Jugoslavija

[Piaty]

Vjerovatno niste znali da SABNOR raspolaže sa dosta stanova po gradu...lično znam za slučaj kad je moj poznanik uspio otkupiti takav stan za certifikate a naštimao mu rođak što je bio u vrhu SABNOR-a.Korisnica stana,neka partizanka što nije imala djece,umrla,stan zapečaćen...znači,ti ublehaši koji polože par puta cvijeće na spomenike imaju debele računice...i to cvijeće dobiju naguzove

Umal se ne udavih orahom

i ja

[piupiu]

Za vas koji ne zalazite na temu feminizam, evo jednog instersantnog pisma Titu iz 1946.



Stvarno je ta Jugoslavija bila tamnica za čo'eka - nema mu ko krpati, prati, kuhati, na polju pomagati, da mu čuva mater i ratno siroče, jedino što još nije nabrojao izostavio je iz pristojnosti iako bi ga drug TIto sasvim demokratski shvatio i po tom pitanju

[snijeg_led]

Pa dobro moze neka kazna, ali ovdje se trazi kazna smrcu

[piupiu]

Pa dobro moze neka kazna, ali ovdje se trazi kazna smrcu

Možda bi se drugovi i složili, ali nisu još partizanke razoružali

[sinuhe]

Bavili su se jugoslovenski komunisti bračnim pitanjima. Koča Popović se razveo od žene jer ona nije bila u partizanima. Skandal je bio i kad je Peko Dapčević oženio buržujku.
Đilas se razveo od žene s kojom je bio dvadeset godina kada mu je u 40toj godini rodila kćer.

Jednopartijskom režimu jeste lakše provesti neke stvari koje mogu biti progresivne ali to ne znači da su oni sami bili progresivni ili liberalni.
Jesu li kemalisti u Turskoj feministi?

[piupiu]

Bavili su se jugoslovenski komunisti bračnim pitanjima. Koča Popović se razveo od žene jer ona nije bila u partizanima. Skandal je bio i kad je Peko Dapčević oženio buržujku.
Đilas se razveo od žene s kojom je bio dvadeset godina kada mu je u 40toj godini rodila kćer.

Jednopartijskom režimu jeste lakše provesti neke stvari koje mogu biti progresivne ali to ne znači da su oni sami bili progresivni ili liberalni.
Jesu li kemalisti u Turskoj feministi?

Modernizatori, kao i socijalisti. S tom razlikom što su kod naših 'za sve bile krive' Klara Cetkin i Roza Luksemburg, a nakon njih aktivne učesnice NOB-a i ostale članice AFŽ-a. AFŽ je bio izuzetno brojčajno jaka organizacija, dok ih nisu rasformirali 1952.. One su svoja prava suštinski izvojevale.

[geralt]

Daleko od toga da su svi komunisti ili partizani bili liberalno nastrojeni prema zenama. Enver Cemalovic, govoreci o Mostarskom partizanskom bataljonu:

Nenad Vasić je naredio da se strijelja naš drug, star oko 18 godina, đak gimnazije, kome je puška ispala iz ruke prilikom povlačenja, a nije prošlo dugo vremena, u sličnoj situaciji se našao i on, te je ostao bez svoje puške. On ne samo da nije strijeljan, nego nije ni partijski odgovarao. Kriterijum kažnjavanja nije bio isti za sve nas. Pitanje je koji su korijeni oportunističkog ponašanja u našem bataljonu i partijskoj organizaciji. Mislim da je gradski ilegalni život ostavio traga, da je svaki drug stariji po partijskom radu, bio za svakog od nas zakon. Čini mi se da je takav način ilegalnog partijskog i skojevskog života imao presudan uticaj u stvaranju autoriteta u tom vremenu.

Ne bih ovom prilikom htio govoriti o strijeljanju dvije drugarice, što je bila naša sramota. Drugovi zbog kojih su stradale, bili su vodnici ili viši rukovodioci. Međutim, samo su one platile glavom, zbog svoje slobode i, duboko sam uvjeren, zbog našeg pogrešnog propovijedanja, »slobodne ljubavi«.

