Kataklizme i neuspostava ”Sistema kontrole letenja u Bosni

[Zijad-Zijo]

Vođen namjerom da se svim dobrim ljudima Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije pomognem nakon devastirajuće kataklizme koja je zadesila regiju sredinom maja 2014. godine, pokušati ću ponovo po ne znam koji put, zbog značaja problematike animirati obične građane, savjesne pojedince-profesionalce koji poznaju ovu tematiku, a potom i odgovorne u međunarodnoj, sudskoj, zakonodavnoj i izvršnoj vlasti. Naime od 1999. godine naovamo, od mog avijacijskog radnog angažmana, te kasnije pravne i medijske borbe za uspostavu naše kontrole letenja nad našim nebom, moja malenkost pokušava animirati odgovorne da dužnu zakonsku pažnju, imperativnu primjenu samog Ustava BiH i značajnija ulaganja od samih sredstava od preleta, posvete Službi potrage i spašavanja na državnom nivou. Ista je sastavni dio ”Sistema kontrole letenja” svake suverene države. Ova služba je trebala zaživjeti još prije deset godina u okviru uspostave ”bh. kontrole vlastitog vazdušnog prostora”, na temelju validnih ugovora države BiH sa susjednom Srbijom i Hrvatskom, te u skladu sa samim Ustavom Bosne i Hercegovine koji u članu I-1.,2.,3.,4.,5., članu II-1.,2.,3.,4 i članu III-1.g.,h.,i., j. upravo Vijeću ministara u Sarajevu, a ne entitetima u Banja Luci i u Mostaru, daje nadležnost nad uspostavom efikasne državne Službe potrage i spašavanja. Međunarodna zajednica opterećena islamofobijom zajedno sa domaćim samoživim petokolonašima je u proteklom osamnestogodišnjem periodu potkopavala Ustav BiH te Konvenciju o međunarodnoj civilnoj avijaciji (Anex XI i Anex XII) tako što nije uspostavila adekvatnu Službu potrage i spašavanja u Sarajevu sa podcentrima u Mostaru i Banja Luci. Odnosno, BiH nije u proteklom periodu uspostavila adekvatnu Službu kontrole letenja unutar FIR-a (Flight Information Region) Sarajevo u skladu sa međunarodnim konvencijama i domaćim ustavno-pravnim standardima. Dakle, poenta ukupne državne organizacije potrage i spašavanja je trebala biti u preventivnom nadzoru bh. letjelicama iz zraka a potom u blagovremenom alarmiranju područja zahvaćenih požarima, poplavama, klizištima i drugim katostrofama, te koordinaciji spašavanja ljudi sa neba i sa zemlje.

Kao nekadašnji generalni direktor Direkcije za civilnu avijaciju Bosne i Hercegovine (BH DCA) zalagao sam se da se na temelju bh. ustavnih određenja i Ugovora između SFOR-a i BH DCA, te nekadašnje Savezne uprave za kontrolu letenja SR Jugoslavije (SUKL) i Hrvatske kontrole letenja (HKL) tokom 2.000. godine uspostavi Glavni spasilački centar (FIR) u Sarajevu kao ustavom određenom glavnom gradu. Pored ovog državnog Centra za potrage i spašavanja zatražio sam da Vijeće ministara i entitetska ministarstva saobraćaja i veza pomognu pri uspostavi dva regionalna podcentra za potrage i spašavanja. Jedan za sjevernio dio države u Banja Luci i drugi za južne dijelove u Mostaru. Pored akcija potraga i spašavanja unutar vazduhoplovnog sektora, predlagao sam da isti Glavni spasilački centar pokriva i sve druge vidove saobraća kao što su drumski, željeznički, riječni i dijelom morski transport. Time bi mi kao mala država dali veliki doprinos brzom spašavanju unesrećenih putem helikopterskih evakuacija. Naravno sve bi imalo i vrlo pozitivne efekte na turizam od kojeg žive mnogi u BiH, Hrvatskoj i Crnoj Gori. Pored gore navedenog planirao sam u akcije preventivnog nadzora iz zraka uključiti i sve aeroklubove kako bi se blagovremenim uočavanjem šumskih požara, plavnih talasa, pucanja nasipa ili brana spriječile veće ekološke katastrofe koja pogađaju i nas i susjedne države. Naravno predlagano je da se i na nivou BiH i regije formiraju posebne Službe letnih informacija (Flight Informatio Services-FIS) koje bi pored zajedničkih meteoroloških informacija bile i u navigacionoj pomoći malim (turističkim i sportskim) letjelicama koje se počesto izgube u prostoru ili se nađu u drugim opasnim meteo situacijama.

