Ko su Bosnjaci?

[hukagrad]

http://republikabih.net/content/Pisma_citalaca.htm#No1

KO, KAKO I ZAŠTO UBIJA BOSNU

(02, juni, 2006)

DEMONSKO TROJSTVO - PISMO ANONIMNOG AUTORA, KOJE BACA NOVO SVJETLO NA KREIRANU LAŽNU STVARNOST U REPUBLICI BiH

- I -
U posljednjem ratu u Bosni okupili su se svi ratovi od njenog postanka (a u Bosni je bilo dosta ratova, barem po dva za svaku generaciju u posljednjem mileniju) i svi su imali svoje oltare i portale, svoje huskace, svoje telale, svoje barjaktare, svoje ratne formacije i bojna polja, svoje saveznike i svoje izdajnike, svoje..., jedino dobri Bosnjo nije imao nista vise od zive glave i nebeskog uzglavlja prionulog za bosanska brda. Osnovao je drzavu za svoju dusu i, konacno, u Bosni ostao i bez drzave i bez duse.

Ali ni to nije kraj price – dok dobri Bosnjo kao samotvor suti, stvorovi koji su protjerali Bosnu iz Bosne ponovo divane o bosanskoj drzavi i dusi bosanskoj, kao da je Bosna Aladinova carobna lampa. Nerotkinje vise ne moraju krasti komadice obeliska sa njegovih nekropola, bezimeni kameni spavaci su s dobrim Bosnjom ionako s heretickog neba pali. Gomilaju se nove munare i zvonici (kao uporista mrtvorode vlasti i vlastodrzaca, niposto – vjere i vjernika), doista njih je na dunjaluku malo (doduse, bosansko Medjugorje nije pod miloscu Vatikana; mozda je na piramidi u Visokm prebivao biocentricni Perun). Promoviraju se novi generali da se brane i napadaju po nedosanjanim gradinama i gradovima. Slijedbenici Alije Izetbegovica, Franje Tudjmana i Slobodana Milosevica (znaci: Hitlerovi sljedbenici) nadaju se da vise nece imati ko za Bosnu ratovati i moci ce je u miru definitivno izbrisati na suncevoj mapi nade i beznadja. Pod supervizijom politickih predstavnika s najviseg nivoa medjunarodne zajednice, razvili su i legalizirali najjaci paradrzavni aparat u historiji ljudske zajednice. Ozakonili su svoju silu, pa okupaciona sila koju su u Bosnu doveli da ih od nje zastiti nije im vise potrebna - zato na sve nacine pokusavaju da joj Bosnu omrznu. Razorili su sve sto se dalo razoriti na tijelu i u dusi Bosne. Za eventualno prezivjele, koje nisu uspjeli pobiti, porobiti ili rastjerati a u koje sumnjaju da su razumjeli njihovu namjeru i protiv nje su, pripremili su svoj koalicioni Haag, moj Prijatelju.

- II -
Dayton je – pripremljen od strane Milosevicevih (srbonacistickih) vojnika, Tudjmanovih (krofasistickih) bojovnika i Izetbegovicevih (klerofasistickih) propovjednika - samo nastavak milenijske invazije na Bosnu i Bosnjane. Nasrtaji na Bo(h)snu (Boh – Bog; ime rijeke u danasnjoj Ukrajini, prapostojbini Boha), Boziju (ne: bogumilsku!) zemlju zapoceli su s nepristajanjem Bosnjana na put izdaje duhovne tradicije i, s izdajom, na podjelu juznoslavenske zajednice - kojim su krenuli njihovi zapadni i istocni susjedi. Usto, razlog za bosnjansku „tvrdoglavost“ bio je i taj sto su bili svjesni cinjenice da jedino njegovanjem principa afirmacije mogu sacuvati Bosnu. To iskustvo stekli su na stjecistu puteva i bespuca, nada i beznadja u zahvatu Velikog puta, a u susjedstvu s velikim civilizacijama (medju kojima je i Hazarija). I doista, pritisci Rima i Novog Rima samo afirmirali suverenitet Bosne - kao azila, a ne kao egzila. Pod vlascu Gotromanica (preci su im na obalama Boha usli u zajednicu sa Bohima) Bosna je dozivjela puni procvat. Bosna i Bosnjani su dva stoljeca odolijevali novoj, osmanskoj invaziji, dok nije – uz svesrdnu pomoc reformatora – pred ocima svijeta izgorjelo jedno ugledno kraljevstvo. (Bihac je izgorio 1592. godine, stotinu i trideset godina nakon venecijsko-firencijske zalopojke.)
Mada su slijedili bljesak starozavjetne munje, Izetbegovicevi preci Bosnjane nisu smatrali „kitabijskom manjinom“. Stoga, nije im bio cilj da ih „potcine i zastite“, pa su bezobzirno nasrnuli na njihov fizicki, drzavni i kulturni suverenitet. Bosnjani, i Albanci, su prihvatili Kur'an (to je neodgodiva cinjenica; uvazavajuci Boziju poruku Muhamedu: „Saljem ti ga na cistom Arapskom – maternjem jeziku - da ga bolje razumijes.“ – Mico Ljubibratic ga je preveo, a prevod je stampan 1895.), ali ne odricuci se vlastite tradicije, koja je, svakako, pripadala kontinuitetu biocentricne (Bozije) tradicije. Ta tradicija u Bosni zapisana je u cistoti preko 60.000 stecaka (konkviskadori su opoganili cistotu biljega Indijanaca, a „gazije“ – rukom klesara iz Vlaske - cistotu bosnjanskih biljega). U medjuvremenu, Bosna je naseljavana nebosnjanskim „genima“, koji ce od nje napraviti „zemlju rata“. Osmanlije su vjerovale da ce uz njihovu pomoc moci, konacno, zakljuciti kako „nema vise Bosne, a nece biti ni Bosnjana“, koji ce ginuti „za drzavu koja nikad nije postojala niti ce”.
Bez prilike da dodju do daha, Bosnjani su docekali nove invazije. Saljuci Brosa u Bosnu, nadvojvoda Franjo Ferdinand ga savjetuje: „Najprije ih treba sve staviti u isti kotao, a zatim pustiti da katolici isplivaju na povrsinu“. Na isti nacin a u svoju korist razmisljaju i savjetnici pravoslavne provenijencije, ali i ostaci osmanske krvi.

