Hm.. cuo sam ja cesto u potrebi tih omjera radnika i penzionera da bi sistem medjugeneracijske solidarnosti uspio, ali kako nigdje nisam cuo na cemu je zasnovan, ja ga smatram mitom... Ne moze sistem sam po sebi odrediti takve omjere, ne poznavajuci omjer prosjecne plate i penzije, te stopu doprinosa.Itsoktobealone wrote:Lijep je ovaj tvoj optimizam. Neke stvari si i objasnio lijepo. A ja ću ti na sve ovo reći da je u državi 40% nezaposlenih i da ovaj Bismarkov inter-generacijski solidarni sistem penzije ne moze opstati. On u teoriji najefikasnije operira po principu 1:8 (za svakog penzionera, 8 zaposlenih). U praksi ne bi trebao ići ispod 1:4 za prirodan rad. Bil' pogađo' koliko je omjer u Bosni? 1:1.14.cadburry wrote:
Ovo sa brojem penzionera kojih je vise nego zaposlenih nije tacno. Broj zaposlenih u FBiH je izmedju 510 i 520 hiljada, a broj penzionera je oko 410 hiljada. E sad, ja nisam tako pesimistican u vezi buducnosti naseg penzionog sistema, a evo i razloga:
1. U strukturi sadasnjih penzionera, oko 70 000 su invalidske penzije koje su direktna posljedica rata. Sa promjenom strukture stanovnistva (ljudi koji su ucestvovali u ratu umiru), ovaj broj bi u narednim godinama trebao drasticno padati. Pored toga, ovdje je i 120 000 porodicnih penzija, a uslovi za otvarivanje ovih penzija su dosta poostreni novim zakonom, te posto je sve vise ekonomski aktivnih zena i ovaj broj bi trebao, ako ne opadati, onda barem stagnirati.
2. U zadnjih nekoliko godina je doslo do znacajnog broja penzionisanja jer su ljudi masovno isli u prijevremenu penziju zbog nestabilnosti penzionog sistema i uvodjenja novog Zakona o PIO kojim su penzije znacajno smanjene za one koj ise tek trebaju penzionisati. Takav tred bi trebao prestati u narednim godinama.
3. Broj zaposlenih i prosjecna plata kontinuirano rastu od 1996. do danas (kao i troskovi zivota), sa izuzetkom mozda par godina ekonomske krize (2008-2012). Danas PIO ima drasticno vise para nego 1996. (npr. prosjecna plata 1998. je iznosila 300 KM, danas je ona blizu 900 KM). Mislim da ce se ti trendovi nastaviti i pored masovnog odlaska iz BiH. Ima neki podatak da je od 2013. do 2016. BiH napustilo 150 000 osoba, ali u tom periodu je znacajno povecan i broj zaposlenih. I taj trend je sve veci i veci. Tako da ce biti sve vise i vise para u Fondu.
4. Neovisno od penzionog sistema, FBiH lovom od poreza, izdrzava 100 000 bivsih boraca i njihovih porodica (RVI, porodice poginulih branitelja i dobitnici najvisih odlikovanja). Kako ova populacija odumire (npr. neko ko je 1996. imao 58 godina, danas ima 80 godina i vrlo vjerovatno vise nije ziv. Za 20 godina, neko ko je u ratu imao 35-40 godina, vrlo vjerovatno nece biti ziv), FBiH se oslobadjaju velika sredstva za socijalne kategorije, pa ako bude stani-pani, mogu se preusmjeriti u penzioni fond.
5. Kreditno zaduzenje BiH nije veliko (posebno u FBiH), te je cak jedno od manjih u Evropi (gledajuci procentno u odnosu na BDP, a kamoli u nominalnom iznosu). Prosle godine je cak i znacajno smanjeno, tako da dugorocna odrzivost naseg zaduzivanja, sad zasad, nije upitna.
6. Ako totalno banaliziramo sistem solidarnosti, dobijemo sljedecu formulu: broj zasposlenih x prosjecna plata x doprinos za PIO = broj penzionera x prosjecna penzija. Lijeva strana jednacine su prihodi fonda, desna rashodi. E sad, Vlada FBiH jedino nema politicku kontrolu nad brojem zaposlenih i prosjecnom platom. U slucaju znacajnih potresa, uvijek moze smanjiti ili povecati stopu doprinosa ( i namaci vise sredstava) ili promijeniti uslove penzionisanja, pa smanjiti priliv penzionera ili smanjiti prosjecnu penziju. Ovo je u nekom crno mscenariju ekonomskog propadanja, ali Vladi uvijek ostaju mehanizmi zastite penzionog sistema od totalnog kolapsa.
Suma sumarum, ja nisam toliko pesimistican. Po trenutnom obracunu, ako radis 40 godina, tvoja penzija bi trebala biti oko 2/3 tvoje prosjecne plate za radnog vijeka. Sto i nije lose. Vlada FBiH svake godine ce u aprilu povecati ili smanjiti malo penzije, u skladu sa trenutnim ekonomskim prilikama (odrediti vrijednost boda), cime se sistem stiti od velikih zaduzenja i tektonskih promjena.
I da, da se ogradim, malo ovih pozitivnih stvari o kojima pisem, je rezultat ove vlasti. Naprotiv, ova vlast je jedna od najgorih koje sam ja zapamtio.
U nasem slucaju, ako imamo 512 000 zaposlenih u FBiH i 409 000 penzionera, taj omjer je 1:1.25. E sad, ako je prosjecna penzija 371 KM (ne znam je li ovo azuran podatak), onda PIO mjesecno treba namaci 409 000 x 371 KM = 151 739 000 KM svaki mejsec da bi isplatio penzije.
Na prosječnu platu koja je 881 KM, se u PIO uplati doprinosa 315.18 KM. Dakle, svaki zaposleni mjesečno upalti u PIO 315.18 KM. 151 739 000 / 315.18 = 481 436. Dakle, da bi bilo dovoljno novca za ovakve penzije, sa ovakvom stopom doprinosa, odnosno da bi ovaj model kod nas uspio, potrebno je da imamo 482 000 zaposlenih, što je omjer 1:1.18. A mi trenutno imamo 30 000 zaposlenih više od tog minimuma.
Naravno, penzije jesu mizerija (ali su prosjek solidnih penzija zarađenih radom i ekstremno mizernih porodičnih i invalidskih penzija), ali penzioni sistem je stabilan, funkcioniše i ne vidim zašto bi u bilo kojem budućem periodu propao.