Jos jedna primitivna provokacija hrvatskih medija

[obuca]

chu... (težak nick ) ti znaš o čemu ja govorim i razumijemo se. a ovog cu pitat kad mu djete od 6 god bude u nedoumici jel mama upravu ili uciteljica.
@ salihh: ne znam gdje sam rekla da piuno znam o jezicima i zato ti je kommentar bezz. vozdra

[River_isle]

Dajte ljudi nemojte vise da vas dotice taj primitivizam nasih susjeda - jer upravo je rijec "susjed", "tisuca" i nekolicina drugih prvi put napisana na Povelji Kulina bana sto ce reci prave bosanske rijeci, nase maternje nastale i koristene na teritoriju danasnje BiH. Buduci da je svakom Hrvatu sramno priznati da mu jezik potice od Bosanaca predlazem da im posudimo Halilovica pa nek im sastavi bukvar jer za rijecnik nemaju dovoljan fond rijeci (njihovih izvirnih naravno).

[Discball]

Dajte ljudi nemojte vise da vas dotice taj primitivizam nasih susjeda - jer upravo je rijec "susjed", "tisuca" i nekolicina drugih prvi put napisana na Povelji Kulina bana sto ce reci prave bosanske rijeci, nase maternje nastale i koristene na teritoriju danasnje BiH. Buduci da je svakom Hrvatu sramno priznati da mu jezik potice od Bosanaca predlazem da im posudimo Halilovica pa nek im sastavi bukvar jer za rijecnik nemaju dovoljan fond rijeci (njihovih izvirnih naravno).

Vidim ja ovdje i dalje prepirka, kao što rekoh najidealnije ili najrealnije bi bilo kada bi se zvao Južno-Slavenski (kad to kažem, mislim na sve verzije B;H;S).
Gore spomenuta glupost da je Hrvatski nastao iz Bosanskog ili ako neko kaže obrnuto ili pak u kombinaciji sa Srpskim što mu ga dođe isto sranje onda nema pojma o jezicima.

Gospodo ovi naši jezici koje govorimo i s kojima se savršeno razumijemo su Slavenski jezici, a jedino se za Slovenski i Makedonski može reći da su posebni jezici zbog svoje različitosti, ali su i oni Slavenski jezici, kao što napisah u jednom od prethodnih postova, uostalom kao i Poljski, Češki, Slovački Ruski itd....

Zašto je to tako, pa zato jer svaki jezik evoluira, zavisno od okolonosti neki više neki manje, ali je jedno sigurno, kada su ova ovdje plemena bila nekada davno na okupu je to da su govorila jednim jezikom, koji se kasnije mijenjao silom prilika. To što sada Bosanski, Srpski i Hrvatski maltene liče ko jaje jajetu je iz razloga što je ta mutacija bila manja, zbog određenog niza okolnosti, dok kod Slovenaca ili Makedonaca je više izražena, a npr Čeha ili Poljaka još više.

Ali ko god se potrudi može da razumije bilo kog Slavena više ili manje
naravno ako ima IQ veći bar od 80

Ali kao što bih mogao da zaključim ovdje većina na forumu ništa nije bolja od raznih novonastalih jezikoklepaca pa se prepire oko stvari o kojima nema pojma....

Forsiranje u školama je sasvim druga priča i ima jaku političku podršku, ali ono što se radi nema veze s vezom, ah da i važi za sve tri strane u sukobu ili konfliktu....

Još jedno pitanje kako bi trebao ili kojim jezikom govoriti pripadnik neke od manjina koji govori istim jezikom kao i svi mi? Na kojim principima bi trebao donijeti svoju odluku o imenu jezika kojim govori, ako mi sami nemožemo da se složimo i prepiremo se kao idioti što u stvari i jesmo.....

Ah da, i na kraju, da je nekada neko bio dovoljno pametan iz bilo kojeg od ovih ovdje naroda i rekao zove se Južno-Slavenski za kojim danas govorimo, pitam ja vas dali bi iko imao argumenata da kaže danas nešto protiv tog imena (naravno neki pametan argument a ne gluposti koje ovdje ieonako slušamo svakodnevno upravo iz problema koji proističe što to nije ovako) i dali bi se na ovim prostorima danas vodile ovakve diskusije, mislim da nebi. Čak mislim da nebi bilo ni ovih glupih nametanja u školama i slično kao ni gomilu drugih gluposti.

