muha_sa wrote:kad sam poceo 77. u Tasu radit nisam se mogo nacudit kako je sve to ferceralo
svakodnevno 20 autobusa dovozilo i odvozilo radnike--doveze u prvu smjenu pa pokupi one iz trece i tako redom--na kapije UNISA--tu je bio i TAS--svakodnevno ulazilo oko 13000 radnika
to je samo jedna od mnogobrojnih fabrika na sarajevskom bazenu.
Energoinvest, na svom vrhuncu, zaposljavao oko 55000 ljudi u SFRJ sa kooperantima, ne racunajucu joint venture po svjetu... List Energoinvest bio jaca novina nego danas avaz...
U vrijeme njegovog rukovođenja, Energoinvestov Institut za automatiku je, po vlastitim projektima, razvio sistem za automatsko upravljanje tehnološkim procesima, što je bilo veliko industrijsko dostignuće tog vremena.
U doba kada je Božidar Matić bio potpredsjednik za istraživanje i razvoj, Energoinvest je za tadašnju JNA, koja je ambiciozno insistirala na nabavkama najsofisticiranije opreme i naoružanja, projektovao i izradio sisteme za navigaciju i automatsko upravljanje u mlaznim avionima, na ratnim brodovima i podmornicama. Bio je to najviši stupanj industrijskog znanja u tadašnjoj zajedničkog državi.
– Da ovako kažem: BiH je za postojanja Jugoslavije, nastanjivalo 18 posto stanovništva, a u njoj je ostvarivano i 13,6 posto bruto društvenog proizvoda tadašnje SFRJ. Indeks razvijenosti u odnosu na prosjek one države bio je oko 0,75 promila, dakle, bili smo ispodprosječno razvijeni u odnosu na Jugoslaviju. Međutim, ta Jugoslavija je na tadašnjoj listi članica Ujedinjenih Nacija bila na 27. mjestu po BVP i na 28. mjestu po BDP per capita. Jugoslavija je imala, a nama je pripadalo ovih 13 posto, 77 milijardi američkih dolara BDP, odnosno 111 BDP po kupovnoj moći. Po tadašnjoj metodologiji obračuna, BiH je imala BDP od 10,5 milijardi, ovo je nešto niži broj nego što bi bio kad bi se današnja metodologija primijenila, odnosno imala je 15 milijardi po kupovnoj moći. Razmjena uvoz plus izvoz sa inozemstvom bio je 23 tadašnjeg BDP sa inozemstvom i 58 posto BDP sa drugim republikama. Dakle, 81 posto BDP je bilo u razmjeni. To je nezamisliva cifra za današnje vrijeme, jer sad su ove druge republike neovisne države. Vanjsko-trgovački sufi cit BiH, ovo je krunski broj, je bio pola milijarde u 1990. godini američkih dolara ili 5 posto tadašnjeg BVP. Sufi cit 5 posto! BVP. Konačni zaključak: BiH je 80-tih imala samoodrživu privredu unutar svog tadašnjeg okruženja, iako na niskom nivou u odnosu na Evropsku Uniju, ali to je druga jedna priča.
– Prema podacima Ujedinjenih nacija Jugoslavija je u periodu 1980. – 1991. bila više nego respektabilna zemlja - osma ekonomija u Evropi. Moram reći, kad govorim o BiH da je prema nedavno promoviranom izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma iz Davosa o globalnoj konkurentnosti 150 zemalja, BiH zauzima 98. mjesto. Prema spomenutoj metodi, a pri izučavanjuprivrede Jugoslavije, uz primjenu kriterija metode, takozvanog clustera, to znači grozd, dobivamo tzv. profi l konkurentnosti. Evo tih ocjena i odmah da kažem da je u dobu pred raspad bilo dosta pozitivnih ekonomskih efekata. Dio je proizlazio i iz činjenice da Jugoslavija nije bila izložena bilo kakvom tehnološkom embargu… Mogli smo kupiti sve što se prodavalo na Zapadu, dok su, recimo, zemlje Varšavskog pakta bile pod embargom. Mnogi su dolazili sa istoka samo da vide šta mi to ovdje imamo, bez obzira što nismo smjeli preprodati. Ta pozicija medijatora, ta šansa se koristila... I, konačno, evo ocjena, počet ću s negativnim. Takva je ocjena ondašnjeg bankarskog i fi nansijskog sistema, koji je često bio pregrijan, plasmani često rizični. Potom, putna infrastruktura je bila loša, dobiva negativnu ocjenu, nefl eksibilno radno zakonodavstvo. Vi ste mogli ljude primati u fi rmu, nikoga se niste mogli riješiti, što je na koncu dovelo do užasnog bubrenja fi rmi i pada produktivnosti. Međutim, pozitivni faktori su dostupnost stranog kapitala dobrim poduzećima – ko je bio dobar njemu je dolazilo. I to prvoligaški strani kapital. Uzmite „Unis“, bio je dio Volkswagenovog clustera. Volkswagen je liderska fi rma u svojoj klasi automobila, svjetski liderska. Švedski SKF je sve i svja u industriji kugličnih ležajeva, oni koji znaju šta je kuglični ležaj, koliko je to važan element, znaju o čemu govorim. E taj i takav SKF, već decenijima broj jedan, prvoplasirani u svijetu, družio se s nama. Takvih primjera se može navesti koliko hoćete. Znači, dostupnost stranog kapitala dobrim poduzećima, inovacijska spremnost poduzeća. Samo moj „Energoinvest“, gdje sam ja život proveo, imao je 11 istraživačko-razvojnih centara, od kojih su pet imali status instituta… Takvi su stvarali konkurentnu sposobnost, izvoznu sposobnost… Zatim, troškovi radne snage su bili niski i to je poseban plus, dobro, za radnike i njihov standard baš i nije bio, ali s gledišta konkurentnosti to jeste plus. Imali smo dobro obrazovanu radnu snagu i jak naglasak na važnost obrazovanja, posebno specijalističko obrazovanje u školskim centrima poduzeća. Najnovija doktrina je da je država zadužena za opće obrazovanje, a za one najfi nije napredne faktore u obrazovanju su odgovorna poduzeća koji moraju imati svoje školske centre. Mi smo početkom 60-tih već počeli osnivati školske centre u većim poduzećima. Dakle, apsolutno po današnjim kriterijima vrhunski potez. Konačno: Tri minusa i šest plusova i čitava ova determinanta ovih faktora se ocjenjuje kao srednje stanje. I moje pitanje: koliko plusova BiH može dobiti danas?
Ipak, posto kmetovska krv nije voda, nije dugo trebalo da na mali mig iz vana i prve probleme iznutra devoluiramo nazad u robove istih. Kome se jos bavi privredom i naukom kada mozemo svi biti jet-set, ZMBT-ovi, dileri i kurve. Grijehe cemo oprati ponekim vjerskim objektom i uplacenim novcem za humanitarnu akciju i to je to. Freedom.
