@seawolf,pa kud spomenu i 5 vijek,sad se nece moci ziv ostati
Znaci @bdsz,ako je mozda 5 vijek to su vjerovatno drevni astronauti
,oni sa History Chanel
Pa jel ti uopste znas odkada traju migracije Slovena na istocni i zapadni Balkan,o I2a DIN u Rusiji,Bjelorusiji,Ukrajini,Poljskoj,Ceskoj da ne pricamo vise.
Jel tebi jasno da u jednoj Rumuniji nema regije da nema slovenskih toponima,npr. Belareka, nekoliko Bistrica, Brzava, Glavačok, Jalovnica, Krasna, Putna, Trnava, Černa. Evo i naziva gradova u Rumuniji: Bistrica, Zlatna, Lipova, Slatina, Trgovište, Černavoda, zatim sela Bistra, Verbica, Vukova, Dragenešt, Livada, Radna, Toplica. itd itd.RUMUNI, inače, priznaju tačno 8.259 slovenskih reči u svom jeziku.
Znas li Ti koliko je trajala slovenska opsada Soluna 610 god. i da je tamo i danas najveca koncentracija I2a DIN u tom dijelu Grcke.
Evo ti slavenskih patriota iz Bosne SA LJILJANIMA NA GRBU
http://slavicbosnia.weebly.com/prvi-dio.html
Da vidimo sta oni kazu
Dolazak Slavena
Priču o bosanskom srednjevjekovlju zasluženo otvaramo temom o slavenskom doseljenju na balkansko područje jer Bosna svoju državnost duguje upravo ovoj grupaciji. Ako postoji nešto što nije sporno pri govoru o ranoj historiji Bosne onda je to činjenica da se bosanska državna struktura javlja nakon dolaska Slavena i da stanovništvo srednjevjekovne Bosne pripada slavenskoj etničkoj zajednici.
Da bismo se u što većoj mjeri upoznali sa etničkim korijenjem grupacije koja je izgradila bosansku državu moraćemo krenuti od samih početaka i ispitati osnovne činjenice o Slavenima uopće kako bi mogli razumjeti i pratiti procese koji su vodili do stvaranja Bosne ali i ostalih srodnih zemalja.. Praktički, u sferu našeg zanimanja ulaze informacije o slavenskoj prapostojbini, razlozima slavenskog doseljenja na bosansko područje te uslovima koji su bili prisutni pri uspostavljanju bosanske državne strukture.
Pitanje slavenske prapostojbine je jedno od najzastupljenijih u djelovanju slavenskih naučnika već stoljećima ali je i dalje bez čvrstog i općeprihvaćenog odgovora. Međutim, većina stručnjaka je saglasna po pitanju teritorije koju su Slaveni zauzimali neposredno prije velike seobe naroda. Naime, radi se o prostoru između Dnjepra na istoku i Odre na zapadu.
Velika seoba naroda se odigrala od 300. do 700. godine poslije Krista i uglavnom je uzrokovana provalom turko-mongolskih plemena poput Huna i Avara iz Azije u srce Evrope što ima za posljedicu pomjeranje germanskih i slavenskih plemena na zapad i jugozapad. Godine 476. germanski Goti su srušili zapadni ogranak Rimskog carstva i zaprijetili su sigurnosti istočnog dijela a nakon pola vijeka na sjevernim granicama Bizantije javlja se ogromna masa Slavena koja brzim upadima anulira bizantske defanzivne linije. Bizantski autori već sredinom 6. stoljeća znaju za Slavene na donjem Dunavu, iza Karpata i u okolini Crnog mora.