Meni je, kao komesaru čete, stiglo pismo u kojem je pored ostalog, rečeno: »Očistite kulake na terenu čete, ili ćemo mi doći i očistiti oportuniste«. Partijska ćelija naše čete zasijedala je skoro cijelu noć, tražeći kulake kod nas. Kao takvog smo obilježili nekog starinu Lazu iz sela Luke koji je bio pročetnički orijentisan, imao oko 150-200 ovaca, jednu kućerinu sa pojatama i nekoliko malih vrtača za krompir, te smo ga iduće noći strijeljali. Pročetnički orijentisan je bio i naš Lazar Račić Radinovac sa Zijemalja, koji je imao oko 250-300 ovaca i kao najbogatijeg četničkog saradnika smo ga strijeljali.

Vise detalja o boldiranom daje Vasko Gnjatic:

Dolaskom Vasića na taj teren postavilo se pitanje likvidiranja i uništenja pete kolone, dok je pismo Operativnog štaba, napisano u martu 1942. godine, do kraja zaoštrilo to pitanje. Ističem, pismo je Komanda uputila bataljonskom Birou. Zanimljivo je da su pismo u ime Komande Operativnog štaba, potpisali komandant i politički komesar. Oni naređuju bataljonskom Birou Partije i Komandi bataljona da preduzmu konkretnu akciju za likvidiranje pete kolone. U pismu je doslovno rečeno da je krajnje vrijeme da se počne tući peta kolona na našem terenu. Ukoliko to ne uradimo, zaprijetili su nam da će poslati Udarni bataljon da nas likvidira. Sazvali smo prošireni sastanak bataljonskog Biroa, na kome smo pročitali pismo kao i informaciju u kojoj je vrlo slikovito prikazan način i metod likvidacije pete kolone u selima u Hercegovini. Priloženi su bili spiskovi sa imenima ljudi koji su likvidirani.

Pismo je ostavilo vrlo mučan utisak, a posebno komandant Šator i ja, kao komesar, nismo bili ubijeđeni u ispravnost takvog postupka. Ipak, pismo je trebalo sprovesti u život.

U nekim selima su likvidirani pojedini imućniji seljaci i bivši žandarmi, ali masovnog likvidiranja nije bilo. U stvari, donekle smo zadovoljili formu, iako nismo bili ubijeđeni u ispravnost takvog postupka.

Koliko je Nenad Vasić bio tvrdoglav i prijek, govori i sljedeći podatak. Decembra 1941. godine iz Mostara je stigao jedan omladinac - skojevac, musliman čijeg se imena ne sjećam. U prvoj akciji, krajem januara 1942. godine, po velikoj hladnoći i snijegu, on se okliznuo i pao, uhvatio se za neko drvo da ne bi pao u provaliju, ali je tom prilikom izgubio pušku. Nenad Vasić je rekao da ga treba strijeljati. Komandant Šator i ja smo pokušali da ga razuvjerimo, ukazujući na izuzetne okolnosti pod kojima se to dogodilo. Vasić je bio kategoričan, napao je posebno mene, smatrajući da sam ja, s obzirom na to što se radilo o Muslimanu, pokušao da mu se suprotstavim. Napao me je da branim oportuniste i kukavice. Ja sam mu odgovorio da je važnije to što se radi o skojevcu, Muslimanu koji je dobrovoljno došao u partizane. To nije uradio pod prisilom, nije bio kompromitovan, niti mu je prijetila neka opasnost. Međutim, Vasića niko nije mogao ubijediti da griješi i mladić je strijeljan. To je teško i poražavajuće djelovalo na sve borce bataljona.

Nisu pomogla nikakva obrazloženja - stvorena je vrlo mučna situacija i psihoza. Kada bi neko bio pozvan u Glavatičevo, sa strepnjom je odlazio, posebno ako je znao da se radi o Vasićevom pozivu. Ljudi su se plašili i pitali se da li će natrag vratiti žive glave.

Posebna priča je slučaj maturantkinje Učiteljske škole iz Mostara, člana SKJ, Suzane Lakatoš. Ona je prije rata sa Ljubicom Mihić pohađala Učiteljsku školu. Po nacionalnosti bila je Mađarica. Imala je svoje posebne stavove u pogledu odnosa sa muškarcima. Nenad Vasić je oformio sud koji je ispitao njen odnos sa jednim komandirom čete. Suzana je priznala, ali je rekla da joj se to ne može zabraniti, nakon čega je naredio da se strijelja. Nenad je imao apsolutnu vlast i niko od nas nije mogao spriječiti Suzanino strijeljanje.

