Karim Zaimoviæ: Tajna d¾ema od malinapesak wrote:Interesuje me koje bi mi kjnige preporucili bosanskih autora ? Sad su se kod nas desavali "Dani Sarajeva" i volela bih da procitam neku knjigu .
Koje bi mi knjige preporucili a da su bosanskih autora ?
Moderator: Chloe
-
sulesavic
- Posts: 3459
- Joined: 22/01/2003 00:00
- Location: apatrid
#26 Re: Koje bi mi knjige preporucili a da su bosanskih autora ?
-
basta sljezove boje
- Posts: 3623
- Joined: 16/03/2007 14:54
#28
a Zarez je das Mass aller Dinge in puncto bosanska literatura?
Alma Lazarevska i Irfan Horozovic su puno jaci pisci
Irfan Horozovic: Prognani grad
Alma Lazarevska:
http://www.womenngo.org.yu/sajt/sajt/fe ... lma/a1.htm
Alma Lazarevska i Irfan Horozovic su puno jaci pisci
Irfan Horozovic: Prognani grad
Alma Lazarevska:
http://www.womenngo.org.yu/sajt/sajt/fe ... lma/a1.htm
-
basta sljezove boje
- Posts: 3623
- Joined: 16/03/2007 14:54
#30
Zarez je imao bisera ... mozda kao posebna tema. EndeInfraRedRidinghood wrote:Bašto, za zajebavanje naroda imaš pp![]()
-
basta sljezove boje
- Posts: 3623
- Joined: 16/03/2007 14:54
#31
Hanifa Kapidžić-Osmanagić
Ženska književnost u Bosni i Hercegovini
... Zadržaću se na stvaralaštvu Alme Lazarevske, u prvom redu zbog njegove ogledne karakterističnosti, a svakako i zbog činjenice da sam se tim pisanjem, privučena njime, u posljednje vrijeme podrobnije bavila.
Alma Lazarevska pripada dakle generaciji koja je u ratu istinski sazrijevala i na književnom planu. Po hronološkoj liniji, njena senzibilnost bliska je estetici postmoderne. Na takav način su se preporučivale i originalne Almine televizijske kolumne prije rata (svakako ovog od 1992. do 1995). Detektirao se novi ukus, oštrina lucidnosti, nov ugao gledanja i detalj blizak jednoj humornoj viziji apsurda. Već to je bio dio njene spisateljske pobune, koja će se kasnije, u ratu i poslije rata, nadograđivati i precizirati.
Ratno stvaralaštvo proširiće vizije apsurdne izmještenosti, nevjerice da se može događati ono što se događa, zaprepaštenosti, obespućenosti. Sve je književno oblikovano na način koji postmodernu i ilustruje i postepeno se od nje udaljava. Takva je zbirka pripovijedaka Smrt u Muzeju moderne umjetnosti (1996. godine, kada je objavljen i roman U znaku ruže), koja antiratni angažman iskazuje nizom nemogućih, samo u ratu mogućih apsurda. Evoluciju nastavlja posljednja zbirka pripovijedaka Biljke su nešto drugo (objavljena 2003), u kojoj spisateljica doseže visoku književnu maestriju. Za ovu knjigu sam nedavno napisala da je u njoj «postmodernistička naracija» stavljena u «etički ključ» književnice. Sartrovski, na jedan postsartrovski način, kroz angažman posebne vrste, ovdje se jedna estetika izjednačila sa jednom etikom. Rat je prisutan u ovim pripovijetkama i onda kada je tema pripovijetke postratna. On ostaje mjera stvari i omeđenje doživljaja svijeta. Evo jednog primjera među veoma brojnima:
«Grad više nije opkoljen...Deset hiljada stanovnika nije preživjelo opsadu. Ja jesam. Ali ponekad mi se čini da me nema». (Ostrvo Ellis) Rat je utisnut u psihu spisateljice, u cjelokupnost njenih životnih asocijacija, u reminiscencije čak i kad su one samo ovlašni okrzaji, jezičke tangente koje klize po svakodnevici poratne stvarnosti. A upravo spontanost te referencijalnosti, autentičnost tog prelijevanja iz jedne izbrušene, ranjene osjećajnosti u tekst, iz prethodno doživljene u trenutno življenu stvarnost – i čini da se estetika ovog pisanja nadograđuje. Asocijativnost, autocitatnost, signifikantna pojedinost stoga nisu i ne mogu postati manir pisanja. Izvor asocijativnosti ugrađen je u samo biće autorke, onakvo kakvo je uobličio rat, u njeno novo biće, kao i u njen upotpunjeni identitet. To biće je svojom cjelokupnošću okrenuto protiv rata, ono što se iz njega pretače u tekst nosi naboj zahtjeva za pravdom, etičnošću, smislenost angažovanja. Iz cjeline izranja predočenje posebne ratne sudbine žene, izbrušeno kao krik koji je mogla književno eksteriorizirati samo žena-koja-piše, to jeste ona kojoj je pisanje smisao ljudskog postojanja. Po Almi Lazarevskoj, kao i «biljke», žene i jesu «nešto drugo».