[River_isle]

Nismo se razumjeli, ono sto sam rekla da je hrvatski nastao iz bosanskog si shvatio suvise bukvalno. Ako cemo cjepidlaciti zeljela sam samo da se zna, a moze se i provjeriti, da su pomenute rijeci koje danas Hrvati svojataju prvi put upotrebljene u Bosni. Ali, kako su nam Hrvati uzeli tornjaka neka im i tisuca.

[Discball]

Nismo se razumjeli, ono sto sam rekla da je hrvatski nastao iz bosanskog si shvatio suvise bukvalno. Ako cemo cjepidlaciti zeljela sam samo da se zna, a moze se i provjeriti, da su pomenute rijeci koje danas Hrvati svojataju prvi put upotrebljene u Bosni. Ali, kako su nam Hrvati uzeli tornjaka neka im i tisuca.

Šta hoćeš da kažeš da je Hrvatska riječ tisuća?! Smiješno to je Slavenska riječ Rusi je koriste npr i još pokoji slavenski narod i samim tim je glupo da neko ima ekskluzivu na neku riječ....

A koje su to riječi prvi puta upotrebljene u Bosni baš bi volio da znam, i sada sa sigurnošću mogu reći da sigurno nisu Bosanske, jer jezik koji se izvorno govorio na ovim prostorima je izumro dolaskom Južnih Slavena koji su bježali od divljih hordi Huna ili ti današnjim Hungara (Mađara).

[blah blah]

Evo vam pa se koljite

Intervju Dana: Ibrahim Čedić



Bosanski, hrvatski i srpski jezik se razlikuju u tri posto


Ibrahim Čedić, direktor sarajevskog Instituta za jezik i nosilac projekta izrade jednotomnog Rječnika bosanskog jezika, koji je upravo izišao iz štampe, za Dane je govorio o ustanovi kojoj je na čelu, o tek objavljenom rječniku, o bosanskom jeziku i njegovoj navodnoj kroatizaciji, o praksi nazivanja bosanskog jezika bošnjačkim, o utjecaju politike na jezik te o važnosti slobode izbora


Dženat Dreković

Ibrahim Čedić: "Bosanski jezik ima svoju melodiju, nije bitna leksika. Po melodiji je bosanski jezik najprepoznatljiviji"
Kad smo Dženat i ja u utorak ujutro ušli u prostorije Instituta za jezik, učinilo nam se najprije da smo ušli u neko skladište. Dočekala nas je, naime, gomila paketa s tek objavljenim Rječnikom bosanskog jezika. Na licima svih zaposlenih u Institutu, međutim, vidjela se velika radost. Završen je projekt na kome se dugo radilo. Trebat će vremena da stručna javnost da svoj sud o rječniku, no na prvi pogled se čini kako je riječ o impozantnom djelu. Naš sugovornik prof. dr. Ibrahim Čedić je nesumnjivo najznačajniji među autorima ovog rječnika, no neizostavno treba spomenuti i sve ostale autore: Hadžema Hajdarevića, Safeta Kadića, magistricu Aidu Kršo te prof. dr. Nailu Valjevac.

DANI: Gospodine Čediću, u javnosti se relativno malo zna o aktivnostima Instituta za jezik. Izdavanje Rječnika bosanskog jezika usmjerilo je, međutim, fokus pažnje javnosti upravo na Institut. Možete li čitateljima Dana predstaviti na neki način Institut za jezik i kazati kako je zapravo došlo do ovog projekta?

