Koliki su troškovi emigriranja ?

[Nadzornik]

Ovo je tipicna dijasporska dilema,konkretno BL dilema..ZA i PROTIV.


Lako je Banjalučaninu živjeti vani… Klima u autu, klima u stanu, zatrpan frižider, klinci i klinceze prinčevi i princeze, na pasošu pise “I’m free”,
večeras pjeva Annie Lenox…

Lako je Banjalučaninu živjeti u Banjaluci. Ljeto u gradu, dajak u rijeci,
“nektar” u ruci, mirisi lipa, korzira masa..svira “Riblja Čorba”..



Teško je biti Banjalučanin vani. Tada ne valja ništa...
Ni voda, ni trešnje, ni školstvo, ni meso, ni komšije, ni doktori,
ni ljudi….ti ljudi dosadni, eh ti ljudi..

Teško je biti Banjalučanin u Banjaluci. Zima hladna, Vrbas mutan,
kasni plata, galami papak, ne čuješ nista, upališ TV, ne vidiš sutra..



Lijepo je biti Banjalučanin na “Klix-u”...

[Keiko]

Hvala Keiko što si napisala svoje iskustvo, vidi se da ti na početku nije bilo jednostavno, ali i da su se upornost i trud na kraju isplatili
I ja vjerujem da je, kao što sama kažeš, najbitnije ostati realan, a i da će se vremenom posložiti sve ostalo, samo treba napraviti balans između svojih ambicija i mogućnosti.

Mislim da je sad lakse emigrati nego je bilo prije 10 ili 15 godina, barem u smislu dostupnosti informacija. Sad je moguce na internetu naci cijene stanova, javnog prijevoza, namirnica, izracunati neto zaradu prije nego covjek I ima posao,...

Ja sam pred odlazak istrazila agencije za zaposljavanje, cak stupila u kontakt sa nekoliko od njih, pronasla format CV-a koji se trazi, prikupila informacije o proceduri za dobijanje radne dozvole,...

[scooby_dooby_doo]

OSTAJTE OVDJE

Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.


Od svoje majke ko će naći bolju?!
A majka vaša zemlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu i polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova.


Za ovu zemlju oni behu divi,
Uzori svijetli, što je branit znaše,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vaše.


Ko pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka plače za svojijem čedom.


Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat'te se njojzi u naručja sveta;
Živite zato da možete mrijeti
Na nijemom polju gdje vas slava sreta!


Ovde vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas neće;
Bolji su svoji krševi i goli
No cvijetna polja kud se tuđin kreće.


Ovdje vam svako bratski ruku steže -
U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta;
Za ove krše sve vas, sve vas veže:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.


Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije, -
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije...




Aleksa Šantić


Pozdrav iz Austrije...

Mogo je on.

[_Sarajka]

Ja sam takodje otišla poslije rata kao djevojčica zbog nekih porodičnih razloga.Nikad nisam preboljela Sarajevo, iako se prijeratnog skoro i ne sjećam.Ne mogu opisati borbu za opstanak jer su je vodili moji roditelji, ali emotivno sam bila bukvalno otrgnuta i odvedena u nepoznato.I dan danas, svoj boravak vidim kao privremeno riješenje koliko god mi ugodno bilo i koliko god sam se dobro uklopila u sredinu, sredila školovanje i posao.
Za nekih 3 do 5 godina sebe vidim u BiH zastalno dok nisam osnovala sopstvenu porodicu.Nekom emotivno lakše pada odlazak a nekom teze ili nikako.Zato dobro razmislite, da sam ja odlučivala u svoje ime ( bez preseravanja ) nikad ne bi otišla.

[Lacrosse]

Ja sam takodje otišla poslije rata kao djevojčica zbog nekih porodičnih razloga.Nikad nisam preboljela Sarajevo, iako se prijeratnog skoro i ne sjećam.Ne mogu opisati borbu za opstanak jer su je vodili moji roditelji, ali emotivno sam bila bukvalno otrgnuta i odvedena u nepoznato.I dan danas, svoj boravak vidim kao privremeno riješenje koliko god mi ugodno bilo i koliko god sam se dobro uklopila u sredinu, sredila školovanje i posao.
Za nekih 3 do 5 godina sebe vidim u BiH zastalno dok nisam osnovala sopstvenu porodicu.Nekom emotivno lakše pada odlazak a nekom teze ili nikako.Zato dobro razmislite, da sam ja odlučivala u svoje ime ( bez preseravanja ) nikad ne bi otišla.

