Sve su jalovije javne polemike, a valjda i ne mogu biti bolje. Te Lepa Brena, te Jovanka, te Kusta, te komunisti, Palestinci, Hladni rat... Kako je udobno džarati po prošlosti, a sve rabeći obrnutu psihologiju: nisam nacionalist, ali... nisam komunist, ali fakat... moj je dedo možda bio četnik/ustaša/handžarlija, ali ja sam, nako, više, jel, ove građanske orijentacije i to... moj je tata bio udbaški doušnik, ali ja sam ti sav za građanske slobode, qrcepalce... Generalno je lako imati "ispravan" stav o nečemu što je vremenski i prostorno udaljeno u tolikoj mjeri da naš sud nema nikakve materijalne vrijednosti, osim što nam dopušta da si prilijepimo zgodnu etiketu ili, što je češće, odlijepimo nezgodnu.
Ali sve je relativno, pa tako i Jovanka. Jovanka onog i Jovanka ovog vremena. Brena one Jugoslavije i Brena ovog pičvajza. Palestina koju mrve američki saveznici i Palestina koju mrve saveznici naših saveznika...
Jeste, hebali su nas komunisti u zdrav mozak, posjekli su demokraciju u korijenu i favorizirali jedan narod na štetu ostalih. Zbog 50 godina komunističkog jednoumlja izgubili smo sluh za građanska prava i slobode, otupjeli smo, politički zakržljali. Ali nije to najgore. Najgore je priznati da ni prije komunista nismo bili mnogo bolji. Favorizujemo li to sada građansku inteligenciju i liberalne demokrate? Malo morgen. Favorizujemo papke istog registra kao i oni što su u opancima splazali u gradove, uhvativši se na vakat reda iza proleterskih odreda. Je li smetala Jovanka zato što je, vjerovatno, bila produžena ruka određenih krugova koja je, s manje ili više uspjeha, kontrolisala Tita na nepoželjan način? Ma jok ba. Previše je to komplikovano za našeg čovjeka. Jovanka je sisata žena, partizanka i pritom Srpkinja udata za čoJeka iz drugog plemena. Haman ko i Brena. Case closed. Kakva ba demokracija Zlato, kakva buržoazija, a pogotovo kakve građanske slobode. Ovo je narod koji bi koliko danas jednog diktatora zamijenio drugim, sav zapišan od sreće i zadovoljstva, naša svijest dalje od toga ne seže. Da se komunisti nisu razračunali sa naprednom inteligencijom, narod bi to samoinicijativno odradio. Zapravo, sve dok su se komunisti s tim slojem krvavo obračunavali narod je bio, nako, baš rahat. Kad su u ringu ostali samo komunistički dobermani i nepismena zaglupljena masa, nastao je dernek.
Zašto je tema o obračunu srbijanskih vlasti sa Jovankom smiješna, u najmanju ruku? Zato što je Mladić na slobodi, kratko i jasno. Nekad uoči rata u BiH nekakav je gmaz došao u Sarajevo iz Beograda praviti satirično-prostačku predstavu o Titu, sva novoizabrana nacionalistička elita, raznih vjera i nacija, došla gledati i pljeskati. Ali dođe i Senad Pećanin, ako se dobro sjećam, sa kesom pokvarenih jaja. I u po predstave zagađa onog mamlaza na bini vičući mu, parafraziram: idi pravi predstavu o Miloševiću, jebo te Tito!
Evo, ja bih se nadovezala: Mladića u kućni pritvor, a Ceci onemogućiti pristup Arkanovim parama, jebala vas Jovanka!