ČEDIĆ: Institut za jezik je javna naučna ustanova u kojoj se po definiciji obavljaju naučno-istraživački projekti u kojima se prvenstveno istražuje jezička situacija u Bosni i Hercegovini. Na osnovu tih istraživanja objavljuju se različita naučna djela, a u okviru izdavačke djelatnosti instituta. Institut je osnovan 1973. godine. U trideset i četiri godine postojanja bilo je mnogo projekata: od projekata leksikološke naravi do ispitivanja narodnih govora. Ogromna se građa za ovih tridesetak godina nakupila u Institutu. Upravo na osnovu te građe je napravljen i ovaj Rječnik bosanskog jezika. Već je i na osnovu projekata urađenih prije rata postojala osnova da se urade gramatika, pravopis i rječnik bosanskohercegovačkog jezičkog izraza. Institut je ustvari po zakonu bio obavezan da istražuje bosanskohercegovački jezički izraz. U ono doba postojao je zajednički standard, zvali smo ga hrvatsko-srpski odnosno srpsko-hrvatski jezik, ali su već šezdesetih godina počele svađe oko toga da li postoje ili ne postoje varijante ili je to jedan jezik. To su uglavnom bile svađe oko toga postoji li zapadna odnosno istočna varijanta, a zanemarivala se bosanskohercegovačka jezička situacija. U to vrijeme se, međutim, na to nije sociolingvistički gledalo. U okviru sociolingvistike podrazumijeva se izučavanje jezičkog izraza u okviru posebnih sociokulturnih sredina. Bosna i Hercegovina je bila posebna sociokulturna sredina koja je imala izraz različit i od zapadne i od istočne varijante. Taj je izraz bio jedinstven i kompaktan, a pripadale su mu riječi i iz istočne i iz zapadne varijante. Ljudi su govorili i sedmica i nedjelja, i opći i opšti, i općina i opština. Ondašnja vlada, ondašnje političke strukture osnovale su Institut u svrhu proučavanja bosanskohercegovačkog jezičkog izraza i mi smo ovdje proučavali, recimo, jezik štampe u devetnaestom stoljeću, jezik sredstava javnog informisanja, jezik pisaca devetnaestog i dvadesetog stoljeća i skupili smo cijelo jedno brdo rječničkog materijala. Poslije rata sa Instituta je otišlo dosta ljudi, ali smo mi primili nešto novog mladog kadra. Prije ovog rječnika mi smo izdali nekoliko knjiga poput zbornika radova sa simpozija u Bihaću koji je naznačio neke konture rada Instituta. Na simpoziju u Bihaću doneseni su zaključci da se napiše novi pravopis, da se napiše gramatika i da se napravi rječnik. Tri bitne knjige za jedan standardni jezik su pravopis, gramatika i rječnik. Ako te tri knjige postoje, onda se ne može dovesti u pitanje postojanje jezika. Postoje neke tri gramatike, postoji pravopis Senahida Halilovića, ali se sve vrijeme osjećala potreba za rječnikom bosanskog jezika. Mi smo u Institutu prije nekih šest godina zasnovali projekt koji se zove Građa za rječnik bosanskog jezika.

DANI: Kakva je razlika između ovog rječnika i Rječnika karakteristične leksike u bosanskom jeziku Alije Isakovića?

ČEDIĆ: U Isakovićevom je rječniku - kako se vidi i iz naziva - samo karakteristična leksika. A šta ćemo s ovom drugom, nekarakterističnom? Taj rječnik definitivno nije dovoljan da bi poslužio kao sredstvo u obrazovanju, u nauci, na fakultetima, u sredstvima javnog informisanja?

DANI: Da, potrebno je u javnosti razjasniti te stvari da se više ne bi dešavali razni apsurdno-komični fenomeni. Sjećam se, recimo, da je na jednoj sarajevskoj televiziji prije koju godinu prikazivan kviz na tragu čuvenog zagrebačkog kviza Brojke i slova, s rubrikom koja podsjeća na društvenu igru Scrabble. Takmičari su od ponuđenih slova trebali sastaviti najdužu moguću riječ, a voditelji su u rječniku Halilovićevog pravopisa "provjeravali" postoji li takva riječ u bosanskom jeziku. Pošto se radi o pravopisnom rječniku u kome su nabrojane samo riječi u vezi s kojima su najčešće pravopisne dvojbe, dešavale su se situacije u kojima su voditelji primjerice "odbijali" riječi kakve su, recimo, "biblioteka" ili "građevina", jer one, kao, ne postoje u bosanskom jeziku.