Od sedam ofanziva, Josip Broz je pet vodio (zapisano je: dobio) u Bosni, a ne u Nedicevoj Srbiji, Pavelicevoj Hrvatskoj, DJujicevoj Crnoj Gori i Rupelovoj Sloveniji. Tek kada su Saveznici slomili nacizam obznanio je, iz Beograda, da je, uz narodni i oslobodilacki rat, u Jugoslaviji izvedena i komunisticka revolucija. Zasto to nije ucinio iz Sarajeva? Nije, jer su mu, zadojenom proleterskim nacionalizmom, bili blizi i izgledniji postojeci nacionalizmi, a Bosna ga je podsjecala na suzivot – i Bozije celjadi! Odgovaralo mu je da Bosna ne bude izuzetak, nego - bezimena historija. Mada se moze reci da je 25. novembra 1943. godine obnovljena drzavnost Bosne, istina je i da je Bosnjanima uskraceno pravo na postojanje. Ne uvazavajuci cinjenicu da se u Bosni raspalo Rimsko, Otomansko i Austro-Ugarsko carstvo - jer Bosna (prirodno, a ne privremeno stanje) ima vise pameti, vjere i ljubavi u zemlji nego sve njene musterije u glavi - hraneci Bosnu kukavicjim jajima: Josip Broz je hranio i propast Jugoslavije.

Moglo bi se ustvrditi da je milijun ljudi u sredistu Jugoslavije jedna od brojnih nacija islamske vjere u svijetu, ali jedina „muslimanska nacija“ (Hugh Seton-Waston, 1979). Autor se pita: “Sto su oni zapravo? Bili su sigurni da nisu ni Srbi ni Hrvati, a sluzbena je doktrina (realisticki) pobijala da postoji jugoslovenska nacija. Nisu se mogli nazvati bosanskom nacijom, jer bi bilo tasko lisiti Srbe i Hrvate koji zive u Bosni njihovog bosanskog karaktera”. Autor naglasava da su „ujedinjeni vjerom, historijskom i kulturnom tradicijom, tvorili kompaktnu zajednicu, sto se ne moze ustvrditi ni za narod Pakistana”. Medjutim, autor ne vidi ono sto proganja Izetbegove potomke: da tu naciju treba islamizirati (ili – reislamizirati, po najnovijem divanu Mustafe Cerica). Autor, takodje, ne vidi ni ono zbog cega ce Milosevicevi vojnici i Tudjmanovi bojovnici nasrnuti na tu naciju, tvrdeci da i ne postoji. Alija Izetbegovic, Slobodan Milosevic i Franjo Tudjman znaju za odgovor Husein Kapetana Gradascevica: “Ima Bosne, beglerbeze i Bosnjana u njoj! Bili su prije vas i, ako Bog da, bit ce i poslije vas!”

- III -
«Za propragadnu aktivnost Katolicke crkve u Jugoslaviji karakteristicna je teznja za okupljanjem i pridobijanjem sto veceg broja gradjana, a ne samo vernika, preko kojih bi se aktivnost crkve prosirila u narodu i odvijala ´u ime naroda´... ´Brigu za svoj narod´ Srpska pravoslavna crkva pokusava da dokaze velicanjem srpske nacionalne mitologije i istorije i stvaranjem uslova za sto vecu identifikaciju verskog i nacionalnog u funkciji sireg delovanja s pozicija crkve. U tom smislu se najcesce koristi argumentacija o ´teskom polozaju Srba na Kosovu, ali i u Lici i Bosni i Hercegovini´... Za informativno – propagandno delovanje Islamske verske zajednice karakteristicno je da formalno korektnim odnosom prema drustvenoj zajednici pokusava da pridobije sto veci broj sledbenika, ali i ostvari sto bolji materijalni polozaj verske zajednice. Za razliku od glasila drugih verskih zajednica, listovi Islamske zajednice, u tom cilju, reaguju na antijugoslovensko pisanje inostrane stampe, demantirajuci tvrdnje o navodnom teskom polozaju islamskih vernika u SFRJ...» (Savezni sekretarijat za narodnu odbranu. Politicka uprava. Za internu upotrebu. Specijalni rat. Psiholosko – propagandni aspekt. Jedan. Beograd, decembar, 1985. godine).

Koji mjesec ranije, Savezni sud je Aliji Izetbegovicu izrekao kaznu od devet, umjesto ranije izrecenih dvanaest godina zatvora. Dobrica Cosic je, sa 12 akademika, potpisao peticiju trazeci pomilovanje za njega i one koje ce on predvoditi u realiziranju Memoranduma. Takodje, Papa se, preko kardinala Kuharica, zelio zauzeti za njih.
Samo onaj ko nije htio da vidi, nije ni vidio kako je, nakon 1980. godine, pocela zavrsna faza rusenja Jugoslavije. Jedina nepoznanica bila je: Bosna! Trebalo bi biti suprotno, ali po shvatanju onih koji ne mogu da shvate i cije shvatanje, u pravilu, prethodi biocentricnim katastrofama, Bosna je u miru predvorju a u ratu u dvoru. Ukoliko bi joj se nametnuto neko ko Bosnom nece braniti Bosnu, Bosna bi i u ratu ostala u predvorju i, definitivno, ne bi vise imala priliku da bilogdje doceka bilokakav mir.

Istina je, Islamska deklaracija bi bila nepostojeci zapis ispod ruze prohujale Otomanske imperije (Izetbegovici su, u srpskoosmanskom paketu stigli iz Beograda u Bosnu), ukoliko se zanemare dva pitanja, a ona su: zasto im je za njega sudjeno i kakve je posljedice imao po Bosnu i Bosnjane?

Alija Izetbegovic je svoju politicku promocija zapoceo u Foci, 25. avgusta 1990. godine, rijecima: "Kunemo se Bogom istinitim, Foca se vise ponoviti nece." Bez obzira sto je, klanjanjem dzenaze (u odsutnosti) za zrtve pokolja koji su 1942. godine izvrsile srbonacisticke horde, manipulirao osjecanjima prisutnih (od kojih, vjerovatno, niko nije bio procitao Islamsku deklaraciju niti Islam izmedju Istoka i Zapada – te nije mogao ni znati na cemu je zasnovana „istina“ Alije Izetbegovica), bio je svjestan da vecinom nisu dosli s namjerom da njemu pruzi politicku podrsku, nego s namjerom da se suprotstave povampirenom srbonacistickom projektu. Njegova manipulacija zapocinje u zatvoru, razmisljanjem o njegovoj nevinosti, jer je on samo (bas u Bosni) sanjao "svoje snove o slobodi i boljem zivotu muslimanskih naroda" od Maroka do Indonezije. Mada je svjestan da bi sudski proces mogao biti "kod obicnog covjeka prihvacen kao napad na vjeru" a kod islamskog i zapadnog svijeta kao "napad na islam i nasrtaj na slobodu i ljudska prava", Alija Izetbegovic – sklon poluistinama - ne priznaje da su Beograd i Zagreb od njega napravili mucenika, kako bi gurnuli Bosni u amanet i skupa s njim na Bosnu nasrnuli. On uporno vjeruje da ga je Stvoritelj, citavo stoljece po propasti, ponovo vratio u igru. Ili, sto je podlije, tako se samo ponasa. Upravo tim slijedom, Alija Izetbegovic formira muslimansku stranku, shvata da je pogresno procijenio ulogu mamca i drsko i bezobrazno kamuflira stvarnu namjeru formiranjem Stranke demokratske akcije. Ona nije nikakva demokratska stranka, vec "pokret zasnovan na islamskoj ideologiji i s jasnim moralnim i idejnim kriterijima pripadnosti". Cilj joj je "islamiziranje" Muslimana (Izet ih je uveo u dzamiju – da ih Alija izuje!), sto je posao propovjednika, a ne vojnika i bojovnika. Posto se: „Narod koji spava moze probuditi samo udarcima“, vojnike je imao Slobodan Milosevic a bojovnike (general) Franjo Tudjman – spremne da naprave prostor i olaksaju posao propovjednicima Alije Izetbegovica.