Otisla si poslje rata.
To mjenja sve.
Rat je jako zajebano iskustvo, koje te vezuje za mjesto kao svjedoka u nekoj kriminalnoj sceni.
Zbog toga, idi ti dalje u zivotu, a ne nazad u Sarajevo, da rijesis taj kompleks.
Ili ako dodjes u situaciju da imas koju godinu zivota, a malo mladih ima, vrati se, ali ne zavaravaj se. Neko je platio za tebe cijenu da mozes zivjeti na Zapadu, i ako nisi ti, nemoj to ni posto prokockati.

[uglavnomja]

Ja sam takodje otišla poslije rata kao djevojčica zbog nekih porodičnih razloga.Nikad nisam preboljela Sarajevo, iako se prijeratnog skoro i ne sjećam.Ne mogu opisati borbu za opstanak jer su je vodili moji roditelji, ali emotivno sam bila bukvalno otrgnuta i odvedena u nepoznato.I dan danas, svoj boravak vidim kao privremeno riješenje koliko god mi ugodno bilo i koliko god sam se dobro uklopila u sredinu, sredila školovanje i posao.
Za nekih 3 do 5 godina sebe vidim u BiH zastalno dok nisam osnovala sopstvenu porodicu.Nekom emotivno lakše pada odlazak a nekom teze ili nikako.Zato dobro razmislite, da sam ja odlučivala u svoje ime ( bez preseravanja ) nikad ne bi otišla.

znas kako bi ti bilo ugodno da si ostala ovdje, borila sa za opstanak (ili tvoji roditelji), kakvo bi skolovanje imala i kakav posao dobila (ako bi ga dobila)

idealiziras nesto o cemu ne znas nista.

jedno je doci na mjesec u bosnu sa svojom eu platom ili sa dzeparcem od roditelja, a drugo "boriti se za opstanak" u drustvu koje je po svim parametrima na zadnjem mjestu u europi.

vjerujem da ti bude tesko, znam neke osobe koje slicno razmisljaju, ali kad se sve sabere, niko se ne mrda nazad (ima par izuzetaka, ono od 200.000 ljudi, vrati se 20 radno sposobnih ljudi) .
vidis na ovom forumu da masa pokusava da ode, a ti bi se vratila. da uzmes jedno radno mjesto u zemlji sa 50% nezaposlenih, a ti tu vec imas sve sto u bosni neces imati.

[Zviz]

Ja sam takodje otišla poslije rata kao djevojčica zbog nekih porodičnih razloga.Nikad nisam preboljela Sarajevo, iako se prijeratnog skoro i ne sjećam.Ne mogu opisati borbu za opstanak jer su je vodili moji roditelji, ali emotivno sam bila bukvalno otrgnuta i odvedena u nepoznato.I dan danas, svoj boravak vidim kao privremeno riješenje koliko god mi ugodno bilo i koliko god sam se dobro uklopila u sredinu, sredila školovanje i posao.
Za nekih 3 do 5 godina sebe vidim u BiH zastalno dok nisam osnovala sopstvenu porodicu.Nekom emotivno lakše pada odlazak a nekom teze ili nikako.Zato dobro razmislite, da sam ja odlučivala u svoje ime ( bez preseravanja ) nikad ne bi otišla.

znas kako bi ti bilo ugodno da si ostala ovdje, borila sa za opstanak (ili tvoji roditelji), kakvo bi skolovanje imala i kakav posao dobila (ako bi ga dobila)

idealiziras nesto o cemu ne znas nista.

jedno je doci na mjesec u bosnu sa svojom eu platom ili sa dzeparcem od roditelja, a drugo "boriti se za opstanak" u drustvu koje je po svim parametrima na zadnjem mjestu u europi.

vjerujem da ti bude tesko, znam neke osobe koje slicno razmisljaju, ali kad se sve sabere, niko se ne mrda nazad (ima par izuzetaka, ono od 200.000 ljudi, vrati se 20 radno sposobnih ljudi) .
vidis na ovom forumu da masa pokusava da ode, a ti bi se vratila. da uzmes jedno radno mjesto u zemlji sa 50% nezaposlenih, a ti tu vec imas sve sto u bosni neces imati.