Kao i mnoge stvari vezane za "lijeva skretanja", i ovdje su svi zlocini i greske svaljene na ljude koji su kasnije postali IB-ovci (npr. ovaj Vasic), razisli se sa zvanicnom politikom Partije (Djilas u Crnoj Gori), ili nisu vise bili medju zivima i nisu mogli da se brane (Drapsin i Popara u Hercegovini).

[piupiu]

Daleko od toga da su svi komunisti ili partizani bili liberalno nastrojeni prema zenama. Enver Cemalovic, govoreci o Mostarskom partizanskom bataljonu:
...
Kao i mnoge stvari vezane za "lijeva skretanja", i ovdje su svi zlocini i greske svaljene na ljude koji su kasnije postali IB-ovci (npr. ovaj Vasic), razisli se sa zvanicnom politikom Partije (Djilas u Crnoj Gori), ili nisu vise bili medju zivima i nisu mogli da se brane (Drapsin i Popara u Hercegovini).

Hvala ti na ovom tekstu, odakle je?

Da. Kad kažem da su žene s puškom u ruci izvojevale svoja prava, ne šalim se. Nije slučajno da je AFŽ rasformiran 1952. - postoje usmena svjedočanstva žena iz tog perioda (koja nisu bila po partijskoj liniji), da su bile prejaka organizacija - jedni kažu s oko dva, neki drugi vele izmedju dva i tri miliona žena, koje su aktivno tražile svoja prava. Medjutim, u jednom trenutku je 'postalo neophodno da se žene vrate kućama, svojim porodicama' (citiram iz glave, ne sjećam se ni koga, 'citat' je odokativan)... upravo zato jer je sentiment iz gornjeg pisma bio široko rasprostranjen.

Za Djilasa sam negdje pročitala da je bio popriličan tradicionalac, da ne kažem šovinista, da napravimo samo analizu partijskog vrha, za koji znamo da su bili, ako ništa, intelektualci i dogmatici, stvašta bi iskopali (na primjer, da Tito nije baš znao šta da radi sa hiljadama žena koje su se pridružile NOP-u). A tek kad se spustiš u bazu...

A što se tog Vasića tiče, ne znam jesi ikad čitao Vladimira Dedijera? Najjača impresija koja mi je ostala nakon čitanja njegovih knjiga je da je balkansko selo s početka 20. stoljeća jedan veliki rasadnik sadizma i nasilja, pa još kad to stavimo u kontekst dva balkanska i dva svjetska rata u kontinuitetu.

[piupiu]

Evo jedna razglednica 'del SaraHevo' 1976. u najavi za evrovizijski nastup, a i tekst je primjeren za jugosnostalgiju

[geralt]

Daleko od toga da su svi komunisti ili partizani bili liberalno nastrojeni prema zenama. Enver Cemalovic, govoreci o Mostarskom partizanskom bataljonu:
...
Kao i mnoge stvari vezane za "lijeva skretanja", i ovdje su svi zlocini i greske svaljene na ljude koji su kasnije postali IB-ovci (npr. ovaj Vasic), razisli se sa zvanicnom politikom Partije (Djilas u Crnoj Gori), ili nisu vise bili medju zivima i nisu mogli da se brane (Drapsin i Popara u Hercegovini).

Hvala ti na ovom tekstu, odakle je?

Tekst je iz "Hercegovina u NOB", 4. dio, sa sastanka u Trebinju na kojem su ucestvovali organizatori ustanka u Hercegovini, a na kojem se diskutovalo o "lijevim skretanjima". Sastanak je odrzan 1982., nakon djelimicne liberalizacije kada se moglo slobodnije pricati o nekim temama, i bio je dio sire diskusije o tome da li su "lijeva skretanja" rezultat Titove naredbe "odozgo" izdate na savjetovanju u Ivancicima, ili licna inicijativa lokalnih komandanata i partijaca u Crnoj Gori i Hercegovini. Naravno, odluceno je da je to bile individualne greske lokalnih pojedinaca koji nisu bili medju zivima ni prisutni na tom sastanku.

[piupiu]

@geralt Hvala! Je li ovaj tekst iz te knjige?

[piupiu]

Na današnj dan: Branko Mikulić

Za Branka Mikulića vezuje se najznačajniji period razvoja BiH nakon Drugog svjetskog rata, zlatne godine razvoja Republike unutar Jugoslovenske federacije i posebno uspostavljanja BiH kao relevantne i po svemu ravnopravne članice bivše Jugoslavije.

