koga DANI lažu

Prenj
Posts: 7014
Joined: 20/07/2004 08:59

#51

Post by Prenj »

Maja17 wrote: 1987. pokrenuo je i uređivao Omladinski program, najveći medijski projekat u Jugoslaviji. Projekat uređivao sa Borom Kontićem.
Netacno.
Omladinski program je pokrenuo Boro Kontic.
Maja17
Posts: 70
Joined: 16/05/2005 15:14
Location: Rajvosa

#52

Post by Maja17 »

Prenj wrote:
Maja17 wrote: 1987. pokrenuo je i uređivao Omladinski program, najveći medijski projekat u Jugoslaviji. Projekat uređivao sa Borom Kontićem.
Netacno.
Omladinski program je pokrenuo Boro Kontic.
Pokreno Da ali ne uredivo sad je tu u pitanju igra rijeci :-)
Prenj
Posts: 7014
Joined: 20/07/2004 08:59

#53

Post by Prenj »

Maja17 wrote:
Prenj wrote:
Maja17 wrote: 1987. pokrenuo je i uređivao Omladinski program, najveći medijski projekat u Jugoslaviji. Projekat uređivao sa Borom Kontićem.
Netacno.
Omladinski program je pokrenuo Boro Kontic.
Pokreno Da ali ne uredivo sad je tu u pitanju igra rijeci :-)
Nikakva igra rijeci nije u pitanju.
Omladinski program je u potpunosti cedo Bore Kontica.
Senad Hadzifejzovic je bio samo jedan od urednika.
Maja17
Posts: 70
Joined: 16/05/2005 15:14
Location: Rajvosa

#54

Post by Maja17 »

Prenj wrote:
Maja17 wrote:
Prenj wrote: Netacno.
Omladinski program je pokrenuo Boro Kontic.
Pokreno Da ali ne uredivo sad je tu u pitanju igra rijeci :-)
Nikakva igra rijeci nije u pitanju.
Omladinski program je u potpunosti cedo Bore Kontica.
Senad Hadzifejzovic je bio samo jedan od urednika.
Pa sta sam ja napisala urezivao (urednik)zar to nije isto :-)
whow
Posts: 2217
Joined: 11/11/2004 07:17
Location: Edmonton
Contact:

#55

Post by whow »

sudnjidan wrote:
whow wrote: Neznalica , complexash i jos bih dodao demagog sa velikim D.
Praviti analogije izmedu Senada , omladinskog lista Walter, Nenada Kecmanovica , JNA , anti-birokratske revolucije i slicnih fenomena sa kraja osamdesetih je najmanju ruku neozbiljno i nedostojno moga odgovora.
Naravno da je nedostojno pobijati ISTINITE CINJENICE. Kao sto se "Pecko" 1989. uvlacio u shup... svom profesoru velikosrbinu Kecmanovicu da bi izvukao licnu korist ne mareci za interese BiH, tako je 2002. pljuvao SDP (jer ga nisu poslali u diplomatiju) ne shvatajuci da su naredni izbori i prilika za popravni tek 2006. Zasto se ne bi podsjetilo sta je nekad pricao i radio Pecanin? Covjek je danas javna licnost, guru slobodarske i demokratske misli u BiH, a prve korake na javnoj sceni pravio je posredstvom Waltera trazeci smjenu "staljinista" iz predratne garniture bh. politike. I onda se volio slikati pred kamerama, pa i kada je zapjenusan trazio da se zbog salmonele u jednom obroku uvedu dodatni ispitni rokovi.
whow wrote:
Ljubomora ispoljena u vidu primitivnih tracheva , lazi i samoobmane je ono sto je uvijek gushilo bosansku "Kulturno Sportsko Politicku " scenu .
Senad se pokazao i dokazao kao poslovan covjek koji za razliku od nekih koji imaju diplome menadzera biznisa i namaju banke u dzepu ,ima svoj sopstveni uspjesan biznis. Primjer za ugled , al izgleda nekima ljudima je lakse popljuvati uspjesnog covjeka nego mu cestitati.
Ma, bravo. Neka onda "poslovni covjek" Pecanin ostavi na miru Shaju, Cengica, Bakira Alispahica koji takodje imaju sopstveni uspjesan biznis. Kakav je "poslovni covjek" dokazuju posljednja dva broja Dana. U predzadnjem broju "dupelizacki intervju" sa Nihadom Imamovicem (koliko sam upratio cetvrti intervju sa istim covjekom u zadnjih pet godina), a u zadnjem broju pljuvanje po "lopovskoj firmi" Lijanovici. Kakva je razlika izmedju Lijanovica i ASA auta? Onaj ko malo bolje zna nacin na koji obje firme funkcionisu (stvaranje ekstra profita kroz: sa jedne strane uvoz mesnog otpada bez carine; sa druge stranu prodaju navodnih domacih automobila bez carine i sa tri puta nizom poreskom stopom) shvatit ce da velike razlike nema. U oba slucaja drzava gubi milione maraka. Jedino su se Lijanovici malo htjeli "osamostaliti" i osnovali su vlastitu stranku pa ih ni HDZ vise ne stiti. Ali, razlog zasto imaju razlicit tretman u Danima je sto ASA auto daje reklame, a Lijanovici ne daju, vjerovatno zbog velikih troskova advokata za mnogobrojne sudske procese koji se vode protiv ove firme. "Poslovni covjek" Senad Pecanin? OK, od necega se mora zivjeti ali onda neka ne sere o Danima kao "nezavisnom magazinu" i to jos "najuticajnijem".