ČEDIĆ: To vam i želim kazati. Sada je nama ustvari potreban ovakav rječnik. Ovo je rječnik sadašnjeg standardnog jezika. To su riječi koje susrećemo u svakodnevnom jeziku i riječi koje nalazimo u književnim djelima zbog slikanja kolorita. Naravno, mi nismo ovdje mogli obuhvatiti cjelokupni leksički fond bosanskog jezika. Ovaj je rječnik ograničen prostorom. Ima 1.320 stranica, ima oko pedeset hiljada riječi. Znate, on je ustvari opisni rječnik. Kao i u svakom jeziku, i u bosanskom jeziku postoje izvorne riječi i postoje posuđenice. Pojedini lingvisti, recimo, sistemski uklanjaju posuđenice iz hrvatskog jezika te traže adekvatne riječi da ih zamijene i čak ih i izmišljaju. Bosanski jezik nije takve prirode, njegov je duh da prima sve. Šta god dođe - prima! Mi anglicizme, recimo, primamo masovno. Sada je to čak drukčije nego nekada. Nekad smo, recimo, primili riječ "imidž" i ona se u našem jeziku mijenja kroz padeže kao i svaka druga naša riječ. A sada u naš jezik ulaze neke riječi samo u nominativu i nema nikakve promjene. Ima, naprimjer, riječ "monitoring" - vrlo je često koriste ekonomisti, političari, ne znam ko je sve ne koristi, a ona nema genitiva, nema dativa, nema glagola koji bi bio izveden iz nje.

DANI: Prelistavam, evo, rječnik dok razgovaramo i vidim da su u Rječniku bosanskog jezika i pojedine riječi koje razni bošnjački ekstremisti zovu "tuđmanizmima", pa i "ustašizmima". U jednom je sarajevskom tjedniku baš prije koji dan riječ "putovnica" proglašena "rogobatnim tuđmanizmom", dok se na 950. stranici rječnika ta riječ navodi kao savršeno korektna bosanska riječ. Tu je, recimo, i riječ "bojovnik", no uz nju stoji kako se radi o imenici hrvatskog podrijetla. Kako gledate na sve češće prigovore pojedinim elektronskim medijima koji, navodno, "kroatiziraju" bosanski jezik?

ČEDIĆ: Iz bosanskohercegovačkog jezičkog izraza ne mogu se izbaciti, ne mogu se ukloniti riječi ako ih neko upotrebljava. Mi nismo željeli ni uklanjati, ni nametati riječi. Ovaj rječnik dozvoljava slobodu izbora. Recimo, cijela Istočna Bosna govori "opština". U Bihaću govore "općina". Senahid Halilović je u svom pravopisu izbacio "opštinu". Mi, međutim, u ovom rječniku forsiramo slobodu izbora.

DANI: Šta mislite o praksi da se u hrvatskim medijima bosanski jezik uporno i bez iznimke naziva "bošnjačkim"? Ovih je dana u Sarajevu boravila slavna glumica Juliette Binoche koja je za potrebe jedne svoje uloge naučila neke bosanske riječi. Novinari zagrebačkog Jutarnjeg lista, međutim, pišu kako je ovoj glumici bilo zabavno "učiti bošnjački jezik".

ČEDIĆ: Dalibor Brozović je prvi protežirao pravilo da se naziv jezika izvodi iz naziva nacije. To je u Hrvatskoj prihvaćeno, a zatim i u Srbiji. Po tom principu, po analogiji, oni žele da se jezik Bošnjaka naziva bošnjačkim. Naziv "bosanski" se, međutim, uopće ne odnosi na naciju, nego se odnosi na zemlju. Ustvari, bosanski jezik je skraćenica od bosanskohercegovački standardni jezički izraz. Prije rata skoro da i nije bilo razlike u jeziku Bošnjaka, bosanskih Srba i bosanskih Hrvata. Politika je, međutim, počela djelovati na bosanske Srbe i Hrvate, pa su Srbima jedno vrijeme uredbom pokušali narediti da govore ekavicom, a Hrvati su sve više počeli koristiti leksiku karakterističnu za Republiku Hrvatsku. Jednu stvar, međutim, nikako ne mogu dokinuti: melodiju bosanskog jezika. Bosanski jezik ima svoju melodiju, nije bitna leksika. Melodija je bitna da se bosanski jezik prepozna, po tome je on najprepoznatljiviji. U nametanju naziva "bošnjački" pokušava se dodatno razdvojiti stanovništvo Bosne i Hercegovine.

