Kako Sarajlije gledaju na Zapadnu Hercegovinu?

[sale987]

Da se bar postuje Bosanski jezik, kad vec kazete da smo svi Bosanci i Hercegovci i da smo svi isti. Zasto na zalost imamo 3 jezika u drzavi... Nemam nista protiv nikoga,ne smeta mi ni srbin ni hrvat, ali mene pojede huja kad ja vidim onu na FTV da prica na hrvatski....Jednostavno imam osjecaj da na "deru sa svih strana". Nemamo mira...t. Mislim nisi ti kriv (sto si zapoceo temu) ali to je tako na zalost..

Daj probaj pojasniti ili se radi o necemu trecem ??
Kakav osjecaj da te deru ??
Nije kriv jezik nego slusac i njegovi svjetonazori.

TI bas ne zelis shvatiti. Kazem da veliki broj hrvata u Bosni ne zeli uopste da postuje nas "prave" Bosance i Hercegovce, vec je gledaju kao svoju drzavu i svu ce silu upotrijebiti da je preotmu i to su oni ljudi sto bi im samo najgore mogao pozeliti. A ima "hrvata" izuzetaka i ljudi koji postuju bosanski jezik, ujedno ga i koriste i svaka im cast. ..... A vidim ti Bosnu gledas kao Hrvatsku tako da nemam o cemu s tobom pricati!! NE zelim da vise idem u off tako da necu vise komentarisati ovdje! Pozdrav

[Alkos]

ja sam imala momka hercegovca

Ovdje nije rijec o Hercegovcima, vec o Zapadnoj Hercegovini! I ja sam porijeklom Hercegovac...

ma čisto da kažem i ja nešto na temu... a moje poznavanje hercegovine, zapadne je toliko

[dube]

http://img238.imageshack.us/img238/9827/img0011jr.jpg

[emillio estevez]

Da se bar postuje Bosanski jezik, kad vec kazete da smo svi Bosanci i Hercegovci i da smo svi isti. Zasto na zalost imamo 3 jezika u drzavi... Nemam nista protiv nikoga,ne smeta mi ni srbin ni hrvat, ali mene pojede huja kad ja vidim onu na FTV da prica na hrvatski....Jednostavno imam osjecaj da na "deru sa svih strana". Nemamo mira...t. Mislim nisi ti kriv (sto si zapoceo temu) ali to je tako na zalost..

Daj probaj pojasniti ili se radi o necemu trecem ??
Kakav osjecaj da te deru ??
Nije kriv jezik nego slusac i njegovi svjetonazori.

TI bas ne zelis shvatiti. Kazem da veliki broj hrvata u Bosni ne zeli uopste da postuje nas "prave" Bosance i Hercegovce, vec je gledaju kao svoju drzavu i svu ce silu upotrijebiti da je preotmu i to su oni ljudi sto bi im samo najgore mogao pozeliti. A ima "hrvata" izuzetaka i ljudi koji postuju bosanski jezik, ujedno ga i koriste i svaka im cast. ..... A vidim ti Bosnu gledas kao Hrvatsku tako da nemam o cemu s tobom pricati!! NE zelim da vise idem u off tako da necu vise komentarisati ovdje! Pozdrav

Sale izgubio si nit teksta .
Sto je gledam ???????
Pravi bosanci ili hercegovci se ne stide svoje vlastite zemlje
i naravno da im je u interesu da bude njihova kao sto je najvjerojatnije i tvoja.
Pravi bosanac koristi bosanski jezik a ne materinji .
Ma daj upravo taki ko ti se kite naslovom multikulture a
u stvarnosi nisu niti za komentirati.
Zahajcaj se .
Tko koristi bosanski jezik ??,a tko druga 3 ili vidim zelis prikazati 2 ???

[Akibh]

Odgovoricu na postavljenu temu kratko i jasno.

Od prosle nedjelje, ja ih MRZIM, kao sto su oni oduvijek mrzili mene!

Hvala i prijatno

Pročitao sam pravila i mislim da ti slijedi ban

Iz kojeg razloga, jesam uvrijedio ikoga? Jel sirim mrznju ili samo kazem ono sto mislim i osjecam nakon svih desavanja u posljednjih desetak dana?

Jel on mene mrzi? Kakvu toleranciju mi vise glumimo, sami sebe lazemo i zavaravamo? I opet smo mi krivi i opet smo mi najgori, jer njihova policija nije bila spremna, jer je ona ubila naseg sugradjanina i ranila 6 ostalih i jednog svog, jer je lagala i sirila svoju poznatu propagandu da je Vedran ubijen kamenom, pa da smo ga mi ubili, pa da smo mi nosili pistolje, da smo mi inicirali probleme (pod mi mislim na omladinu Sarajeva koja je otisla dole da gleda utakmicu), itd itd itd. A sta o tome misli ZH, pokazali su protesti, parole i uzvici prije nekoliko dana... I sta sada? Treba da glumimo da se volimo, nakon svega sto su uradili i sto nastavljaju raditi?

Postujem svakog normalnog covjeka, koji nije zadojen i koji voli svoje, ali postuje tudje, a takvih u ovoj zemlji nema ni na jednoj strani, NAZALOST! On mene mrzi i pljuje po mome i ja treba njega da volim ili postujem njegovo? Ma daj, ko hoce da glumi nekakvu toleranciju, neka glumi, ali ja necu, licemjer nisam, nit volim da zabadam noz u ledja...

O kakvim je ljudima rijec (cast izuzecima, ima dobrih ljudi u Sirokom to su pokazali) dovoljno govori onaj glavonja koji trazi izvinjenje FTV, nakon svih lazi i dezinformacija koje su oni svjesno plasirali, nakon svih onih parola i ustaskih obiljezja i uzvika "gazi balije"!? Ko je ovdje lud?! Usput, ko ce se izvinuti Vedranovim roditeljima i bratu, ko ce se izvinuti ranjenim?!

Konc logori
Rusenje Starog mosta
Kriz iznad Mostara
Paljenje zastave i zvizdanje himni
Galic i Cutura
Pametnom i previse...

[ponosni]

A kako Hercegovci gledaju na Hercegovinu i to je pitanje. Evo zanimljivog razgovora na tu temu:
http://--- NO LINKS ---/index.php?Itemid ... &task=view
Izglda mi da su najgori ljudi koji nigdje nisu putovali i ništa naučili osim kvakanja iz obiteljskog gnijezda.

[ponosni]

A kako Hercegovci gledaju na Hercegovinu i to je pitanje. Evo zanimljivog razgovora na tu temu:
http://--- NO LINKS ---/index.php?Itemid ... &task=view
Izglda mi da su najgori oni ljudi koji nigdje nisu putovali i ništa naučili osim kvakanja iz obiteljskog gnijezda.

[leo karan]

Odgovoricu na postavljenu temu kratko i jasno.

Od prosle nedjelje, ja ih MRZIM, kao sto su oni oduvijek mrzili mene!

Hvala i prijatno

Pročitao sam pravila i mislim da ti slijedi ban

Iz kojeg razloga, jesam uvrijedio ikoga? Jel sirim mrznju ili samo kazem ono sto mislim i osjecam nakon svih desavanja u posljednjih desetak dana?

Jel on mene mrzi? Kakvu toleranciju mi vise glumimo, sami sebe lazemo i zavaravamo? I opet smo mi krivi i opet smo mi najgori, jer njihova policija nije bila spremna, jer je ona ubila naseg sugradjanina i ranila 6 ostalih i jednog svog, jer je lagala i sirila svoju poznatu propagandu da je Vedran ubijen kamenom, pa da smo ga mi ubili, pa da smo mi nosili pistolje, da smo mi inicirali probleme (pod mi mislim na omladinu Sarajeva koja je otisla dole da gleda utakmicu), itd itd itd. A sta o tome misli ZH, pokazali su protesti, parole i uzvici prije nekoliko dana... I sta sada? Treba da glumimo da se volimo, nakon svega sto su uradili i sto nastavljaju raditi?

Postujem svakog normalnog covjeka, koji nije zadojen i koji voli svoje, ali postuje tudje, a takvih u ovoj zemlji nema ni na jednoj strani, NAZALOST! On mene mrzi i pljuje po mome i ja treba njega da volim ili postujem njegovo? Ma daj, ko hoce da glumi nekakvu toleranciju, neka glumi, ali ja necu, licemjer nisam, nit volim da zabadam noz u ledja...

