Jessie B wrote:Pozdrav autoru teme,
„Kada bi se u BiH vratilo oko preko 100.000 visokoobrazovanih i visokokvalifikovanih osoba, mislim da bi se stanje u drzavi drasticno promjenilo na bolje.“
Kada bi se moglo poništiti bolno iskustvo rata, za mnoge još tragičnije iskustvo poslijeratne BiH u kojoj se na velika vrata promovišu kriminal, nepotizam, u kojoj je korupcija legalni oblik života, funkcionisanja gotovo svih sfera života, mislim da bi se u tom slučaju mnogi rado izložili ponovnom kolektivnom pomjeranju s tačke A na tačku B, u ovom slučaju rodnu BiH. Ako je moguće izbrisati odgoj i sistem vrijednosti koji je ugrađen u djecu koja odrastaju u BiH, recimo samo od perioda 1996. do danas, čitav splet javnog odobravanja kriminala, bahatosti, laži, korupcije, života na razne oblike ničim pokrivenih kredita, brzopoteznih rješenja, lakostečenog svega i ničega, odsustva osjećaja zaštite i države. Sve navedeno je nemoguće poništiti i nema čarobnog štapića koji bi mogao preodgojiti ljude. U ljudskoj prirodi postoji sklonost parazitskom načinu života, a ovdje je zaživio suviše da bi iko ko drži do sebe svojevoljno postajao otirač sistemu koji nije u skladu s njegovim potrebama.
S druge strane, nije istina da se ljudi ne vraćaju. Ja ih poznajem srazmjerno mnogo koji su se vratili. Obrazovani su. Svako ima svoju priču. Dolaze ovdje iz različitih razloga. Neki na sva zvona oglašavaju sve bosansko što su ikada mogli iskopati o sebi, vole zemlju, otkrivaju je ponovo, čarobna im je, egzotična, mmmm kako je sve u Bosni lijepo, ljepše, najljepše...puni su energije sigurnosti drugih sistema u kojima su se odmarali makar od ove stvarnosti. Jer, jedno je čitati po forumima, portalima i sl. o problemima u domovini a drugo je 16. godina odrađivati zatvorsku kaznu a da nemaš pojma zašto. Kada bi se moglo živjeti od toplote sunca, pogleda u plavo nebo, čistog zraka, a da ne moraš svakodnevno strahovati ko će se i kako taj dan iživljavati na tebi, sve bi bilo drugačije.
Na svu tu priču se uvijek može reći da ima gore, da se treba strpiti, da će biti bolje. Sve je tačno ali život mene-pojedinca je suviše skraćen da bih osjećala poriv da išta više altruistički odvajam za ovaj sistem i ???čiji uopšte boljitak.
„Nadalje, potrebno je uspotaviti mehanizme kako se mladi kadrovi koji zavrse studije vani, ne bi zadrzavali vani, nego se vracali u BiH.“
Mehanizme? Zašto? Kakve mehanizme? Ne sjećam se da je prisila ikada pojačala ikakve pozitivne osjećaje. Sasvim suprotno. Neka se vraća ko želi. Migracije stanovništva se svuda dešavaju. Neka ljudi idu kuda žele. Neka se kreću, žive život, doživljavaju mogućnosti na vlastitoj koži da bi znali još bolje šta sve mogu i žele, da bi manje prepričavali tuđe priče i doživljavali svijet svojim bićem. Možda i da bi spoznali da im je u BiH bolje. Ali neka to sami spoznaju i donose odluke o povratku. Tužno je i jadno koliko se ljudi u nedostatku iskustva drugačijeg i različitog koriste brzopoteznim naslovima i kojekakvim prepričavanjima kakve su stvari negdje drugo.
„Naravno da ce morati sve ispocetka, ali njihova djeca to nece morati.“
Život je suviše kratak za mnogo ljudi da bi sad počinjali ispočetka u okruženju u kojem ne žele biti.
Od jednog moga prijatelja on je iz hrvatske mali ide na gimnaziju ,jedan od boljih ucenika ,sve u svemu je njega hrvatska ambasada kontaktirala i ponudila mu neke privilegije ,slagacu ti sta tacno ,ali da poslije faxa radi za hrvatsku amabasadu ,moram jos navesti da je momak u njemackoj rodjen