Perfidno ukinuti program bh. kontrole letenja razvijen od strane renomirane američke kompanije ”Northrop Grumman” u sebi je, pored radarsko-računarskih podataka trebao osigurati metereološke tekuće i prognostičke podatke za potrebe aerodroma ali i šire regije jer je pokrivao oblast od 250 NM ili 462,5 km. Ovaj radar mogao je našu meteorološku i ”FIS službu” (Flight Information Service) poduprijeti sa značajnim statističkim podacima koji bi bili od velike koristi i nama i zemljama u regiji.

Na žalost svih patriota, ovi prijedlozi su odbijeni još 2.000. godine nakon moje nezakonite smjene u režiji OHR-a, SFOR-a i Vijeća ministara BiH. Služba kontrole letenja u BiH uključujući i Službu za letačke informacije (FIS) nije adekvatno formirana ni četrnaest godina docnije jer su na rukovodeća mjesta postavili nesposobne i dobrano korumpirane politikante. Pri tome se mora naglasiti da su i međunarodni i domaći politički faktori godinama kršili i moja i vaša ljudska prava te ustavna prava države jer su protivno članu I, članu II i članu III Ustava Bosne i Hercegovine Službu za potrage i spašavanja umjesto u glavni grad (Flight Information Regio – FIR Sarajevo) smjestili u Banja Luku koja nije međunarodno priznata kao FIR. Naravno niko ne tvrdi da požara, poplava ili klizišta ne bi bilo da je BiH prije deset godina formirala Službu tragnja i spašavanja. Prirodnih nepogoda je uvijek bilo i biti će ih jer Bog Svemogući određuje šta će koga zadesiti, a ljude kuša i u nedaćama i u njihovim međusobnim odnosima. Jedno je sigurno, značaj sistema ranog upozoravanja gdje glavnu rolu igra kosmičko-vazduhoplovni sektor poznat je svakom sem nevjernim Tomama u Bosni i Hercegovini. Zamislimo da smo imali naše meteorološke radare, avione i helikoptere u H-24 satnom nadzoru prije velikih šumskih požara ili bujica. Zar ne bi rana (vazduhoplovna) upozorenja bosansko-hercegovačkom stanovništvu dala više vremena za evakuaciju ljudi i dragocjenog stočnog fonda? Zar ne bi rana avijacijska upozorenja iz BiH pomogla i samim susjednim državama da se bolje pripreme na najgore?

Pored decenijske vlastite borbe i upozorenja kroz lične i stručne kontakte sa odgovornim službenim osobama iz Ministarstva sigurnosti BiH, Uprave za civilnu zaštitu Federacije BiH te na koncu putem argumentovanih Apelacija Evropskom sudu za ljudska prava, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, Tužbi na Sudu Bosne i Hercegovine, Federaciji, Kantonu i općini te Krivičnih prijava prosljeđenih Tužilaštvu Bosne i Hercegovine tokom 2000., 2001., 2002., 2003., 2004., 2005., 2006., 2007., 2008., 2009., 2010.., 2011., 2012., i 2013. godine nepobitno sam došao do dokaza da je kompletna međunarodna i domaća vlast Bosne i Hercegovine radila u prošlosti, a radi i u sadašnjosti protiv međunarodnih zakonskih odredbi i ustavnih nadležnosti države, krijući se iza reformatorskih floskula o ”budućoj” vladavini prava. Ovo naravno ima i katastrofalne konsekvence koje su tokom zadnjih godina osjetili svi stanovnici regije.

