Jezik naš nasušni (pljuvanje bez granica)

[prleitihi]

Da li ste pratili polemiku između Prof. Riđanovića, Željka Ivankovića i Lukše Šoljana?

Nije li, u najmanju ruku, Riđanovićev odgovor u pretposljednjem broju Dana užasavajući!? Objavljivanje tuđih ličnih podataka bez odobrenja, etiketiranje pogrdnim nazivima. pretencioznost itd.
Sujeta? Ksenofobija? Šta je?

[patrius]

Nazalost,vrlo prepotentno i umisljeno,rekao bih.Veli nas vrli prof.Ridjan:"primitivno govno".K'o da postoji inteligentno ili sofisticirano.Svasta! I posebno mi je u oci upalo ono profesorovo "ovde",al' nejse.Sve u svemu,ovo je jedan od najocitijih primjera da obrazovanje ne unapredjuje inteligenciju.Tuzno i zalosno...

[volvox]

BALILUK 100%!

Prvo sam mislio da je ironija u pitanju. Ali tip je totalno skrenuo.
Zalosno je da Dani ovako sto uopste objavljuju!

Kome ovo treba, nase drustvo je totalno bolesno. Ne treba se cuditi kad te neko spremi u pm, samo zato sto nije tvoga misljenja.

[prleitihi]

Hajde što te spremi, ali otvorene prijetnje ubistvom???

[luciferino]

Nisam procitala clanak, ali definitvno zelim. Znam da Ridjanovic moze biti prilicno neugodan, ali da se moze spustiti toliko nisko...Prolupo ciko skroz...

[prleitihi]

Sve je počelo u Danima (U Danima će možda izavršiti, a možda i na sudu!) tekstom prof. Riđanovića, u izdanju od 24.11.2006. br. 493. (Jezik naš nasušni). Zatim je reagirao Željko Ivanković (Jezik naš svagdnji, 15.12.2006. br. 496.) a nakon toga i Lukša Šoljan (Čujemo li se, profesore? 22.12.2006. br. 498/499). Da bi u pretposljednjem broju Dana, 19.01.2007. br. 501, opet pisao prof. Riđanović (ovaj put sa prijetnjama ubistvom i objavljivanjem tuđih ličnih podataka bez odobrenja, etiketiranjem itd.). Posljednji broj Dana, 26.01.2007. br. 502, nam donosi nekoliko reagiranja prof. Riđanovića (upućenih Senadu Pećaninu, Vildani Selimbegović i Ivanu Lovrenović), zatim po jedno reagiranje (užasavanje!) gospode Ivanković i Šoljan i, na kraju, reagiranje bivše Riđanovićeve studentice koja je, s pravom, kivna na Riđanovića jer je objelodanio njene lične podatke, njenu e-mail adresu i koristio njene "riječi kao argumente u polemici sa kojom ona nema ništa" (citat bivša Riđanovićeva studentica) a da prethodno nije konsultovao nju. I ne samo to, čak se nije udostojio da joj odgovori na mail, iako je vrlo rado, kako već napisah, sadržaj njenog maila koristio za polemiku sa Ivankovićem i Šoljanom! Ima tu kritika još nekih osoba koje su negativno iznenađene pisanjem prof. Riđanovića. Na kraju, Dani su odlučili da zaključe ovu polemiku. Jer kontrolu su, očito, izgubili. Dani nad polemikom, a prof. nad svojom sujetom (ksenofobijom?).

[Bosanac sa dna kace]

pa de imal ko te tekstove da vidimo o cemu je rijec!

[luciferino]

Mislim da je Riđanović u cijeloj ovoj priči ispao glup jer se spustio na tako nizak nivo. Sad ga Ivanković poredi sa Šešeljom, naziva neznalicom iz "elementarne logike, pa onda iz elementarne pismenosti (pravopisa, gramatike, leksikologije)". Ovdje je rasprava o jeziku prešla u politiku, a to Riđanović nije trebao dopustiti. Istina je da je strašno sujetan i prepotentan, ali da je ksenofobičan i nacionalista? Ne mogu da vjerujem.

A nisu samo psovke uvredljive. Mislim da je za Riđanovića puno gore što negiraju njegovu stručnost, nazivaju ga propalim, bolesnim starcem, neznalicom, Šešeljom, te da bi mu bilo puno draže da su ga jednostavno otpremili na dobro poznato mjesto.