Druga uzdanica za „razvlacenje bosnjanske pameti“ i razbijanje Bosne, bio je Fikret Abdic. Dok nije postao „Babo“, Kladusa i okolina su jos bili „krajina“. To se za noc promjenilo. Kako? Odakle je stigao „Babo“ - stigle su i mjenice. Znalo se sta Beogradu znaci Kordun, Banija i Lika: „... to je, brale, cvrsce od celika.“ S „cvrscim od celika“ nisu mogli istovremeno naseliti Srem, Banat i Backu i sacuvati Kordun, Baniju i Liku. Znali su da to zna i Zagreb, koji ceka priliku. Ranija ratna iskustva nisu im isla naruku, trebalo je za jugoslovenskog vakta situaciju promijeniti i – s Fikretom Abdicem – ojacati granicu Karlobag – Karlovac – Virovitica. Cim su se mjenice materijalizirale iz Srbije je stigao i novinar da napadne buduceg predsjednika Presjednistva SFRJ i predsjednika Ustavne komisije, Hamdiju Pozderca.
Za obican svijet – duhovno i intelektualno steriliziran u predkomunistickim i komunistickim labaratorijama - Alija Izetbegovic i Fikret Abdic su, doista, pred nastupajucim zlom predstavljali obecavajuce jedinstvo. Ali, nisandzibase Alije Izetbegovica su pozurjele da od porazenog naprave pobjednika, prisivsi mu titulu „Dedo“. (Koje li podlosti, taj „Dedo“ nije bosnjanski Djed, on je, iskljucivo, licni odgovor na „Baba“). Cinjenica je, pokazat ce se da Alija Izetbegovic ne uspijeva uspostaviti - ne samo politicku nego ikakvu - komunikaciju ni s kim izvan njegovog „genetskog“, potom klerofasistickog (uz srbonacisticki i krofasisticki) i kriminogenog kruga.

Rusi su, preko generala Veljka Kadijevica, informirali Slobodana Milosevica kako mu oni ne mogu puno pomoci, ali ni drugi se nece mijesati. Janez nije imao potrebe ni za kakvim savezima, bez dlake na jeziku izjavio je - Slovenci mogu biti i Austrijanci. Franjo Tudjman je, uz Njemacki blagoslov, hrvatstvo sveo na svakog Hrvata pod suncevom krunom, i to pod jedinim uvjetom: da je - za dom spreman. Istovremeno, dok autor Islamske deklaracije trazi dlaku u razbijenom jugoslovenskom jajetu - umjesto da ucjenjuje Evropu Milosevicevom ponudom o saveznistvu i trazi saveznike za neminovan rat - Slobodan Milosevic i Franjo Tudjman su skupa, u ime njega, promovirali Islamsku deklaraciju, ne u bosanski, u evropski i svjetski serijatski (citaj: teroristicki!) projekt. Alija Izetbegovic se ne trudi da im to ospori, a njegovi propovjednici svesrdno hrane njihovu opciju. Kod laika sto nisu znali, a malo ih je znaolo sta se u Bosni dogadja, stekao se utisak da je u ulozi u kojoj je Alija Izetbegovic, u najbolj kombinaciji, Alija visak - i korektno je da bosansko pitanje medjusobno rijese Franjo Tudjman i Slobodan Milosevic. Na kraju, Aliji Izetbegovicu je kamila utekla, ostao je sam usred evropske pustinje. To ne bi bio tragican problem, medjutim – s kmilom je zamaklo i bosansko pravo na odbranu (vjerovatno, ne slucajno – posto Alija Izetbegovic i 1994. godine odbija skidanje embarga od strane USA na naoruzavanje Bosnjana; takodje, 1995. godine ne pristaje na ukidanje srbonacisticke ispostave u Bosni). Nakon toga, Izetbegoviceve propovjednici se organizirano povlace sa terena, ostavljajuci vec opljackan i obezglavljen narod pred srbonacistickim, a kasnije i krofasistickim streljackim strojem.

Ne uvazavajuci iskustvo Jevreja, nakon kojeg se svim silama bore za parce vlastite pustinje, Alija Izetbegovic uporno zastupa tezu o narodu bez zemlje. Umjesto da s (legalne) izborne pozicije pripreme Bosnu za odbranu, on i Fikret Abdic je pripremaju za Bosnocid, navodno (ilegalno) organizirajuci i naoruzavajuci Muslimane. Pritom ne zaboravljaju da u nju legalno uvedu i stiti, ne JNA (ona je ustavno, koncepcijski i doktrinarno prestala da postoji s raspadom SKJ, a prakticno nakon plebiscita u Sloveniji), Milosevicevu srbonacisticku vojnu silu (Karadaglija Karadzic se, 14.10.1991. godine, decidno izjasnio u sta se uzda kad javno manjinom prijeti nestanku vecine, po neki put – za razliku od odgovora

Alije Izetbegovica - spomenuvsi i Bosnu) da „sprijeci medjunacionalne sukobe“.
Naser Oric se drznuo da u “Srebrenica svjedoci i optuzuje” napise: “Prema dosadasnjim saznanjima, u vecini slucajeva lokalna rukovodstva, pogotovu rukovodstva SDA bila su zaokupljena svercom oruzja i ostalih vitalnih proizvoda, umjesto da su ocijenili i procijenili da treba izvrsiti pripreme, obuku i organiziranje naroda za otpor okupatoru. Doduse, u nekim opcinama bilo je organizacije i pripreme, ali pod velom neke vojne tajne, tako da je samo mali broj ljudi bio u toku, umjesto da se izvrsene pripreme daju u funkciju, odnosno u prakticnu realizaciju, to rukovodstvo, odnosno ta grupa ljudi koja je “drzala” konce u svojim rukama bjezi u inozemstvo ili ko zna gdje, sa debelim kontom na racunu neke od inozemnih banaka.“ Na zalost, cini se da je i Naser Oric kasno shvatio da se dijelila Bosna a ne – vlast!

