Voda - u Sarajevu od rata do danas situacija sa snabdijevanjem vodom nije bila gora, a nece se ni popraviti u narednih nekoliko godina. ViK je fakticki ljustura, sve oguljeno, zaposleno metar ljudi, para za investicije nema niti ce ih biti. Gubitke na mrezi komotno mogu prestati i mjeriti jer vec godinama vise vode ide u zemlju nego u pipu.
Javni saobracaj - GRAS je propao i mora se ugasiti, samo sto to jos niko ne smije javno reci. Firma se mora likvidirati i alternative jednostavno nema. Cak i kada stoka ne strajkuje, usluga je za kurac. Ulaganja odavno nema, tehnicki problemi su sve cesci, od sudara tramvaja do pokvarenih autobusa koje ne mogu popraviti. Uposlenici su s pravom omrazeni od strane gradjana.
Struja - lova iz Elektroprenosa ce se ocito trositi na neke druge stvari, a ne na mrezu. Resursi na mnogim postrojenjima isticu, ukljucujuci proizvodna postrojenja koja necemo biti u stanju zamijeniti na vrijeme (prije svega pojedini blokovi u TE Tuzla i Kakanj). Stanje u rudnicima i povrsinskim kopovima je smijesno, mada ima rijetkih izuzetaka. Do kraja decenije struju cemo po svemu sudeci morati uvoziti.
Putna infrastruktura - sarajevsku zaobilaznicu gradimo vise od decenije, a kraca je od 10 kilometara. Dodatni argumenti su suvisni, jer je stanje u gradu haman isto, u prigradskim naseljima jos gore.
Telekomunikacije - BH Telecom polako ali sigurno propada. Nije konkurentan ni na jednom trzistu. Internet jeftiniji kod svih konkurenata, mobilni su tu negdje, fiksne raja masovno odjavljuje. Efekti su vidljivi vec od prosle godine, a ove godine pad dobiti ce biti dvocifren i u procentima i milionima. Ukratko, unistena stranacka firma koju za par godina necemo moci ni prodati. Stanje ADSL i mobilnih mreza je katastrofalno, a podrska korisnicima jos gora. Svako ko ima alternativu treba se kutarisati stoke. Sanse za oporavak minimalne.
Plin - cijena plina na medjunarodnom trzistu ce nastaviti da raste. Potrosaci koji se griju kod toplana placaju "tri ruke" od prelaska energenta preko granice do placanja usluge. Cijena grijanja na toplanama je haman ista kao u Sloveniji. Cijena grijanja na plin u vlastitoj reziji je podjednako nekonkuretna i ljudi masovno prelaze na cvrsta goriva, sto potvrdjuju i istrazivanja i zrak koji disemo. Masovni prelazak na alternativne energente ce u narednih par godina dovesti do jos vecih problema, jer su ti korisnici placali punu cijenu plina i zajedno s vladom subvencionirali korisnike toplana. Nece vise biti para da se servisiraju obaveze, subvencije i cijene ce ici gore, ali sve ima svoje granice.
E sad... Moje pitanje je koliko ce nam fakat trebati da pocne dolaziti do nekih vecih drustvenih i ekonomskih poremecaja prouzrokovanih ovim problemima? Godina? Dvije, tri? Pet?
Ja u zadnje vrijeme gledam i kod sebe, i kod raje, i po raznim firmama kako ljudi pocinju imati zestokih problema... Od kasnjena radnika na posao radi jebenog GRAS-a, do sve ucestalijih prekida u isporuci struje, vode, padovima telekomunikacijske mreze itd. Jednostavno cini mi se da sve brze dolazimo do granice kada se vise nece biti moguce oslanjati na infrastrukturu, kada ce ovi problemi postati toliko ucestali i izrazeni da ce normalan zivot i poslovanje postati nemoguci... Jedino pitanje je kad? Ovim tempom do kraja decenije cemo ostati manje vise bez svega nabrojanog.
