Orden narodnog heroja Jugoslavije dodjeljivao se osobama kao priznanje za posebne zasluge u razdoblju od 1945. godine, pa sve do raspada SFR Jugoslavije. Prvi narodni heroj bio je Petar Leković, a posljedni bio je Milan Tepić koji je samoubilačkim potezom 29. rujna 1991. godine sa sobom u smrt odveo 11 hrvatskih branitelja.
Josip Broz Tito bio je trostruki narodni heroj. Orden su ukupno dobile 1.322 osobe, od toga 19 stranih državljana.
Narodni heroj je skraćeni počasni naziv za Narodnog heroja Jugoslavije, odnosno osobu koja je odlikovana Ordenom narodnog heroja. Narodni heroj isprva je bilo počasno zvanje, a kasnije je ukazom vrhovnog štaba NOV od 15. kolovoza 1943. godine ustanovljen kao službeno odličje.
Među dva vjerovatno najpoznatija, ali i licno najomiljenija narodna heroja izdvajam Savu Kovačevića i Ljubu Čupić.
Sava Kovačević
Sava je postao gotovo mitski heroj zahvaljujući svojim djelima i hrabrošću. Pored mnogih posebno se izdvaja kada je za vrijeme bitke na Neretvi golim rukama bukvalno zaustavio tenk skočivši na njega i ubivši posadu italijanskog tenka. Poginuo je na Sutjesci.
U najtežem periodu bitke na Sutjesci, lipnja 1943. godine, Sava je bio postavljen za zapovjednika Treće udarne divizije. Diviziji je tada dodijeljeno biti zaštitnicom Glavne operativne grupe, zatim štititi središnju bolnicu i probiti se iz okruženja. U desetodnevnim borbama pod Savinim zapovjedništvom, divizija se je borila s neprijateljem koji je bio gotovo dvadeset puta brojniji i učinila sve za spasiti ranjenike te obaviti ostale zadaće. Pokušavalo se naći pogodnu mogućnost za proboj. U teškim borbama 11. i 12. lipnja na Vučevu, pod Maglićem, kod Borovna, na desnoj obali rijeke Sutjeske, odbijeni su snažni udari neprijatelja, spašena bolnica i pokušalo na lijevoj obali Sutjeske formirati mostobran. Dne 13. lipnja, glavne snage divizije su pošle u opći napad na lijevoj obali Sutjeske. Divizija je uspjela potisnuti neprijatelja, ali nije slomila njegov otpor na Košuru, padinama Ozrena, Lastve, Kazana. U najkritičnijem trenutku, Sava je odlučio da se novim jurišem izvrši proboj. S Pratećom četom i skupinom kurira izbio je u prvi strjeljački stroj, zapovijedio juriš te pucajući iz puškomitraljeza, pošao naprijed. Pao je pokošen neprijateljskim rafalima.
Odlukom Vrhovnog štaba NOV-a i POJ-a, 6. srpnja 1943. godine, proglašen je za narodnog heroja, među prvim borcima NOV-a i POJ-a. Odlukom Prezidija Vrhovnog sovjeta SSSR-a odlikovan je Ordenom Kutuzova.
Iako su kolale razne teorije zavjere da je Sava ubijen po naredbi nekoga iz VŠ ipak u to je teško povjerovat. Ekvivalent tome je samooptuživanje u vrhovnom štabu nakon bitke što je najbolje opisao Filip Švarm u svom tekstu:
Tokom bitke na Sutjesci partizani su imali 7543 poginula borca – 6946 muškaraca i 597 žene od kojih 352 bolničarke, stoji u knjizi Borci Sutjeske Viktora Kučana. Nijemci su ubili i oko hiljadu i po civila, seljaka. To je bila najteža i najkrvavija bitka NOVJ. I najveće iskušenje. Preživjeli su zauvijek ostali obilježeni, osakaćeni. Odmah nakon proboja u vođstvu su započela preispitivanja, svađe i prozivanja zbog propusta, grešaka, nesnalaženja. Tito je čak naredio Koči Popoviću da se javi u Vrhovni štab gdje trebalo da bude smijenjen zbog "samovlasnog" proboja, ali se brzo ohladio i predomislio. I Terzić, s kojim je Popović bio u stalnom sukobu, pošteno je otklonio mogućnost da preuzme Prvu proletersku diviziju.