Nasrecu, odbrana od svakog copora je prirodna ljudska potreba. Samoorganizirana bosanska vojska je, bez obzira na podlu izdaju, uspjela odbraniti pravo na odbranu Bosne, istovremeno svjesna da se ratni izbori ne mogu organizirati i da braneci Bosnu brani i Aliju Izetbegovica. U suprotnom, priznala bi upravo ono sto Alija Izetbegovic prizeljkuje: da Bosna i ne postoji! Zloupotrebljavajuci to, Alija Izetbegovic do kraja igra svoju igru, ostajuci vjeran saveznik Slobadanu Milosevicu (vjerniji od Radovana Karadzica), ali i Franji Tudjmanu (vjerniji od Mate Bobana). On i njegovi telali sire lazi, kako „tamooni ne zele Bosnu a mi je sami ne mozemo odbraniti“, ili „da ne bi rata – u Bosni bi nestalo Muslimana“, samo da bise imali alibi za razgonjenje bosanskih Srba i Hrvata, ali i svih drugih probosanskih snaga. S istim ciljem, tokom kasne jeseni i zime, po Bosni se (i po Svijetu) razlijecu novi propovjednici Alije Izetbegovica. Usput, s namjerom da je dovedu pred svoj kazan, rasprodaju sve sto bi samoorganiziranoj vojsci mogla biti logisticka podrska. Stimuliraju dezerterstvo, sverc, nemoral i glasine. U takvim okolnostima Bosna docekuje proljece 1993. godine, spremna za kapitulaciju.

I uz saznanje da se svaki realan izvjestaj najvisoj komandi, koja je potcinjena Aliji Izetbegovicu, okrene protiv izvjestaca (Fadil Fako DJozo je bio alfa i omega Igmana i Bjelasnice, odnosno i dijela sarajevskog ratista oslonjenog na te planine, zasjedu na podjahorinskom putu opisao je Mirsad Catic Cuperak, sudionik dogadjaja, u ratnom dnevniku “Sjena nad Igmanom”; u istoj sedmici, Franjo Tudjman je likvidirao Blaza Kraljevica; u centru Gorazda poturena je protivtenkovska mina Zaimu Imamovicu), upozoren je da od „grckog“ mira nema nista, jer je Momcilo Krajisnik, 11. septembra 1992. godine, politickom i vojnom rukovodstvu teroristicke republike iznio plan operacija za narednu godinu. Cilj im je bio hermeticko zatvaranje „enklava“, Trnovo, pa Bjelasnica i Igman – kao osnovica za produzetak napada na Sarajevo, dolinu Neretve i dolinu Bosne. Uzalud, srbonacisticki barjak se, skoro po planu, zaviorio na vrhu Bjelasnice. Jedinice koje su je trebale braniti, za sesnaest mjeseci nisu ni rova iskopale. Zasto? Ko je na vrh Bjelasnice postavio protuhu koja ce docekati kalinovackog skotoma, osmanskog porijekla, Ratka Mladica? Naravno, propovjednici Alije Izetbegovica ce taj dogadjaj proglasiti pocetkom odbrane Bosne. Vjerovatno, vjerujuci da je to pocetak kraja Bosnjana i (nakon hvalospjeva V. Karadzica: „U Srbiji sve po starome, a sultan Bosnjane pokori sam.“) „cuda“ njihovog otpora, te da im vise ne mogu smetati na njihovom putu do klerofasistickog trona – pa ma koliki on bio. Za svaki slucaj, otvaraju i krofasisticki (deklarirajuci ga sukobom ARBiH i HVO), pa potom i kladusko-bihacki (autonomaski) front. Dalje, na privatnom sijelu, mijenjaju ime Musliman u Bosnjak, ali samo da utisnu znak jednakosti izmedju Bosnjak i Musliman i jasno daju do znanja da nemuslimani nisu ti, da njihove Bosne vise nema, odnosno da se moraju prikloniti Beogradu, Zagrebu ili... Na isti – neustavan nacin - manipuliraju drzavnim simbolima, zakonima i bosanskom kulturnom bastinom.

- IV -
Alija Izetbegovic uporno insistira na deblokadi a ne na oslobadjanju Sarajeva, koje je po njegovom nalogu zarobljeno – iseljavanjem vlasti sa Ilidze u Hrasnicu (pod nadzorom Bakira Alispahica). Naravno, deblokada je iskljucivo politicki cin, koji ce on realizirati cim bude u prilici da dobije medjunarodne garancije za svoju autonomnu tvorevinu. Da mu se vojnici ne izmaknu ispod kontrole, u „pomoc“ im redovno salje Tudjmanove bojovnike iz Kiseljaka. Preko hodze Tabaka, kupovinom naoruzanja i municije od boraca ARBiH, pokusava oslabiti front prema Herceg-Bosni. Nakon zlocina u Grabovici i Uzdolu zaustavlja napredovanje ka Mostaru, da bi pod „prijetnjom“ krofasista imao ocit razlog za „obnavljanje“ komunikacije sa Franjom Tudjmanom, a nakon zlocina u Srebrenici komunikacije i sa Slobodanom Milosevicem (iz „postovanja“ prema zrtvama, Srebrenicu ce ostaviti u „svojoj“ republici, jer bilo bi rizicno da prezivjeli budu na okupu; citava Bosna je od aprila do septembra 1992. godine bila Srebrenica, dnevno je ubijano prosjecno po 1000 ljudskih stvorenja i, pritom, nije ubijeno ni 1000 onih koji su ih ubijali, ali je bila iskljucivo pod patronatom legalno izabrane lokalne vlasti; velikom broju njih oduzet je status civilne zrtve i nametnut status borca, iz vise razloga: da se prikrije izdaja, umanji genocid, osigura kontinuitet zavisnosti prezivjelih od klerofasistice sadake).

U Daytonu, kako je nagodba o 51 : 49% Bosne vec bila neupitna, ostalo je da se pazar i medjunarodno verifikuje. Sto znaci: (1) ostanak na vlasti onih koji su za njega najzasluzniji, (2) legalizaciju izbjeglistva, a ne povratka, (3) po onoj: „Zbogom Bosno – odoh u Sarajevo“ - prepustanje Sarajeva Aliji Izetbegovicu, (4) dovodjenje reprezentabilne „okupatorske“ sile, koja ce osigurati mirnu realizaciju ratnih projekata, i (5) sudjenje pojedincima, a nikako (politickim) stabovima koji su organizirali i rukovodili Bosnocidom (u suprotnom, bila bi upitna i pozicija najvisih politicki autoriteta medjunarodne zajednice – u ratu, ali i u miru; naprasne smrti ratnih lidera, kao i znacajnog broja pojedinaca koji su sudjelovali u realizaciji njihovih direktiva, samo su potvrda neizlijecivo bolesne opsjednutosti velicinom vlastitih djela; nanesrecu, metastaze su nepredvidive i dalekosezne, jer su im, uz Bosnjane, taoci i medjunarodni supervizori).