U isto vrijeme, Slaveni u Dalmaciji ratuju na strani Germana protiv romejskih trupa te se neki tu i naseljavaju. Na području današnje Bosne i Hercegovine postoje dva arheološka nalazišta koja potiču od prvih slavenskih naseobina iz 6. vijeka, to su Mušići kod Višegrada i Dvorovi kod Bijeljine. Međutim, glavnina budućih balkanskih Slavena i dalje se nalazi sa “barbarske” strane Dunava gdje se uskoro javlja nova supersila – Avarski kaganat čiji kagan Bajan do 580. godine uspijeva da se ustoliči kao neprikosnoveni vladar Panonije. Među njegove podanike spadali su i brojni Slaveni koji su u svim napadima na bizantske položaje koračali prvi i koji su, što je veoma važno, predstavljali glavne kolonizatore osvojenih područja. Odnos između Avara i Bizantije je bio promjenjiv ali se tu uglavnom radilo o stalnom ratovanju jer ni jedna ni druga strana nije poštovala česte mirovne ugovore. Prva velika pobjeda Avara i Slavena bila je zauzimanje Sirmiuma ( današnja Sremska Mitrovica) 582. godine nakon čega slijedi ogroman talas slavenskog naseljavanja Balkana i avaro-slavenskog prodiranja duboko u bizantski teritorij jer pad određenih gradova je značio i pad cijelih regiona. Godine 597. avaro-slavenski rušilački val zahvata provinciju Dalmaciju gdje je, prema izvorima, srušeno 40 utvrda/gradova. Već u toj fazi pojam Dalmacija označava samo priobalni pojas, gradove i otočje što je i logično jer o bizantskoj provinciji možemo govoriti samo na onom prostoru koji je stvarno pod bizantskom vlašću. U narednim godinama uspjeh Avara se povećava jer 614. godine glavni grad Dalmacije - Salona pada pred slavenskom vojskom što, praktički, cijeli teritorij od mora do Panonije čupa iz bizantskih ruku. Ništa više nije stajalo Slavenima na putu da penetriraju duboko u bizantsko područje a ni Avarima da uspostave jaku kontrolu i učvrste svoju vlast.
Godine 626. Avari lansiraju veliki napad na prijestolnicu Bizanta – Konstantinopolj u kojem , pored Slavena, učestvuju i Perzijanci ali se koalicija neočekivano suočava sa neuspjehom što primorava Avare da se povuku nazad u Panoniju. Zbog nepovoljne političke klime i pobune dijela Slavena na području današnje Češke i Slovačke, Avari svoju vlast ograničavaju na nepotpun panonski prostor i na dio planinskog vijenca koji graniči sa Panonijom. Dio tog područja bio je i teritorij buduće slavenske zemljice Bosne ali i nekih njenih sastavnih dijelova. poput Usore, Soli, Donjih Kraja itd. Na taj način se uspostavlja neka vrsta vojne krajine između Avara i Bizanta koja na istoku ide rijekom Drinom ( koja je u dva navrata predstavljala bizantsku granicu; jednom prilikom prema zapadnom dijelu Rimske imperije a drugom prema Gotskom kraljevstvu) a na jugu siječe gornji tok rijeke Neretve te se nastavlja duž bizantskih posjeda na Jadranu. To je najčešći opseg avarske vlasti južno od Save iako se teritorija povremeno smanjivala i povećavala do konačnog pada Avarskog kaganata početkom 9. vijeka.
Idemo dalje
Pohodi Slovena na vizantijske imperiju 493-623 godine
Slovenska plemena koja su naseljavala opširnu teritoriju Središnje i Istočne Europe , predstavljala su za Istočnu Rimsku imperiju ratoborne susjede . U bizantskim izvorima iz VI i VII stoljeća spominju se savezi slovenskih plemena poput Anti i Sklavini . Upravo su oni bili među prvim Slavenima koji su se u svojim vojnim pohodima obrušili na granice Bizanta .
Prvi spomen upada Slavena u bizantske posjede pada u 493. ili 495. godinu . Tada su prešli Istr ( Dunav ) i opustošili Trakiju . Slaveni su 517. godine u svom pohodu na jug otišli znatno dalje i prodrli u Makedoniju , Epir i Tesaliju . Poznato je da se njihova vojska pojavljivala u Termopilskom klancu .
Na vizantijske imperiju su se 527. godine obrušila antska plemena . Tada je bizantskim armijama jedva uspjelo da odbiju njihovu najezdu . U doba imperatora Justinijana je za zaštitu sjevernih granica države izgrađeno 80 utvrđenja na Istru . Međutim , te su se mjere pokazale jalove , što su potvrdili kasniji pohodi Slovena na Bizant .
