Posto ja imam arhivske gradje o ovom bracnom paru...

evo i vama...malko,onako na kasicicu,nedam vise...
iz neke arhive.
�...Tokom referisanja i susreta sa drugom Titom meni su ostala u sjecanju dva-tri mucna, teska susreta, kada smo nalazili druga Tita neraspolozena, utucena, zabrinuta. Govorio je da je situacija na dvoru nesnosna, da nema uslova za rad, da sve to sto se preduzima ne daje rezultate. Presao je 80 godina, njemu je trebao mir, a on ga nije imao. Rekao sam mu: Dobro, druze Tito, da li bi mi nesto mogli Vama pomoci? Moguca je bila promene personala i uslova rada, a ako treba i da se Tito zastiti, jer smo se bojali da ne dodje u fizicku opasnost. On je govorio da to ne dolazi u obzir, da ne veruje da bi bilo kakve promene na Jovanku Broz pozitivno delovale. Sukob izmedju Jovanke Broz i predsednika Republike poprimio je sire razmere narocito posle 1974. godine. Saznanja o tome izlazila su i van rezidencije, pa je KOS morao da intervenise. To je postalo predmet interesovanja kako unutar zemlje, tako i u inostranstvu, u prvom redu raznih obavestajnih centara. Spekulacije su isle ka tome da se sve to prikaze kao sukob u politickom i drzavnom vrhu zemlje, a ne kao licni odnos Jovanke i Tita. To se dovodilo i u vezu sa �posttitovskim danima�, da u tome Jovanka Broz nije bezazlena, da ona ima odgovarajuce politicke pretenzije i da su te ambicije kod nje podgrejavane od pojedinaca ili odredjenih snaga. Definitivni raskol je bio kada je drug Tito posao u Kinu, jer je Jovanka zahtevala da u delegaciji ne budu neki ljudi. Stane Dolanc i jos neki. To je druga Tita razljutilo. Do tada su se ipak odrzavali kakvi-takvi odnosi. Oni su bili puni prekida, trauma, sukoba, nesporazuma. Tito je odlazio povremeno negde da radi, izbegavao je sukobe. Tada je bio definitivan sudar i raskid. Drug Tito je bio cvrsto uveren da se ne radi o politickim pretenzijama Jovanke, da je to borba za vlast. Naravno, nije ni on odbijao da postoji neka ambicija, zelja za nekakvim afirmisanjem. To je bila njegova procena, da je dosta mladja zena, pruzila joj se velika sansa, velike mogucnosti, da je ona to delom iskoristila. Inace je malo samosvojna, ni sa kim ne moze. Prilikom dolaska na referisanje kod Tita, ja sam vec po osoblju znao atmosferu, jer je osoblje koje je bilo blize, bilo vrlo upuceno u to. Oni su cinili sve da mu olaksaju situaciju. Ljubicic ih je drzao da ne padnu pod uticaj Jovanke. Koliko god su oni ispoljavali brigu za Tita, ipak ono najintimnije nije moglo da mu se pruzi. Vrhovni komandant mi je rekao da je nemoguce tako ziveti: �Ja sam � rece Tito � pobjegao. To je ludnica�.