- V –
Nakon rata, Alija Izetbegovic je ili tvrdio suprotno ili se nije izjasnjavao. Mozebit, ponovo se pripremao da u nekoj od ovodunjaluckih sudnica brani svoju opcije o: neimanju „mira i koegzistencije izmedju islamske vjere i neislamskih drustvenih i politickih institucija“, ocekivanju „ako sa dzamije i televizijskog tornja dolaze narodu sasvim oprecne poruke“, ili „Evropljanima koji vjeruju da se drustvo uredjuje pomocu zakona“. Medjutim, to bi – ponovo – bilo sudjenje Bosni a ne njemu. Koje bi on, svojim pravnickim umjecem, ne braneci predsjednicko pravo na odbranu vec dokazujuci da: „Musliman moze ginuti samo s imenom Allaha i u slavu Islama ili – bjezati s bojnog polja.“ naravno - izgubio. Na drugoj strani, Mustafa Ceric organizira (nakon ratne) mirnodopsku selidbu bosnjanskih mejita i, uzgred, dijeli ih na sehide i poginule borce. Seli ih cak i sa zavicajnih Sehitluka, ostavljajuci unakazenu (vjerovatno – kaursku!) zemlju. Pritom se ne poziva na islamske, vec na „zapadne“ deklaracije i povelje.

Alija Izetbegovic Bosnu koristi taman onoliko koliko mu treba da manipulira bosanskom tragedijom – u bosanskim i medjunarodnim okvirima. Ali, uvijek kada se o Bosni uistinu odlucuje zaboravi da ona postoji. To se dogadjalo u kontinuitetu, od (14.10.1991. godine) „muslimanski narod nece nestati“ do (20.11.1995. godine) „Ovo nije pravedan mir. Ali mom narodu je potreban mir“. S jasnom namjerom da iskljuci odgovornost rukovodecih stranackih timova (koji jesu kolektivi, ali nisu - narodni!) za Bosnocid, i ostane neodgovoran do kraja, Alija Izetbegovic u igru uvodi novu propovijed: “Bosnom nikad niko nije uspio da vlada, uvijek mu se to samo cinilo.” Znaci, Bosnjani su hajduci, odmetnici koje on zato zastupa u pidzami u Daytonu. (Upravo ono sto je Richard Holbrooke, 20.11.1995. godine, prenio predsjedniku USA: „Gospodine predsjednice, vi ne zelite da danas budete u blizini ovih ljudi. Oni su divlji, i ne zasluzuju posjetu predsjednika.“) Sta on zna o Bosni? Ono sto je on o njoj zapisao? Takva reputacija Bosne ne razlikuje se od one s kojom su Slobodan Milosevic i Franjo Tudjman izasli na medjunarodnu scenu. Bosna i jeste historijska utopija zato sto je izmicala poganim vlastima i njihovim historicarima. Izmicala im je jer je bosanski Svijet vjerovao prijateljima a ne neprijateljima Svijeta, bez obzira na njihov maternji jezik i boju ociju. Pa, makar, bili i u Americi.

Izuzev Alije Izetbegovica, ne postoji covjek koji svoju politicku mudrost hrani genocidom izvrsenim nad "njegovim" narodom u vrijeme njegovog presjednikovanja. Istovremeno, niko iz njegove vlasti nije odgovoran sto je drzava, kojom su zvanicno vladali, postala globalnim simbolom ljudske tragedije. Kako za takavu politicku mudrost ne postoji racionalno objasnjenje, on i njegova propovijednici zrtve prinose Bogu. Da budu, kao i njihova odgovornost, iracionalne. Vecina, koja je napokon imala vremena i mogucnosti da usporedi predratne tragove olovke na mapi Bosne sa poratnim namjesnistvima, povukla se u bosansku herezu – svjesna da je, zvanicno, sudjelovala u razaranju Bosne. Medjunarodni arbitri i znaju i ne znaju sta se dogadja, cekaju da potkupe matematike, s potpisom: funkcionalno je i samoodrzivo. Dva treceg ne cekaju, snaga s nasilno inputiranim razumom urusila se sama u sebi.

Na koncu: “Da nije u zemlji mrtav, Tudjman bi bio u Haagu, Milosevicu se sudi(lo) za genocid, a Izetbegovic se, poslije svih svjetskih nagrada i priznanja, kao smirena i upotpunjena dusa vraca svome Gospodaru koji je zadovoljan sa njom i ona sa Njim.” Tako, oko Begove dzamije, divane Izetbegovicevi propovjednici. U (Srbinju) Foci ih, a ni Muslimana, vise nema. Doduse, ni Srba na Kosovu vise nema, mada im je Slobodan Milosevic obecao da ih vise niko ne smije biti. Uostalom, s tog „njihovog“ Kosova propast je i dosla u Bosnu. Nisu Bosnjani doveli Osmanlije na njega, izrodi Hrebeljanovica su ih doveli u Bosnu i u njoj, skupa s njima, i ostali. Da neko, slucajno, nije pet stotina godina zuluma nadzivio? To je klasican falsifikat. Jasno je ko nije prihvatio nagodbu – onaj cija se molitva danas ne cuje! Dobri Bosnjanin, Prijatelju, samo on nije prihvatio nagodbu. A nisu mu je ni nudili, znali su da ce je odbiti. Moze se reci, po zakonu spojenih posuda, propast se sa Slobodanom Milosevicem vratila odakle je i dosla. Kamo ce dalje, vise se ne pitaju ni Bosnjani ni Srbi.

- VI –
Mozda je, nedavni, bunt Bosnjana protiv ustavnosti teroristickih projekata nagovjestaj promjene odnosa u korist nestanka – tamnog vilajeta! Koliko ce Sjedinjene Americke Drzava (koje su Albaniji, nakon propasti Otomanske imperije, sacuvale drzavnost), ali i Kristian Shvarc Shiling u tome sudjelovati, ne zavisi samo od njih – zavisi i od sposobnosti Bosnjana da konacno pocnu sanjati sebe same. Ocito je, geneza dobra i geneza zla nemaju odvojene krvotoke – zato je covjek i razumno bice: dobro ce prihvatiti - zlo ce suzbiti! A to koliko je i je li uopce covjek, niotkog mu nije garantirano samim rodjenjem. Jedina garancija zato je njegov zivot, vrijedan taman onoliko koliko ga nastoji razumjeti. Taman toliko i djeljiv.

[Vodenjak]

Većina njih Bošnjake nikad neće prihvatiti kao naciju.

Ima ih koji ne razmišljaju tako....ali ih je jako malo.

...
Bosanske Hrvate i Srbe imenujem onako kako oni sebe nazivaju, Srbi i Hrvati. Ne naumpada mi da ih zovem nekako drugačije, nego baš kako oni sebe nazivaju.
...

Svako drugacije razmisljanje od ovog je stajanje u isti red sa cetnicima i ustasama tj. sa onima koji ignorisu bosnjacki narod!

[ztluhcs]

Mislim da je odabir naèina kako æe se neka grupa zvati samo jedna (ali bitna) karika u na¹em lancu i da od nje zavisi koliko je lanac èvrst a kao ¹to vidimo postoji interes da taj lanac i ne bude ne¹to pretjerano jak, tj da se namjerno ostavi slaba karika gdje æe puæi...