O kakvim je ljudima rijec (cast izuzecima, ima dobrih ljudi u Sirokom to su pokazali) dovoljno govori onaj glavonja koji trazi izvinjenje FTV, nakon svih lazi i dezinformacija koje su oni svjesno plasirali, nakon svih onih parola i ustaskih obiljezja i uzvika "gazi balije"!? Ko je ovdje lud?! Usput, ko ce se izvinuti Vedranovim roditeljima i bratu, ko ce se izvinuti ranjenim?!

potpisujem

mi fakat ne mozemo da pojmimo koja je to dole mrznja i prezir prema nama
zato hocu da generalizujem i odgovaram na pitanje iz naslova teme:
ZH gledam kao ustasko leglo. to je najblaze sto mogu da kazem ali je itekako dovoljno
p.s. stvarno mi je zao ako narusavam harmoniju dijaloga

[jedna tamo]

kako gledam? isto kao i oni mene...poprijeko....a govorim iz iskustva nelupetam..znači živila dole...
i kad su čuli da sam iz sarajeva ko u čudo me gledali....i svaka druga al ima još "rvata" u Istanbulu..jest tako zovu dole Sarajevo!

[smijesni_ste]

kako gledam? isto kao i oni mene...poprijeko....a govorim iz iskustva nelupetam..znači živila dole...
i kad su čuli da sam iz sarajeva ko u čudo me gledali....i svaka druga al ima još "rvata" u Istanbulu..jest tako zovu dole Sarajevo!

Ne lazi....








Zovu ga Teheran....

[jedna tamo]

mene pitali kad sam pošla na godišnji jel to ideš u Istanbul?
ja reko neidem ja kontam oni fakat misle na Istanbul...kad kasnije skontam da me pitaju za Sarajevo...

[fakat]

Tisuću razloga za mržnju

Piše: Emir Imamović Pirke


Sarajevo se sa svojom okolinom, sa ostatkom države kojoj je glavni grad, ili apsolutno ne razumije ili ne podnosi, i pri tome ne pokazuje niti malo želje za razumijevanjem druge, odnosno drugih strana. Za prosječnog stanovnika prijestolnice Zapadna je Hercegovina zemlja ustaša u civilu, Istočna je, pak, istureno odjeljenje Ravne Gore.


Administratori, web masteri, kako li se već u svijetu interneta zovu oni što bi u novinama uređivali rubriku reagiranja, onemogućili su posjetiteljima najčitanijeg bosanskohercegovačkog portala sarajevo-x.com, komentiranje tekstova vezanih za navijački sukob u Širokom Brijegu prošle nedjelje i ubojstvo Vedrana Puljića (24).


Netipičan potez za medij u mreži koja je, pored svega dobroga, donijela i neograničeni prostor mržnji, a glupost učinila dostupnijom i javnijom - dugoročno naravno nema nikakvih posljedica, jer to što se o nečemu ne govori ili ne piše, ne znači kako to nešto, u ovom slučaju raskošna, možda afektna, ali ipak mržnja, i ne postoji. Kratkoročno, barem je promil neograničenog web prostora oslobođen virtualnog puštanja krvi.


Na istom tom portalu, međutim, nekoliko dana nakon smrti Vedrana Puljića, bijega osumnjičenog ubojice Olivera Knezovića, navijačke blokade glavne sarajevske prometnice i uzvratnih protesta u Širokom Brijegu, oglasio se netko tko se predstavlja kao Bevzil, rođeni Čitlučanin, dakle Hercegovac, na studiju u Mostaru i otvorio raspravu na više nego zanimljivu temu: »Kako Sarajlije doživljavaju Zapadnu Hercegovinu?« Na kraju pismenog - a znamo kako to kod internetskih diskutanata nije čest slučaj - artikuliranog, argumentiranog posta, Bevzil je upitao: »Pitam vas, kad smo onda svi postali ustaše , otkud ta silna mržnja i predrasude?«


Za divno čudo, u nekih tristotinjak odgovora, mahom Sarajlija i većinom Bošnjaka, Čitlučaninu nitko, za sada, nije odgovorio uvredama, ali jest, za bosanskohercegovačku prijestolnicu tipičnim, razumijevanjem koje prati obavezno »ali«. »Sarajlije gledaju ok na Zapadnu Hercegovinu, ali ne mogu se oteti dojmu da Zapadna Hercegovina ne gleda pozitivno na multikulturno i multietničko Sarajevo. Kako im nije bilo žao naših momaka koji su sve i svašta proživjeli u blokiranom i napaćenom Sarajevu? Tebi momak svaka čast i ne boj se, Sarajlije primaju sve ljude dobre volje i srca, i mi njih prepoznamo. Pozzzzz Čitlučaninu koji studira u Mostaru!!!!«, otpisala je tako djevojka, žena, skrivena iza nicka Miss RX.


Ono što su nekada bile i što zapravo jesu i sada u takozvanom real lifeu stadionske tribine, s kojih se glasnije i emotivnije izražavaju dominantni stavovi neke zajednice - gradske, nacionalne ili etničke, a najčešće sve i jedne - to su u suvremenom, cyber svijetu, internet forumi na kojima većina sudionika artikulira dominantno mišljenje iz vlastitog okruženja. Samo što se, ponekad, govori ljepše. Nema, naime, nikakve suštinske razlike između onoga što je napisala Miss RX i onoga što su naviječi Sarajeva ili gosti u programima lokalnih televizija govorili nakon širokobriješke krvave nedjelje: »Široki Brijeg je zločinačko i ustaško leglo što je poznato iz prošlog režima i nema tu šta da se priča«; odnosno: »To nije sukob dvije navijačke skupine, to je sukob navijačke skupine i lokalnih stanovnika koji su, inače, jako netrpeljivi, gadne naravi i imaju hiljadu razloga da nas mrze«.


Odnos Sarajeva i Širokog Brijega, doveden do krajnje netrpeljivosti jednim ubojstvom i nekolicinom ranjavanja - među kojima je i ono Širokobriježanina Željka Zadre koje se glavnom gradu BiH, prosto, doživljava manje ozbiljnim od ranjavanja Sarajlija u Hercegovini, jer je, kako to uvijek biva u situacijama apsolutne podijeljenosti svijeta na naše i njihove, svaka njihova nesreća manja od najmanje naše - specifičan je, međutim, samo po svojim manifestativnim oblicima, po skoro kolektivnoj spremnosti na glasno i javno izricanje onoga što se misli, ali se ili krije ili tiho govori. Sarajevo se, naime, sa svojom okolinom, sa ostatkom države kojoj je glavni grad, ili apsolutno ne razumije ili ne podnosi, i pri tome ne pokazuje niti malo želje za razumijevanjem druge, odnosno drugih strana. Za prosječnog stanovnika prijestolnice Zapadna je Hercegovina zemlja ustaša u civilu, Istočna je, pak, istureno odjeljenje Ravne Gore.



Navijačko psovanje Markala

No niti s onima dijelovima BiH u kojima su većina Bošnjaci, nema nekog naročitog razumijevanja, nego su tek etikete blaže. A svi pokušaji shvaćanja svjetova izvan granica Kozija Ćuprija - Ilidža, svode se na banalna kafanska propitivanja, poput onoga upućenog piscu, bivšem pripadniku Armije BiH, Krajišniku s iskustvom međubošnjačkog sukoba na zapadu Bosne, Faruku Šehiću: »Š o se, ba, ono jarane vi gore poklaste između sebe?«.


Glavni su gradovi svugdje svjetovi za sebe, samo što negdje to ne znači puno - kao u SAD-u ili Turskoj, gdje su Washington odnosno Ankara administrativni, a New York i Istanbul centri svega ostalog - negdje se, opet, prijestolnica doživljava kao Arkadija nastala na isisavanju onoga što je provincija zaradila - kao u Hrvatskoj ili bivšoj Jugoslaviji - dok je ovdje, u BiH, »kulturno i administrativno sjedište« države u stvarnosti sve više ono što je tokom opsade bilo i u stvarnosti i u pjesmi Abdulaha Sidrana: Planeta Sarajevo.