Slovenska vojska je prvi put stigla pred Konstantinopolj 540. godine . Napadači nisu uspjeli zauzeti grad , ali su spalili sva njegova predgrađa i opustošili okolinu . U imperiju je 548. godine prodrla vojska Sklavina , uspješno se prebacivši preko Istra , i prošla čitav Ilirik do Dirahije .
Bizantski kroničari tog doba ostavili su podrobne opise slovenskih ratnika i njihove taktike vođenja borbenih dejstava . Rečeno je da su bili naoružani većinom kopljima , lukovima i strijelama , a od zaštitnog naoružanja imali su samo štitove . Trudili su se da na neprijatelje napadaju iznenada , vješto postavljajući zasjede u šumama i planinskim predjelima .
Do velikog pohoda Slovena na vizantijske imperiju dolazi 550-551 . godine . Tada su odredi slovenskih ratnika zauzeli čitav niz gradova u Makedoniji , dejstvovali u Trakiji i na juriš zauzeli primorski grad - tvrđavu Toper .
Upadi slovenskih plemena u balkanski dio Vizantijske imperije naročito su učestali krajem VI stoljeća . Ogromna slovenska vojska , po procjeni suvremenika do 100 tisuća ljudi , 577. godine je prešla preko Istra i razorila Trakiju , Makedoniju i Tesaliju .
Iz bizantskih izvora je poznato da su velike snage Slovena upadale u imperiju i 581,585 i 586-587 . godine . Više puta su , na primjer , opsjedali tako veliki primorski grad kao što je Solun . Slaveni su 589. godine tijekom svog upada na Balkan stigli čak do Peloponeza .
Međutim , Bizantska imperija se nije samo branila od susjeda - Slovena , već i sama napadala njihove zemlje . Carska armija pod zapovjedništvom vojskovođe Mavrikij Priska je oko 590. godine forsirala Istr kraj grada Dristra ( Dorostola ) i opustošila posjede slovenskih kneževa Ardagasta i Musokija . Vizantinci su na lijevoj obali dugo ratovali i tek se s dolaskom zime prebacili preko Istra natrag .
Vizantijska armija je 597. godine ponovila svoj upad u slovenske zemlje na suprotnoj obali Istra . Ovaj put pohod nije bio neočekivan , a Sloveni su se branili odvažno i vješto . Prethodnica Bizantinaca od tisuću ratnika , koja je prva dospjela na lijevu obalu Istra , bila je pobijena . Međutim , Sloveni su glavnu bitku izgubili , a njihov vođa Piragast je na bojnom polju poginuo . Ali , napredovanje u dubinu slovenskih zemalja bilo je skopčano s velikim gubicima , i Vizantinci pomisliše da će biti bolje da pohod prekinu .
Iste godine kada je carska armija ratovala u slovenskim zemljama iza Istra , njihov se protivnik neočekivano pojavio pred Solunom i opsjeo grad . Poznato je da su tijekom šestodnevne opsade Sloveni primjenjivali ovnove i velike praćke za izbacivanje kamenja ( katapulte ) . Nisu uspjeli zauzeti grad i bili prinuđeni da se povuku .
Savezna vojska Avara i Slovena je 600. godine stigla pred Konstantinopolj . Ali , izbila je epidemija kuge što ih je primoralo da potpišu mir s Bizantom . Time se zajednički pohod završio . Istočni Slaveni su postali naročito opasni za vizantijske imperiju kada je kod njih počelo da se razvija moreplovstvo . Na svojim lakim čunovima - jednodrvima uspješno su plovili Pontom Euksinskim ( Crnim morem ) , Propontide ( Mramorno more ) , Egejskim , Jonskim i Unutarnjim ( Sredozemnim ) morem . Tamo su slovenske flotile čunovima napadale primorske gradove i otimale trgovačke brodove Bizantinaca , i ne samo njih .
Sloveni su Solun opet opsjeli 610. godine . Pješačko je prišla s kopna , a flota čunovima blokirala zaljev Kelar . Nakon bezuspješne trodnevne opsade Sloveni su se povukli od grada .
Slovenske flotile čunovima su ne jednom dejstvovale na prostoru Sredozemnog mora . Tako su Sloveni 623. godine izvršili pomorski pohod na otok Kipar i tamo uzeli bogat plijen , a 642. godine su napali obalu Južne Italije i najvjerojatnije niz otoka grčkog Arhipelag .