I jedna molba liku koji se potpisuje sa "whow": ukoliko ponovo pozelis da odgovoris na ono sto sam ja napisao, molim te da umjesto izraza "kompleksas", "neznalica" na moj racun, pokusas cinjenicama pobiti ono sto sam napisao. Ja se ne ljutim na takvo etiketiranje, ali gubim previse vremena na iznosenje CINJENICA nekome ko odgovara sa izrazima tipa "ljubomora", "samoobmana", "tracevi", dakle, bez ijedne cinjenice.
Pa covjek je zurnalista / novinar .To bi ti samo po sebi trebalo biti dovoljno da razumijes kako i zbog cega se pisu gore navedeni texstovi. Ne postoji niti jedna "komercijalna" novina /list / magazin koja (i) se nece baviti gore navedenim temama u interesu povecanja tiraza. Ako si protiv toga citaj knjige. Dani su dobar magazin a to potvrduje i ova nasa diskusija. Senadov privatni zivot , kako se oblaci ,izgleda, sta je rucao , jel mu masna kosa je njegova privatna stvar .
Majo 17 - a Hadzifejzovic bio Beogradski student i pisao za Borbu i politiki - bogami veliko.
radeljas
Posts: 791
Joined: 07/03/2005 11:24

#56

Post by radeljas »

sudnjidan wrote: Kakav je "poslovni covjek" dokazuju posljednja dva broja Dana. U predzadnjem broju "dupelizacki intervju" sa Nihadom Imamovicem (koliko sam upratio cetvrti intervju sa istim covjekom u zadnjih pet godina), a u zadnjem broju pljuvanje po "lopovskoj firmi" Lijanovici. Kakva je razlika izmedju Lijanovica i ASA auta? Onaj ko malo bolje zna nacin na koji obje firme funkcionisu (stvaranje ekstra profita kroz: sa jedne strane uvoz mesnog otpada bez carine; sa druge stranu prodaju navodnih domacih automobila bez carine i sa tri puta nizom poreskom stopom) shvatit ce da velike razlike nema. U oba slucaja drzava gubi milione maraka. .
bravo - ovo je sushtina. svaka ti cast na seciranju problema. ja bih tu dodao da se i zna kako je asa postala velika firma. tako sto su sve "drzavne" firme, ministarstva i sl. sve sto je na budzetu kupovalo nemilice (od para poreznih obveznika) auta iskljucivo od ase. znaci klasicni sda monopol. lako je tako biti manager godine ...
glasnost
Posts: 396
Joined: 20/08/2003 00:00

#57

Post by glasnost »

Why did I survive while all of my friends died?