[zloglas]

Polemike: Midhat Riđanović odgovara Željku Ivankoviću i Lukši Šoljanu


Jezik naš nasušni (opet)



Objavljujući krajem prošle godine u dva nastavka jezičku kozeriju Jezik naš nasušni (Dani, 24. 11. 2006. i 1. 12. 2006) koju je redakciji Dana ponudio Midhat Riđanović, predviđali smo da će izazvati reakcije, nadajući se produktivnoj i argumentiranoj polemici za kakvu su Dani uvijek otvoreni, nezavisno od stanovišta članova uredništva prema predmetu polemike i stavovima polemičara. Na Riđanovićev tekst reagirali su književnik Željko Ivanković i Lukša Šoljan, čije smo tekstove objavili (Jezik naš svagdanji, Dani, 15. 12. 2006. i Čujemo li se, profesore?, Dani, 22. 12. 2006). S odgovorom na njihove tekstove, koji nam je poslao Midhat Riđanović, međutim, upleli smo se u teško razmrsivu dilemu: objaviti ili ne objaviti. Taj odgovor, naime, u nekim elementima na flagrantan način prekoračuje granice dopustivoga u javnoj komunikaciji (sve do poziva svome oponentu na samoubistvo, ili do prijetnje ubistvom, što ne može biti alibirano nikakvim stilskim razlozima), ne donoseći pri tome ništa novo u argumentaciji. Poštujući, možda i pretjerano, autorsku slobodu, ipak smo odlučili objaviti ovaj tekst, svjesni da će se polemika morati nastaviti ako Riđanovićevi oponenti budu htjeli reagirati. Budući da se, nažalost, ova polemika već može ocijeniti kao promašena i kontraproduktivna, time ćemo je smatrati i okončanom



1. IVANKOVIĆEV POGREB ZAKAZAN ZA PONEDELJAK U 14 I 45

Jer sam siguran da ima toliko samopoštovanja da će se, kad pročita ovo moje, barem ubiti

Ko god pažljivo i pošteno pročita Ivankovićev „odgovor" na moj članak u Danima, u kojem se jadnik batrga da obori moje neoborive postavke, mora konstatovati da je on neki čudan evolutivni oblik sa naznakama ljudske spodobe ali sa „intelektom" protozoe.

Željko na početku svog odgovora kaže: „...ali sad već kao „jednog od najcjenjenijih lingvista sa ovih prostora" Šbiva mene, M.R.Ć (ne znam što bi na ovo rekao „jedan od vodećih filologa koji živi na potezu"?!" On ništa ne kaže kakav je njegov stav prema onom „jedan od najcjenjenijih lingvista" pa možemo pretpsotaviti da mu je drago što je neko iz njegovog podneblja toliko cijenjen. A možda Željko zna da svaka bolja univerzitetska biblioteka u svijetu ima barem jednu moju knjigu, pa kritikuje urednika Dana što me tako skromno predstavio. A ko li mu je onaj „vodeći filolog", gdje li mu je taj „potez"?! Cijela mu je ta rečenica nesuvisla, kao što se može i očekivat od glupog i nepismenog čovjeka! (Ja Željka ne vrijeđam, ja ga samo opisujem!) Citiranom rečenicom Željko jasno pokazuje da je šizoidna osoba. Naime, potez je riječ nepotpunog značenja, koja je nejasna bez (gramatičke) dopune. Zato ne možete reći samo A onda je napravio potez niti samo Živio je na potezu; takva riječ se mora ili predmodficirati (dobar/šahovski potez) ili postmodificirati (na potezu odavde do Ilidže). Jednom sam u časopisu The American Journal of Psychiatry pročitao članak o gramatici šizoidnih osoba, u kojem se iznosi podatak da je jedno od njihovih obilježja upotreba riječi nepotpunog značenja bez dopuna.

Željko dalje kaže da sam se ja „belićevsko-vukovićevsko-markovićevski uhvatio hrvatskoga jezika kao nečega „što ovdje nije uobičajeno...". U Željkovom monstruoznom trosložnom prilogu meni zvuči poznato samo "belić" - čini mi se da je to bio onaj staromodni jezičar iz Bgd-a koji je svašta bezveze propisivo, za ono "vukovićevsko" mi je jedina asocijacija limar Vuković iz Malih mudželleta, a Marković je bio jedan divan čovjek i sposoban ljekar, veliki prijatelj mog rahmetli brata Prof. Dr. Saliha Riđanovića. Ako ta dvojica nisu moj limar i doktor nego neki jezičari koji su se bavili našim jezikom, moram obavijestiti Željka da ja nikad nisam studirao naš jezik (nego Engleski i Francuski), da sam doktorirao (na Mičigenskom univerzitetu u SAD) iz OPŠTE lingvistike (ako ne znaš šta je to, pitaj!), koja me prirodno vodi u proučavanje maternjeg jezika. Tražiti od mene da znam sve minorne jezičarčiće bilo bi kao tražiti od doktora veterinarskih nauka sa međunardonom reputacijom da zna sve čobane u okolini Sarajeva! Željko kaže da su ti njegovi jezičarčići govorili da Hrvatski jezik „nije ovdje uobičajen"; to sigurno niko nije rekao jer ko god nije šizoidan zna da je uobičajen izvedeno od običaj i da se može upotrijebiti samo kad se govori o ljudskim aktivnostima. Jezik nije nikakav običaj već svojstvo naroda jedne zemlje, isto kao što su recimo planine svojstvo njene geografije, a koliko ja znam kod nas se ne kaže (osim možda u ludnici) da su planine uobičajene u Bosni!

