Prvi višestranački izbori su održani sredinom aprila 1990., prva hrvatska vlada imenovana je krajem maja na čelu sa S. Mesićem, a druga sredinom avgusta 1990. na čelu sa J. Manolićem. Sve položaje u vladi dobili su bivši članovi SKJ iz sastava tzv HDZ-ove
ljevice, a pripadnici tzv HDZ-ove
desnice dobili su vlast u općinama, čime je omogućeno preuzimanje vlasti i
onemogućeni sukobi između bivših komunista i njihovih žrtava.
Milošević je na svim sastancima tražio promjenu republičkih granica kako bi
svi Srbi živjeli u jednoj državi, Tuđman je tražio
priznanje dotadašnjih republičkih granica kao državnih, a Izetbegović se zalagao za tzv.
asimetričnu federaciju( u koju bi ušle Srbija, BiH, Makedonija, Crna Gora i Albanija, tj. državom u koju bi ušli svi balkanski Muslimani (Slaveni, Albanci i Turci), njih 3,5 miliona iz Albanije, 500.000 Albanaca iz Makedonije, 2 miliona s Kosova, 50.000 iz Crne Gore, 60.000 iz uže Srbije, 100.000 Turaka iz Makedonije te 1.700.000 Muslimana iz BiH i 200.000 iz Sandžaka.U
toj asimetričnoj federaciji bilo bi oko 8.500.000 Muslimana i 7.500.000 Srba s tendencijom povećanja broja Muslimana, zbog čega Milošević nije htio ni čuti za takvu državu.
Od 3. do 12. 5. 1991. na cesti Mostar - Široki Brijeg kod mjesta
Polog nekoliko hiljada ljudi je
blokiralo kolonu od 167 tenkova JNA koja je navodno išla na vojnu vježbu prema Splitu, a stvarno su htjeli zauzeti Split, i pokrenuti vojni udar pod opravdanjem zaustavljanja nereda. Istovremeno je jedna tenkovska kolona zaustavljena i kod Šuice na putu prema Splitu. Na intervenciju hrvatskog predsjednikaTuđmana,
koji je poslušao savjet Stjepana Kljuića, kolone su puštene prema Kupresu.
U vrijeme napada JNA na Sloveniju i neposredno nakon njega , u Hrvatskoj jača srpska pobuna i pokreti JNA, a
dolazi do političke krize u Saboru. Zbog toga se formira nova hrvatska vlada 17. 7.1991.s dr. Franjom Gregurićem na čelu (pukovnik KOS-a i bivši šef te službe za područje SSSR-a.
Dana 21.9. 1991.
ubijen je Ante Parađik ratni zapovjednik HOS-a na policijskom punktu.Petnaestak dana prije njegovog ubistva Šušak ga je nagovorio da HOS priključi HV-u, a sam je trebao postati ministar unutarnjih poslova. Predsjedniku HSP-a Paragi, ministru unutarnjih poslova Vekiću i predsjedniku Vlade Manoliću to nije odgovaralo. Paraga se nije htio odreći oružane formacije kojom je mogao utjecati na Hrvatsku politiku, Vekić nije htio svoje ministarstvo prepustiti nekom drugom, a Manolić nije želio ostati bez kontrole nad ministarstvom koje bi moglo razotkriti njegove... igre.(Dana 7. oktobra 1991. raketirani su Banski dvori, tj. pokušan je atentat na predsjednika Hrvatske Franju Tuđmana).
Dana 23. 11. 1991. u Ženevi je postignut dogovor o bezuvjetnom prekidu neprijateljstva između JNA i RH (
Vanceov plan). Dogovor je potpisan 2. 1. 1992. u Sarajevu. Na osnovu dogovora
JNA je prihvatila povlačenje iz Hrvatske (90.000 vojnika, 900 tenkova, 700 oklopa, 1.200 topovskih cijevi i drugog oruđa. Na okupiranom su području ostale lokalne srpske jedinice i paravojne postrojbe iz Srbije
pod zaštitom 10.000 pripadnika Unprofora.
Da malo pređemo na područje Bosne i Hercegovine
Dana 23. 12. 1991. ministar finansija Jozo Martinović pustio je u opticaj hrvatsku valutu-
hrvatski dinar, pa je otpočela brza akcija
prebacivanja ukupne količine stare jugoslovenske valute u BiH, Crnu Goru i Srbiju preko mreže povjerljivih osoba. Oni koji su imali registrirana privatna preduzeća su dobijene jugo-dinare uplaćivali na žiroračune svojih firmi, a oni koji nisu imali preduzeća kupovali su devize od lokalnih švercera devizama( maraka, maraka...
