Klinika za psihijatriju - KCUS

[dystopia]

Da li neko ima saznanja o tome kako izgleda hospitalizacija na klinici za psihijatriju?

Još konkretnije me interesuje, da li neko zna kako funkcioniše "parcijalna" hospitalizacija, odnosno dnevna bolnica?

Naime, meni psihijatar već treći kontrolni pregled zbog suicidalnih misli (pored moje osnovne dijagnoze) preporučuje hospitalizaciju, ali koliko god smiješno zvučalo, nemam kome ostaviti mačku na čuvanje. Zanima me, da li bi, uz dnevnu bolnicu, bila u stanju obezbjedit osnovne potrebe mačku?

[ExNihilo]

Možeš ostaviti meni mačku, ako želiš.

[dystopia]

Morao bi doći kod mene jer je maci veliki stres da mjenja prostor.

[Blitz1]

Pa jel sad tema o psihijatriji ili mački?

[vjeshalica]

Da li neko ima saznanja o tome kako izgleda hospitalizacija na klinici za psihijatriju?

Još konkretnije me interesuje, da li neko zna kako funkcioniše "parcijalna" hospitalizacija, odnosno dnevna bolnica?

Naime, meni psihijatar već treći kontrolni pregled zbog suicidalnih misli (pored moje osnovne dijagnoze) preporučuje hospitalizaciju, ali koliko god smiješno zvučalo, nemam kome ostaviti mačku na čuvanje. Zanima me, da li bi, uz dnevnu bolnicu, bila u stanju obezbjedit osnovne potrebe mačku?

Koliko mi je poznato,neki su ljudi gore isli radi papira pred penziju, mozda te buni naziv dnevna, ne ostaje se gore cijeli dan, tako da ti nece biti problem ostaviti macku u kuci.Sretno.

[dystopia]

Da li neko ima saznanja o tome kako izgleda hospitalizacija na klinici za psihijatriju?

Još konkretnije me interesuje, da li neko zna kako funkcioniše "parcijalna" hospitalizacija, odnosno dnevna bolnica?

Naime, meni psihijatar već treći kontrolni pregled zbog suicidalnih misli (pored moje osnovne dijagnoze) preporučuje hospitalizaciju, ali koliko god smiješno zvučalo, nemam kome ostaviti mačku na čuvanje. Zanima me, da li bi, uz dnevnu bolnicu, bila u stanju obezbjedit osnovne potrebe mačku?

Koliko mi je poznato,neki su ljudi gore isli radi papira pred penziju, mozda te buni naziv dnevna, ne ostaje se gore cijeli dan, tako da ti nece biti problem ostaviti macku u kuci.Sretno.

Hvala ti na info.
Da, ja sam mislila da je to cjeli dan.

Nisam imala prilike da malo bolje ispitam psihijatra i tome jer sam primljena hitno, ugurana izmedju ostalih pacijenata, a do iduće kontrole imam 10 PREDUGIH dana.

[vjeshalica]

Koliko se sjecam nekako je od 8 do 15h ili 14h, kao imaju neke grupe radionice od nekoliko ljudi koji gore nesto raduckaju, bar je tako bilo prije 10tak godina, i znam da je to bila "dnevna bolnica", vikendom se ne ide...sad stvarno jedan dan kako detaljno traje nisam bila upitna.

[dystopia]

Hvala u svakom slučaju. Valjda će ih se još javiti sa iskustvima. Nadam se.

[Sanjarko]

Imaju radionice. Neznam koliko se minimalno moze ostati na psihijatriji. Ja sto sam najmanje bio je 15 dana. Najvise 40. Hospitalizacije bile zbog relapsa ili pogorsanja od lijekova koje su mi uvaljivali zamjenom/promjenom terapije. Neznam sta bude ako se dogovoris s psihijatrom. Kako sam primjetio moze se bit krace, 3/4-7 dana.

Nazalost ja sam 2 puta bio prosle godine hospitaliziran. Radi Korona sr*nja tokom lokdavna 15 dana i u decembru jer mi je rahmetli stari imao mozdani predamnom, mislim 25 dana da sam bio mozda i malo vise.

Ovo je na psihijatrijskom odjelu KB Ze.

[xenxen]

Da li neko ima saznanja o tome kako izgleda hospitalizacija na klinici za psihijatriju?

Još konkretnije me interesuje, da li neko zna kako funkcioniše "parcijalna" hospitalizacija, odnosno dnevna bolnica?

