava i ono "Srbi" i "Vlasi" u kasnijom povelji bana Mateja Ninoslava, a poklapa se sa podacima Konstantina Porfirogeneta i iz Barskog ljetopisa o "krštenoj Srbiji" i "Zagorju", koje/g je dio i Bosna Međutim, to ne znači da je Bosna bila "srpska zemlja", niti u srednjem vijeku narodnosni identitet čini osnovu vladavine, već su vladari ti koji svojim državinama, zahvaljujući svom boljem ili lošijem balansiranju u evropskoj feudalnoj piramidi moći, teritoriju kojim vladaju - daju više ili manje moći i samostalnosti. Dakle neosporna je posebnost Bosne u srednjem vijeku, kao i njenih zasebnosti u odnosu na Srbiju - pogotovo kroz procese koji su uslijedili i nema potrebe falsificirati izvore da bi se ta posebnost dokazivala. Pogotovo to nema baš nikakve veze sa sadašnjim nacijama i etnopolitikama.