Ten years after the Srebrenica massacre, Emir Suljagic's painful and beautiful account of the siege, Postcards from the Grave, is the first from a Bosnian, says Tim Judah

Sunday July 3, 2005
The Observer

Postcards from the Grave
by Emir Suljagic
Saqi/The Bosnian Institute £12.99, pp240
Exactly 10 years ago, Emir Suljagic, a young Bosnian Muslim from Srebrenica, met General Ratko Mladic. The general had just taken Srebrenica and was, as we were soon to find out, busy organising the slaughter of up to 8,000 men and boys from the place that the UN Security Council had declared a 'safe area'. The general looked at Suljagic's identity card, asked him what he was doing and then said he could go. To this day, that moment has tortured Suljagic.

'I survived because Mladic felt like God that day,' writes Suljagic in his remarkable memoir of life in the besieged town. 'He had absolute power to decide over life and death. I used to dream about him for months, reliving the encounter ... I feared I would go mad trying to explain to myself why he spared me, who was just as insignificant to him as my friends must have been whose execution he ordered. I never found an answer.' Ten years after the massacre and 60 years after the liberation of Auschwitz, it is chilling to recognise in Suljagic's words the syndrome of survivor's guilt which was identified among Holocaust survivors.

From the spring of 1992 until July 1995, Srebrenica and the surrounding enclave were besieged by General Mladic's men. It was a cruel siege and its end was crueller still. Indeed, the UN's war crimes tribunal in the Hague has declared unequivocally that the massacre that took place after the war was genocide.

For that reason, large numbers of books have been written about Srebrenica, but all of them by foreigners.

Suljagic, now a journalist in Sarajevo, has written the first account of the siege to be published in English by a Bosnian who lived through it. Just to bear witness would be enough but Suljagic writes beautifully. His stories of life in the besieged enclave are not marred by a rancour, which could have made this survivor's tale just a stream of angry consciousness. Indeed, Suljagic writes with the skill of an accomplished novelist but at the same time, for those who are interested, gives us much detail not just about life under siege but also facts which doubtless will be repeated in histories yet to be written.

Suljagic was 17 when the siege began. He taught himself English and became an interpreter for the UN. This was what saved his life when Mladic asked him what he was doing. For that reason, he was then moved out of the town and did not have to trek across Serb-held territory to get out. Thus, what is most fascinating about his book is not encounters with the Serbs, in a face-to-face sense, but, rather, his account of surviving the siege.

Some of this is intensely personal. 'I noticed that hunger had completely altered my personality,' he writes. 'From a boy who before the war used to be shy and reserved, I had become aggressive and unscrupulous. What I saw scared me, but I quickly realised that it was a matter of survival.'

Events and scenes described are very focused. Suljagic tells how the defence of the town was organised and describes his admiration, if not liking, for Naser Oric, its military leader. Then comes his disappointment when suspicions arose that Oric doubled up as Srebrenica's mafia boss.

Suljagic's story is by no means a self-pitying tale of passive victims betrayed only by the outside world. He gives us the full story or at least, one suspects, the fullest one he can to date without getting a bullet in the head.

At one point, he describes how when rushing forward to get humanitarian aid dropped over the enclave, his uncle is shot dead. Nothing happened to the killer, though, because of his connections with leaders of the municipality: 'There were no laws and public authority was based on mutual balance of power.' Even today, says Suljagic, there is 'no point' in naming the murderer. Another man who is murdered dies after leading a protest against the theft of aid by local officials.

One of the most moving scenes describes how people would come from across the enclave to get an opportunity to speak on the town's ham radio to family and friends elsewhere. 'No one ever said, "I love you." Never did an open love declaration pass through those wires, aerials and cables. And yet nowhere and never had there been more love concentrated on one spot than in that half-dark, grey room with bars on the windows.' Suljagic has written a very fine book indeed.
non grata
Posts: 10
Joined: 04/07/2005 11:05

#58

Post by non grata »

Prenj wrote:Kako vrijeme tece, sve mi je jasnije da je Senad P. neka varijanta nerealiziranog Fahre.

Nazalost, spala knjiga na jedno slovo - Ozrena Kebu.
U pravu si 100 posto, jedino je Kebo vrijedan pomena kao novinar i publicista..sžostalo sve tuga i kompleksi
Post Reply