Sta kazati za ove prezentirane podatke.
Citao sam brzo jer nemam vemena. Nisam primijetio izvor iz koga su preneseni podaci
Poznata je stvar da su Bosnu Hrvati i Srbi uvijek pripisivali sebi.
Br. 1.
Prepiska dva najveca povjesnicara svoga vremena
Cija je bila Bosna? Neki kazu hrvatska, neki opet srpska, a neki tvrde da nije bila ni srpska ni hrvatska? Sve price zasnivaju se na nesigurnm podacima, a povjesnicari su uvijek pisali onako kako to politika od njih trazi, a nesto zbog novca, unapredjenja i slave. Koliko su bila tacna pisanja uglednih povjesnicara svog vremena, najbolje pokazuje prepiska svojevremeno dva najuglednija hrvatska i srpska povjesnicara.
U svojoj knjizi " Podrijetlo Hrvata" Ivan Muzic napominje da je pisao srpskom istoricaru Relji Novakovicu gdje kaze. "..kada sam mu iznio neke nacelne primjedbe u vezi s povjescu srednjovjekovne Bosne, odgovorio mi je u pismu iz Beograda izmedju ostaloga i ovo, ".. Svi koji smo o tome pisali izgleda da smo patili od neke zelje da tu ranu Bosnu pripisemo bilo Srbiji bilo Hrvatskoj, a uistinu je mozda bilo nesto sasvim deseto". Bez obzira na ovu tvrdnju, nek Hrvati i Srbi zapjene od bijesa tvrdeci kako je Bosna oduvijek bila hrvatska ili srpska, navodeci ovog ili onog autora, ali kako rekose uvazeni historicari svog vremena " uistinu je mozda bilo nesto sasvim deseto"
Br. 2. Sta pise u Letopisu Matice srpske iz 1825.godine pod br. 3 i kako se postaje Srbinom
Br. 3 .
Zasto Bugari, Grci i Srbi nisu postali mulsimani?
Autor teksta,Uri Avnery, Jevrej
Tokom nekoliko stoljeća muslimani su vladali Grčkom. Da li su Grci postali muslimani? Da li je neko pokušao da ih prevede na islam? Naprotiv, grčki kršćani zauzimali su najodgovornije pozicije u osmanlijskoj administraciji. Bugari, Srbi, Rumuni, Madžari i drugi evropski narodi bijahu izvjesno vrijeme pod otomanskom vlašću i pored toga ostali su odani svojoj kršćanskoj vjeri. Niko ih nije silio da prihvate islam tako da su svi oni i dalje ostali revnosni kršćani.
Istina, Albanci su prihvatili islam, kao što su učinili i Bošnjaci. Međutim, niko ne može tvrditi da su to uradili pod prisilom budući da to bijaše njihov slobodan izbor. Oni su prihvatili islam kako bi postali miljenici vlade i da bi na taj način uživali u brojnim prednostima.
Krstaši su 1099. godine, okupirali Jerusalem i u ime plemenitog i dobroćudnog Isusa masakrirali muslimansko i židovsko stanovništvo ne praveći nikakve razlike među njima. U to vrijeme, tokom 400 godina muslimanske vladavine Palestinom, kršćani još uvijek bijahu većina u državi. Tokom ovog dugog perioda nije zabilježen nikakav pokušaj nametanja islama. Tek nakon što su krstaši protjerani iz zemlje većina stanovnika počela je prihvatati arapski jezik i muslimansku vjeru – bijahu to preci većine današnjih Palestinaca.
NE POSTOJI NIKAKAV dokaz da je bilo nekih pokušaja da se islam kao vjera silom nametne Jevrejima. Kao što je dobro poznato, pod muslimanskom vlašću Jevreji u Španiji uživali su u napretku kakav uglavnom nisu upoznali nigdje drugo sve do našeg vremena. Pjesnik Yehuda Halevy pisao je na arapskom jeziku, kao što je to činio i veliki Majmonides. U muslimanskoj Španiji Jevreji bijahu ministri, pjesnici i naučnici. U muslimanskom Toledu kršćanski, jevrejski i muslimanski učenjaci skupa su surađivali i prevodili antičke grčke filozofske i naučne tekstove. Bijaše to, zbilja, zlatno doba. Kako bi sve to bilo moguće postići da je kojim slučajem Poslanik naređivao "širenje vjere sabljom?"