Naime, meni psihijatar već treći kontrolni pregled zbog suicidalnih misli (pored moje osnovne dijagnoze) preporučuje hospitalizaciju, ali koliko god smiješno zvučalo, nemam kome ostaviti mačku na čuvanje. Zanima me, da li bi, uz dnevnu bolnicu, bila u stanju obezbjedit osnovne potrebe mačku?

Evo moje iskustvo prije korone.

Hospitalizacija može biti dobrovoljna i prisilna. Ako ste prvi put gore, onda idete na odjel 'intenzivne njege' nekoliko dana na posmatranje od strane osoblja. Sve je pokriveno kamerama osim toaleta. Uglavnom niko vas ništa ne pita, samo vas 'kljukaju' tabletama da bi vam našli odgovarajuću terapiju. To traje do 7 dana i uglavnom ste u bunilu, dosta spavate, a kako nema telefona, sata, stakla na prozorima su zamagljena i otprilike po obrocima znate koji je dio dana. 99% ljudi puši, uključujući i osoblje i sve smrdi na duhan.

Vizita vas samo pita znate li kad ste došli jer vas dovedu u takvo stanje da je i to uspjeh ako znate odgovoriti. Na ovom odjelu su i muškarci i žene zajedno svih starosnih dobi, a ima i maloljetnih. Dijagnoze su razne, i velika većina su tu zbog ozbiljnih razloga kao što su pokušaj samoubistva, psihoze i slično i tada nisam primijetio da je bio neki 'lakši' slučaj. Bilo je i pacijenata vezanih za krevete.

Svi na ovom odjelu maštaju da pređu na drugo odjeljenje (žene na drugi sprat, a muškarci na treći). Oni koji ne dolaze prvi put u bolnicu, često idu odmah na ovo drugo odjeljenje.

Nakon što su vam "pogodili" terapiju, prelazite i vi na novo odjeljenje gdje neki dobiju telefon ili upaljač (ne svi). Možete se i istuširati, a pušači imaju odvojenu prostoriju za pušenje i svi su već u boljem psihičkom stanju nego na prvom odjelu jer sada imaju konkretnu terapiju i ne spavaju 20 sati dnevno.

Kroz boravak u bolnici odrade sve moguće nalaze, od krvi do EKG, EG, do razgovora sa psihologom (koji je više formalnost i koji predstavlja jedini razgovor s pacijentom). Nakon svega ovoga, možete ići na tzv 'okupacionu terapiju' u dva termina, oko 11 sati i predveče (slikanje, stoni tenis, bicikl isl). Na ovim terapijama su ponovo muškarci i žene zajedno, sa ova dva odjeljenje.

Ja sam bio 3 sedmice ukupno, i za to vrijeme nisam vidio nikog da je kraće bio osim jednog narkomana niti da je bio na 'parcijalnoj' hospitalizaciji. Bilo je pacijenata koji su bili tu i po 2 mjeseca, a bilo je slučajeva za koje se nije znalo ni kad su došli ni kad će otići niti im je ko dolazio.

Iskreno prvi put čujem o 'parcijalnoj hospitalizaciji'. Najbolje da provjerite sa svojim psihijatrom i što je moguće više informacija da ne biste 'zaglavili' gore mjesec dana bespotrebno jer njihovo liječenje se svodi samo na isprobavanje teških lijekova, a to vam može riješiti i vaš psihijatar. Već sam rekao da nikakvog razgovora gore nema, a što se tiče 'okupacionih terapija', ljepše je prošetati ili otići u teretanu, ali to je samo moje mišljenje na osnovu mog iskustva.

P.S. Da ne bude da sve hejtam, ima i pozitivnih stvari, meni je boravak gore ipak pomogao da prevaziđem psihozu i vratim se normalnom životu ali stojim iza toga da pristup liječenju može biti puno bolji.

[dystopia]

Da li neko ima saznanja o tome kako izgleda hospitalizacija na klinici za psihijatriju?

Još konkretnije me interesuje, da li neko zna kako funkcioniše "parcijalna" hospitalizacija, odnosno dnevna bolnica?

Naime, meni psihijatar već treći kontrolni pregled zbog suicidalnih misli (pored moje osnovne dijagnoze) preporučuje hospitalizaciju, ali koliko god smiješno zvučalo, nemam kome ostaviti mačku na čuvanje. Zanima me, da li bi, uz dnevnu bolnicu, bila u stanju obezbjedit osnovne potrebe mačku?

Evo moje iskustvo prije korone.

