Hvala. Bio sam danas da je vidim, otisao joj do stana...I sjeo cekao da prode...malaplavooka wrote:Ne slušaj nikog.Kad je već toliko voliš-samo naprijed. Ne odustaj!
I vec kad sam pomislio nece doci, poznam je iz daljine po hodu....vraca se s posla.
Kad je vidjeh... poslje par rjeci poce da place. Reko sta je bilo... Kaze imala
sam grozan dan, radimo po 12 sati u birou, iskoristavaju nas, svi se deru na mene. Nisam kriva, i zatvorim
se i dode mi samo da placem. I ondah se i ja rasplakah s njom. Onda udosmo u stan da ostavi nesto sto je donjela.
Kaze otpraticu te do Voza. Otpratila me, usput popricasmo. Poce me uvjeravati u nesto, sto ni ona ne vjeruje.
Kaze bilo mi je 7 godina s tobom nasjretnijih u zivotu, ali i sad nije lose, vec ide na bolje kroz suze.
Ali to rece takvim glasom, da ne moze niko u to da povjeruje.
Ne znam vise ni sam. Vidim da je sve otislo u 3 p.m., nema cak nijedna pozitivna stvar, sto je bolja sad.
I kunem se u Boga, da je nisam proganjao. Znao sam po pola godine da se ne javim nikako, cak ni mailom.
Nije istina sto neki ovdje pisu, da joj ja nisam dao da nastavi. Znao sam po godinu ne nazvati !
I evo vidim, niko nije nigdje stigao. Ja prezivljavam, trudim se. Ona se bori ko lav, i jos joj je teze.
Nigdje nas, Nigdje one lakoce s kojom smo pocinjali i zavrsavali dan, zagrljeni na kaucu, i spavali spokojno...
NIgdje onog blagog izraza na licu, da podrzavamo jedno drugo u svim momentima....gdje smo se izgubili...
vrijeme nas odnjelo, jel vrjeme ili mi , ili ja ? nek budem kriv eto za sve....
samo ove ruke jos znaju da vole, i da paze
i to ona najbolje i zna, jer kad me je pustila da je ukradem bar za tren, osjecala se je sretna kao prije.
Nekad je najteze sebi priznati, ja sam priznao vec davno...i liz taylor se je udavala 3 i razvodila 3 puta i to za istog muskarca ako se ne varam, ljudski se je prevariti, al je neljudski ne priznati gresku i ne pokusati je ispraviti