Ostatak Bosne i Hercegovine razočaravajući je za Sarajevo svaki put kada život pokaže kako ne funkcionira kao u projekciji iz glavnog grada. Nivo reakcije, pak, direktno zavisi od pojedinačnih događaja, njihovih posljedica, ali i, dobrim dijelom, nacionalnosti aktera. Kada, recimo, navijači Nogometnog kluba »Čelik« iz Zenice gostima iz Sarajeva psuju Markale i pjevaju »oj Srbine proklet bio, što Koševo nisi zapalio«, onda se to čita kao dokaz »zeničkog papanluka«, »seljačke zavisti« radničkog grada spram Čaršije bez koje u BiH ne bi bilo ničega niti važnog niti vrijednog. Kada se ista stvar događa u Banjoj Luci ili Zapadnom Mostaru, onda je to, opet, samo potvrda kako tamo žive sve sami četnici i ustaše ili, u blažoj varijanti, »netrpeljivi stanovnici gadne naravi koji imaju hiljadu razloga da nas mrze«.


Odnos prema ostatku države

Bezbroj je opravdanja sarajevocentričnosti: od razumljivih, stvarnih, ljudskih, pa povijesnih, političkih, kulturoloških... Ima tu, vjerovatno, nagomilanog manjka važnosti iz prošlosti - jer, prosto, Sarajevo je sve do 1992. bilo grad u kojem su se tek provodile odluke donošene u stvarnim, pravim glavnim gradovima država, od Otomanske i Austro-ugarske imperije, do SFR Jugoslavije. Ima, kako da nema, posljedica neljudske, užasne opsade u kojoj je jedan grad četiri godine zapravo bio sam sa sobom i vlastitim umiranjem. Ima, svakako, i krivice »druge strane«: svugdje je, osim u istočnom Mostaru, tokom rata vladalo nerazumijevanje dimenzija sarajevske apokalipse, a nisu bili rijetki niti ironijski komentari na radijske izvještaje o snajperskoj paljbi po prijestolnici ili otvorena zavist jer »Sarajlijice kukaju, a svaki dan dobija avione humanitarne pomoći«. No, ono što se može i rastumačiti i razumjeti, nije uvijek, ustvari najčešće nije nikada, ono što bi se moglo opravdati ili prihvatiti kao takvo i nepromjenjivo.


Ni u manje kompliciranim društvima od bosanskohercegovačkog nije dobro kada se putnici iz »provincije« u glavnim gradovima osjećaju kao u bogatom, uređenom inostranstvu, pa im nikako nije jasno zašto ih suputnici nisu probudili na pasoškoj i carinskoj kontroli. Dokaz tome je, recimo, dalmatinski doživljaj Zagreba, koji s vremena na vrijeme eskalira stadionskim ili uličnim nasiljem, a redovno za posljedicu ima ekonomsko i kulturno odumiranje jadranskih gradova, te odlaske na studije bez povratne karte, s kojih će se nakon četiri, pet godina diplomirani dotepenci vraćati doma ljeti, da uz gradele i vino pričaju kako tu lipotu niko ne more platit, ali će, ipak, na svaku pomisao života izvan Zagreba sumnjičavo vrtiti glavom i govoriti kako je, ipak, tamo posao, novac, škole, špica, zoološki vrt, kazališta, koncerti... »A ode, kad prođe lito, ki da sve umre«.



U složenim državnim zajednicama, međutim, puno, jako puno toga zavisi kako od same atmosfere u glavnom gradu, tako i od njegova odnosa spram ostatka države. A Sarajevo, rekosmo, ima samo projekcije i razočarenja; projekcije drugih sazdane od, mahom, predrasuda i projekcije sebe pune uljepšavanja - te razočarenja, ali uvijek drugima. Nekada su ta razočarenja sitna, izazvana time što se više nitko, kao što je nekada, navodno, bilo u Tešnju, ne slika pored automobila iz Sarajeva kao pored spomenika - ponajmanje zato što se iz bh registarskih pločica ne može pročitati ime grada iz kojeg putnik dolazi - nekada veća, »jer nas tamo pravo mrze«, a nekada tolika da na se na kraju u njima počne perverzno uživati, jer pokažu, kako je kazao poznati sarajevski glumac nakon vijesti o skorim protestima u Širokom Brijegu, »da oni više i ne kriju ko su i šta su«.



Iluzorno je, naravno, očekivati da će Bosna i Hercegovina dan nakon što Sarajevo »shvati« svoju okolinu, svanuti kao lijepa, mirna, bogata, nepodijeljena, miroljubiva zamlja u kojoj sunce grije kao nigdje drugo. No, ovako, vlastitom samodovoljnošću - mnogo više nego kapitalom kojim odudara od ostatka siromašne države - uljuljkanošću u kult žrtve koji zahtijeva uvijek i prije svega žaljenje »naših momaka koji su sve i svašta proživjeli u blokiranom i napaćenom Sarajevu«, te aktivnim ignoriranjem svijeta oko sebe, Sarajlije postaju akteri pretvaranja nasilnog u prirodni proces dubinske podjele Bosne i Hercegovine. I ma koliko zvučalo patetično ili programski, za glavni je grad neophodno da pokuša razumjeti da li se u Zenici, Tuzli, kao i u Banjoj Luci i Trebinju, odnosno Širokom i Posušju, zaista »ne gleda pozitivno na multikulturno i multietničko Sarajevo« i zašto; te ima li u tim gradovima - po svemu osim zemljopisno udaljenijim od Sarajeva nego Zagreb i Beč, Beograd i Istambul - i razumljivih, od nacionalističkih i secesionističkih ideologija oslobođenih »hiljadu razloga« za manjak ljubavi i višak nedoživljavanja Sarajeva kao svog glavnog grada.



14.10.2009
Pincom.info/ H-Alter

Jeste da ovoliko dug tekst nije zasluzio kompletno citiranje, al' haj' nejse. Ko o cemu, Mara o suknu. Sarajevo je krivo sto je multi-kulti, a krivo je istovremeno sto nije malo vise vise multi-kulti, elem krivo je u oba slucaja. Nacionalizam i fasizam nisu uopste bosanski problemi, glavni problem danasnje BiH jeste sarajevsko nerazumjevanje svoje okoline???? Kao sto je poznato, Zap.Hercegovina i RS su skolski primjeri tolerancije, suzivota, i ljubazne koegzistencije, samo jos da i Sarajevo to shvati!?

Na stranu to sto prema recimo Parizu nema simpatija ostatak francuske, niti ruralna Amerika voli Njujork i njujorcane, niti Madrid vole u Baskiji ili Kataloniji, niti se London voli u Glazgovu, niti Rim vole na sjeveru Italije. Problem je sto oni jedne druge ne vode u logore niti razaraju artiljerujom, niti im je dozvoljeno da jedni druge upucavaju metcima u glavu. Jedno je pjevati navijati, cak i zvizdati, a drugo je velicanje fasizma i ubijanja. To sto neko vise voli Beograd ili Zagreb od svoje prijestolnice mi ne smeta, odnosno smeta mi, ali tu nista ne mogu. Ono sto se ne moze tolerisati jeste stvaranje klime straha, nasilja, i velicanja fasizma, te uobicajeno ubijanje ili premlacivanje svakog ko ti se ne svidja. Pirketa, ako se tako zove, izgleda to ne smeta bas puno, ima puno gorih stvari, recimo sarajevska satira.

[oldplague]