Hospitalizacija može biti dobrovoljna i prisilna. Ako ste prvi put gore, onda idete na odjel 'intenzivne njege' nekoliko dana na posmatranje od strane osoblja. Sve je pokriveno kamerama osim toaleta. Uglavnom niko vas ništa ne pita, samo vas 'kljukaju' tabletama da bi vam našli odgovarajuću terapiju. To traje do 7 dana i uglavnom ste u bunilu, dosta spavate, a kako nema telefona, sata, stakla na prozorima su zamagljena i otprilike po obrocima znate koji je dio dana. 99% ljudi puši, uključujući i osoblje i sve smrdi na duhan.

Vizita vas samo pita znate li kad ste došli jer vas dovedu u takvo stanje da je i to uspjeh ako znate odgovoriti. Na ovom odjelu su i muškarci i žene zajedno svih starosnih dobi, a ima i maloljetnih. Dijagnoze su razne, i velika većina su tu zbog ozbiljnih razloga kao što su pokušaj samoubistva, psihoze i slično i tada nisam primijetio da je bio neki 'lakši' slučaj. Bilo je i pacijenata vezanih za krevete.

Svi na ovom odjelu maštaju da pređu na drugo odjeljenje (žene na drugi sprat, a muškarci na treći). Oni koji ne dolaze prvi put u bolnicu, često idu odmah na ovo drugo odjeljenje.

Nakon što su vam "pogodili" terapiju, prelazite i vi na novo odjeljenje gdje neki dobiju telefon ili upaljač (ne svi). Možete se i istuširati, a pušači imaju odvojenu prostoriju za pušenje i svi su već u boljem psihičkom stanju nego na prvom odjelu jer sada imaju konkretnu terapiju i ne spavaju 20 sati dnevno.

Kroz boravak u bolnici odrade sve moguće nalaze, od krvi do EKG, EG, do razgovora sa psihologom (koji je više formalnost i koji predstavlja jedini razgovor s pacijentom). Nakon svega ovoga, možete ići na tzv 'okupacionu terapiju' u dva termina, oko 11 sati i predveče (slikanje, stoni tenis, bicikl isl). Na ovim terapijama su ponovo muškarci i žene zajedno, sa ova dva odjeljenje.

Ja sam bio 3 sedmice ukupno, i za to vrijeme nisam vidio nikog da je kraće bio osim jednog narkomana niti da je bio na 'parcijalnoj' hospitalizaciji. Bilo je pacijenata koji su bili tu i po 2 mjeseca, a bilo je slučajeva za koje se nije znalo ni kad su došli ni kad će otići niti im je ko dolazio.

Iskreno prvi put čujem o 'parcijalnoj hospitalizaciji'. Najbolje da provjerite sa svojim psihijatrom i što je moguće više informacija da ne biste 'zaglavili' gore mjesec dana bespotrebno jer njihovo liječenje se svodi samo na isprobavanje teških lijekova, a to vam može riješiti i vaš psihijatar. Već sam rekao da nikakvog razgovora gore nema, a što se tiče 'okupacionih terapija', ljepše je prošetati ili otići u teretanu, ali to je samo moje mišljenje na osnovu mog iskustva. LP

Mnogo hvala na opsirom postu.
Uskoro idem kod psihijatra na kontrolu pa cu ga ispitati.

[Truba]

Kako izgledaju te misli
Prisilne misli o samoubojstvu?

[SaraFina]

Misli vjerovatno na opsesivne misli o samoubojstvu kao prisilne. Odnosno misli koje se javljaju mimo njene volje. Ne moze ih izbaciti, iskontrolirati Ili eliminirati.
Zato psihijatar predlaze hospitalizaciju.

[Truba]

Pola nas je bolesno
Nismo ji svjesni

[dystopia]

Ja baš nigdje nisam rekla da su misli o samoubistvu "prisilne", niti je iko drugi to rekao.

[SaraFina]

Ja baš nigdje nisam rekla da su misli o samoubistvu "prisilne", niti je iko drugi to rekao.

Oprosti, ja sam se nadovezala na pitanje. A radili se ustvari u postu kolege forumaša o dobrovoljnoj i prisilnoj hospitalizaciji. Moja greska. I Labudanova.

[Truba]

Ja sam samo pitao kakve su to misli

Mislio sam da su to prisilne misli

[dystopia]

Ja baš nigdje nisam rekla da su misli o samoubistvu "prisilne", niti je iko drugi to rekao.