U tom kontekstu javno i jasno tvrdim da je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu tokom 2002. i 2003. godine pravedno i urgentno reagovao na moju tadašnju apelaciju, i da je radar koji je nabavljen 2003. godine umjesto pored piste Međunarodnog aerodroma Sarajevo lociran na Bjelašnicu pored Sarajeva, danas bi predsjednik Trajkovski, dva člana posade i šest uposlenika vlade Makedonije bili živi.

Da je Sud Bosne i Hercegovine pravedno reagovao na moju Tužbu iz 2004. odnosno 2010. godine Sistem bh. kontrole letenja (BH Air Traffic Control System) zajedno sa adekvatnom Službom potrage i spašavanja (SAR-Search and Resque) i Službom letnih informacija (FIS-Flight Informatio Service) bi bio uspostavljen i mnoge nesreće manjih letjelica kao i veći šumski požari bi bili ranije uočeni i spriječeni.

Da je Tužilaštvo (OSA i SIPA) Bosne i Hercegovine 2010.-2011. godine umjesto mog šikaniranja procesuiralo odgovorne iz Vijeća ministara, BH DCA i BH ANSA-e zbog svjesnog nečinjenja na pravovremenoj uspostavi bh. sistema kontrole letenja, danas država Bosna i Hercegovina ne bi bila uskraćena za 100 miliona maraka zbog neubiranja taksi od preleta, što je prihod za samo posljednje četiri godine . Mnoga prirodna staništa i bh. šume bi bili spašeni, a naši mladi i obrazovani vazduhoplovci i vazduhoplovkinje bi s ponosom kontrolirali ili nadlijetali svoj aerotorij.

Uostalom, da su vjerske vođe, politički, sudski ili intelektualni lideri umjesto licemjerjem, kukavičlukom, prgavošću i egoizmom odgovorili ljudski, BiH bi sa svim svojim dobronamjernim ljudima davno pokrenula ”SOKO” iz Mostara, i do sada ne čekajuči tuđu ”sadaku” sama i za svoje potrebe projektovala i proizvodila svoje male avione, helikoptere i bespilotne letjelice. Zato predlažem svim građanima, narodima i narodnostima da na narednim opštim parlamentarnim izborima ne glasaju ni za jednu političku partiju ili kompromitovanog pojedinca. Umjesto njih predlažite svoje istinski nezavisne kandidate sa kredibilitetom, naše heroje i heroine koji su se istakli požrtvovanošću i pameću. U zemlji i dijaspori nakon ovih kataklizmi kristalno je jasno ko je dao najveće organizatorske i konkretne doprinose našim ljudima u nevolji, a ko nije. Dakle, samo takvi, sa potvrđenim patriotizmom mogu braniti interese unesrećenih, opljačkanih i iznevjerenih građana, naroda i narodnosti BiH.

Uz veliko i dužno HVALA svim plemenitim pojedincima iz zemlje i inozemstva koji su bez zadrške i kalkulacija pritekli u pomoć svim ugroženima, uz zahvalnost humanitarnim organizacijama, gradovima i državama koje su pomogle i pomažu, nije naodmet još jednom izraziti očekivanje da će ovdašnji ljudi iz ove tegobne nevolje izvući pouke, uz nadu da će Svevišnji Stvoritelj ujediniti vjernička srca stanovnika ove zemlje saznanjem da samo prihvatanjem koncepta zajedništva i oslonca na vlastite prirodne, ljudske i materijalne resurse mogu rješavati dugoročne državne i opšte interese a samim tim zaštititi vlastite a i ”vitalne nacionalne interese”.