Kolega forumaš, za dekonstrukciju ovolikog teksta, koji sadrži mnogo provjerljivih podataka i sasvim razrađenu tezu o odnosu prijestolnice i provincije, potrebno je mnogo više od dva ogorčena pasusa. Prije svega, Pirketov tekst nije satiričan, ne znam otkud ti to.
Drugo, ne postoji zakon koji ljudima dopušta ili ne dopušta odvođenje u konclogore i masovna ubistva. Trebam li to podrobnije objašnjavati? Valjda je jasno da niko ne može tvrditi šta bi se desilo u slučaju unutrašnjeg sukoba u SAD, recimo, i kako bi se provincija ponijela prema metropolama. Nešto mi govori da bi bilo svega i svačega.
Treće, Pirke se u ovom tekstu ne bavi ratom, već striktno mirnodopskim odnosom na relaciji prijestolnica-provincija. Ti odnosi, baš kao i u Americi i drugim stabilnim državama, često su opterećeni prošlošću (građanskim ratom u SAD, na primjer), ali ne mogu i ne smiju biti uslovljeni prošlošću. Na drugoj temi sam napisala da prijestolnica nije prijestolnica ako se sa provincijom sukobljava na istoj ideološkoj ravni. I zaista ni rat, ni logori, ni pucanje, ni krađa humanitarne ne mogu više poslužiti kao izgovor Sarajevu da se ne ponaša kao prijestolnica, odnosno kao integrativni faktor u zemlji.
Koristit ću isti primjer, da se ne pogubimo previše: južnjački papak može do mila boga mlatarati konfederalnom zastavom, salutirati pred slikom svog čukundede u konfed uniformi, organizirati memorijalne skupove u čast neostvarenog južnjačkog sna, mrziti crnce, mrziti Jenkije, pljuvati po saveznoj vladi, ići u šumu da gađa konzerve za nedajbože rata... Južnjački papak sve to može i sve to čini. Sve dok mu prijestolnica ne odgovara istom mjerom i dok ona nastupa kao najbitniji integracijski faktor, sukus države i državotvorne ideje, sve što Billy Joe radi ostaje folklor, i lijek za frustraciju i uzrok frustracije.
Ali istovjetan odgovor prijestolnice bio bi kraj SAD-a. Tada bi se moglo pričati samo o suprotstavljenim stranama, a u takvim okolnostima svaka strana ima podjednako pravo da gura "svoju stvar", da teži ostvarenju svojih političkih ambicija i, na kraju, da se (iz)bori za njih. Prijestolnica balansira između krajnosti, ona ne može biti krajnost po sebi. Ako jeste, onda više nije integracijski faktor. I kraj priče.
Može to zaboljeti većinu forumaša, ali činjenica je i ostat će činjenica da što može biti Širokom Brijegu, ne može biti Sarajevu.

[sale987]

Sale izgubio si nit teksta .
Sto je gledam ???????
Pravi bosanci ili hercegovci se ne stide svoje vlastite zemlje
i naravno da im je u interesu da bude njihova kao sto je najvjerojatnije i tvoja.
Pravi bosanac koristi bosanski jezik a ne materinji .
Ma daj upravo taki ko ti se kite naslovom multikulture a
u stvarnosi nisu niti za komentirati.
Zahajcaj se .
Tko koristi bosanski jezik ??,a tko druga 3 ili vidim zelis prikazati 2 ???

Rekao sam nije mi u cilju svadjati se, samo se trudim da imam svoj jezik, iako ti od covjeka zelis napraviti majmuna. Nego da se malo podsjetimo, najezio sam se kad sam cuo http://www.youtube.com/watch?v=FqRI8_yzpgU

[viva_castro]

Tisuću razloga za mržnju

Piše: Emir Imamović Pirke


Sarajevo se sa svojom okolinom, sa ostatkom države kojoj je glavni grad, ili apsolutno ne razumije ili ne podnosi, i pri tome ne pokazuje niti malo želje za razumijevanjem druge, odnosno drugih strana. Za prosječnog stanovnika prijestolnice Zapadna je Hercegovina zemlja ustaša u civilu, Istočna je, pak, istureno odjeljenje Ravne Gore.


Administratori, web masteri, kako li se već u svijetu interneta zovu oni što bi u novinama uređivali rubriku reagiranja, onemogućili su posjetiteljima najčitanijeg bosanskohercegovačkog portala sarajevo-x.com, komentiranje tekstova vezanih za navijački sukob u Širokom Brijegu prošle nedjelje i ubojstvo Vedrana Puljića (24).


Netipičan potez za medij u mreži koja je, pored svega dobroga, donijela i neograničeni prostor mržnji, a glupost učinila dostupnijom i javnijom - dugoročno naravno nema nikakvih posljedica, jer to što se o nečemu ne govori ili ne piše, ne znači kako to nešto, u ovom slučaju raskošna, možda afektna, ali ipak mržnja, i ne postoji. Kratkoročno, barem je promil neograničenog web prostora oslobođen virtualnog puštanja krvi.


Na istom tom portalu, međutim, nekoliko dana nakon smrti Vedrana Puljića, bijega osumnjičenog ubojice Olivera Knezovića, navijačke blokade glavne sarajevske prometnice i uzvratnih protesta u Širokom Brijegu, oglasio se netko tko se predstavlja kao Bevzil, rođeni Čitlučanin, dakle Hercegovac, na studiju u Mostaru i otvorio raspravu na više nego zanimljivu temu: »Kako Sarajlije doživljavaju Zapadnu Hercegovinu?« Na kraju pismenog - a znamo kako to kod internetskih diskutanata nije čest slučaj - artikuliranog, argumentiranog posta, Bevzil je upitao: »Pitam vas, kad smo onda svi postali ustaše , otkud ta silna mržnja i predrasude?«


Za divno čudo, u nekih tristotinjak odgovora, mahom Sarajlija i većinom Bošnjaka, Čitlučaninu nitko, za sada, nije odgovorio uvredama, ali jest, za bosanskohercegovačku prijestolnicu tipičnim, razumijevanjem koje prati obavezno »ali«. »Sarajlije gledaju ok na Zapadnu Hercegovinu, ali ne mogu se oteti dojmu da Zapadna Hercegovina ne gleda pozitivno na multikulturno i multietničko Sarajevo. Kako im nije bilo žao naših momaka koji su sve i svašta proživjeli u blokiranom i napaćenom Sarajevu? Tebi momak svaka čast i ne boj se, Sarajlije primaju sve ljude dobre volje i srca, i mi njih prepoznamo. Pozzzzz Čitlučaninu koji studira u Mostaru!!!!«, otpisala je tako djevojka, žena, skrivena iza nicka Miss RX.


Ono što su nekada bile i što zapravo jesu i sada u takozvanom real lifeu stadionske tribine, s kojih se glasnije i emotivnije izražavaju dominantni stavovi neke zajednice - gradske, nacionalne ili etničke, a najčešće sve i jedne - to su u suvremenom, cyber svijetu, internet forumi na kojima većina sudionika artikulira dominantno mišljenje iz vlastitog okruženja. Samo što se, ponekad, govori ljepše. Nema, naime, nikakve suštinske razlike između onoga što je napisala Miss RX i onoga što su naviječi Sarajeva ili gosti u programima lokalnih televizija govorili nakon širokobriješke krvave nedjelje: »Široki Brijeg je zločinačko i ustaško leglo što je poznato iz prošlog režima i nema tu šta da se priča«; odnosno: »To nije sukob dvije navijačke skupine, to je sukob navijačke skupine i lokalnih stanovnika koji su, inače, jako netrpeljivi, gadne naravi i imaju hiljadu razloga da nas mrze«.


Odnos Sarajeva i Širokog Brijega, doveden do krajnje netrpeljivosti jednim ubojstvom i nekolicinom ranjavanja - među kojima je i ono Širokobriježanina Željka Zadre koje se glavnom gradu BiH, prosto, doživljava manje ozbiljnim od ranjavanja Sarajlija u Hercegovini, jer je, kako to uvijek biva u situacijama apsolutne podijeljenosti svijeta na naše i njihove, svaka njihova nesreća manja od najmanje naše - specifičan je, međutim, samo po svojim manifestativnim oblicima, po skoro kolektivnoj spremnosti na glasno i javno izricanje onoga što se misli, ali se ili krije ili tiho govori. Sarajevo se, naime, sa svojom okolinom, sa ostatkom države kojoj je glavni grad, ili apsolutno ne razumije ili ne podnosi, i pri tome ne pokazuje niti malo želje za razumijevanjem druge, odnosno drugih strana. Za prosječnog stanovnika prijestolnice Zapadna je Hercegovina zemlja ustaša u civilu, Istočna je, pak, istureno odjeljenje Ravne Gore.



Navijačko psovanje Markala

No niti s onima dijelovima BiH u kojima su većina Bošnjaci, nema nekog naročitog razumijevanja, nego su tek etikete blaže. A svi pokušaji shvaćanja svjetova izvan granica Kozija Ćuprija - Ilidža, svode se na banalna kafanska propitivanja, poput onoga upućenog piscu, bivšem pripadniku Armije BiH, Krajišniku s iskustvom međubošnjačkog sukoba na zapadu Bosne, Faruku Šehiću: »Š o se, ba, ono jarane vi gore poklaste između sebe?«.


Glavni su gradovi svugdje svjetovi za sebe, samo što negdje to ne znači puno - kao u SAD-u ili Turskoj, gdje su Washington odnosno Ankara administrativni, a New York i Istanbul centri svega ostalog - negdje se, opet, prijestolnica doživljava kao Arkadija nastala na isisavanju onoga što je provincija zaradila - kao u Hrvatskoj ili bivšoj Jugoslaviji - dok je ovdje, u BiH, »kulturno i administrativno sjedište« države u stvarnosti sve više ono što je tokom opsade bilo i u stvarnosti i u pjesmi Abdulaha Sidrana: Planeta Sarajevo.


