CaneBos wrote:Brat bratu ne vise od milje
Prije nekih 10tak godina doduse. Bez vjencanice jer mi je bez uvrede bilo kome mahnito davati po milju maraka za haljinu koju cu obuci jedan jedini dan. Nas dvoje i kumovi na vjencanju, poslije otisli na rucak. Tu noc ugostili najblizu familiju i prijatelje kuci u basti, okrenuli janjce i to je to.
Nije do love imali smo je, moguce da je to sto smo vec oboje bili u nekim malo zrelijim godinama i ni najmanje zelje nismo imali da spucamo 10-15 hiljada na restorane, muziku, klince i palce koje inace prate takve feste. Tacno bi me grizla savjest da sam sav taj "bacila" na svoje vjencanje. Misljenja sam da sve to moze proci i da se zadovolje zelje mladenaca da se "pokazu i vide", da to bude neki njihov dan, ali daleko umjerenije i bez pompe koja prati skupa vjencanja. Ukratko sve preko par milja za vjencanje je narcisoidno preseravanje.
Ja opet mislim da svako moze i treba da radi sa svojim parama sta god hoce. Ako ce neko da ga nazove narcisoidnim seratorom..... Vidis, mislim da sam ja tipican primjer. Platila sam i vjencanicu, stoji u ormaru, ceka nekoga iz familije da se udaje. Imala sam i svecanu haljinu poslije ponoci. Imala sam jazz bend, rock band, imala sam cak i glumce koji su radili performans. Vrlo ukusno bez imalo kica. Dalje da ne nabrajam...
Nekome je vjencanje i sva ta pompa bacanje para, nekome je zadovoljstvo da to sve potrosi na tako jedan lijep dan. Nije mi trenutka zao para niti za muziku, niti za dekoraciju, priustila sam prvo sebi pa onda i gostima predivan dozivljaj koji cemo pamtiti vrlo vrlo dugo, ja naravno zauvijek. Da nije bilo tako carobnog ambijenta, koji cine muzika, dekoracija, samo mjesto, gosti koju su odusevljeni i pocasceni, lijepo sredjeni...mozda se i ne bih tako rado sjecala svog vjencanja. Mi smo sebi napravili bajku za taj dan, otisli poslije toga na jedno divno putovanje, sve u svemu razmazili se maksimalno. Sutra da se razvedem, ne bi mi bilo zao.
Mi smo taj dan slavili svoju ljubav i nevjerovatnu cinjenicu da je bas nas sudbina spojila od toliko ljudi na ovom planetu. Pozvali smo nama drage ljude da to s njima podijelimo, da plesemo i da se veselimo. Nismo to shvatali kao neku obavezu, naprotiv.
Kad je jedna ljubav tako lijepa i romanticna i mladenci si mogu priustiti lijepo vjencanje, ko smo mi drugi da osudjujemo?!