Branko Mikulić bosanskohercegovački (jugoslovenski) političar rođen je 10. juna 1928. godine u Podgrađu kod Bugojna. Po struci je bio ekonomista, ali se bavio politikom. Bio je član Predsjedništva SFRJ iz BiH, član CKSK BiH, sekretar Izvršnog komiteta te predsjednik CKSK BiH, predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine SRBiH, član Predsjedništva CKSKJ.

Za Branka Mikulića vezuje se najznačajniji period razvoja BiH nakon Drugog svjetskog rata, zlatne godine razvoja Republike unutar Jugoslovenske federacije i posebno uspostavljanja BiH kao relevantne i po svemu ravnopravne članice bivše Jugoslavije. Zaslužan je za ubrzano ekonomsko i privredno jačanje republike, razvoj institucija. Borio se za nacionalni identitet Muslimana, ravnopravnost naroda, organizaciju Olimpijade.

Od 1982. do 1983. bio je predsjednik Predsjedništva SRBiH. Za člana Predsjedništva SFRJ izabran je maja 1984. godine. Na toj dužnosti ostaje do maja 1986. kada je imenovan za predsjednika Saveznog Izvršnog Vijeća. Na tu funkciju podnio je ostavku 30. decembra 1988. godine zbog neizglasavanja proračuna u Skupštini SFRJ. Na dužnosti je ostao do izbora novog SIV-a 14. marta 1989. na čelu s Antom Markovićem. Tada podnosi ostavku i vraća se u Sarajevo.

U Sarajevu je ostao sve do smrti 12. aprila 1994. godine.

https://magazinplus.eu/godisnjica-smrti ... 2-04-1994/

[geralt]

@geralt Hvala! Je li ovaj tekst iz te knjige?

Nije, to je napisano nekom drugom prilikom.

[Haris.ba]

Na današnj dan: Branko Mikulić

Za Branka Mikulića vezuje se najznačajniji period razvoja BiH nakon Drugog svjetskog rata, zlatne godine razvoja Republike unutar Jugoslovenske federacije i posebno uspostavljanja BiH kao relevantne i po svemu ravnopravne članice bivše Jugoslavije.

Branko Mikulić bosanskohercegovački (jugoslovenski) političar rođen je 10. juna 1928. godine u Podgrađu kod Bugojna. Po struci je bio ekonomista, ali se bavio politikom. Bio je član Predsjedništva SFRJ iz BiH, član CKSK BiH, sekretar Izvršnog komiteta te predsjednik CKSK BiH, predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine SRBiH, član Predsjedništva CKSKJ.

Za Branka Mikulića vezuje se najznačajniji period razvoja BiH nakon Drugog svjetskog rata, zlatne godine razvoja Republike unutar Jugoslovenske federacije i posebno uspostavljanja BiH kao relevantne i po svemu ravnopravne članice bivše Jugoslavije. Zaslužan je za ubrzano ekonomsko i privredno jačanje republike, razvoj institucija. Borio se za nacionalni identitet Muslimana, ravnopravnost naroda, organizaciju Olimpijade.

Od 1982. do 1983. bio je predsjednik Predsjedništva SRBiH. Za člana Predsjedništva SFRJ izabran je maja 1984. godine. Na toj dužnosti ostaje do maja 1986. kada je imenovan za predsjednika Saveznog Izvršnog Vijeća. Na tu funkciju podnio je ostavku 30. decembra 1988. godine zbog neizglasavanja proračuna u Skupštini SFRJ. Na dužnosti je ostao do izbora novog SIV-a 14. marta 1989. na čelu s Antom Markovićem. Tada podnosi ostavku i vraća se u Sarajevo.

U Sarajevu je ostao sve do smrti 12. aprila 1994. godine.

https://magazinplus.eu/godisnjica-smrti ... 2-04-1994/

Mislim da je u ovakvim biografijama vazno navesti da mu je otac bio izaslanik na Avnoju i Narodni heroj Jugoslavije.

Zarad nase buducnosti.

[sehohari]

Da li mislite da je Jugoslavija, paradoksalno, dovela do određenog animoziteta naspram drugih slavenskih naroda?
Da, kao rezultat toga što smo ipak uvijek bili malo drugačiji politički i ekonomski tokom perioda 45-90, na njih i dan-danas gledamo sa visine?