Ostatak Bosne i Hercegovine razočaravajući je za Sarajevo svaki put kada život pokaže kako ne funkcionira kao u projekciji iz glavnog grada. Nivo reakcije, pak, direktno zavisi od pojedinačnih događaja, njihovih posljedica, ali i, dobrim dijelom, nacionalnosti aktera. Kada, recimo, navijači Nogometnog kluba »Čelik« iz Zenice gostima iz Sarajeva psuju Markale i pjevaju »oj Srbine proklet bio, što Koševo nisi zapalio«, onda se to čita kao dokaz »zeničkog papanluka«, »seljačke zavisti« radničkog grada spram Čaršije bez koje u BiH ne bi bilo ničega niti važnog niti vrijednog. Kada se ista stvar događa u Banjoj Luci ili Zapadnom Mostaru, onda je to, opet, samo potvrda kako tamo žive sve sami četnici i ustaše ili, u blažoj varijanti, »netrpeljivi stanovnici gadne naravi koji imaju hiljadu razloga da nas mrze«.


Odnos prema ostatku države

Bezbroj je opravdanja sarajevocentričnosti: od razumljivih, stvarnih, ljudskih, pa povijesnih, političkih, kulturoloških... Ima tu, vjerovatno, nagomilanog manjka važnosti iz prošlosti - jer, prosto, Sarajevo je sve do 1992. bilo grad u kojem su se tek provodile odluke donošene u stvarnim, pravim glavnim gradovima država, od Otomanske i Austro-ugarske imperije, do SFR Jugoslavije. Ima, kako da nema, posljedica neljudske, užasne opsade u kojoj je jedan grad četiri godine zapravo bio sam sa sobom i vlastitim umiranjem. Ima, svakako, i krivice »druge strane«: svugdje je, osim u istočnom Mostaru, tokom rata vladalo nerazumijevanje dimenzija sarajevske apokalipse, a nisu bili rijetki niti ironijski komentari na radijske izvještaje o snajperskoj paljbi po prijestolnici ili otvorena zavist jer »Sarajlijice kukaju, a svaki dan dobija avione humanitarne pomoći«. No, ono što se može i rastumačiti i razumjeti, nije uvijek, ustvari najčešće nije nikada, ono što bi se moglo opravdati ili prihvatiti kao takvo i nepromjenjivo.


Ni u manje kompliciranim društvima od bosanskohercegovačkog nije dobro kada se putnici iz »provincije« u glavnim gradovima osjećaju kao u bogatom, uređenom inostranstvu, pa im nikako nije jasno zašto ih suputnici nisu probudili na pasoškoj i carinskoj kontroli. Dokaz tome je, recimo, dalmatinski doživljaj Zagreba, koji s vremena na vrijeme eskalira stadionskim ili uličnim nasiljem, a redovno za posljedicu ima ekonomsko i kulturno odumiranje jadranskih gradova, te odlaske na studije bez povratne karte, s kojih će se nakon četiri, pet godina diplomirani dotepenci vraćati doma ljeti, da uz gradele i vino pričaju kako tu lipotu niko ne more platit, ali će, ipak, na svaku pomisao života izvan Zagreba sumnjičavo vrtiti glavom i govoriti kako je, ipak, tamo posao, novac, škole, špica, zoološki vrt, kazališta, koncerti... »A ode, kad prođe lito, ki da sve umre«.



U složenim državnim zajednicama, međutim, puno, jako puno toga zavisi kako od same atmosfere u glavnom gradu, tako i od njegova odnosa spram ostatka države. A Sarajevo, rekosmo, ima samo projekcije i razočarenja; projekcije drugih sazdane od, mahom, predrasuda i projekcije sebe pune uljepšavanja - te razočarenja, ali uvijek drugima. Nekada su ta razočarenja sitna, izazvana time što se više nitko, kao što je nekada, navodno, bilo u Tešnju, ne slika pored automobila iz Sarajeva kao pored spomenika - ponajmanje zato što se iz bh registarskih pločica ne može pročitati ime grada iz kojeg putnik dolazi - nekada veća, »jer nas tamo pravo mrze«, a nekada tolika da na se na kraju u njima počne perverzno uživati, jer pokažu, kako je kazao poznati sarajevski glumac nakon vijesti o skorim protestima u Širokom Brijegu, »da oni više i ne kriju ko su i šta su«.



Iluzorno je, naravno, očekivati da će Bosna i Hercegovina dan nakon što Sarajevo »shvati« svoju okolinu, svanuti kao lijepa, mirna, bogata, nepodijeljena, miroljubiva zamlja u kojoj sunce grije kao nigdje drugo. No, ovako, vlastitom samodovoljnošću - mnogo više nego kapitalom kojim odudara od ostatka siromašne države - uljuljkanošću u kult žrtve koji zahtijeva uvijek i prije svega žaljenje »naših momaka koji su sve i svašta proživjeli u blokiranom i napaćenom Sarajevu«, te aktivnim ignoriranjem svijeta oko sebe, Sarajlije postaju akteri pretvaranja nasilnog u prirodni proces dubinske podjele Bosne i Hercegovine. I ma koliko zvučalo patetično ili programski, za glavni je grad neophodno da pokuša razumjeti da li se u Zenici, Tuzli, kao i u Banjoj Luci i Trebinju, odnosno Širokom i Posušju, zaista »ne gleda pozitivno na multikulturno i multietničko Sarajevo« i zašto; te ima li u tim gradovima - po svemu osim zemljopisno udaljenijim od Sarajeva nego Zagreb i Beč, Beograd i Istambul - i razumljivih, od nacionalističkih i secesionističkih ideologija oslobođenih »hiljadu razloga« za manjak ljubavi i višak nedoživljavanja Sarajeva kao svog glavnog grada.



14.10.2009
Pincom.info/ H-Alter

Jeste da ovoliko dug tekst nije zasluzio kompletno citiranje, al' haj' nejse. Ko o cemu, Mara o suknu. Sarajevo je krivo sto je multi-kulti, a krivo je istovremeno sto nije malo vise vise multi-kulti, elem krivo je u oba slucaja. Nacionalizam i fasizam nisu uopste bosanski problemi, glavni problem danasnje BiH jeste sarajevsko nerazumjevanje svoje okoline???? Kao sto je poznato, Zap.Hercegovina i RS su skolski primjeri tolerancije, suzivota, i ljubazne koegzistencije, samo jos da i Sarajevo to shvati!?

Na stranu to sto prema recimo Parizu nema simpatija ostatak francuske, niti ruralna Amerika voli Njujork i njujorcane, niti Madrid vole u Baskiji ili Kataloniji, niti se London voli u Glazgovu, niti Rim vole na sjeveru Italije. Problem je sto oni jedne druge ne vode u logore niti razaraju artiljerujom, niti im je dozvoljeno da jedni druge upucavaju metcima u glavu. Jedno je pjevati navijati, cak i zvizdati, a drugo je velicanje fasizma i ubijanja. To sto neko vise voli Beograd ili Zagreb od svoje prijestolnice mi ne smeta, odnosno smeta mi, ali tu nista ne mogu. Ono sto se ne moze tolerisati jeste stvaranje klime straha, nasilja, i velicanja fasizma, te uobicajeno ubijanje ili premlacivanje svakog ko ti se ne svidja. Pirketa, ako se tako zove, izgleda to ne smeta bas puno, ima puno gorih stvari, recimo sarajevska satira.

Pravo si mu reko, baš si me poštedio muke.

Ma pusti ba kvazi intelektualci, žele skrenuti pažnju na sebe najjednostavnijim putem, kontriranjem svemu i svačemu, gori su od onih mojih iz SDP-a... treba im samo reći da bi sve bilo, i bilo je, daleko bolje dok su se oni držali sela iz kojih su šljegli, dok su dolazili u malim količinama i odmjereno, navikavajući se na grad a ne navikavajući grad na sebe... danas kad se u Sarajevo sjatio ko je ikako mogao, oni što uspjeli nisu a htjeli su, bace se na pljuvanje i omalovažavanje.

Još jednom za tvoj komentar kolega, ovim papcima se ne smije šutiti, inače oni kolo povedu.