DANI: Kakvo je Vaše mišljenje o "prevođenju" sa srpskog na hrvatski i bosanski, odnosno s hrvatskog na bosanski i srpski te sa bosanskog na srpski i hrvatski?

ČEDIĆ: To je, naravno, u suštini jedan jezik. Kako bi rekao norveški slavista Svein Monnesland - meni je svejedno kako ga zovete, ja razumijem i jedno, i drugo, i treće. To je čisto politička stvar. U principu tri različita standarda postoje samo u sociolingvističkom smislu. Ali ako se gleda gramatička struktura - u principu, to je sve isto. U posljednje vrijeme, doduše kod bosanskih Srba, ima ponovo inklinacije ka ekavici, iako su oni rođeni ijekavci. Dodik je prije govorio "dvije", a sad je sve više počeo govoriti "dve", pa "mesto", pa "predsedništvo".

DANI: Slažete li se s tezom da postoji mogućnost da se ova tri - kako kažete - sociolingvistička standarda s vremenom ipak i suštinski razdvoje? Vidimo da su nam i škole razdvojene po nacionalnom principu. Mislite li da se bosanski, hrvatski i srpski jezik mogu toliko vještački razdvojiti da nakon nekoliko decenija, recimo, dođe do zbiljske potrebe za međusobnim prevođenjem?

ČEDIĆ: Gledajte, ja sam sve vrijeme rata bio u Sarajevu. Sjećam se, kad bi počelo granatiranje s Trebevića i iz Zabrđa, Bošnjaci oko mene odjednom počnu govoriti "tjedan" i tome slično. Hoću reći, postoji tu psihološki moment. Kad je počeo sukob između Bošnjaka i Hrvata, isti su se ti ljudi vratili na "sedmicu". To nije lingvistika, to su vanlingvistički faktori. Nemoguće je u Bosni i Hercegovini napraviti da se ova tri jezika počnu suštinski razlikovati. Bosanski, hrvatski i srpski se razlikuju u tri posto, devedeset sedam posto je to isti jezik. Ne vjerujem da među jezicima u Bosni i Hercegovini ikada može biti toliko razlika da se ne razumijemo međusobno. Tu je ipak osnovna gramatička struktura. Usprkos lingvistima poput Stjepana Babića, koji sjedi u hladu i stalno izmišlja nove riječi, ove je jezike nemoguće razdvojiti. Ja se sjećam kad je davno nekad na splitskom festivalu nastupio Vice Vukov s pjesmom Pismo ćali. Mi smo nekako u to vrijeme na Igmanu napravili jedan simpozij pa je došao i ovaj Babić. On je vazda bio malo ekstreman i kaže: Hrvatski jezik ima svoju leksiku, u njemu nema riječi "ćale". Onda su ovi rekli: kakav ti je to jezik ako ćaleta nema (smijeh). Kako god bilo, ja sam za Bosnu i Hercegovinu siguran da će tu biti prilično ujednačen izraz. Ne bojim se ja, sporazumijevat ćemo se mi. Ja bih volio da se mi o dobru sporazumijemo, svejedno na kojem jeziku.

DANI: Na tragu dva posljednja pitanja: kako doživljavate praksu s kakvom se srećemo u posljednje vrijeme da se prevodi nekih književnih djela, prvotno objavljenih u Zagrebu, u Sarajevu naknadno "bosniziraju" tako što se, recimo, "veljača" pretvori u "februar" i tome slično? To, kako se meni čini, nije u duhu ovog rječnika. U ovom su rječniku i februar i veljača jednako bosanski.

ČEDIĆ: U pravu ste. Književno djelo je najbolje onakvo kakvim ga je načinio pisac, odnosno prevodilac.

DANI: U kuloarima se može čuti da su u pripremi još neki rječnici bosanskog jezika. Znate li nešto o tome?

ČEDIĆ: Koliko znam, Dževad Jahić već godinama sprema rječnik bosanskog jezika za izdavačku kuću Sejtarija. Isto tako, Senahid Halilović, Ismail Palić i Amela Šehović spremaju rječnik na Filozofskom fakultetu.