Nemoj tako - u periodu 2000/2001 Danska je imala sto bi ja rekao naj bolje naivan program za "uspjesan" povratak ljudi u BiH. Ponekim nasim sanerima doslo ko kec na desetku. Program je bio jednostavan imas godinu dana pokajanja, imas pravo da poneses iz Danske sve sto zelis i nece biti oporezivano na ulazu u BiH te jos po punoljetnoj osobi se dodjeljivalo po 25.000 start pomoci a za djecu po 5.000KM. Dok nisu Danci skontali da nesto sugavo A za te pare si tada u SA mogao kupiti vilu a ne kucu. Znam i Danaca koji su bili u dobrim odnosima sa nasim pa su im bili uvalili tonu alata koristenog masina svakakvih koje su u BiH bolje prodali nego sto bi u DK. Opet poznam nekoliko porodica koje su u periodu 1998/1999 se vrratile za posve. I to najvise iz Sarajeva - znaci prave sarajlije. I bila je jedna porodica iz Tuzle. Nedvano je jedan momak - sta momak ima mu 35 godina, se vratio u Sarajevo inace iz Sarajeva ali on ima DK drzavljanstvo nego je dole dobio SUPER (zastupnik jedne auto kuce za sva auta te marke u BiH - nesto u tom kontekstu) posao plata fenomenalna (zesca stela)! A nema nekih troskova. Kec na desetku. Kad mu god dojadi komotno se moze vrati u DK. Sreo ga neki dan ovdje u DK prica da su plata i hrana super ali mu problem mentalitet i kvalitet zivota. Kaze nemam danske tv kanale - nemam danaca oko sebe, kao nije navikao na razmisljana ljudih koja su oko njega, onda mi pica da cesto naleti na blaze ispade vezano zato sto ima strano drzavljanstvo odnosto kao blago tebi i ono ovo. Iskren da budem ja nebi mogao da zivim u BiH da neznam koju cifru od plate primam. Jednostavno mnogo sta mi je strano. Kad sam isao za BiH tamo 2000 - 2003 - tad negdje u svojim dvadestim godinama, to je bio period kad sam kao muskarac uzivao da djevojke mene ganjaju. Mlad sa drugacijim pogledom na zivot, pun nekih maninra iz inozemstva, u jednu ruku i zgodan - skonto sam sve sta je bilo u igri i ako sam bio ganjan - pola njih se poudalo i prosle godine sretnem jednu ostali samo u finim odnosima, i nako pricamo, danas ona ima dvoje djece muza itd. I rece mi ej koje si ti dzubre bio i jos uzdignut - najbolji kompliment ikad sto sam dobio. A danas ja nemam nikakvih sansi na trzistu osim da pruzam situiranost. Kad sjednem stomacina skoci ko guma od spacka, prosjedio i prorijedila kosa a jos natu vec godinu+ nesisam kosu sisao te na celu imam bore nekad se i samog sebe prepanem u kupatilu, pogotovo u ranim jutarnjim satima. Zakljucak virijeme nosi svoje a od godina se nemoze pobjeci

[_Sarajka]

Ja sam takodje otišla poslije rata kao djevojčica zbog nekih porodičnih razloga.Nikad nisam preboljela Sarajevo, iako se prijeratnog skoro i ne sjećam.Ne mogu opisati borbu za opstanak jer su je vodili moji roditelji, ali emotivno sam bila bukvalno otrgnuta i odvedena u nepoznato.I dan danas, svoj boravak vidim kao privremeno riješenje koliko god mi ugodno bilo i koliko god sam se dobro uklopila u sredinu, sredila školovanje i posao.
Za nekih 3 do 5 godina sebe vidim u BiH zastalno dok nisam osnovala sopstvenu porodicu.Nekom emotivno lakše pada odlazak a nekom teze ili nikako.Zato dobro razmislite, da sam ja odlučivala u svoje ime ( bez preseravanja ) nikad ne bi otišla.