Primjetio sam da često ljudi sa naših prostora baš i ne vole istočnoevropske narode, imamo puno predrasuda, mada ne znam da li je to reprezentativno.

[teskeredzic_22]

Da li mislite da je Jugoslavija, paradoksalno, dovela do određenog animoziteta naspram drugih slavenskih naroda?
Da, kao rezultat toga što smo ipak uvijek bili malo drugačiji politički i ekonomski tokom perioda 45-90, na njih i dan-danas gledamo sa visine?

Primjetio sam da često ljudi sa naših prostora baš i ne vole istočnoevropske narode, imamo puno predrasuda, mada ne znam da li je to reprezentativno.

Ma čisto sumnjam da prema nama postoje animoziteti izuzev što nas vjerovatno svi gledaju podjcjenjivački zbog ratova 1991-1999.
Generalno teško se možemo nositi s Poljacima i Česima koji su neuporedivo više doprinjeli svjetskoj civilizaciji odnosno Rusima koji su jedan od deset najznačajnijih naroda , eventualno se nosimo s Bugarima i...to je to
Potcjenjujemo mi i Grke i Rumune pa i Mađare , taj period 1945-1990 je bio jedini period kada smo bolje stajali od svih pomenutih mada ne pretjerano.
Mislim da se u Istočnoj Njemačkoj živjelo bolje uprkos žestoko ograničenom legalnom odlasku na zapad.
Kratko i jasno - bili smo vukojebina od postanka, doduše naš geografski položaj je to inicirao , recimo da je rijedak izuzetak Beograd u geografskom smislu.

Bavili su se jugoslovenski komunisti bračnim pitanjima. Koča Popović se razveo od žene jer ona nije bila u partizanima. Skandal je bio i kad je Peko Dapčević oženio buržujku.
Đilas se razveo od žene s kojom je bio dvadeset godina kada mu je u 40toj godini rodila kćer.

Jednopartijskom režimu jeste lakše provesti neke stvari koje mogu biti progresivne ali to ne znači da su oni sami bili progresivni ili liberalni.
Jesu li kemalisti u Turskoj feministi?

Pročitao sam pedesetak što Đilasovih , što knjiga o Đilasu , do ovog momenta nisam znao da je imao i kćerku
Ajde što je on nije pominjao (možda nisu bili u dobrim odnosima a možda nije htio ni da je ugrozi , bio je disident a Mitra iako ga je jedina uz Dedijera branila na sjednici Poltibiroa , zvanično je ostala na Titovoj strani tako da je uživala sve privilegije visoke funkcionerke) ali se ne sjećam da su je pominjali - drugi i oni koji su pisali afirmativno i oni što su pisali negativno o Đilasu.

Da sam otvarao pitanje za prelazak drugog praga u Milijunašu , bez ikakvih pomoći i sa sekundom razmišljanja bih rekao da je Đilas imao jedno dijete (sina).

[dječak sa šibicama]

Islo se u Madjarsku po vajkrem i smotani dimljeni sir, sirotinja bili, oni.

Danas je Madjarska za nas Luxemburg, a i dalje zivimo u uvjerenju da su Madjari sirotinja i da Cesi dolaze raspalim skodama na more (Skoda u medjuvremenu ko svemirski brod, nasa Mlada Boleslav ni ne postoji)

[sehohari]

Da li mislite da je Jugoslavija, paradoksalno, dovela do određenog animoziteta naspram drugih slavenskih naroda?
Da, kao rezultat toga što smo ipak uvijek bili malo drugačiji politički i ekonomski tokom perioda 45-90, na njih i dan-danas gledamo sa visine?

Primjetio sam da često ljudi sa naših prostora baš i ne vole istočnoevropske narode, imamo puno predrasuda, mada ne znam da li je to reprezentativno.

