Neko se fokusira na one koji manipulisu tim sistemom, ali sama ideja je upitna. Stvaramo novu administraciju za te ljude, pusemo balon i sto je najgore puno je teze nekoga izbaciti iz sistema nego ga ubaciti. Sa ovim socijalni troskovi eksplodiraju, dostizuci gotovo administraciju kao cifru.
Sa recesijom vrijednost naseg izvoza naglo pada, posto je potraznja odjednom puno manja, i umjesto rasta dozivljavamo pad prihoda. Dakle dolazi do deficita, gdje ne mozemo pokriti potrazivanja prihodom. Ovo postaje jako neugodno za tadasnju vlast, jer se busaju da su velike patriote. Ispravno je bilo tada srezati troskove, ali da bi se izbjegao socijalni bunt (citaj: ne izgubili sljedeci izbori) trazi se pomoc od IMF.
IMF prihvata da pomogne, ali pod uslovom da vlada pristane na monitoring. Dakle isplate se vrse u transama, ako vlada ispuni zajednicke ciljeve. Ti ciljevi su rezanje troskova administracije (manji cilj) i radikalna rezanje socijalnih izdataka. Stara vlast mudro odlucuje da uradi samo ono sto mora oko boraca i saceka novu garnituru.
Tako da je taj nezahvalan zadatak sada uvaljen crvenim.
Ti se sada pitas kako se moze ustediti 100 miliona, jer ne zelis prihvatiti da je potrebno izvesti gotovo pola novih ljudi iz tog sistema kako bi se obezbijedio prosperitet FBiH na duge staze. Sto je ispravno razmisljanje, jer ko to uradi gubi sigurno sljedece izbore. Bice opet izdajica