[hali gali halid]

U zavidovićkoj sportskoj dvorani, dan nakon utakmice između Krivaje i Zrinjskog iz Mostara, poslije redovnog obilaska službenih prostorija domar Ramiz Polić je u WC-u svlačionice gostujuće ekipe primijetio nacionalistički natpis "Svi ćete bit kao Vedran Puljić" s potpisom "Ultras Mostar 1994".

Navodno, ovaj natpis je ostao kao poruka igrača Zrinjskog.

Izvor: Dnevni avaz

[siam]

Tisuću razloga za mržnju

Piše: Emir Imamović Pirke


Sarajevo se sa svojom okolinom, sa ostatkom države kojoj je glavni grad, ili apsolutno ne razumije ili ne podnosi, i pri tome ne pokazuje niti malo želje za razumijevanjem druge, odnosno drugih strana. Za prosječnog stanovnika prijestolnice Zapadna je Hercegovina zemlja ustaša u civilu, Istočna je, pak, istureno odjeljenje Ravne Gore.


Administratori, web masteri, kako li se već u svijetu interneta zovu oni što bi u novinama uređivali rubriku reagiranja, onemogućili su posjetiteljima najčitanijeg bosanskohercegovačkog portala sarajevo-x.com, komentiranje tekstova vezanih za navijački sukob u Širokom Brijegu prošle nedjelje i ubojstvo Vedrana Puljića (24).


Netipičan potez za medij u mreži koja je, pored svega dobroga, donijela i neograničeni prostor mržnji, a glupost učinila dostupnijom i javnijom - dugoročno naravno nema nikakvih posljedica, jer to što se o nečemu ne govori ili ne piše, ne znači kako to nešto, u ovom slučaju raskošna, možda afektna, ali ipak mržnja, i ne postoji. Kratkoročno, barem je promil neograničenog web prostora oslobođen virtualnog puštanja krvi.


Na istom tom portalu, međutim, nekoliko dana nakon smrti Vedrana Puljića, bijega osumnjičenog ubojice Olivera Knezovića, navijačke blokade glavne sarajevske prometnice i uzvratnih protesta u Širokom Brijegu, oglasio se netko tko se predstavlja kao Bevzil, rođeni Čitlučanin, dakle Hercegovac, na studiju u Mostaru i otvorio raspravu na više nego zanimljivu temu: »Kako Sarajlije doživljavaju Zapadnu Hercegovinu?« Na kraju pismenog - a znamo kako to kod internetskih diskutanata nije čest slučaj - artikuliranog, argumentiranog posta, Bevzil je upitao: »Pitam vas, kad smo onda svi postali ustaše , otkud ta silna mržnja i predrasude?«


Za divno čudo, u nekih tristotinjak odgovora, mahom Sarajlija i većinom Bošnjaka, Čitlučaninu nitko, za sada, nije odgovorio uvredama, ali jest, za bosanskohercegovačku prijestolnicu tipičnim, razumijevanjem koje prati obavezno »ali«. »Sarajlije gledaju ok na Zapadnu Hercegovinu, ali ne mogu se oteti dojmu da Zapadna Hercegovina ne gleda pozitivno na multikulturno i multietničko Sarajevo. Kako im nije bilo žao naših momaka koji su sve i svašta proživjeli u blokiranom i napaćenom Sarajevu? Tebi momak svaka čast i ne boj se, Sarajlije primaju sve ljude dobre volje i srca, i mi njih prepoznamo. Pozzzzz Čitlučaninu koji studira u Mostaru!!!!«, otpisala je tako djevojka, žena, skrivena iza nicka Miss RX.


Ono što su nekada bile i što zapravo jesu i sada u takozvanom real lifeu stadionske tribine, s kojih se glasnije i emotivnije izražavaju dominantni stavovi neke zajednice - gradske, nacionalne ili etničke, a najčešće sve i jedne - to su u suvremenom, cyber svijetu, internet forumi na kojima većina sudionika artikulira dominantno mišljenje iz vlastitog okruženja. Samo što se, ponekad, govori ljepše. Nema, naime, nikakve suštinske razlike između onoga što je napisala Miss RX i onoga što su naviječi Sarajeva ili gosti u programima lokalnih televizija govorili nakon širokobriješke krvave nedjelje: »Široki Brijeg je zločinačko i ustaško leglo što je poznato iz prošlog režima i nema tu šta da se priča«; odnosno: »To nije sukob dvije navijačke skupine, to je sukob navijačke skupine i lokalnih stanovnika koji su, inače, jako netrpeljivi, gadne naravi i imaju hiljadu razloga da nas mrze«.


Odnos Sarajeva i Širokog Brijega, doveden do krajnje netrpeljivosti jednim ubojstvom i nekolicinom ranjavanja - među kojima je i ono Širokobriježanina Željka Zadre koje se glavnom gradu BiH, prosto, doživljava manje ozbiljnim od ranjavanja Sarajlija u Hercegovini, jer je, kako to uvijek biva u situacijama apsolutne podijeljenosti svijeta na naše i njihove, svaka njihova nesreća manja od najmanje naše - specifičan je, međutim, samo po svojim manifestativnim oblicima, po skoro kolektivnoj spremnosti na glasno i javno izricanje onoga što se misli, ali se ili krije ili tiho govori. Sarajevo se, naime, sa svojom okolinom, sa ostatkom države kojoj je glavni grad, ili apsolutno ne razumije ili ne podnosi, i pri tome ne pokazuje niti malo želje za razumijevanjem druge, odnosno drugih strana. Za prosječnog stanovnika prijestolnice Zapadna je Hercegovina zemlja ustaša u civilu, Istočna je, pak, istureno odjeljenje Ravne Gore.



Navijačko psovanje Markala

No niti s onima dijelovima BiH u kojima su većina Bošnjaci, nema nekog naročitog razumijevanja, nego su tek etikete blaže. A svi pokušaji shvaćanja svjetova izvan granica Kozija Ćuprija - Ilidža, svode se na banalna kafanska propitivanja, poput onoga upućenog piscu, bivšem pripadniku Armije BiH, Krajišniku s iskustvom međubošnjačkog sukoba na zapadu Bosne, Faruku Šehiću: »Š o se, ba, ono jarane vi gore poklaste između sebe?«.


Glavni su gradovi svugdje svjetovi za sebe, samo što negdje to ne znači puno - kao u SAD-u ili Turskoj, gdje su Washington odnosno Ankara administrativni, a New York i Istanbul centri svega ostalog - negdje se, opet, prijestolnica doživljava kao Arkadija nastala na isisavanju onoga što je provincija zaradila - kao u Hrvatskoj ili bivšoj Jugoslaviji - dok je ovdje, u BiH, »kulturno i administrativno sjedište« države u stvarnosti sve više ono što je tokom opsade bilo i u stvarnosti i u pjesmi Abdulaha Sidrana: Planeta Sarajevo.


Ostatak Bosne i Hercegovine razočaravajući je za Sarajevo svaki put kada život pokaže kako ne funkcionira kao u projekciji iz glavnog grada. Nivo reakcije, pak, direktno zavisi od pojedinačnih događaja, njihovih posljedica, ali i, dobrim dijelom, nacionalnosti aktera. Kada, recimo, navijači Nogometnog kluba »Čelik« iz Zenice gostima iz Sarajeva psuju Markale i pjevaju »oj Srbine proklet bio, što Koševo nisi zapalio«, onda se to čita kao dokaz »zeničkog papanluka«, »seljačke zavisti« radničkog grada spram Čaršije bez koje u BiH ne bi bilo ničega niti važnog niti vrijednog. Kada se ista stvar događa u Banjoj Luci ili Zapadnom Mostaru, onda je to, opet, samo potvrda kako tamo žive sve sami četnici i ustaše ili, u blažoj varijanti, »netrpeljivi stanovnici gadne naravi koji imaju hiljadu razloga da nas mrze«.