Oprosti, ja sam se nadovezala na pitanje. A radili se ustvari u postu kolege forumaša o dobrovoljnoj i prisilnoj hospitalizaciji. Moja greska. I Labudanova.

Sve

Ja sam samo pitao kakve su to misli

Mislio sam da su to prisilne misli

TO ti je inače najbolja ideja pitati nekoga sa samoubilačkim mislima, da ti malo priča o tim mislima.

[xenxen]

Ne razumijem ovo isprobavanje terapije
Zar nije da terapija djeluje nakon mininalno 2 tjedna?
Kako oni u dva tjedna onda uspiju otkriti terapiju?

Imam susjedu s opsesivno kompulzivnim poremecajem i to neki od tezih oblika, ona ima prisilne misli.

I onda mi tako prica o svojoj bolesti pa mi je bas pricala i kako ide taj proces promjene terapije
Pa ona kaze da tek nakon mjesec dana uzimanja lijeka moze vidjeti pase li joj

Mislim da je to individualno, ali ovdje je poenta u tome da većina ljudi u bolnicu kad dođu, dođu kad su već izgubili dodir sa stvarnošću, jer nisu primijetili simptome ili su ih ignorisali pa su napravili neki veći problem i okolina je reagovala i uputila ih na liječenje. Mislim da je cilj ljekara prvo da ih vrate u stvarnost. Neko se brzo povrati kroz dva dana (povuku se neki glavni simptomi), a sjećam da je bilo i slučajeva koji nisu dolazili sebi i kroz cijeli moj boravak tamo, tj bar tri sedmice. Ali većina se 'dozove' koliko toliko u prvoj sedmici primjenom različitih lijekova.

Neke lijekove organizam jednostavno ne može da prihvati, npr ja sam od nekih samo povraćao pa su mijenjali, to je samo jedan primjer. Ne znači da mi je to bila finalna terapija, ali je dovoljna da se sastavim sa životom, da znam gdje se nalazim i da mogu preći na sljedeće odjeljenje. Poslije se te terapije koriguju ako ima potrebe i sigurno da treba više vremena da se organizam navikne na bilo koju terapiju da bi ste mogli normalno funkcionisati u svakodnevnom životu. Ja sam u početku pio konjske doze i trebalo mi je puuuno više od mjesec dana da se skroz naviknem, i više od godinu dana ali svaki put kad bih se požalio, doktori su me uvjeravali da je to normalno i da ja zapravo super reagujem na tu terapiju i da su moji antipsihotici najbolji za mene. Danas kad su mi smanjili dozu jedno 8 puta, mogu reći da mi paše

Nadam se da je sad malo jasnije.

[Sanjarko]

Da li neko ima saznanja o tome kako izgleda hospitalizacija na klinici za psihijatriju?

Još konkretnije me interesuje, da li neko zna kako funkcioniše "parcijalna" hospitalizacija, odnosno dnevna bolnica?

Naime, meni psihijatar već treći kontrolni pregled zbog suicidalnih misli (pored moje osnovne dijagnoze) preporučuje hospitalizaciju, ali koliko god smiješno zvučalo, nemam kome ostaviti mačku na čuvanje. Zanima me, da li bi, uz dnevnu bolnicu, bila u stanju obezbjedit osnovne potrebe mačku?

Evo moje iskustvo prije korone.

Hospitalizacija može biti dobrovoljna i prisilna. Ako ste prvi put gore, onda idete na odjel 'intenzivne njege' nekoliko dana na posmatranje od strane osoblja. Sve je pokriveno kamerama osim toaleta. Uglavnom niko vas ništa ne pita, samo vas 'kljukaju' tabletama da bi vam našli odgovarajuću terapiju. To traje do 7 dana i uglavnom ste u bunilu, dosta spavate, a kako nema telefona, sata, stakla na prozorima su zamagljena i otprilike po obrocima znate koji je dio dana. 99% ljudi puši, uključujući i osoblje i sve smrdi na duhan.

Vizita vas samo pita znate li kad ste došli jer vas dovedu u takvo stanje da je i to uspjeh ako znate odgovoriti. Na ovom odjelu su i muškarci i žene zajedno svih starosnih dobi, a ima i maloljetnih. Dijagnoze su razne, i velika većina su tu zbog ozbiljnih razloga kao što su pokušaj samoubistva, psihoze i slično i tada nisam primijetio da je bio neki 'lakši' slučaj. Bilo je i pacijenata vezanih za krevete.

Svi na ovom odjelu maštaju da pređu na drugo odjeljenje (žene na drugi sprat, a muškarci na treći). Oni koji ne dolaze prvi put u bolnicu, često idu odmah na ovo drugo odjeljenje.