Da je na¹ problem samo u formalnom i "plain name" a ne u stavu i osjeæajima (prema BiH) bilo bi svejedno da li su to Australski ®utoglavi Srbi, Amerièki Crnonogi Hrvati ili Indijski Brzotrèeæi Bo¹njaci - ali nije... Mnogo drugih stvari se vuèe iza te sitnice...

[rashid]

Mislim da je odabir načina kako će se neka grupa zvati samo jedna (ali bitna) karika u našem lancu i da od nje zavisi koliko je lanac čvrst a kao što vidimo postoji interes da taj lanac i ne bude nešto pretjerano jak, tj da se namjerno ostavi slaba karika gdje će pući...

Da je naš problem samo u formalnom i "plain name" a ne u stavu i osjećajima (prema BiH) bilo bi svejedno da li su to Australski Žutoglavi Srbi, Američki Crnonogi Hrvati ili Indijski Brzotrčeći Bošnjaci - ali nije... Mnogo drugih stvari se vuče iza te sitnice...

JA SAM BOSANAC ... zato sto:

- moji roditelji su potekli iz Bosne
- zato sto zivim u Bosni
- zato sto volim Bosnu
- zato sto mislim da svi narodi, koji imaju gore navedene tri definicije, da su bosanci
- zato sto volim Sarajevsko pivo

Znaci ja sam BOSANAC! A ne bošnjak, ... itd.

[ztluhcs]

mnogo mi je drago...

[mr__bosnjak]

Ti nisi bosnjak, ti si pravi bosanac=bukva

Ja sam i Bosnjak i Bosanac.

Zasto su bosanski muslimani samo Muslimani a pravoslavci uvijek Srbi ili katolici uvijek Hrvati.

Ne. "Muslimani" je komunisticka podvala, sve do 19 stoljeca narod se zvao BOSNJACI a muslimani je bila vjerospovijest. Zasto je 1880-ih osnovan list "Bosnjak"?

Pa lijepo sam ti dao linkove da procitas ZAVNOBIH i Mehmeda Spahu i Kraljevinu SHS.

To je sve nakon 19 stoljeca i ukidanja bosnjacke nacije...

Bosna nije imala državno-pravni kontinuitet za razliku od Srbije i Hrvatske .

Imala ga je duze od Hrvatske(ako ne racunas NDH) a samo malo manje od Srbije. Nista manje drzava nije. Ne siri propagandu.

Bosna je bila okupirana, anektirana, prvo pod Osmanskim carstvom, pa pod Austro-Ugarskom, pa kao dio Kraljevine SHS i konacno kao dio NDH tokom 2 svjetskog rata.

A sta je bilo prije Osmanskog carstva?

To je dugi period za kojeg Bosna kao država nije postojala!

Bosna je bila posebno oznacena na svim granicama O-carstva. Nego taj period je kraci od perioda koliko je Hrvatska bila pod ugarsko-austrijsko-venecijanskom cizmom.

Kontas!

Kontas ti?

Tek ZAVNOBIH-om Bosna stječe državnost i postaje republika.

Je li Kulin Ban pali lampice? Povelja mozda?

Od ZAVNOBIH-a do kraja Jugoslavije imaš period od 49 godina za koje vrijeme su svi bili Jugosloveni i zaista za to vrijeme nije bilo političke volje da se muslimanima prizna nacionalni indentitet.

Ne. muslimanima na Kosovu je bilo dozvoljeno da budu Albanci kao i Romima. Samo Bosnjacima nije.

Dakle tek od 90' godine i prvoh slobodnih izbora muslimani imaju pravo na samoopredjeljenje.

Bosnjaci care. Muslimani u Arabiji su imali opredjeljenje.

Kad su Srbi i Hrvati u pitanju totalno je druga situacija

.

Slazem se. Niko im naciju nije branio.

Sve od Austro-Ugarske vladavine se u dokumentima pominje postojanje Srba i Hrvata u BiH jer je politički utjecaj iz Srbije i Hrvatske koje su imale državnost kad to Bosna nije imala bio dovoljno jak da se na ovim prostorima nametne taj mit o "maticama".

Slazem se.

Ako ti sad nije jasno, jebiga momak, onda se edukuj, nemože se nenačitan igrat sa ozbiljnim temama.

Isto savjetujem tebi, ne spavaj vise po danu...

[DaysleepeR]

Ja sam i Bosnjak i Bosanac.

Ti si tvrdoglav

[Vodenjak]

I hajde sad da cujem @mr_bosnjak..
Je li vrijeme da mi napokon odgovoris i edukujes me malo?

Ko su i sta oni koji su se zvali Muslimanima a zive u drugim zemljama bivse Jugoslavije?

[vodolija_33]

Zasto su bosanski muslimani samo Muslimani a pravoslavci uvijek Srbi ili katolici uvijek Hrvati. Itd itd.....

BOSANSKI muslimani su SAMO Muslimani...
BOSANSKI pravoslavci su UVIJEK Srbi i na kraju
BOSANSKI katolici su UVIJEK Hrvati????

Znaš šta? Ustav BiH (kakav je-takav je) priznaje pravo ljudi da se izjašnjavaju kao Srbi i Hrvati i ja to poštujem, ali nema potrebe sad toliko karikirati i pretjerivati, jer se zna kakva je istorija Bosne i Hercegovine bila....

[SiSaJuMe]

Bosnjaci su autohtoni u BiH i poticu od srednjovjekovnih Bosnjana i Ilira.

@mr_bosnjak jel ti sad odgovara, mislim odgovor.


PS. Nemoj nikom rec al @DaysleepeR je upravu.

[mr__bosnjak]

Bosnjaci su autohtoni u BiH i poticu od srednjovjekovnih Bosnjana i Ilira.

@mr_bosnjak jel ti sad odgovara, mislim odgovor.

Odlicno!

PS. Nemoj nikom rec al @DaysleepeR je upravu.

Je li. A opet mi ne odgovara. Mozes li ti? Da ti opet ne lijepim pitanje eno ga gore. Neko?

@Vodenjak

Prvo ti meni odgovori

[Vodenjak]

Bosnjaci su autohtoni u BiH i poticu od srednjovjekovnih Bosnjana i Ilira.

@mr_bosnjak jel ti sad odgovara, mislim odgovor.

Odlicno!

PS. Nemoj nikom rec al @DaysleepeR je upravu.

Je li. A opet mi ne odgovara. Mozes li ti? Da ti opet ne lijepim pitanje eno ga gore. Neko?

@Vodenjak

Prvo ti meni odgovori

Ja sam rekao da ne znam!
Zaboravio vec?

Ili ne znas ni ti ko su bili oni za koje ja pitam??
Je li moguce da i ti nesto ne znas?