Sve ove svađe i sukobi, posljedica su tereta pretpljenih žrtva i neizrecive grižnje savjesti zbog ostavljenih ranjenika. Partizani, kao srpska vojska i vlada nakon sloma 1915. i prelaska Albanije, u pokušaju racionaliziranja katastrofe tražili su stvarne ili izmišljene krivce u svojim redovima. A u biti, nisu imali zbog čega. Neprijatelj je bio toliko jači i nadmoćniji – deset puta brojni, neupredivo bolje naoružan – da je to što su se izvukli i probili čista pobjeda, ravna čudu. Niti jedna partizanska jedinica nije se predala, niti jedna nije dezertirala.
Ljubo Čupić
Čedomir Ljubo Čupić (1913—1942) je bio komesar čete u nikšićkom partizanskom odredu i narodni heroj Jugoslavije.
Čupić je član ilegalne KPJ postao ratne 1941. godine. Početkom 1941. godine, izbjegao je iz okupiranog Nikšića, potom pristupio partizanskoj četi Đuro Đaković. Zarobljen je aprila 1942. godine, nakon borbe protivu četnika na Kablenoj Glavici kod Nikšića. U zatvoru, gdje je bio mučen, pokazao je junačko držanje i prkos.
Kvislinzi u Nikšiću organizovali su javni proces grupi boraca i komunista. Na ovom procesu Ljubo je otvoreno podvrgao poruzi vijećnike tog sramnog suda. Njegove riječi su odzvanjale kao optužbe pa su organizatori procesa, na brzu ruku, donijeli odluku o smrtnim presudama.
Mirno je saslušao smrtnu presudu, a poznat je i njegov prkosni osmijeh. Tog sunčanog maja 1942. godine izveden je na strelište ispod Trebjese kod Nikšića. I na strelištu je nastavio da bodri drugove, čime je podizao duh otpora kod stanovništva, prisiljenog da prisustvuje javnom strijeljanju komunista i rodoljuba. Klicao je: “Živjela slavna komunistička partija!”
Kad su ga prvi rafali pogodili, stajao je uspravno i gordo dovikujući da će doći dani slobode. Ostao je upečatljiv njegov svijetli lik, a okupatori i izdajice su ga se i mrtvog plašili. Za narodnog heroja proglašen je jula 1953. godine.
Njegovo hrabro držanje i pobjedonosni osmjeh na gubilištu ovjekovječen je fotografijom, koja je postala jedan od simbola crnogorske antifašističke borbe.
Njegova fotografija nastala nekoliko minuta prije smrti, objavljenja je i u novinama u NEW YORKU.
Ljubo Čupić na strijeljanju
Eto pisite o ostalim narodnim herojima koje znate ili koji su pozanti u vasim krajevima. Ja cu navesti jednu cinjenicu na koju ne da nisam ponosan nego mi je zao, ali sta je tu je. Moj pradjed porijeklo Gacanin je u okolini tog istog mjesta tokom brobi ubio je vec spomenutog PETRA LESKOVICA covjeka koji je prvi od svih proglasen za narodnog heroja. Pradedo je bio clan ustaske vojske...
Prema prici koja je u mojoj porodici ostala do dana dasnjeg , pronasao je Leskovica tesko ranjenog i metkom u potiljak mu je presudio.
. Cuj niste hteli, pa sta ste koji kurac radili u oklopnim transporterima i tenkovima, krenuli brati cvece?
Jedva dolazi do daha u kadru na Čobanija mostu 
poslije ide ona prica sa Senadom iz studija u kojoj se ako se dobro sjecam provlaci i ova prica o Abdicu. 