Nakon Kazahstana, era obojenih revolucija je završena
Ono što se dogodilo u Kazahstanu sve više liči na pokušaj državnog udara predvođen SAD-Tursko-Britansko-Izraelcima koji su dramatično osujetili njihovi evroazijski protivnici
Godina 2022. počela je sa zapaljenim Kazahstanom, ozbiljnim napadom na jedno od ključnih čvorišta evroazijske integracije. Tek počinjemo da shvatamo šta se i kako dogodilo. U ponedjeljak ujutro, čelnici Organizacije dogovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB) održali su vanrednu sjednicu na kojoj su razgovarali o Kazahstanu.
Kazahstanski predsjednik Kasym-Jomart Tokayev to je sažeto uokvirio. Neredi su bili “skriveni iza neplaniranih protesta”. Cilj je bio “osvojiti vlast” – pokušaj državnog udara. Akcije su "koordinirane iz jednog centra". I „strani militanti su bili uključeni u nerede“.
Ruski predsjednik Vladimir Putin otišao je dalje: tokom nereda, "korišćene su tehnologije Majdana", što se odnosi na ukrajinski trg na kojem su protesti 2013. srušili vladu koja nije prijateljska NATO-u.
Braneći brzu intervenciju mirovnih snaga ODKB-a u Kazahstanu, Putin je rekao da je "neophodno reagovati bez odlaganja". ODKB će biti na terenu „koliko god bude potrebno“, ali nakon što misija bude obavljena, „naravno, ceo kontingent će biti povučen iz zemlje“. Očekuje se da će snage izaći kasnije ove sedmice.
Ali evo ključnog ključa: „Zemlje ODKB-a pokazale su da neće dozvoliti da se haos i 'obojene revolucije' sprovode unutar njihovih granica.
Putin je bio u sinhronizaciji sa državnim sekretarom Kazahstana Erlanom Karinom, koji je prvi, u evidenciji, primenio ispravnu terminologiju na događaje u svojoj zemlji: Ono što se dogodilo bio je „hibridni teroristički napad“, kako unutrašnjih tako i spoljnih snaga, sa ciljem da se rušenje vlade.
Zamršena hibridna mreža
Gotovo niko ne zna za to. Ali prošlog decembra, još jedan državni udar diskretno je osujećen u glavnom gradu Kirgizije, Biškeku. Kirgiski obavještajni izvori pripisuju inžinjering naletu nevladinih organizacija povezanih sa Britanijom i Turskom. To predstavlja apsolutno ključni aspekt Velike slike: obaveštajci povezani sa NATO-om i njihova sredstva su možda pripremali istovremenu ofanzivu revolucije u boji širom Centralne Azije.
Na mojim putovanjima po Centralnoj Aziji krajem 2019., prije Covida, bilo je jasno vidjeti kako su zapadne nevladine organizacije – frontovi hibridnog rata – ostale izuzetno moćne i u Kirgistanu i u Kazahstanu.
Ipak, oni su samo jedan neksus u zapadnoj magli Hibridnog rata koja je raspoređena širom Centralne Azije, i Zapadne Azije. Ovdje vidimo kako CIA i američka duboka država ukrštaju MI6 i različite dijelove turskih obavještajaca.
Kada je predsjednik Tokayev u šifri govorio o "jedinstvenom centru", mislio je na dosadašnju "tajnu" američko-tursko-izraelsku vojno-obavještajnu sobu sa sjedištem u južnom poslovnom centru Almatyja, prema visoko pozicioniranom obavještajnom izvoru iz Centralne Azije .
U ovom „centru“ nalazila su se 22 Amerikanca, 16 Turaka i 6 Izraelaca koji su koordinirali diverzantske bande – koje su Turci obučavali u zapadnoj Aziji – a zatim su ih postrojili u Almati.
Operacija je počela da se raspliće zauvek kada su kazahstanske snage – uz pomoć ruskih/ODKB obaveštajaca – ponovo preuzele kontrolu nad vandalizovanim aerodromom Almati, koji je trebalo da bude pretvoren u čvorište za prijem stranih vojnih zaliha.
Hibridni rat na zapadu je morao biti zapanjen i ljut na to kako je ODKB presreo kazahstansku operaciju takvom brzinom. Ključni element je da je sekretar ruskog Saveta za nacionalnu bezbednost Nikolaj Patrušev video Veliku sliku pre mnogo godina.
Dakle, nije misterija zašto su ruske vazduhoplovne i vazdušno-transportne snage, plus ogromna neophodna infrastruktura za podršku, bili praktično spremni za rad.
Još u novembru, Patruševov laser je već bio fokusiran na degradirajuću bezbednosnu situaciju u Avganistanu. Tadžikistanski politikolog Parviz Mullojanov bio je među rijetkima koji su naglašavali da postoji čak 8.000 imperijalnih mašina salafijsko-džihadske imovine, dopremljenih pacovskom linijom iz Sirije i Iraka, lutajući u divljini sjevernog Afganistana.