). Vlasnici firmi su uplaćenim novcem kupovali robu, a nakon nekog vremena su tu robu prodavali, zbog vrlo visoke inflacije, po daleko višoj cijeni. Nakon nekog vremena
Hrvatskoj su vraćali dobiveni iznos jugodinara u Hrvatskim dinarima u nominalnom iznosu, a razlika koju su zbog inflacije ostvarili, prodajom robe po višoj cijeni je ostajala njima. Isto to su napravili kupci deviza koji su dio deviza naknadno prodali po daleko višem tečaju, zbog stalne visoke devalvacije, te je i njima ostala zarada proizašla iz promjene deviznog tečaja.
Hrvatskoj je vraćen nominalno isti iznos te knjigovodstveno nije ostvaren nikakav gubitak.
Hrvatski šverceri koji su sudjelovali u zamjeni Ju- dinara za devize bili su najčešće sitni trgovci koji
su poslovali na teritoriju BiH. U poslu zamjene dinara za devize zaradili su veliku količinu kapitala,
te su postali ekskluzivni uvoznici i izvoznici između Hrvatske i BiH. U zamjenu za ovaj status veliki dio zarade su morali prebacivati u inozemstvo, u sitnoj valuti, te ga dostavljati Šuškovoj mreži dobavljača oružja koja je oružje kupovala od mafije širom svijeta.
Dana 5. 2. 1992. miniran je
most za BiH preko Save kod Šamca, a uskoro i ostali. Odnos muslimana prema JNA pokušali su iskoristiti projugoslovenski generali JNA koji su, tokom 1991. iz Beograda tražili od Alije Izetbegovića pomoć u mobilizaciji 300.000. Muslimana za borbu protiv Hrvata, kako bi obnovili Jugoslaviju. Alija na ovo nije pristao pošto je znao kako se dosta Muslimana bori u Hrvatskoj vojsci i kako bi na mobilizaciju u JNA pristali samo Muslimani iz nekih dijelova BiH. Muslimani iz Cazinske krajine, te krajeva gdje su Hrvati bili većina ne bi pristali na mobilizaciju, te bi on prestao biti njihov lider. To bi moglo dovesti do podjele Muslimana na prohrvatske i prosrpske Muslimane, te rata među samim Muslimanima.Zato je javno sarađivao s Hrvatima, a Srbima je nudio asimetričnu federaciju, tj.,savez bez Hrvatske i Slovenije koji je obećavao Muslimanima kao državu u kojoj će svi Muslimani iz Jugoslavije i Albanije živjeti u jednoj državi. U kadrovskoj politici je, među Muslimanima favorizirao bivše saradnike KOS-a koje je postavljao na položaje s kojih će moći neutralizirati prohrvatski orijentirane Muslimane, među Hrvatima je tražio bosanske integraliste koji su bili pristalice opstanka BIH kako bi podijelio same Hrvate, a među Srbima je tražio protivnike Miloševića, tj. Jugoslovene koji su željeli sačuvati jedinstvenu Jugoslaviju.
U avgustu 1991. Srbi su napali hrvatsko selo Unište kod Bosanskog Grahova, a u septembru 1991. lokalne srpske vođe su najavili stvaranje “Srpskih autonomnih oblasti” unutar Bosne i Hercegovine.Vlada BiH ponašala se kao da je BiH jedinstvena i stabilna država, iako su
vojne pripreme za rat bile u punom toku. Vojnici JNA (vojnika 83.000,500 tenkova, 400 oklopnjaka i 1.000 topova) koji su bili raspoređeni u BiH počeli su izvoditi masovne vježbe. Zvanično, ovi su manevri trebali zastrašiti paravojne, lokalne obrambene snage svih strana (Srba, Hrvata i Muslimana), a u stvari vježbe su bile
prikrivene pripreme za rat. Vježbe izvedene u jesen 1991. godine bile su maska za preraspoređivanje oružja zaplijenjenog od Teritorijalne obrane BiH i RH, a za Srpsku teritorijalnu obranu.
Jedinice JNA su tada postavljene na ključne strateške lokacije.