Idemo dalje......
Igor Rozanski-molekularni biolog-saradnik Kena Nordverdta i profesora sa Harvarda ,Kljosova
Sa Balkanskim I2, kojega oko 96 posto čini "Dinarska" grana I2a1b , raspored je veoma interesantan. Ako tu granu prikažemo u kratkom (17 i manje markera) formatu iz uzoraka s terena, onda bi njen uzrast iznosio 3.300 ili više godina. Čim uzmete dugačke haplotipove iz komercijalnih baza podataka (37 i više), predak nikako ne želi biti stariji od 2.200 godina. Pri tome je to javno jedna ista grana, bazni haplotip i geografija odgovaraju 1/1. A uniformnost u I2a1b je skoro šablonska - kako je počela rasti, tako i nastavlja do današnjeg dana bez prekida. Odakle takve razlike?
Odlučio sam provjeriti, i ubacio sam u kalkulator za YFiler odgovarajuće dijelove referentnog uzorka od 134 haplotipa sa 67 - i 43-markera iz ove grane, što se koristi za kalibraciju brzine mutacija. Njezina starost u 67-markernom formatu je 2025 + / -210 godina, parametar konvergencije - 1,00. Pri proračunu sa 17 markera dobiva se ne manje homogena grana, ali starost je 2900 + / -320 godina. Precjenjivanje uzrasta iznosi skoro 1,5 puta, kao što je već spomenuto. Ponavljm, proračun je rađen na istom skupu haplotipova i sa referentnom konvergencijom. Jedinstveno objašnjenje - je da je u ovoj grani slučaj htio da su markeri koji obrazuju granu upravo markeri iz kratkog tipa. Prije svega, DYS19, koji na granama ovakvog uzrasta obično daje manji broj mutacija. Na dugom haplotip se to kompenzira sa manjim brojem mutacija u drugim umjereno brzim markerima, dok na kratkim kompenzacija nije dovoljna.
Da biste izbjegli precjenjivanje, u principu, može se umjetno podijeliti cijelu granu na alele u DYS19, izračunati starost za svaku od ovih "podgrana", a zatim starost njihovog zajedničkog pretka. U stvari, tako je svojeremeno radio K. Nordtvedt da bi riješio paradoks, ali to je suviše umjetno. Jednostavnije je uzeti bolje točnu kalibraciju 67-markernog uzorka (ako postoji), i ne gubiti vrijeme i energiju s "bikini-formatima".
Vraćajući se na Balkanskom I2a1b, ponavljam još jednom, da do danas ne postoji dokaz da su nositelji haplogroup I2 živjeli na Balkanu PRIJE 2000 GODINA ILI RANIJE. Predstavnici kompaktne grane I2a1b su očigledno došli sa sjevero-istoka (Karpati Polesje?) , dok je broj nositelja pojedinačnih i2b, I2a1a i reliktnih I2a * premalen da bi donosili bilo kakve zaključke."
Kenneth Nortverdt i jedan od njegovih naucnih radova
http://www.jogg.info/42/files/nordtvedt.pdf
Profesor sa Harvarda Kljosov
"Zatrebalo je preko 2.000 godina, od pre 4.500 pa do pre 2.300 godina da bi haplogrupa I2a u dunavskom regionu krenula da raste i počne da naseljava Istočnu Evropu. DNK-genealoški proračuni pokazuju da svi I2a u čitavoj Istočnoj Evropi – ot Grčke na jugu pa do Pribaltika na severu, imaju istog zajedničkog pretka koji je živeo pre 2.300 godina, krajem prošle ere, po svoj prilici na Dunavu. Prema tome, Sloveni haplogrupe I2a tek početkom naše ere počinju da se šire po Istočnoj Evropi, što su i arheolozi zapazili. Najveći broj predstavnika roda I2a naselio se na Balkanu, i možemo da ih shvatimo – zemlja je tamo blagodatna. Taj rod nazvan je “dinarskim” samo zato što ih tamo ima najviše u čitavoj Evropi. Ali dalje na zapad “Dinarci” nisu išli da se naseljavaju, izgleda da ih je glas krvi podsetio – “tamo se ne sme”. Možda je bilo i drugih razloga, nama nepoznatih."