To je najveći dio ISIS-a-Khorasan – ili ISIS-a rekonstituisanog u blizini granica Turkmenistana. Neki od njih su propisno prevezeni u Kirgistan. Odatle je bilo vrlo lako preći granicu iz Bišeka i pojaviti se u Almatiju.
Patruševu i njegovom timu nije trebalo vremena da shvate, nakon imperijalnog povlačenja iz Kabula, kako će se ova džihadistička rezervna vojska koristiti: duž 7.500 km duge granice između Rusije i centralnoazijskih „stansa“.
To objašnjava, između ostalog, rekordan broj pripremnih vežbi održanih krajem 2021. godine u 210. ruskoj vojnoj bazi u Tadžikistanu.
James Bond govori turski
Slom neuredne kazahstanske operacije nužno počinje sa uobičajenim osumnjičenima: američkom Dubokom državom, koja je skoro "opevala" svoju strategiju u izvještaju korporacije RAND za 2019., Proširivanje Rusije. Poglavlje 4, o “geopolitičkim mjerama”, detaljno opisuje sve, od “pružanja smrtonosne pomoći Ukrajini”, “promoviranja promjene režima u Bjelorusiji” i “povećanja podrške sirijskim pobunjenicima” – svi glavni neuspjesi – do “smanjenja ruskog utjecaja u centralnoj Aziji” . ”
To je bio glavni koncept. Implementacija je pala na vezu MI6-Turk.
CIA i MI6 ulažu u nepredvidljive organizacije u centralnoj Aziji od najmanje 2005. godine, kada su ohrabrivali Islamski pokret Uzbekistana (IMU), tada blizak talibanima, da izazove pustoš u južnom Kirgistanu. Ništa se nije dogodilo.
To je bila potpuno drugačija priča u maju 2021., kada se Džonatan Pauel iz MI6 susreo sa vođstvom Jabhat al-Nusre - u kojoj se nalazi mnogo srednjoazijskih džihadista - negdje na tursko-sirijskoj granici u blizini Idliba. Dogovor je bio da ovi 'umjereni pobunjenici' - u američkoj terminologiji - prestanu biti označeni kao "teroristi" sve dok budu slijedili antirusku NATO agendu.
To je bio jedan od ključnih pripremnih poteza uoči džihadističke pacovske linije u Afganistan - zajedno sa širenjem Centralne Azije.
Genezu ofanzive trebalo bi pronaći u junu 2020. godine, kada je bivši ambasador u Turskoj od 2014. do 2018. Richard Moore imenovan za šefa MI6. Moore možda nema ni centimetar kompetencije Kim Philbyja, ali se uklapa u profil: bijesni rusofob i navijačica fantazije Velike Turanije, koja promovira pan-tursku konfederaciju naroda koji govore turski od zapadne Azije i Kavkaza do centralne Azija, pa čak i ruske republike u Volgi.
MI6 je duboko ukorijenjen u svim 'stanovima' osim autarhičnog Turkmenistana - pametno vodi panturkističku ofanzivu kao idealno sredstvo za suprotstavljanje Rusiji i Kini.
Sam Erdogan je bio uložen u žestoku ofanzivu Velike Turanije, posebno nakon stvaranja Turskog vijeća 2009. Najvažnije, sljedećeg marta, samit Vijeća Konfederacije turskih država - nove denominacije Turskog vijeća - održat će se u Kazahstan. Očekuje se da će grad Turkestan, na jugu Kazahstana, biti imenovan za duhovnu prijestonicu turskog svijeta.
I tu ‘turski svijet’ ulazi u frontalni sukob s integrirajućim ruskim konceptom Velikog evroazijskog partnerstva, pa čak i sa Šangajskom organizacijom za saradnju (SCO) koja, što je ključno, Tursku ne računa kao članicu.
Erdoganove kratkoročne ambicije isprva izgledaju samo komercijalne: nakon što je Azerbejdžan pobijedio u ratu u Karabahu, on očekuje da će iskoristiti Baku da dobije pristup Centralnoj Aziji preko Kaspijskog mora, zajedno s prodajom vojne tehnologije Turskoj vojno-industrijskom kompleksu Kazahstanu i Uzbekistanu .
Turske kompanije već ulažu velika sredstva u nekretnine i infrastrukturu. I paralelno, meka moć Ankare je u preopterećenju, konačno prikupljajući plodove velikog pritiska, na primjer, da se u Kazahstanu ubrza prelazak sa ćiriličnog pisma na latinično pismo, počevši od 2023. godine.
Ipak, i Rusija i Kina su itekako svjesne da Turska u suštini predstavlja NATO koji ulazi u Centralnu Aziju. Organizacije turskih država zagonetno se nazivaju kazahstanskom operacijom 'protesti goriva'.
Sve je veoma mutno. Erdoganov neoosmanizam - koji dolazi s masovnim navijanjem njegove baze Muslimanskog bratstva - u suštini nema nikakve veze s pan-turanskim nagonom, što je rasistički pokret koji predviđa dominaciju relativno 'čistih' Turaka.