Odnos prema ostatku države

Bezbroj je opravdanja sarajevocentričnosti: od razumljivih, stvarnih, ljudskih, pa povijesnih, političkih, kulturoloških... Ima tu, vjerovatno, nagomilanog manjka važnosti iz prošlosti - jer, prosto, Sarajevo je sve do 1992. bilo grad u kojem su se tek provodile odluke donošene u stvarnim, pravim glavnim gradovima država, od Otomanske i Austro-ugarske imperije, do SFR Jugoslavije. Ima, kako da nema, posljedica neljudske, užasne opsade u kojoj je jedan grad četiri godine zapravo bio sam sa sobom i vlastitim umiranjem. Ima, svakako, i krivice »druge strane«: svugdje je, osim u istočnom Mostaru, tokom rata vladalo nerazumijevanje dimenzija sarajevske apokalipse, a nisu bili rijetki niti ironijski komentari na radijske izvještaje o snajperskoj paljbi po prijestolnici ili otvorena zavist jer »Sarajlijice kukaju, a svaki dan dobija avione humanitarne pomoći«. No, ono što se može i rastumačiti i razumjeti, nije uvijek, ustvari najčešće nije nikada, ono što bi se moglo opravdati ili prihvatiti kao takvo i nepromjenjivo.


Ni u manje kompliciranim društvima od bosanskohercegovačkog nije dobro kada se putnici iz »provincije« u glavnim gradovima osjećaju kao u bogatom, uređenom inostranstvu, pa im nikako nije jasno zašto ih suputnici nisu probudili na pasoškoj i carinskoj kontroli. Dokaz tome je, recimo, dalmatinski doživljaj Zagreba, koji s vremena na vrijeme eskalira stadionskim ili uličnim nasiljem, a redovno za posljedicu ima ekonomsko i kulturno odumiranje jadranskih gradova, te odlaske na studije bez povratne karte, s kojih će se nakon četiri, pet godina diplomirani dotepenci vraćati doma ljeti, da uz gradele i vino pričaju kako tu lipotu niko ne more platit, ali će, ipak, na svaku pomisao života izvan Zagreba sumnjičavo vrtiti glavom i govoriti kako je, ipak, tamo posao, novac, škole, špica, zoološki vrt, kazališta, koncerti... »A ode, kad prođe lito, ki da sve umre«.



U složenim državnim zajednicama, međutim, puno, jako puno toga zavisi kako od same atmosfere u glavnom gradu, tako i od njegova odnosa spram ostatka države. A Sarajevo, rekosmo, ima samo projekcije i razočarenja; projekcije drugih sazdane od, mahom, predrasuda i projekcije sebe pune uljepšavanja - te razočarenja, ali uvijek drugima. Nekada su ta razočarenja sitna, izazvana time što se više nitko, kao što je nekada, navodno, bilo u Tešnju, ne slika pored automobila iz Sarajeva kao pored spomenika - ponajmanje zato što se iz bh registarskih pločica ne može pročitati ime grada iz kojeg putnik dolazi - nekada veća, »jer nas tamo pravo mrze«, a nekada tolika da na se na kraju u njima počne perverzno uživati, jer pokažu, kako je kazao poznati sarajevski glumac nakon vijesti o skorim protestima u Širokom Brijegu, »da oni više i ne kriju ko su i šta su«.



Iluzorno je, naravno, očekivati da će Bosna i Hercegovina dan nakon što Sarajevo »shvati« svoju okolinu, svanuti kao lijepa, mirna, bogata, nepodijeljena, miroljubiva zamlja u kojoj sunce grije kao nigdje drugo. No, ovako, vlastitom samodovoljnošću - mnogo više nego kapitalom kojim odudara od ostatka siromašne države - uljuljkanošću u kult žrtve koji zahtijeva uvijek i prije svega žaljenje »naših momaka koji su sve i svašta proživjeli u blokiranom i napaćenom Sarajevu«, te aktivnim ignoriranjem svijeta oko sebe, Sarajlije postaju akteri pretvaranja nasilnog u prirodni proces dubinske podjele Bosne i Hercegovine. I ma koliko zvučalo patetično ili programski, za glavni je grad neophodno da pokuša razumjeti da li se u Zenici, Tuzli, kao i u Banjoj Luci i Trebinju, odnosno Širokom i Posušju, zaista »ne gleda pozitivno na multikulturno i multietničko Sarajevo« i zašto; te ima li u tim gradovima - po svemu osim zemljopisno udaljenijim od Sarajeva nego Zagreb i Beč, Beograd i Istambul - i razumljivih, od nacionalističkih i secesionističkih ideologija oslobođenih »hiljadu razloga« za manjak ljubavi i višak nedoživljavanja Sarajeva kao svog glavnog grada.



14.10.2009
Pincom.info/ H-Alter

Jeste da ovoliko dug tekst nije zasluzio kompletno citiranje, al' haj' nejse. Ko o cemu, Mara o suknu. Sarajevo je krivo sto je multi-kulti, a krivo je istovremeno sto nije malo vise vise multi-kulti, elem krivo je u oba slucaja. Nacionalizam i fasizam nisu uopste bosanski problemi, glavni problem danasnje BiH jeste sarajevsko nerazumjevanje svoje okoline???? Kao sto je poznato, Zap.Hercegovina i RS su skolski primjeri tolerancije, suzivota, i ljubazne koegzistencije, samo jos da i Sarajevo to shvati!?

Na stranu to sto prema recimo Parizu nema simpatija ostatak francuske, niti ruralna Amerika voli Njujork i njujorcane, niti Madrid vole u Baskiji ili Kataloniji, niti se London voli u Glazgovu, niti Rim vole na sjeveru Italije. Problem je sto oni jedne druge ne vode u logore niti razaraju artiljerujom, niti im je dozvoljeno da jedni druge upucavaju metcima u glavu. Jedno je pjevati navijati, cak i zvizdati, a drugo je velicanje fasizma i ubijanja. To sto neko vise voli Beograd ili Zagreb od svoje prijestolnice mi ne smeta, odnosno smeta mi, ali tu nista ne mogu. Ono sto se ne moze tolerisati jeste stvaranje klime straha, nasilja, i velicanja fasizma, te uobicajeno ubijanje ili premlacivanje svakog ko ti se ne svidja. Pirketa, ako se tako zove, izgleda to ne smeta bas puno, ima puno gorih stvari, recimo sarajevska satira.

Pravo si mu reko, baš si me poštedio muke.

Ma pusti ba kvazi intelektualci, žele skrenuti pažnju na sebe najjednostavnijim putem, kontriranjem svemu i svačemu, gori su od onih mojih iz SDP-a... treba im samo reći da bi sve bilo, i bilo je, daleko bolje dok su se oni držali sela iz kojih su šljegli, dok su dolazili u malim količinama i odmjereno, navikavajući se na grad a ne navikavajući grad na sebe... danas kad se u Sarajevo sjatio ko je ikako mogao, oni što uspjeli nisu a htjeli su, bace se na pljuvanje i omalovažavanje.

Još jednom za tvoj komentar kolega, ovim papcima se ne smije šutiti, inače oni kolo povedu.

i od mene

[Bitte_Halt_ja_ja]

Kolega forumaš, za dekonstrukciju ovolikog teksta, koji sadrži mnogo provjerljivih podataka i sasvim razrađenu tezu o odnosu prijestolnice i provincije, potrebno je mnogo više od dva ogorčena pasusa. Prije svega, Pirketov tekst nije satiričan, ne znam otkud ti to.
Drugo, ne postoji zakon koji ljudima dopušta ili ne dopušta odvođenje u konclogore i masovna ubistva. Trebam li to podrobnije objašnjavati? Valjda je jasno da niko ne može tvrditi šta bi se desilo u slučaju unutrašnjeg sukoba u SAD, recimo, i kako bi se provincija ponijela prema metropolama. Nešto mi govori da bi bilo svega i svačega.
Treće, Pirke se u ovom tekstu ne bavi ratom, već striktno mirnodopskim odnosom na relaciji prijestolnica-provincija. Ti odnosi, baš kao i u Americi i drugim stabilnim državama, često su opterećeni prošlošću (građanskim ratom u SAD, na primjer), ali ne mogu i ne smiju biti uslovljeni prošlošću. Na drugoj temi sam napisala da prijestolnica nije prijestolnica ako se sa provincijom sukobljava na istoj ideološkoj ravni. I zaista ni rat, ni logori, ni pucanje, ni krađa humanitarne ne mogu više poslužiti kao izgovor Sarajevu da se ne ponaša kao prijestolnica, odnosno kao integrativni faktor u zemlji.
Koristit ću isti primjer, da se ne pogubimo previše: južnjački papak može do mila boga mlatarati konfederalnom zastavom, salutirati pred slikom svog čukundede u konfed uniformi, organizirati memorijalne skupove u čast neostvarenog južnjačkog sna, mrziti crnce, mrziti Jenkije, pljuvati po saveznoj vladi, ići u šumu da gađa konzerve za nedajbože rata... Južnjački papak sve to može i sve to čini. Sve dok mu prijestolnica ne odgovara istom mjerom i dok ona nastupa kao najbitniji integracijski faktor, sukus države i državotvorne ideje, sve što Billy Joe radi ostaje folklor, i lijek za frustraciju i uzrok frustracije.
Ali istovjetan odgovor prijestolnice bio bi kraj SAD-a. Tada bi se moglo pričati samo o suprotstavljenim stranama, a u takvim okolnostima svaka strana ima podjednako pravo da gura "svoju stvar", da teži ostvarenju svojih političkih ambicija i, na kraju, da se (iz)bori za njih. Prijestolnica balansira između krajnosti, ona ne može biti krajnost po sebi. Ako jeste, onda više nije integracijski faktor. I kraj priče.
Može to zaboljeti većinu forumaša, ali činjenica je i ostat će činjenica da što može biti Širokom Brijegu, ne može biti Sarajevu.