Ženska književnost u Bosni i Hercegovini
... Zadržaću se na stvaralaštvu Alme Lazarevske, u prvom redu zbog njegove ogledne karakterističnosti, a svakako i zbog činjenice da sam se tim pisanjem, privučena njime, u posljednje vrijeme podrobnije bavila.
Alma Lazarevska pripada dakle generaciji koja je u ratu istinski sazrijevala i na književnom planu. Po hronološkoj liniji, njena senzibilnost bliska je estetici postmoderne. Na takav način su se preporučivale i originalne Almine televizijske kolumne prije rata (svakako ovog od 1992. do 1995). Detektirao se novi ukus, oštrina lucidnosti, nov ugao gledanja i detalj blizak jednoj humornoj viziji apsurda. Već to je bio dio njene spisateljske pobune, koja će se kasnije, u ratu i poslije rata, nadograđivati i precizirati.
Ratno stvaralaštvo proširiće vizije apsurdne izmještenosti, nevjerice da se može događati ono što se događa, zaprepaštenosti, obespućenosti. Sve je književno oblikovano na način koji postmodernu i ilustruje i postepeno se od nje udaljava. Takva je zbirka pripovijedaka Smrt u Muzeju moderne umjetnosti (1996. godine, kada je objavljen i roman U znaku ruže), koja antiratni angažman iskazuje nizom nemogućih, samo u ratu mogućih apsurda. Evoluciju nastavlja posljednja zbirka pripovijedaka Biljke su nešto drugo (objavljena 2003), u kojoj spisateljica doseže visoku književnu maestriju. Za ovu knjigu sam nedavno napisala da je u njoj «postmodernistička naracija» stavljena u «etički ključ» književnice. Sartrovski, na jedan postsartrovski način, kroz angažman posebne vrste, ovdje se jedna estetika izjednačila sa jednom etikom. Rat je prisutan u ovim pripovijetkama i onda kada je tema pripovijetke postratna. On ostaje mjera stvari i omeđenje doživljaja svijeta. Evo jednog primjera među veoma brojnima:
«Grad više nije opkoljen...Deset hiljada stanovnika nije preživjelo opsadu. Ja jesam. Ali ponekad mi se čini da me nema». (Ostrvo Ellis) Rat je utisnut u psihu spisateljice, u cjelokupnost njenih životnih asocijacija, u reminiscencije čak i kad su one samo ovlašni okrzaji, jezičke tangente koje klize po svakodnevici poratne stvarnosti. A upravo spontanost te referencijalnosti, autentičnost tog prelijevanja iz jedne izbrušene, ranjene osjećajnosti u tekst, iz prethodno doživljene u trenutno življenu stvarnost – i čini da se estetika ovog pisanja nadograđuje. Asocijativnost, autocitatnost, signifikantna pojedinost stoga nisu i ne mogu postati manir pisanja. Izvor asocijativnosti ugrađen je u samo biće autorke, onakvo kakvo je uobličio rat, u njeno novo biće, kao i u njen upotpunjeni identitet. To biće je svojom cjelokupnošću okrenuto protiv rata, ono što se iz njega pretače u tekst nosi naboj zahtjeva za pravdom, etičnošću, smislenost angažovanja. Iz cjeline izranja predočenje posebne ratne sudbine žene, izbrušeno kao krik koji je mogla književno eksteriorizirati samo žena-koja-piše, to jeste ona kojoj je pisanje smisao ljudskog postojanja. Po Almi Lazarevskoj, kao i «biljke», žene i jesu «nešto drugo».