Problem je u tome što se približavaju dok postaju ekstremniji, a turski desničarski Sivi vukovi duboko su upleteni. To objašnjava zašto su obavještajci iz Ankare sponzor i, u mnogim slučajevima, oružar franšize ISIS-Khorasan i onih rasista Turana, od Bosne do Xinjianga preko Centralne Azije.
Imperija izvrsno profitira od ove toksične asocijacije, u Armeniji, na primjer. I isto bi se dogodilo u Kazahstanu ako operacija bude uspješna.
Dovedite trojanske konje
Za svaku revoluciju boja potreban je „maksimalni“ trojanski konj. U našem slučaju, čini se da je to uloga bivšeg šefa KNB-a (Komiteta za nacionalnu sigurnost) Karima Massimova, koji je sada u zatvoru i optužen za izdaju.
Izuzetno ambiciozan, Massimov je polu-Ujgur, i to je, u teoriji, opstruiralo ono što je vidio kao svoj unaprijed određeni uspon na vlast. Njegove veze sa turskim obaveštajcima još nisu u potpunosti razjašnjene, za razliku od njegove prijatne veze sa Joeom Bidenom i sinom.
Bivši ministar unutrašnjih poslova i državne sigurnosti, general-pukovnik Feliks Kulov, ispleo je fascinantnu zamršenu mrežu objašnjavajući moguću unutrašnju dinamiku 'puča' ugrađenog u revoluciju u boji.
Prema Kulovu, Massimov i Samir Abish, nećak nedavno svrgnutog predsjednika Vijeća sigurnosti Kazahstana Nursultana Nazarbajeva, bili su do grla u nadgledanju "tajnih" jedinica "bradatih muškaraca" tokom nereda. KNB je bila direktno potčinjena Nazarbajevu, koji je do prošle sedmice bio predsjedavajući Vijeća sigurnosti.
Kada je Tokajev shvatio mehaniku puča, degradirao je i Masimova i Samata Abisha. Tada je Nazarbajev 'dobrovoljno' dao ostavku na svoje doživotno predsjedavanje Vijećem sigurnosti. Abish je tada dobio ovu funkciju, obećavši da će zaustaviti 'bradate muškarce', a zatim dati ostavku.
Dakle, to bi direktno ukazalo na sukob Nazarbajeva i Tokajeva. Ima smisla jer je tokom svoje 29-godišnje vladavine Nazarbajev igrao viševektorsku igru koja je bila previše zapadnjačka i koja nije nužno koristila Kazahstanu. Usvojio je britanske zakone, igrao na pantursku kartu sa Erdoganom i dozvolio cunamiju nevladinih organizacija da promovišu atlantističku agendu.
Tokajev je veoma pametan operater. Obučen u spoljnoj službi bivšeg SSSR-a, tečno govori ruski i kineski, potpuno je usklađen sa Rusijom i Kinom – što znači u potpunosti u skladu sa master planom BRI, Evroazijske ekonomske unije i ŠOS-a.
Tokajev, slično Putinu i Xiju, razumije kako ova trijada BRI/EAEU/SCO predstavlja krajnju imperijalnu noćnu moru i kako bi destabilizirajući Kazahstan – ključni akter u trijadi – bio smrtni udar protiv evroazijske integracije.
Kazahstan, na kraju krajeva, predstavlja 60 posto BDP-a Centralne Azije, ogromne naftne/gasne i mineralne resurse, vrhunske visokotehnološke industrije: sekularna, unitarna, ustavna republika koja nosi bogato kulturno naslijeđe.
Tokajevu nije trebalo dugo da shvati zasluge momentalnog pozivanja ODKB u pomoć: Kazahstan je potpisao sporazum davne 1994. Na kraju krajeva, Tokajev se borio protiv državnog udara protiv svoje vlade.
Putin je, između ostalih, naglasio kako je zvanična kazahstanska istraga jedina koja ima pravo da dođe do srži stvari.
Još uvijek nije jasno ko je tačno - i u kojoj mjeri - sponzorirao pobunjenu rulju. Motivi su brojni: sabotirati prorusku/kinesku vladu, provocirati Rusiju, sabotirati BRI, pljačkati mineralne resurse, turbo-napuniti kuću 'islamizacije' u stilu Sauda.
Požurila samo nekoliko dana prije početka rusko-američkih 'sigurnosnih garancija' u Ženevi, ova obojena revolucija predstavljala je svojevrsni kontra-ultimatum - u očaju - od strane NATO establišmenta.
Centralna Azija, Zapadna Azija i ogromna većina globalnog juga bili su svjedoci munjevitog evroazijskog odgovora trupa ODKB-a – koje su, pošto su sada obavile svoj posao, trebale da napuste Kazahstan za nekoliko dana – i kako ova revolucija u boji je propao, jadno.
Moglo bi biti i posljednje. Čuvajte se bijesa ponižene Imperije.
Pepe Escobar 
kus veci dokaz.