Otisla si poslje rata.
To mjenja sve.
Rat je jako zajebano iskustvo, koje te vezuje za mjesto kao svjedoka u nekoj kriminalnoj sceni.
Zbog toga, idi ti dalje u zivotu, a ne nazad u Sarajevo, da rijesis taj kompleks.
Ili ako dodjes u situaciju da imas koju godinu zivota, a malo mladih ima, vrati se, ali ne zavaravaj se. Neko je platio za tebe cijenu da mozes zivjeti na Zapadu, i ako nisi ti, nemoj to ni posto prokockati.

Pa ja ne mislim nikome uzimati radna mjesta sigurno.Radila bi nešto za sebe i pokušavala uspjeti u tome.Uzela bi si za početak neki period od godinu dvije prilagodjavanja.Mislim da ću se gristi cijeli zivot ako ne pokušam.

[_Sarajka]

Ja sam takodje otišla poslije rata kao djevojčica zbog nekih porodičnih razloga.Nikad nisam preboljela Sarajevo, iako se prijeratnog skoro i ne sjećam.Ne mogu opisati borbu za opstanak jer su je vodili moji roditelji, ali emotivno sam bila bukvalno otrgnuta i odvedena u nepoznato.I dan danas, svoj boravak vidim kao privremeno riješenje koliko god mi ugodno bilo i koliko god sam se dobro uklopila u sredinu, sredila školovanje i posao.
Za nekih 3 do 5 godina sebe vidim u BiH zastalno dok nisam osnovala sopstvenu porodicu.Nekom emotivno lakše pada odlazak a nekom teze ili nikako.Zato dobro razmislite, da sam ja odlučivala u svoje ime ( bez preseravanja ) nikad ne bi otišla.

znas kako bi ti bilo ugodno da si ostala ovdje, borila sa za opstanak (ili tvoji roditelji), kakvo bi skolovanje imala i kakav posao dobila (ako bi ga dobila)

idealiziras nesto o cemu ne znas nista.

jedno je doci na mjesec u bosnu sa svojom eu platom ili sa dzeparcem od roditelja, a drugo "boriti se za opstanak" u drustvu koje je po svim parametrima na zadnjem mjestu u europi.

vjerujem da ti bude tesko, znam neke osobe koje slicno razmisljaju, ali kad se sve sabere, niko se ne mrda nazad (ima par izuzetaka, ono od 200.000 ljudi, vrati se 20 radno sposobnih ljudi) .
vidis na ovom forumu da masa pokusava da ode, a ti bi se vratila. da uzmes jedno radno mjesto u zemlji sa 50% nezaposlenih, a ti tu vec imas sve sto u bosni neces imati.

Ne idealiziram ja društvo, političku i ekonomsku situaciju u BiH.Odlično znam kako stojimo u svim segmentima.Bez obzira na sve te otezavajuće okolnosti ja je ipak volim.Mozda neću bezbrizno zivjeti kad se vratim ali sasvim sigurno neću ni umrijeti od gladi.Namjeravam raditi
Da ne idemo dalje, tema je o emigraciji a ne o povratku nas sentimentalno vezanih.Uglavnom, hvala na upozorenjima

[pearlica]

A danas ja nemam nikakvih sansi na trzistu osim da pruzam situiranost. Kad sjednem stomacina skoci ko guma od spacka, prosjedio i prorijedila kosa a jos natu vec godinu+ nesisam kosu sisao te na celu imam bore nekad se i samog sebe prepanem u kupatilu, pogotovo u ranim jutarnjim satima. Zakljucak virijeme nosi svoje a od godina se nemoze pobjeci

Cuj nemas nikakvih sansi... nedavno jedan odavde razveden otisao u BiH i u roku 2 dana doveo sebi mladu, njemu 50 njoj 25 mlada i zgodna jesto joj u njenom selu prosao rok trajanja jer se nije udala prije 23 godine ali za zapad to je curetak... kada moze on mozes vala i ti

[Šveđanin]

Čak 2 dana tražio ženu?