[mr__bosnjak]

Aha, dobro zaboravio sam bio, evo odgovorit cu ali samo tebi. Ostali nek´ komentarisu kad mi odgovore na pitanje sto je tako jednostavno a da ne prde o "kompleksnosti" historije i slicne stvari mjesto jednostavnog odgovora. Dakle evo:

Jeste, "Muslimani" iz Jugoslavije su potomci Bosnjaka i sada su opet Bosnjaci dakle jeste svi su Bosnjaci osim onih sto se drukcije izjasne!

[SiSaJuMe]

Bosnjaci su autohtoni u BiH i poticu od srednjovjekovnih Bosnjana i Ilira.

@mr_bosnjak jel ti sad odgovara, mislim odgovor.

Odlicno!

PS. Nemoj nikom rec al @DaysleepeR je upravu.

Je li. A opet mi ne odgovara. Mozes li ti? Da ti opet ne lijepim pitanje eno ga gore. Neko?

Pa hebemu, otrljaj te krmelje s ociju. Zar nevidis da sam ti odgovorio i to bas ono sto ti zelis da cujes/procitas.

Pusti ba ostale pogotovo @DaysleepeR , sta te briga sto je on upravu kad ti imas svoj ISTINSKI odgovor.

Ps. Vidim da ti nisi samo obicni Orginalni bosnjak nego imas i Mr. Svaka cast.

Pozdrav Legendo....

[DaysleepeR]

Drzava - Republika Bosna i Hercegovina

Gradjani(drzavljani) - Bosanci i Hercegovci

Narod/i - Bosnjaci(autohtoni i bosanski etnicki identitet), Srbi i Hrvati. Te ostali kao Romi, Albanci, Jevreji itd.

Vjeroispovijesti - Islam, Pravoslavlje, Katolicanstvo, Ateizam te druge...

A ovo je pozadina tog famoznog pitanja.

Dotakli smo se toga.

Pošto se bošnjacima nazivaju ljudi islamske vjeroispovjesti i izvan BiH (Srbija, Crna Gora, Hrvatska, Slovenija, Makedonija, Kosovo) onda termin Bošnjak i nije više ekskluzivno bosanski.

Bosanski Bošnjaci jesu autohtoni etnički identitet, ali su to i bosanski Srbi i bosanski Hrvati.

Po ustavu BiH autohtoni (tačnije je konstotutivni) narodi u BiH su Bošnjaci, Srbi i Hrvati.
To je sada istorijska činjenica i ne izbrisa se to više.
Treba pitati Harisa što se na to pristalo (pošto Aliju nemožemo), što se pristalo na naziv Republika Srpska, itd.
Ali to je druga tema.

Šteta je što se sve tri nacije nisu pronašle u tom nazivu Bošnjak.

[Šandor]

DaysleepeR, Srbi i Hrvati ne uče da su autohtoni narodi u BiH. Oni uče da su kao formirani narodi došli u BiH. Što automatski isključuje mogućnost da BiH doživljavaju kao maticu.

[vodolija_33]

neka onda nauče da su...

U srednjovjekovnoj Bosni, Bošnjaci su bili pripadnici heretičkog vjerovanja i nisu priznavali ni katoličku ni pravoslavnu crkvu. Šta više, od ovih crkava im je konstantno prijetila opasnost progona.Sam rimski papa je tijekom srednjovjekovne Bosne poslao nekoliko križarskih ratova na našu zemlju sa ciljem uništenja bošnjačke hereze (pr. 1235-38, 1358 i dr.). Prisilne konverzije heretičkih Bošnjaka na katoličanstvo, odnosno pravoslavlje, su postepeno uzimale svoga maha. Slomom Bosne od strane Turaka 1467 godine i kroz period Otomanske Bosne, Bošnjaci postepeno primaju Islam. Nacionalni identitet Bosanskih Srba, odnosno Bosanskih Hrvata se formira veoma kasno, tek polovinom 19 stoljeća, kada se Bošnjaci pravoslavne, odnosno, katoličke vjeroispovijesti, a pod znatnim lobiranjem srbijanskih i hrvatskih političkih misionara, odrođuju od bošnjačkog nacionalnog korpusa i na temelju zajedničke vjeroispovijesti počinju nacionalno identifikovati sa susjednim pravoslavnim srbima, odnosno katoličkim hrvatima. Tijekom austro-ugarskog perioda, Kallayev pokušaj očvršćivanja jedinstvene bošnjačke nacije bio je osuđen na propast, iz razloga što je proces identifikacije pravoslavaca sa srbima, i katolika sa hrvatima, bio daleko odmakao, pa tako i nije mogao uspjeti, jer su integracioni impulsi dolazili od okupatora - Austro-Ugarske, a ne iznutra. Poslije njegove smrti zabranjen je i bosanski jezik, 1907 godine.

[danas]

DaysleepeR, Srbi i Hrvati ne uče da su autohtoni narodi u BiH. Oni uče da su kao formirani narodi došli u BiH. Što automatski isključuje mogućnost da BiH doživljavaju kao maticu.

mislim da nije to bas tako. jer da smatraju da su dosli u tudju drzavu kao formiran narod sa strane, dozivljavali bi sebe kao manjinu u toj tudjoj drzavi (te bi se mozda i poklopili po usima). ponasali bi se kao sto se sada ponasaju u kanadi ili sloveniji -- radili bi i sutjeli, a ako im ne bi bilo dobro, vracali bi se tamo odakle su dosli. ali to nije slucaj. oni znaju da nisu dosli iz srbije i hrvatske, ali posto zive u bosni, to predstavlja odredjen ideoloski i logicki problem za nekoga ko se smatra velikim i pravim srbinom ili hrvatom. posto ne moze reci da je 'dosljak', on ce onda reci da bosna nije bosna, vec da je bosna srbija/hrvatska.

dakle, oni manje-vise smatraju da bosne nikad i nije bilo kao drzave (a time ni ikakvih drugih autohtonih naroda osim srba i hrvata), vec da je ista bila prirodni dio srbije i hrvatske. ove stavove i teznje vidimo iz 'posrbljavanja' i 'pohrvacivanja' muslimanskih intelektualaca: jer hasan kikic je postao hrvat, bas kao sto je i mesa selimovic postao srbin. ali mustafa koji drzi cevabdzinicu je turcin koji se treba vratiti u 'svoju' maticu -- tursku (a mozemo ih i pobiti sa vremena na vrijeme -- sto da ne). on nije autohtono stanovnistvo. ove stavove -- da bosne nema, vec da je to srbija/hrvatska, najbolje vidimo iz mnogobrojnih BG-ZG sporazuma podjele i pripajanja bosne 'maticama'. oni to vide kao povratak na neko 'originalno' stanje.

