Konakoviceva reakcija objavljena na Facebook-u na kolumnu B. Dezulovica.
„Završih eto i ja u kolumni kolumniste i novinara Dežulovića. U kolumni u kojoj ovo na početku sigurno nije Kožin vic, nema šanse, mnogo su bolji Kožini vicevi. Stil kojim piše Dežulovic je odličan, kritika često na mjestu, vrhunski je novinar zaista. Ne krivim Borisa što i on u kolumni piše da smo svi isti koristeći nepostojeće argumente.
Piše kako slavimo zločine, zločince i zvuči kao oni koji to zovu "retorika devedesetih". Da znaš Borise da to nije retorika devedesetih, to je agresija na moju zemlju devedesetih. Tvoj pogled na agresiju na moju zemlju, tih devedesetih, iz Splita, dok si s rajom igrao picigin i šetao rivom i moj dok sam iznad svoje kuće sa komšijama upao u zemljane iskope koje zovemo rovovima i tranšejama, ne mogu biti isti.
Ti su rovovi bili tako blizu kule na Zlatištu da smo uveče mogli jasno čuti malo glasniji govor, kašalj ili neki drugi zvuk. Vrlo često govor ekavicom. Iza nas su bile Borise naše kuće, ja sam krov svoje vidio iz nekih rovova. Ispod oraha se vidio. U kući Borise moj otac, majka i sestra. U kućama do moje - moje komšije, rodbina. Bilo je starijih dosta, dosta male djece, omladine.
Ispod tranšeje na Zlatištu provalija ogromna, stijene. Ta linija nikad nije pala Borise, jer je taj pogled na krovove naših kuća bio jači od svakog straha pred napadima strašne sile granata, tenkova, topova, minobacača, mitraljeza i naravno, pješadije.
Pogled na krovove naših kuća pomiješan sa slikama koje smo gledali iz cijele BiH kako agresori tamo gdje uđu ostavljaju pustošs. Pale, ubijaju, siluju. Nije pala nikad Borise, a napadali su je bez prestanka. Uzeli su nam dio linije na Antenama, nekoliko rovova, vratili smo to za manje od 24 sata. Poginulo mi je tad Borise nekoliko komšija. Iza njih su ostala mala djece i supruge.
Napadali su je stalno Borise, da i moj Soukbunar zapale onako kako su palili sela po BiH, da u moju kuću i mahalu uđu, ubiju, siluju, opljačkaju. Mi smo se druže odbranili. Vidi, ODBRANILI smo se. Nikoga nismo napadali. Niko nam nije naređivao da idemo u tuđu zemlju i osvajamo tuđu teritoriju.
Pišeš kako smo pomogli presuđene zločince i aplaudirali onima koji su počinili zločine. Jesi l' ga to negdje mahn'o pa bez razmisljanja napisao ili si i ti dio ovog sistemskog napada na našu časnu odbranu, ne znam.
Meni se čini da si ovo prvo, da si negdje na nekom derneku pokupio par loših informacija od naše FGR koja ne simpatiše ovo što radimo pa si napisao neistinu koja nas zaista smeta i boli. Zločinci treba da odgovaraju, a presuđenim zločincima institucije ne pomažu.
Niko normalan ne može opravdati ubistvo civila, djeteta, starije osobe. Ni u ovoj samoodbrani našoj to niko ne može niti opravdava. Takvi smo mi Borise ljudi, smijemo to glasno reći. E sad da znaš šta mi stvarno radimo. Izdvojili smo novac, izdvojićemo ga još, da pomognemo časnim komandantima kojima se sudi. Nisu presuđeni, vi ih proglašavate krivim.
Komandantima koji su vodili našu odbranu i nikada nisu naredili niti planirali bilo kakav zločin, a za to su optuženi. Optužnice ih terete da su se udruživali u zločin, da su planirali zločine, da su ih naređivali. To Borise nije istina. Možda su ti ovi što su stražnjicama peglali klupe po parkovima Beča, Zagreba, Minhena, Frankfurta, dok smo se mi branili, pričali drugačije, vjeruj da to nije istina.
Pitaj Kožu kad te nazove kasno uveče da ti ispriča vic, šta su naređivali i kako su se ponašali čika Jovo Divjak, Dragan Vikič, Juka Pušina i ostali optuženi komandanti. Pozovi preživjele specijalce, pripadnike Armije i MUP-a, prave branitelje da ti kažu istinu. I ti kažeš da ih na cjedilu ostavimo?
Da se sami brane od nove agresije? Da ih ubiju plaćenim dokazima, a oni da prodaju imovinu i dokazuju ono što mi znamo? To se druže neće desiti. Vjeruj da bi danas i pola ove političke elite s naše strane bilo sretno da se upravo tako odigra ovaj film. To su ti ovi iz Minhena, Beča, Frankfurta, danas na funkcijama.
Da je bilo do njih, i devedesetih bi bilo onako kako su nam namijenili. Nije ni tad, a neće ni sad biti do njih.
I pozdravi Kožu.“
...znači Babićka je vascijeli dan prozivala poslanike tj. davala im riječ obraćajući im se sa uvaženi poslanik...ali svaki put 
...žena nije normalna 
.