Ma čisto sumnjam da prema nama postoje animoziteti izuzev što nas vjerovatno svi gledaju podjcjenjivački zbog ratova 1991-1999.
Generalno teško se možemo nositi s Poljacima i Česima koji su neuporedivo više doprinjeli svjetskoj civilizaciji odnosno Rusima koji su jedan od deset najznačajnijih naroda , eventualno se nosimo s Bugarima i...to je to
Potcjenjujemo mi i Grke i Rumune pa i Mađare , taj period 1945-1990 je bio jedini period kada smo bolje stajali od svih pomenutih mada ne pretjerano.
Mislim da se u Istočnoj Njemačkoj živjelo bolje uprkos žestoko ograničenom legalnom odlasku na zapad.
Kratko i jasno - bili smo vukojebina od postanka, doduše naš geografski položaj je to inicirao , recimo da je rijedak izuzetak Beograd u geografskom smislu.

Bavili su se jugoslovenski komunisti bračnim pitanjima. Koča Popović se razveo od žene jer ona nije bila u partizanima. Skandal je bio i kad je Peko Dapčević oženio buržujku.
Đilas se razveo od žene s kojom je bio dvadeset godina kada mu je u 40toj godini rodila kćer.

Jednopartijskom režimu jeste lakše provesti neke stvari koje mogu biti progresivne ali to ne znači da su oni sami bili progresivni ili liberalni.
Jesu li kemalisti u Turskoj feministi?

Pročitao sam pedesetak što Đilasovih , što knjiga o Đilasu , do ovog momenta nisam znao da je imao i kćerku
Ajde što je on nije pominjao (možda nisu bili u dobrim odnosima a možda nije htio ni da je ugrozi , bio je disident a Mitra iako ga je jedina uz Dedijera branila na sjednici Poltibiroa , zvanično je ostala na Titovoj strani tako da je uživala sve privilegije visoke funkcionerke) ali se ne sjećam da su je pominjali - drugi i oni koji su pisali afirmativno i oni što su pisali negativno o Đilasu.

Da sam otvarao pitanje za prelazak drugog praga u Milijunašu , bez ikakvih pomoći i sa sekundom razmišljanja bih rekao da je Đilas imao jedno dijete (sina).

Ne govorim da oni nas gledaju tako, već mi njih.

Ne bih rekao da smo samo malo bolje živjeli. Poljacima je, kad bi dobili dozvolu za odlazak u Jugu, to izgledao kao neki drugi svijet, makar većina ovih sa kojima sam imao kontakta tako pričaju.
Ne zaboravi da je većina njih falsifikovala statistiku. Kohl je mislio da će za par godina dovesti DDR dovesti na nivo zapada, jer je to ipak po statistici među glavnim ekonomijama evrope, a ono rupa bez dna koja nema ni funkcionirajuću telefonsku mrežu.

[teskeredzic_22]

Ne bih rekao da smo samo malo bolje živjeli. Poljacima je, kad bi dobili dozvolu za odlazak u Jugu, to izgledao kao neki drugi svijet, makar većina ovih sa kojima sam imao kontakta tako pričaju.
Ne zaboravi da je većina njih falsifikovala statistiku. Kohl je mislio da će za par godina dovesti DDR dovesti na nivo zapada, jer je to ipak po statistici među glavnim ekonomijama evrope, a ono rupa bez dna koja nema ni funkcionirajuću telefonsku mrežu.

Pričao sam ja sa Talijanima rođenim početkom sedamsetih kojima je Jugoslavija izgledala kao mali raj , oni nisu talijanska sirotinja , nego jaka srednja klasa.
Za Poljake je to sigurno ali ta se razlika najviše očitovala osamdesetih ili od sredine sedamdesetih , do tada je to bilo đene-đene.
Mada startne pozicije ni u ludilu nisu bile iste , Mađarska i Češka su bile gotovo bez stradanja a bile su srce austrougarske privrede , Poljska jeste stradala do temelja i trebalo je love da se to podigne no i mi (Jugoslavija) smo bili baš u k... nakon rata uzuzev Slovenije mada slovenačka privreda ni u ludilu nije mogla zadovoljiti potrebu cijele zemlje.
O Makedoniji , Crnoj Gori i Kosovu da ne pričamo , njih je Jugoslavija bukvalno - spasila , funkcionalno , privredno , obrazovno , svakako.
Pa mi smo tek 1989 izašli iz ranga nerazvijenih republika.

Tako da...živjeli jesmo bolje ali je generacijska greška prekratka vladavina Ante Markovića i prebrz raspad zemlje.
Kraće rečeno Milošević uz sjajnu asistenciju Tuđmana.