[Reina]

oni smatraju ovo , oni smatraju ono, da je to tako zaista nas niko nista ne bi ni pitao odavno, zna se kakva je historija bila a i Bosna hvala bogu nastavila svoj kontinuitet i sada je priznata medjunarodna drzava, pa se pusite

[Ahmmed]

DaysleepeR, Srbi i Hrvati ne uče da su autohtoni narodi u BiH. Oni uče da su kao formirani narodi došli u BiH. Što automatski isključuje mogućnost da BiH doživljavaju kao maticu.

mislim da nije to bas tako. jer da smatraju da su dosli u tudju drzavu kao formiran narod sa strane, dozivljavali bi sebe kao manjinu u toj tudjoj drzavi (te bi se mozda i poklopili po usima). ponasali bi se kao sto se sada ponasaju u kanadi ili sloveniji -- radili bi i sutjeli, a ako im ne bi bilo dobro, vracali bi se tamo odakle su dosli. ali to nije slucaj. oni znaju da nisu dosli iz srbije i hrvatske, ali posto zive u bosni, to predstavlja odredjen ideoloski i logicki problem za nekoga ko se smatra velikim i pravim srbinom ili hrvatom. posto ne moze reci da je 'dosljak', on ce onda reci da bosna nije bosna, vec da je bosna srbija/hrvatska.

dakle, oni manje-vise smatraju da bosne nikad i nije bilo kao drzave (a time ni ikakvih drugih autohtonih naroda osim srba i hrvata), vec da je ista bila prirodni dio srbije i hrvatske. ove stavove i teznje vidimo iz 'posrbljavanja' i 'pohrvacivanja' muslimanskih intelektualaca: jer hasan kikic je postao hrvat, bas kao sto je i mesa selimovic postao srbin. ali mustafa koji drzi cevabdzinicu je turcin koji se treba vratiti u 'svoju' maticu -- tursku (a mozemo ih i pobiti sa vremena na vrijeme -- sto da ne). on nije autohtono stanovnistvo. ove stavove -- da bosne nema, vec da je to srbija/hrvatska, najbolje vidimo iz mnogobrojnih BG-ZG sporazuma podjele i pripajanja bosne 'maticama'. oni to vide kao povratak na neko 'originalno' stanje.

Abla, precizno i jasno,ma prava Turkinja Ah, šta ćeš, tradicija državotvornosti,

[Šandor]

mislim da nije to bas tako.

ok

jer da smatraju da su dosli u tudju drzavu kao formiran narod sa strane, dozivljavali bi sebe kao manjinu u toj tudjoj drzavi (te bi se mozda i poklopili po usima). ponasali bi se kao sto se sada ponasaju u kanadi ili sloveniji -- radili bi i sutjeli, a ako im ne bi bilo dobro, vracali bi se tamo odakle su dosli. ali to nije slucaj. oni znaju da nisu dosli iz srbije i hrvatske, ali posto zive u bosni, to predstavlja odredjen ideoloski i logicki problem za nekoga ko se smatra velikim i pravim srbinom ili hrvatom. posto ne moze reci da je 'dosljak', on ce onda reci da bosna nije bosna, vec da je bosna srbija/hrvatska.

dakle, oni manje-vise smatraju da bosne nikad i nije bilo kao drzave (a time ni ikakvih drugih autohtonih naroda osim srba i hrvata), vec da je ista bila prirodni dio srbije i hrvatske.

Pa to i ja mislim... :D:D

[Kwaheri]

Abla, precizno i jasno,ma prava Turkinja Ah, šta ćeš, tradicija državotvornosti,

Imali smo i mi drzavu, dok nam je vi Turci ne razvaliste ... tj. ne prekinuste nam tradiciju...pa se i sad patimo

zato se ne fal'te ovdje...previshe... da vam ne skoci na nos

[PipiDugaDevetka]

U srednjovjekovnoj Bosni, Bošnjaci su bili pripadnici heretičkog vjerovanja i nisu priznavali ni katoličku ni pravoslavnu crkvu. Šta više, od ovih crkava im je konstantno prijetila opasnost progona.Sam rimski papa je tijekom srednjovjekovne Bosne poslao nekoliko križarskih ratova na našu zemlju sa ciljem uništenja bošnjačke hereze (pr. 1235-38, 1358 i dr.). Prisilne konverzije heretičkih Bošnjaka na katoličanstvo, odnosno pravoslavlje, su postepeno uzimale svoga maha. Slomom Bosne od strane Turaka 1467 godine i kroz period Otomanske Bosne, Bošnjaci postepeno primaju Islam. Nacionalni identitet Bosanskih Srba, odnosno Bosanskih Hrvata se formira veoma kasno, tek polovinom 19 stoljeća, kada se Bošnjaci pravoslavne, odnosno, katoličke vjeroispovijesti, a pod znatnim lobiranjem srbijanskih i hrvatskih političkih misionara, odrođuju od bošnjačkog nacionalnog korpusa i na temelju zajedničke vjeroispovijesti počinju nacionalno identifikovati sa susjednim pravoslavnim srbima, odnosno katoličkim hrvatima. Tijekom austro-ugarskog perioda, Kallayev pokušaj očvršćivanja jedinstvene bošnjačke nacije bio je osuđen na propast, iz razloga što je proces identifikacije pravoslavaca sa srbima, i katolika sa hrvatima, bio daleko odmakao, pa tako i nije mogao uspjeti, jer su integracioni impulsi dolazili od okupatora - Austro-Ugarske, a ne iznutra. Poslije njegove smrti zabranjen je i bosanski jezik, 1907 godine.

Ako je bosanski jezik zabranjen dekretom to znači da JESTE POSTOJAO! Ja tvrdim da jeste postojao i da i sada postoji, a srpski i hrvatski su nastali od bosanskog.

[danas]

Oni uče da su kao formirani narodi došli u BiH.

vs.

jer da smatraju da su dosli u tudju drzavu kao formiran narod sa strane, dozivljavali bi sebe kao manjinu u toj tudjoj drzavi

[Šandor]

Oni uče da su kao formirani narodi došli u BiH.

vs.

jer da smatraju da su dosli u tudju drzavu kao formiran narod sa strane, dozivljavali bi sebe kao manjinu u toj tudjoj drzavi

--------

oni znaju da nisu dosli iz srbije i hrvatske, ali posto zive u bosni, to predstavlja odredjen ideoloski i logicki problem za nekoga ko se smatra velikim i pravim srbinom ili hrvatom. posto ne moze reci da je 'dosljak', on ce onda reci da bosna nije bosna, vec da je bosna srbija/hrvatska.

dakle, oni manje-vise smatraju da bosne nikad i nije bilo kao drzave (a time ni ikakvih drugih autohtonih naroda osim srba i hrvata), vec da je ista bila prirodni dio srbije i hrvatske.

Na to sam mislio kad sam rekao da uče da su kao formirani narodi došli u BiH. Samo mi je bilo mrsko da to napišem kako treba. Fakat imaju ideologiju prema kojoj Bosne nikad nije ni bilo. Prema kojoj je Bosna uvijek bila Srbija odnosno Hrvatska.

jer da smatraju da su dosli u tudju drzavu kao formiran narod sa strane, dozivljavali bi sebe kao manjinu u toj tudjoj drzavi

Dakle, smatraju da su autohtoni. Ali i da je bila Srbija odnosno Hrvatska. A ne Bosna.