Pa u pitanju su očekivanja. Ja osim trejlera nisam čitao ništa više o filmu, pa sam očekivao neki mindfuck time travel trip tipa Nolanovog
Interstellar i ostao razočaran po tom pitanju. Međutim Ad Astra je ispod svega meditacija o ljudskim odnosima. Mislim da ključni dio
ovog filma dolazi pred sami kraj kada Roy presnimavajući bazu podataka sa broda njegovog oca kaže nešto u smislu da je njegov otac
tolike godine proveo snimajući planete i svjetove i fokusirajući se jedino na to šta fali (nedostatak života) ne videći jedinstvenu ljepotu
koju predstavljaju. Što je alegorija na čitav njegov odnos sa sopstvenom porodicom i otuđenošću koja se desila jer je životni vijek posvetio
traženju života na drugim planetama, a nije vidio ono što je bukvalno pred njim. Roy je bio na putu da postane isti takav čovjek, ali mu je
pronalazak oca otvorio oči i omogućio da prestane praviti iste greške.