DANI: Postoji li mogućnost kada se eventualno pojave ti drugi rječnici koje ste spomenuli da dođe do neke vrste političke podjele, odnosno političkih preporuka za korištenje ovog ili onog rječnika, slično kao što se u Hrvatskoj dešava s pravopisima?

ČEDIĆ: Može biti svađe među lingvistima, makar se ja nemam namjeru svađati s bilo kim. Ja znam da iza ovog rječnika sto posto stoje nauka i jezička stvarnost. Ovaj naš rječnik će više odgovarati onom ko je malo demokratičniji, ko je trezveniji, ko je razumniji. Ja mislim da je to rječnik razuma i nauke. Iako vjerujem i da mnogima iz Preporoda, recimo, ovakav rječnik neće odgovarati jer su oni za malo kruću normu, da se neke riječi izbacuju. Neki bi protjerivali riječi. Šta im riječ smeta? Riječ je nedužna, nevina k'o curica. (smijeh) Sve je stvar izbora, ja to stalno spominjem. Ipak, mi smo u Institutu jako sretni što smo napravili jedan ovakav rječnik.

DANI: Imate razloga biti zadovoljni. Ja bih i završio ovaj razgovor s iskrenim čestitkama na objavljivanju prvog "pravog" rječnika bosanskog jezika. Kažite nam za kraj i nešto o onim "prizemnijim" aspektima objavljivanja rječnika. Jeste li imali kakvu pomoć od države, je li bilo pretplatnika koji su unaprijed kupili rječnik, kolika je maloprodajna cijena?

ČEDIĆ: Najveći nam je problem bio naći sredstva da platimo štampariju. Ja sam hodao po ministarstvima, ipak smo mi državna ustanova, išao sam od jednog do drugog ministra, ali je to uglavnom šutke prošlo, osim ministra Zijada Pašića. On je dao najveća sredstva. Nešto nam je dao i ovaj glumac što je sada ministar - Emir Hadžihafizbegović, kasnije su se javili i Safet Kešo te Meliha Alić. Red je da ih sve spomenem. Ali nam je zapravo najviše pomogao Šehzija Buljina, direktor štamparije Fojnica. Ostale su štamparije tražile više novca nego što smo mogli dati, a štamparija u Fojnici nam je izišla u susret i štampala je rječnik za onoliko novca koliko smo imali. Što se tiče cijene - ona će biti 125 KM. Mi smo pozvali ljude da se pretplate i kupe rječnik unaprijed po cijeni od 100 KM i dobili smo četrdeset i četiri narudžbe. Mi smo jučer, kad smo dobili rječnike, napravili malo slavlje, no već se u Institutu planiraju i novi projekti. Pozabavit ćemo se malo jezikom sredstava informisanja. Možda ćemo napraviti i jedan jezički savjetnik u svrhu izbjegavanja učestalih grešaka.

[Discball]

To je, naravno, u suštini jedan jezik. Kako bi rekao norveški slavista Svein Monnesland - meni je svejedno kako ga zovete, ja razumijem i jedno, i drugo, i treće. To je čisto politička stvar. U principu tri različita standarda postoje samo u sociolingvističkom smislu. Ali ako se gleda gramatička struktura - u principu, to je sve isto.

Pametni Skandinavci znaju razliku a mi ne! Oni živjeli u pećinama dok je ovdje civilizacija (nazovi) uveliko cvala, a pogledaj nas danas gdje smo, a gdje su oni....Čisto me stid!

[blah blah]

To je, naravno, u suštini jedan jezik. Kako bi rekao norveški slavista Svein Monnesland - meni je svejedno kako ga zovete, ja razumijem i jedno, i drugo, i treće. To je čisto politička stvar. U principu tri različita standarda postoje samo u sociolingvističkom smislu. Ali ako se gleda gramatička struktura - u principu, to je sve isto.

Pametni Skandinavci znaju razliku a mi ne! Oni živjeli u pećinama dok je ovdje civilizacija (nazovi) uveliko cvala, a pogledaj nas danas gdje smo, a gdje su oni....Čisto me stid!

I pametni skandosi, ipak, imaju i svedski i norveski i danski, a razlika nije drasticna. Kao sto rece covjek, razlika je prevashodno politicke naravi.