Bošnjo iz Švedske koga lično znam otišao u Tuzlu i našao ženu za pola dana. Doduše njoj je bilo 28-29 a njemu skoro 40.

Sent from my Nexus 7 using Tapatalk 4 Beta

[Zviz]

A danas ja nemam nikakvih sansi na trzistu osim da pruzam situiranost. Kad sjednem stomacina skoci ko guma od spacka, prosjedio i prorijedila kosa a jos natu vec godinu+ nesisam kosu sisao te na celu imam bore nekad se i samog sebe prepanem u kupatilu, pogotovo u ranim jutarnjim satima. Zakljucak virijeme nosi svoje a od godina se nemoze pobjeci

Cuj nemas nikakvih sansi... nedavno jedan odavde razveden otisao u BiH i u roku 2 dana doveo sebi mladu, njemu 50 njoj 25 mlada i zgodna jesto joj u njenom selu prosao rok trajanja jer se nije udala prije 23 godine ali za zapad to je curetak... kada moze on mozes vala i ti

Pa ja imam isto u rodu malo daljem koji je skoro u 60 godini sebi doveo zenu 20 godina maladju. On vec ima djecu iz prvog braka malo mladju od nje. Ona opet ima cerku iz vanbracnog odnosa i sad meni kuka kako se samo svadjaju Sto najgore ona ima neke rodbine u Danskoj pa mi i ti njeni poceli da dosadjuju - tacno sam mislio da zbisem u Albaniju u jedan od onih bunkera Cuj 23 i prosao rok trajanja al me nasmija... koliko smjesno toliko i zalostno.

[Nadzornik]

Pametno,on je ozenio nju da sebe zadovolji a ne nju...

[Bosnian_vines]

OSTAJTE OVDJE

Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.


Od svoje majke ko će naći bolju?!
A majka vaša zemlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu i polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova.


Za ovu zemlju oni behu divi,
Uzori svijetli, što je branit znaše,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vaše.


Ko pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka plače za svojijem čedom.


Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat'te se njojzi u naručja sveta;
Živite zato da možete mrijeti
Na nijemom polju gdje vas slava sreta!


Ovde vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas neće;
Bolji su svoji krševi i goli
No cvijetna polja kud se tuđin kreće.


Ovdje vam svako bratski ruku steže -
U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta;
Za ove krše sve vas, sve vas veže:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.


Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije, -
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije...




Aleksa Šantić


Pozdrav iz Austrije...

Mogo je on.

Tako to ide
Iako opet svi idu, van Bosne svoju sreću tražiti

[Zviz]

Sve zavisi od firme. Licno znam firme u Danskoj sto stranim radnicima pruzaju mnoge usluge. Dobar smjestaj! Novac za namjestaj ili da im prebace namjestaj iz drzave odakle dolaze. Pa cak i papirologiju oko spajanja sa zenom i djecom.

Ali ako nema nista od ovih navedenih privilegija onda 8.000 DM (u prosjeku) zavisi od grada, drzave ali tu je to negdje.

[ljuspica]

Hvala Keiko što si napisala svoje iskustvo, vidi se da ti na početku nije bilo jednostavno, ali i da su se upornost i trud na kraju isplatili
I ja vjerujem da je, kao što sama kažeš, najbitnije ostati realan, a i da će se vremenom posložiti sve ostalo, samo treba napraviti balans između svojih ambicija i mogućnosti.

Mislim da je sad lakse emigrati nego je bilo prije 10 ili 15 godina, barem u smislu dostupnosti informacija. Sad je moguce na internetu naci cijene stanova, javnog prijevoza, namirnica, izracunati neto zaradu prije nego covjek I ima posao,...

Ja sam pred odlazak istrazila agencije za zaposljavanje, cak stupila u kontakt sa nekoliko od njih, pronasla format CV-a koji se trazi, prikupila informacije o proceduri za dobijanje radne dozvole,...