Šta se desilo nakon toga govori samo za sebe. Kada su katolici od muslimana iznova preuzeli vlast nad Španijom uspostavili su vladavinu vjerskoga terora. Jevrejima i muslimanima bijaše ponuđen nemilosrdan izbor: prihvatiti kršćanstvo, biti masakrirani ili napustiti zemlju. I gdje su stotine hiljada Jevreja, koji su odbili napustiti svoju vjeru, izbjegli? Skoro svi oni bijahu raširenih ruku prihvaćeni u muslimanskim zemljama. Jevreji Sefardi (Jevreji iz Španije) nastanili su se diljem muslimanskog svijeta, od Maroka na zapadu do Iraka na istoku, od Bugarske (u to vrijeme bijaše dio Otomanske imperije) na sjeveru do Sudana na jugu. Nigdje nisu bili progonjeni. Nisu bili izloženi nikakvim inkvizicijskim mučenjima, etničkome čišćenju, progonima, užasnim masovnim protjerivanjima što se dešavalo u većini kršćanskih zemalja pa sve do holokausta.
ZAŠTO? Zato što islam izričito zabranjuje bilo kakvo proganjanje "sljedbenika Knjige". U islamskom društvu posebno mjesto bijaše rezervisano za Židove i kršćane. Naravno, oni nisu u potpunosti uživali jednaka prava, ali jesu većinu. Morali su plaćati specijalnu novčanu taksu, ali zbog toga bijahu oslobođeni od vojne službe. Takav kompromis bijaše dobro prihvaćen od strane mnogih Jevreja. Kazuje se da su se muslimanski vladari mrštili zbog bilo kakvog pokušaja da se Jevreji prevedu na islam čak i putem blagog uvjeravanja budući da je to kao posljedicu imalo gubitak taksi.
Svaki iskreni Jevrej koji je upućen u historiju svoga naroda ne može a da ne osjeća duboku zahvalnost prema islamu zbog toga što je Jevrejima pružao zaštitu tokom pedeset generacija u vrijeme dok je kršćanski svijet proganjao Židove i mnogo puta pokušavao "sabljom" prisiliti ih da napuste svoju vjeru.
PRIČA O "širenju vjere silom" predstavlja opaku i zlu legendu. To je jedan od mitova koji su nastali u Evropi tokom velikih ratova protiv muslimana kao što su ponovno osvajanje Španije od strane katolika, krstaških vojni i borbe protiv Turaka koji bijahu skoro osvojili Beč. Sumnjam da je i sam njemački papa, također, pod utjecajem ovih bajki. To znači da vođa katoličkog svijeta, koji je ujedno i kršćanski teolog, nije uložio nimalo truda u izučavanju historije drugih vjera.
Kraci izvod iz terksta navedenog autora pod naslovom "Muhamedova sablja"
Bilješke:
1] Članak je objavljen na hebrejskom i engleskom jeziku 24. septembra 2006. godine, na internet stranici organizacije Gush Shalom kao reakcija na predavanje pape Benedikta XVI na Univerzitetu u Regensburgu. Autor je izraelski pisac i novinar, Uri Avnery, rođen 10. septembra 1923. godine, u Beckumu, Njemačka. Njegova porodica je pred pojavom fašizma u Njemačkoj morala emigrirati u Palestinu 1933. godine. Jedan je od osnivača Gush Shaloma, (bos. Blok za mir), izraelske organizacije koja promovira uspostavu mira i zagovara osnivanje palestinske države.
DAKLE, sve zavisi koje izvore neko koristi. Srpsko-hrvatski izvori su nepouzdani sto priznaju i najpoznatiji povjesnicari svoga vremena a sto se vidi iz predhodnog citata. Proslom prilikom sam naveo jos neke srpske i jevrejske izvore.