Željko zatim kaže: „Nema što, u najboljoj praktično-operativnoj maniri Vojislava Šešelja! Nego te! S tim, nota bene, da su Šešeljeve jezičke objekcije duhovitije od Riđanovićevih." On dosljedno prevodi svako šta iz govora svoje majke „pravilnim" hrvatskim što (znam da mu je mati skroz fina žena, šta li mu je jadna skrivila pa neće da govori ko ona?). Ovde je neznanje odvelo Željka u opaku bolest koja se zove veći-katolik-od-pape. Naime, u Hrvatskom jednostavno ne postoji fraza nema šta. (Za vrijeme rata sam radio u Hrvatskom servisu Glasa Amerike i jednog Splićanina ponekad učio književnom Hrvatskom. Čudo me ti nisi čuo Željko, da imaš imalo hrvatskog u sebi, slušao bi Hrvatski servis Glasa Amerike kao što su ga slušali brojni Srbi i Muslimani, koji su mi i rekli da su me čuli; mora da ti nije išlo u račun da budeš Hrvat za vrijeme rata. (Ja ne upotrebljavam arhaični i pogrešan etnik Bošnjak, kao što ga ne upotrebljavaju ni oni koji se ponose što su Muslimani.)) Željkovo Nema što je smiješna mješavina Bosanskog i Hrvatskog, kao što bi bilo recimo Kaj si kaharli, daj si se razrahatleenisat! Ono praktično-operativno mu je opet nesuvislo, jer su te dvije riječi sinonimi, pa je Željkova polusloženica tautologija, a uz to je i redundantna u njegovoj rečenici, jer koja to manira nije „praktično-operativna"?! Raspisujem nagradu od 10.000 maraka ko zna šta mu znači ono Nego te!!! NAJozbiljnije. Jedino objašnjenje te potpuno idiotske fraze koje JA vidim jeste da je Željko pošandrco i zove u pomoć! A sad ono poređenje mene i Šešelja: dajem JOŠ 10.000 maraka svakom ko se istinski nasmijao bilo čemu što je Šešelj rekao u Hagu! Ali jasno je zašto je Šešelj smiješan Željku Ivankoviću: ljudi istih ideoloških opredjeljenja gledaju jedni na druge sa simpatijom pa kod svoje ideološke braće vide kvalitete koje ovi zglave nemaju (Željkov fašizam toliko bode oči da ja neću da vam skrećem pažnju na njega da vas ne bih uvrijedio). S druge strane, moja duhovitost ne bode samo oči nego i pogađa pravo u damar, pa se moraju smijat i oni koji oštre noževe da me prikolju. Evo jednog citata iz elektronske poruke kojom mi se iz Francuske javila jedna moja bivša studentkinja kad je pročitala moj članak: „Prije svega, želim da Vam se zahvalim na ovako duhovitom članku koji me doveo do suza! Ne pamtim kad me neko toliko nasmijao! Drugo, oduševila sam se kad sam vidjela koliko ste još uvijek puni duha i pomislila kako ste budniji i angažovaniji od sigurno 90% BH omladine koja ispija kafe i kuka." (Amina Đugum, babebluesbandŽgmail.com). Šta ćeš sad, crni Željko? Eto se uvalii u govna iz kojih te ni tvoj ideološki brat Boban ne bi izvadio, da je nedajBože živ! Hajd sad dokaži da je Šešelj duhovitiji od mene! A Amina je samo jedna od bar dvajes osoba koje su mi il pisale il me zvale telefonom da mi kažu da su se bukvalno valjali od smijeha čitajući moj članak. Moj veliki prijatelj Wayles Browne, profesor slavistike na Kornel Univerzitetu u SAD, javlja mi da svi profesori slavistike u Americi koji čitaju naš jezik nastoje da dođu do mog članka. Bujrum, dođi da vidiš moj Inbox da se uvjeriš da govorim istinu. A da si ti raja sa sarajevskog asfalta a ne ljakse bez prakse, ti bi već čuo za legendarnog Riđana, koji je svojim humorom godinama zabavljo članove Selje.