Odavno sam spalio iluzije i glorifikujem zemlju koju ću do smrti smatrati svojom domovinom , ne mislim ni da bi pod Markovićem zemlja politički mnogo opstala u budućnosti , jedino mislim da je mogao iskoristiti potencijal za što pravedniju i kvalitetniju privatizaciju pod budnom prismotrom i poštovanjem pravila i propisa odnosno interesa - društvenih zajednica i planova razvoja a ne pojedinačnih interesa "uglednih biznismena".
Za to je Marković imao vremena u dva mandata od 4 godine , ne bi bilo agresije , ljudi ne bi poginuli , privreda bi se spasila a možda bi Karadžić zbog privrednog kriminala završio u zatvoru , zamijenio bi ga Dodik i danas bi imali nešto slično ovome , samo neuporedivo civilizovanije.

Ne znam.

[dječak sa šibicama]

Zivjelo se ok ali mojne romantiziranja, osamdesetih se nije zivjelo tako dobro, ljudi su krpali kraj sa krajem pomocu cekova, sindikata, trcalo se jutrom po "narodni hljeb" vozilo se par nepar, kafe cesto nije bilo kao i jos nekih artikala, jedino je socijalna ravnoteza bila daleko povoljnija nego danas.

Nije bilo prebogate klase koja nista ne radi a puna je para, postojala je srednja klasa ili radnicka klasa, socijalno stanje drzave je bilo neuporedivo bolje nego ovo danas smece.

[korisnicki]

Neosnovano se gledalo sa visoka na građane zemalja Istočnog bloka. Pokondirenost tipa "Kod njih nema farmerki". Zabluda je kao da se u Jugoslaviji živjelo nešto bolje. A stvarnost je da su te zemlje imale obrazovanije i civilizovanije stanovništvo, veći BDP od Jugoslavije sa izuzetkom možda Rumunije i Bugarske.

[HelaS]

Neosnovano se gledalo sa visoka na građane zemalja Istočnog bloka. Pokondirenost tipa "Kod njih nema farmerki". Zabluda je kao da se u Jugoslaviji živjelo nešto bolje. A stvarnost je da su te zemlje imale obrazovanije i civilizovanije stanovništvo, veći BDP od Jugoslavije sa izuzetkom možda Rumunije i Bugarske.

Pa jbt. u kojem si ti Svijetu živio Ili nisi tada, negdje si čitao te pamflete, pa sada pametuješ

[HelaS]

Zivjelo se ok ali mojne romantiziranja, osamdesetih se nije zivjelo tako dobro, ljudi su krpali kraj sa krajem pomocu cekova, sindikata, trcalo se jutrom po "narodni hljeb" vozilo se par nepar, kafe cesto nije bilo kao i jos nekih artikala, jedino je socijalna ravnoteza bila daleko povoljnija nego danas.

Nije bilo prebogate klase koja nista ne radi a puna je para, postojala je srednja klasa ili radnicka klasa, socijalno stanje drzave je bilo neuporedivo bolje nego ovo danas smece.

Samo napiši koliko si tada imao godina. Vjerujem 10-tak

[Chmoljo]

Za vas koji ne zalazite na temu feminizam, evo jednog instersantnog pisma Titu iz 1946.



Stvarno je ta Jugoslavija bila tamnica za čo'eka - nema mu ko krpati, prati, kuhati, na polju pomagati, da mu čuva mater i ratno siroče, jedino što još nije nabrojao izostavio je iz pristojnosti iako bi ga drug TIto sasvim demokratski shvatio i po tom pitanju

ne vidim šta je sporno. pročitati pažljivo i vidjeti da tačka 6. sve jako fino balansira.

[korisnicki]

Neosnovano se gledalo sa visoka na građane zemalja Istočnog bloka. Pokondirenost tipa "Kod njih nema farmerki". Zabluda je kao da se u Jugoslaviji živjelo nešto bolje. A stvarnost je da su te zemlje imale obrazovanije i civilizovanije stanovništvo, veći BDP od Jugoslavije sa izuzetkom možda Rumunije i Bugarske.

Pa jbt. u kojem si ti Svijetu živio Ili nisi tada, negdje si čitao te pamflete, pa sada pametuješ

Škode su i tada bile kvalitetnije od yuge i stojadina. Niti je u Jugoslaviji vladalo blagostanje niti je u Istočnom bloku bilo gladi. Istina malo teže su dolazili do farmerki i žvakaćih guma.