dale cooper wrote:detroit-mercy wrote:dale cooper wrote:Danas imamo Milku, Nestle i druge strane čokolade, ali nemamo para za njih.
Tad je bilo uglavnom domaće i nije bila samo šećerna tabla (vjerujte mi jer govori poguzija
i gurman
), a ko je htjeo šta strano, mogao je komotno otići preko vikenda u šoping
u Italiju, Njemačku ili u ove istočno Evropske zemlje kao Mađarska (koje su imale
poprilično jeftinu hranu)
Odvadi malo ba, eto to bilo ici u inostranstvo ko napiti se vode 
.
Jarane, kada slusam neke price ispada da je zaposlenost bila 100% da su svi vozali auta, isli na odmore, isli u inostranstvo i tako to.
Malo realnosti, imao sam komsiluk koji je radio u textilnoj industriji tada, iz svake kuce po dvoje radilo jedva sastavljalo kraj sa krajem i u masi drugih industrija. Vise od pola djece iz ulice nikada nije vidjelo mora iako je bilo samo par stotina kilometara daleko i fakat u svojoj drzavi. Da ne pricamo o ljudima sa sela iz ruralnih krajeva. Isto tako svi oni koji su tada gradili kuce nije im bilo ba do mora i ostalog, bilo je onim koji su se ogrebali za stan od drzave.
Pasos nam bio cijenjen, a od raje i iz srednje i iz osnovone ja znam samo dvoje ili troje da je bilo u inostranstvu.
Mada i sve to je bolje nego ovo danas, sto je u principu jedno obicno sranje ali pretjerivati i govoriti da smo bili neko eknomsko cudo, standard kakav nije imao niko u svijtu i drugo stvarno nema uporista.
Bilo je lijepo, svi smo u principu bili pomalo kokuzasti ali nije bilo velikih razlika pa nas to u principu nije ni peklo.
Da, ko napiti se vode.
Moj poznanik i dobar prijatelj mojih roditelja je u to vrijeme držao disko klub u
mom gradu. Išao je i po 4-5 puta godišnje u Englesku zbog nabavke opreme i aktuelnih (tada) singl
ploča. Da, u Englesku kojoj danas ne možes prići bez vize koju i nije tako lako dobiti. Ja sam sa starcima
bio i po Italiji i Njemačkoj, a kako sam spomenuo išlo se i ove istočno Evropske zemlje za čije građane smo
mi iz bivše Jugoslavije bili kao zapad. Iako su i tada imali kulturu, tradiciju i profinjenost, onoga što je
nama vjerovatno nedostajalo. Ja se lično ne sjećam godine da nismo išli na more, od starog preduzeće
imalo svoja odmarališta na Jadranu. Kao što onaj jednom na dnevniku reče, morao si ići jarane, tjerali
ako nećeš.
Dozvoljam da je neko i lošije živjeo, ali ovu se neka moja iskustva i ono čega se ja sjećam.
Pa mislis li da i danas vlasnici disko klubova ne mogu ici bilo gdje u svijet da kupuju opremu
e bas si napravio reprezentativni uzorak
vlasnik disco cluba
.
Sta je sa Pisonjom i Zugom koji nisu nikada stigli do mora, hebote uporno se presucuje cinjenica da masa raje nikada nije vidjela mora, da pola Sarajeva nije znalo da pliva. O selima oko Sarajeva u kojima nije bilo struje niko nista, covjek kada slusa neke od vas ko da je bio Diznilend. Onaj ko je imao prosjecnu placu u Jugi nije mogao vidjeti Njemacke i Italije (osim ako nije isao na baustelu) da se ne lazemo. Pa gro ljudi nisu vidjeli Slovenije ili sjevera Hrvatske, o Makedoniji da ne pricamo. To sto se islo u Orebic ne govori nista i ne otiso 200km daleko na odmor
. I da famozni pasos, od onog vremena stanje u svijetu se je promijenilo 100%, globalni terorizam, kurci palci, svugdje u svijetu su drugacije konotrole nego onda.
Svijet se je promijenio. Da ti dam primjer zlatnog doba USA, radnici zaposleni u GM, Fordu, Chrysleru (za ove govorim posto sam vezan za auto industriju) su u zlatno doba zivjeli ko u komunizmu, ono nase nije bilo ni k od komunizma za njih
. Ostati bez posla si mogao samo ako ubijes nekog na poslu
, nema boga da ti daju otkaz. Pola raje iz trecih smjena bi radilo pola spavalo, bolovanja, ne dolasci na posao, ma hebote kod nas ali na trecu. Ljudi iz tih firmi su se penzionisali sa nenavrsenih 50, dobijali punu penziju od firme (3-4 tisuce US doalara), da ne pricam u bonusima na kraju godine
. Hebote, prodjes kroz naselje, pred svakom kucom Harley, gliser, parkiran veliki pick-up truck
, pitas sta ovi rade, rade na liniji montaze auta
. Pola od njih nema ni srednju zavrsenu. Pocetna stanica tih godina je bila $25, dvadeset i koju godinu kasnije (danas) pocenta je $15, pa ti vidi. Sve i jedan ima vikendicu up-north (na jezerima), trosilo se, razbacivalo se ko ludo.
U medjuvremenu desi se mnogo toga, poce ovo otvaranje, globalizacija, armija njih bi da radi za $2.75 (Mexico i druge zemlje) na sat i da bude sretna. Velikodusna davanja firmi dodjose mnogima glave, danas nema vise onih penzija od prije 20tak godina, firme se suocavaju sa globalnom utakmicom, znaci i kod njih taj sistem izdasnih davanja je zavrsen. Ali raja je svjesna toga. Iste price ces cuti i u Njemackoj i u Francuskoj, Italiji, bilo gdje u svijetu.
E samo kod nas pametolozi misle da je to moglo vjecno trajati. Niko da se pita sto je taj sistem bio suocen sa tolikim ekonomskim krizama, kakve su se pouke izvlacile iz tih ekonomsih kriza. Promasene investicije, pa citava masa firmi koje su gradjene samo jer je neki pametolog mislio da bi eto i mi trebali da imamo tako nesto.
Meni je bilo lijepo u Jugi, na kraju bio sam mlad, ali sam u isto vrijeme svjestan da sa onakvom eknomijom, produktivnoscu i ostalim mi ne bismo izdrzali ovaj udar promjena i lomovi bi bili jako veliki.
): Postigla je izuzetno jeftinu proizvodnju svih proizvoda, počev od poljoprivrednih po Vojvodini, Slavoniji, Semberiji, dolinama Neretve, Vardara, Zete, do "atomskih" u Vinči 