- Jara
- Posts: 31408
- Joined: 27/03/2006 00:36
#32 Re: Koje bi mi knjige preporucili a da su bosanskih autora ?
Preduhitri me...preporučujem i ja!sulesavic wrote:Karim Zaimović: Tajna džema od malinapesak wrote:Interesuje me koje bi mi kjnige preporucili bosanskih autora ? Sad su se kod nas desavali "Dani Sarajeva" i volela bih da procitam neku knjigu .
-
pesak
- Posts: 4343
- Joined: 22/08/2005 20:58
- Location: internet
#33
U Beogradu ima po knjizarama Aleksandar Hemon - Nowhere man,
Miljenko Jergovic- Mama Leone, Lamija Begagic -Godisnjica mature, Ivancica Djeric-Bosamci trce pocasni krug
Sve su "prevedene"
Kupila sam prvu. Svidja mi se naslov. Nema nista drugo...mislim o ratu, o opsadi i td...Mi zivimo u informativnoj blokadi. Samo je internet mesto slobode.
Miljenko Jergovic- Mama Leone, Lamija Begagic -Godisnjica mature, Ivancica Djeric-Bosamci trce pocasni krug
Sve su "prevedene"
- janje_
- Posts: 2436
- Joined: 05/04/2007 14:05
#34
od miljenka uzmi "sarajevski marlboro".pesak wrote:U Beogradu ima po knjizarama Aleksandar Hemon - Nowhere man,
Miljenko Jergovic- Mama Leone, Lamija Begagic -Godisnjica mature, Ivancica Djeric-Bosamci trce pocasni krug
Sve su "prevedene"Kupila sam prvu. Svidja mi se naslov. Nema nista drugo...mislim o ratu, o opsadi i td...Mi zivimo u informativnoj blokadi. Samo je internet mesto slobode.
ako te interesuje sta su sarajlije jele u ratu, uzmi od nenada velickovica "sarajevski gastronauti".
emir suljagic i njegova "razglednica iz groba" su price iz srebrenice.
dario dzamonja i njegove "price (iz ludnice)" se u puno stvari doticu zivota u ratu, bosanaca i hercegovaca u svijetu, itd..
-
ishak
- Posts: 65
- Joined: 25/11/2006 20:43
#36
Roman o Srebrenici
Isnam Taljic
Srebrenica, ime grada koje jedva mogu izgovoriti, sad je duboko urezana u mom srcu... Priča o Srebrenici treba biti ispričana, i pričana opet iznova. Jer, to je priča o ljudskoj patnji u vremenu koje je opremljeno svim sredstvima da bi se zaustavile ove patnje... Roman moraju pročitati svi kako bi mogli cijeniti da, uprkos svemu, još postoje Bošnjaci koji su dovoljno plemeniti da pisanjem ne ispolje svoj bijes i mržnju. Ja na tome izražavam priznanje gospodinu Taljiću...
Dr. Mahathir bin - Mohamed
Isnam Taljic
Srebrenica, ime grada koje jedva mogu izgovoriti, sad je duboko urezana u mom srcu... Priča o Srebrenici treba biti ispričana, i pričana opet iznova. Jer, to je priča o ljudskoj patnji u vremenu koje je opremljeno svim sredstvima da bi se zaustavile ove patnje... Roman moraju pročitati svi kako bi mogli cijeniti da, uprkos svemu, još postoje Bošnjaci koji su dovoljno plemeniti da pisanjem ne ispolje svoj bijes i mržnju. Ja na tome izražavam priznanje gospodinu Taljiću...
Dr. Mahathir bin - Mohamed
- Orhanowski
- Posts: 1132
- Joined: 29/08/2006 22:20
#40
Citaj bilo sta od bilo kojeg autora, jer svi pisci su porijeklom Bosanci 