Odlican, upravo tako. Kad Sarajevo klekne pred papanluk i bivole onda ce kleci i cijela Bosna i Hercegovina.

[kanocale]

Odgovoricu na postavljenu temu kratko i jasno.

Od prosle nedjelje, ja ih MRZIM, kao sto su oni oduvijek mrzili mene!

Hvala i prijatno

ja sam 100% hercegovac.toliko da me mrziš još više.ja ne mrzim nikoga.

[Alkos]

Odgovoricu na postavljenu temu kratko i jasno.

Od prosle nedjelje, ja ih MRZIM, kao sto su oni oduvijek mrzili mene!

Hvala i prijatno

ja sam 100% hercegovac.toliko da me mrziš još više.ja ne mrzim nikoga.

Super, bas mi je drago zbog tebe.
Ja vucem korijene iz Hercegovine, sto znaci da mrzim svoje pretke i sam sebe...

[Šizika]

ovu temu treba preimenovati u Kako Sarajlije gledaju na sve što nije Sarajevo?

njima su seljaci svi koji nisu iz Sa.
da se razumijemo, govorim o 80 posto sarajlija
prvo im je krivo što je toliko ljudi ŠLJEGLO u Sa za vrijeme rata
pa vječito rivalstvo sa Tuzlacima, Zeničanima, posebno u sportu
a onda i Hercegovina

ne znam zašto je Hercegovina toliki trn u oku Bosancima (sad ne mislim samo na Sarajlije)
možda zato što su ljudi radnici
sprdaju se što imaju više mobitela, mercedesa....

i meni lično smeta što hrvati u herc.više vole hrvatsku od Bosne al šta sad možemo...ništa
neko je spominjao da svaka kuća ima šahovnicu, pa koliko sam ja vidjela te šahovnice su samo u novoizgrađenim selima za hrvate iz srednje bosne. nisu to hercegovci

ono što ja zamjeram hrvatima iz hercegovine je to što nikad nijednog nećeš vidjeti da je zapalio drinu, ni da pije sarajevsku pivu iako je 17-a u svijetu. a u 99,99 posto prodavnica nećeš naći proizvode iz Bosne. važno je da su prodavnice prepue Kraševih proizvoda, Zvečeva, Franck kafe i ostalog. Hrvatska zarađuje na račun Era a te Ere od toga nemaju ništa. neće to doprinijeti razvoju Hercegovine. Jedino šta će opet dobiti su šale Purgera na njihov račun

slažem se sa vlasnikom teme da su od sva tri većinska naroda najgori oni koji su se rodili za vrijeme rata ili koji ga nisu upamtili, a kad se desilo ono u Širokom sa Puljićem, on je u stvari pao u drugi plan. Kao da su ljudi jedva čekali da se nešto desi pa da imaju razlog da se mrze i vrijeđaju. a koliko sam primijetila na većini foruma u temama o pokojnom vedranu najmanje se o njemu pisalo.

odoh ja s teme.....

htjedoh reći da Sarajlije, velika većina njih, omalovažava sve koji nisu iz Sarajeva
a s druge strane Hercegovci se ponašaju kao da postoji samo Hercegovina. za njih je bosna neka druga država.
znači krivi ste podjednako i ovdje su jedine žrtve ona šačica koja se zalaže za suživot.

nemojte me sad napadati. kontala sam samo napisati ovaj komentar jer ne volim rasprave. a i već sam dva bana imala

[junkers]

[quote="Naatasha"]ovu temu treba preimenovati u Kako Sarajlije gledaju na sve što nije Sarajevo?

njima su seljaci svi koji nisu iz Sa.
da se razumijemo, govorim o 80 posto sarajlija
prvo im je krivo što je toliko ljudi ŠLJEGLO u Sa za vrijeme rata
pa vječito rivalstvo sa Tuzlacima, Zeničanima, posebno u sportu
a onda i Hercegovina

ne znam zašto je Hercegovina toliki trn u oku Bosancima (sad ne mislim samo na Sarajlije)
možda zato što su ljudi radnici
sprdaju se što imaju više mobitela, mercedesa....

i meni lično smeta što hrvati u herc.više vole hrvatsku od Bosne al šta sad možemo...ništa
neko je spominjao da svaka kuća ima šahovnicu, pa koliko sam ja vidjela te šahovnice su samo u novoizgrađenim selima za hrvate iz srednje bosne. nisu to hercegovci



ti ovo ozbiljno za rivalstvo Sarajeva sa hercegovačkim vukojebinama?

[studio 54]

gradovi zapadne i istocne hercegovine su najzaostaliji gradovi u Bih ..tamo ko da rat nije ni zavrsio...bio sam skoro u Bilecoj jebt ko apokalipsa majkemi fuj fuj ne bi volio tamo zivjet... sjeverna Bosna je zito

[muha_sa]

ovu temu treba preimenovati u Kako Sarajlije gledaju na sve što nije Sarajevo?

njima su seljaci svi koji nisu iz Sa.
da se razumijemo, govorim o 80 posto sarajlija
prvo im je krivo što je toliko ljudi ŠLJEGLO u Sa za vrijeme rata
pa vječito rivalstvo sa Tuzlacima, Zeničanima, posebno u sportu
a onda i Hercegovina

ne znam zašto je Hercegovina toliki trn u oku Bosancima (sad ne mislim samo na Sarajlije)
možda zato što su ljudi radnici
sprdaju se što imaju više mobitela, mercedesa....

i meni lično smeta što hrvati u herc.više vole hrvatsku od Bosne al šta sad možemo...ništa
neko je spominjao da svaka kuća ima šahovnicu, pa koliko sam ja vidjela te šahovnice su samo u novoizgrađenim selima za hrvate iz srednje bosne. nisu to hercegovci

ono što ja zamjeram hrvatima iz hercegovine je to što nikad nijednog nećeš vidjeti da je zapalio drinu, ni da pije sarajevsku pivu iako je 17-a u svijetu. a u 99,99 posto prodavnica nećeš naći proizvode iz Bosne. važno je da su prodavnice prepue Kraševih proizvoda, Zvečeva, Franck kafe i ostalog. Hrvatska zarađuje na račun Era a te Ere od toga nemaju ništa. neće to doprinijeti razvoju Hercegovine. Jedino šta će opet dobiti su šale Purgera na njihov račun

slažem se sa vlasnikom teme da su od sva tri većinska naroda najgori oni koji su se rodili za vrijeme rata ili koji ga nisu upamtili, a kad se desilo ono u Širokom sa Puljićem, on je u stvari pao u drugi plan. Kao da su ljudi jedva čekali da se nešto desi pa da imaju razlog da se mrze i vrijeđaju. a koliko sam primijetila na većini foruma u temama o pokojnom vedranu najmanje se o njemu pisalo.

odoh ja s teme.....

htjedoh reći da Sarajlije, velika većina njih, omalovažava sve koji nisu iz Sarajeva
a s druge strane Hercegovci se ponašaju kao da postoji samo Hercegovina. za njih je bosna neka druga država.
znači krivi ste podjednako i ovdje su jedine žrtve ona šačica koja se zalaže za suživot.

nemojte me sad napadati. kontala sam samo napisati ovaj komentar jer ne volim rasprave. a i već sam dva bana imala

khm-khm c c c c c
djete drago--izvini što ovako moram al......pojma ti nemaš --mislim o ovome o cemu si pisala.

[JThomas]

i ti nekome o predrasudama?

i bolje je što nećeš da se raspravljaš, nemamo se mi šta raspravljati...