Nacin na koji si otisla u Irsku i sve kako si prosla tamo cini mi se jako zanimljivim.Citam redom sve-emigracija u druge zemlje, i procitala sam mnoge postove, ali ovaj tvoj mi se cini jako ok.Ili si imala srece ili je zaista bilo tako jednostavno naci posao u Irskoj i ostati.U svakom slucaju svaka ti cast. Znam da je u zivotu sve moguce, ali emigracija BH drzavljana za mene zvuci kao nemoguc misija.No, nikad ne reci nikad. Ako se jos pojavljujes na forumu, napisi nam opsirnije kroz sta si sve prolazila i kakve si sve poslove radila i ako mislis da je danas jedostavnije emigrirati bilo gdje, objasni sta se prvo trazi, koji su prvi koraci, ....ovo pitam cisto onako da znam, a ko zna, ako situacija u BiH bude strasna kao sto predvidjaju 2014.godine....ne znam ni ja sta cu,mozda odem...

[Keiko]

Hvala Keiko što si napisala svoje iskustvo, vidi se da ti na početku nije bilo jednostavno, ali i da su se upornost i trud na kraju isplatili
I ja vjerujem da je, kao što sama kažeš, najbitnije ostati realan, a i da će se vremenom posložiti sve ostalo, samo treba napraviti balans između svojih ambicija i mogućnosti.

Mislim da je sad lakse emigrati nego je bilo prije 10 ili 15 godina, barem u smislu dostupnosti informacija. Sad je moguce na internetu naci cijene stanova, javnog prijevoza, namirnica, izracunati neto zaradu prije nego covjek I ima posao,...

Ja sam pred odlazak istrazila agencije za zaposljavanje, cak stupila u kontakt sa nekoliko od njih, pronasla format CV-a koji se trazi, prikupila informacije o proceduri za dobijanje radne dozvole,...

Nacin na koji si otisla u Irsku i sve kako si prosla tamo cini mi se jako zanimljivim.Citam redom sve-emigracija u druge zemlje, i procitala sam mnoge postove, ali ovaj tvoj mi se cini jako ok.Ili si imala srece ili je zaista bilo tako jednostavno naci posao u Irskoj i ostati.U svakom slucaju svaka ti cast. Znam da je u zivotu sve moguce, ali emigracija BH drzavljana za mene zvuci kao nemoguc misija.No, nikad ne reci nikad. Ako se jos pojavljujes na forumu, napisi nam opsirnije kroz sta si sve prolazila i kakve si sve poslove radila i ako mislis da je danas jedostavnije emigrirati bilo gdje, objasni sta se prvo trazi, koji su prvi koraci, ....ovo pitam cisto onako da znam, a ko zna, ako situacija u BiH bude strasna kao sto predvidjaju 2014.godine....ne znam ni ja sta cu,mozda odem...

Prvi posao mi je bio na mjestu administratora u jednoj maloj IT firmi. Inace sa arhitekt. Moj prvi poslodavac je imao jednu malu arhitektonsku praksu za klijenta tako da mi je to bio prvi kontakt u struci. Nakon par godina ovdje, preko tadasnjih klijenata mi je ponudjen projekt bez ikakvih garancija da ce proci. Na tome sam radila mjesecima, nocu i vikendom i na moju veliku srecu, klijentu se moje idejno rjesenje jako svidjelo sto je meni otvorilo vrata u profesiju. Moj slijedeci posao je vec bio u struci ali na 'junior' poziciji. Projekt koji sam spomenula mi je bio najbolja referenca. Pocetkom recesije, praksa u kojoj sam radila je zatvorena a ja i kolege ostali bez posla. To vrijeme sam iskoristila da zavrsim specijalizaciju jer nije imali ikakve svrhe traziti posao jer ga jednostavno nije bilo. Od kraja 2009 imam vlastitu praksu koja je poprilicno uspjesna i zaposljavam jos dvoje arhitekata.