Nakon što su vam "pogodili" terapiju, prelazite i vi na novo odjeljenje gdje neki dobiju telefon ili upaljač (ne svi). Možete se i istuširati, a pušači imaju odvojenu prostoriju za pušenje i svi su već u boljem psihičkom stanju nego na prvom odjelu jer sada imaju konkretnu terapiju i ne spavaju 20 sati dnevno.

Kroz boravak u bolnici odrade sve moguće nalaze, od krvi do EKG, EG, do razgovora sa psihologom (koji je više formalnost i koji predstavlja jedini razgovor s pacijentom). Nakon svega ovoga, možete ići na tzv 'okupacionu terapiju' u dva termina, oko 11 sati i predveče (slikanje, stoni tenis, bicikl isl). Na ovim terapijama su ponovo muškarci i žene zajedno, sa ova dva odjeljenje.

Ja sam bio 3 sedmice ukupno, i za to vrijeme nisam vidio nikog da je kraće bio osim jednog narkomana niti da je bio na 'parcijalnoj' hospitalizaciji. Bilo je pacijenata koji su bili tu i po 2 mjeseca, a bilo je slučajeva za koje se nije znalo ni kad su došli ni kad će otići niti im je ko dolazio.

Iskreno prvi put čujem o 'parcijalnoj hospitalizaciji'. Najbolje da provjerite sa svojim psihijatrom i što je moguće više informacija da ne biste 'zaglavili' gore mjesec dana bespotrebno jer njihovo liječenje se svodi samo na isprobavanje teških lijekova, a to vam može riješiti i vaš psihijatar. Već sam rekao da nikakvog razgovora gore nema, a što se tiče 'okupacionih terapija', ljepše je prošetati ili otići u teretanu, ali to je samo moje mišljenje na osnovu mog iskustva.

P.S. Da ne bude da sve hejtam, ima i pozitivnih stvari, meni je boravak gore ipak pomogao da prevaziđem psihozu i vratim se normalnom životu ali stojim iza toga da pristup liječenju može biti puno bolji.

Istina, samo ovo je Sa, a ja sam pisao za Ze, i to vise o otvorenom odjelu, ovo je napisano valjda za oba.

[R A V E N]

Otiđi u bolnicu i vidi kako je, mada sumnjam da ćeš imati dobra iskustva.

Ako mene pitaš, redovno uzimaj tablete, a ako ti ne pomažu, potraži druge tablete - prvo pitaj psihijatra onako radi reda. Nemoj da budeš pasivni objekat kojeg će kljukati tabletama i bombati dijagnozama!!! Još jedan savjet: imaj što manje kontakta sa psihijatrima i psiholozima i bilo čime što ima veze sa psihijatrijom/psihologijom!!!.

Ja uzimam sertralin četiri puta dnevno po 50 mg i situacija se prilično poboljšala, ali ne idem nikakvom doktoru niti skupljam stotine papirčina - nalaza. Tablete dobivam na moljakanje u apoteci.

[R A V E N]

Hospitalizacija može biti dobrovoljna i prisilna.

Ja sam bio prije 10 godina u bolnici i mene su odmah stavili u "zatvoreni" prostor bez da su imali valjanog razloga. Kao "da se ne može pobjeći" a može: bio je u spavaoni razlokani prozor i zid 120 cm i mogao si da odšetaš kad si htio.

[Sanjarko]

Hospitalizacija može biti dobrovoljna i prisilna.

Ja sam bio prije 10 godina u bolnici i mene su odmah stavili u "zatvoreni" prostor bez da su imali valjanog razloga. Kao "da se ne može pobjeći" a može: bio je u spavaoni razlokani prozor i zid 120 cm i mogao si da odšetaš kad si htio.

Nemoze se pobjec s zatvorenog odjela u Ze. Podrum, resetke, kamere, s otvorenog se moze otic, ali nadze policija brzo.

[-Chesterfield-]

...

[R A V E N]

Hoću da kažem: ne budite stupidni. Nedajte da vas ta hrpa smeća muze novčano, da vam troši vrijeme i energiju. Npr. jedna od "psihologica" koju sam sreo je završila, ako se ne varam, bosanski jezik i književnost.

U globalu psihijatrija i kod nas i u svijetu se svodi na šalter za "tabletičarenje" (izdavanje lijekova). Ovu istu priču sam čuo od desetina ljudi, što na domaćim, što na stranim forumima.