Imala sam ogromnu srecu ali smatram da su upornost i 'no going back' stav isto odigrali ulogu. Povratak u BiH mi nikada nije bio (a najvjerovatnije nikada nece ni biti) opcija.

[ivan_ch]

Keiko, svaka cast zaista, skidam kapu

[ljuspica]

Da,Keiko svaka cast, sve si sama uspjela!Svijaju mi se zemlje koje nefunkcionisu na osnovu veza i štela. I da odem u Irsku,pojma nemam sta bih radila. Otvorena sam za sve poslove,ali koliko je moguce recimo naci posao koji je siguran.U BH imam siguran posao i stambeni kredit.Imam i diplomu faxa ali tesko da bi s tom diplomom mogla radit tamo iako sam cula da se Irci slabo obrazuju. Iako sam skoro 19g svog radnog staza provela na divnom poslu, casnom i postenom, jedino sto me tjera iz BiH je drustvo,ljudi i los sistem pocev od zdravstva pa nadalje.A strasno bi bilo ovdje i starost docekati.Pisi nam Keiko,kako si, ima li sta novo?:) Makar bi daa te citamo

[biscanka2]

Bas veceras gledam reportazu o Thüringenu gdje su velike potrebe radne snage razlicitih profila.
U Njemackoj je potreba za medicinarima velika a cesto Bolnice imaju i apartmane (u uzoj okolici) za svoje osoblje koje nema rijeseno stambeno pitanje.
Za pocetak ovom opcijom ustedila bi puno truda i zivaca (a naravno i novca) oko potraznje stana. Kad se malo novom zivotu prilagodis,upoznas sredinu u kojoj zivis, polako se das u potraznju privatnog stana .
Ukoliko ti poslodavac ili sredina po nekom pitanju ne odgovara sacekas istek ugovora (ako ti poslodavac boravak i radnu dozvolu prave obicno je da te ugovorom obavezu) pa biras drugog poslodavca to jest sredinu-
Ovom opcijom bidze od 300-500 € bi ti mogao sasvim dovoljan biti.
Ako vladas njemackim jezikom proguglaj malo - za primjer Thüringen Jena-
Ovdje je inace tesko naci stan pogotovo na boljim lokacijama a kirije su dosta visoke.
Vlasnicima treba dati kauciju 2 do 3 mjesecne kirije plus makleri ( takodje 2 do 3 mj. kirije ).

[biscanka2]

Bas veceras gledam reportazu o Thüringenu gdje su velike potrebe radne snage razlicitih profila.
U Njemackoj je potreba za medicinarima velika a cesto Bolnice imaju i apartmane (u uzoj okolici) za svoje osoblje koje nema rijeseno stambeno pitanje.
Za pocetak ovom opcijom ustedila bi puno truda i zivaca (a naravno i novca) oko potraznje stana. Kad se malo novom zivotu prilagodis,upoznas sredinu u kojoj zivis, polako se das u potraznju privatnog stana .
Ukoliko ti poslodavac ili sredina po nekom pitanju ne odgovara sacekas istek ugovora (ako ti poslodavac boravak i radnu dozvolu prave obicno je da te ugovorom obavezu) pa biras drugog poslodavca to jest sredinu-
Ovom opcijom bidze od 300-500 € bi ti mogao sasvim dovoljan biti.
Ako vladas njemackim jezikom proguglaj malo - za primjer Thüringen Jena-
Ovdje je inace tesko naci stan pogotovo na boljim lokacijama a kirije su dosta visoke.
Vlasnicima treba dati kauciju 2 do 3 mjesecne kirije plus makleri ( takodje 2 do 3 mj. kirije ).

[matic.ivan]

velika je stvar sto covjek sada moze da bira i ima opciju da ode, ili ne ode.

[Zviz]

Citam jutros clanak kako u Svedskoj, 6 firmi (ukupna brojka radnika) je odpustilo 146 radnika (stranca) iz drugih EU drzava. Razlog, ustanovilo se, (pritikask sigurno) da na biro medju ljudima Svedjanima ima dovoljno kadra da popuni ta mjesta.

Strani radnici su pretezno bili iz Slovacke i Poljske.