Pri dnu drugog stupca svog članka Željko mene grdi što sam se drzno da njegovog Hitlera poredim sa Mehmedom II - doslovno kaže: „vidi mu usporedbe!". Ovo je za nevjerovat! DRAGI čitaoci, pročitajte MOLIM VAS još jednom taj dio njegovog članka da se uvjerite da je Željko pravi pravcati Hitlerovac. A pošto su Hitlerovci prava pravcata ljudska fekalija, ja predlažem da ga policija ufati lasom da ne bi poganila ruke, i da ga narod pod hitno osudi i objesi! Također predlažem da do tog istorisjkog trenutka organizujemo zaštitu naših dragih sugrađana Jevreja, na koje Željko, kao dobar Hitlerovac, može počet pucat na pravdi Boga! Ja sam u svom članku rekao da je Osmanska carevina trajala 600 godina zato što su joj vladari bili pametni i obrazovani, a da je Hitler trajao peešest krvavih godina jer je bio glup i neobrazovan. Nećete vjerovat šta radi poremećeni Željko: on osporava moju neumitnu logiku i negira istorijsku činjenicu da su Osmanlije vladale 600 godina najvećim dijelom svijeta! Ovo danas zna svako retardirano dijete, ali budući da Željko intelektualno zaostaje za njima, moram mu citirat odgovarajući podatak iz WORLD BOOK ENCYCLOPEDIA (London 1994), tom 14, str. 519: „The empire began about 1300 and lasted until 1922."

Ni u čemu Željko nije tako dosljedan kao u svom fašizmu. On meni prebacuje što govorim opština, dejstvovati, prevazići, hljeb i sl. iako ja u svom članku nisam upotrijebio nijednu od tih riječi; samo neko iz vareškog Kamenog doba u kojem Željko još živi može pripisivat nekom drugom riječi koje nije upotrijebio. Željko zatim sugeriše da svakog ko ne upotrebljava njegovu leksiku (općina, djelovati itd.) treba jednostavno upucat! (Ovo, istina, nije najjasnije rečeno; zbog Željkove vrhunske nepismenosti skoro polovina njegovog članka bila bi jasnija da je pisana na kineskom).

Samim tim što je fašista a priča da je Hrvat, Željko pokazuje da je jedan od najvećih dušmana hrvatskog naroda jer je, izuzev šačice izdajica, fašizam stran tom narodu. Dosljedan svom anti-hrvatstvu, Željko dan-noć radi na tome da sputa Hrvatski jezik svojom „brigom" o njegovom razvoju, baziranoj na jezikoslovnim principima starim dvije i po hiljade godina. Dok se u Zagrebu polako oblikuje novi pristup normiranju Hrvatskog jezika, zasnovan na modernoj lingvistici, Ivanković nastoji da Hrvatskom narodu nametne artificijelni, drveni jezik, sačinjen od smješnih kovanica, koje služe za razonodu većini normalnih Hrvata (a i ostalog svijeta; već postoji i obrazac kojim se ismijava Željkov artificijelni Hrvatski; počinje se pitanjem: „Kako se na Hrvatskom kaže to i to (recimo erekcija)?" U odgovoru se kaže kako to Željko kaže (ukrudba) i, eventualno, zorno prikaže (što ovde ne bi išlo sa Željkom).

Na jednom mjestu on tvrdi da se jezik ne uči od matere jer, eto, on zna riječi kao što su kompleksan, turbulentan, fleksibilan, koje nije naučio od nje. Tu je zaista ispoljio glupost kosmičkih razmjera: svako zna da se nove riječi uče čitav život, a niko se ne drži materinih skuta od rođenja do smrti. Ali mene posebno boli što on koristi svaku priliku da panjka rođenu mater i objavljuje cijelom svijetu da je neobrazvana. I ptice na grani danas znaju da jezik ne čine riječi, da su one ponajmanje važne (lingvisti ih zovu "gosti u jeziku"). Šta znači Željkovih šest riječi koje nije naučio od matere? Ništa dok se ne stave u rečenicu. Kako se riječi stavljaju u rečenicu? Pomoću gramatike. Od koga smo naučili gramatiku maternjeg jezika? Od ptica nismo sigurno!

Željko meni stalno prebacuje da sam nepismen jer pišem helać, pozahmetio, rahatluk i slično. Na početku 4. stupca na 60. strani navodi 11 takvih neodoljivo šarmantnih riječi nepatvorenog bosanskog narodnog jezika (moja premila i prepametna bivša studentkinja Dragana Divković (ddraganaŽbih.net.ba) kaže mi da joj baka nikad nije prozor nazvala drukčije nego pendžer (Dragana, čuvajte baku jer se naš lokalni Hitler sprema za odstrel svih ne(čistih)-Hrvata u BiH, a prvi su mu na redu oni koje zove hrvatske balije)). Ciglih 20 redaka kasnije Ivanković ponavlja ISTU optužbu i za ilustraciju moje nepismenosti navodi 7 riječi, od kojih su dvije iste kao ranije pomenute!

Pošto mi JEZIVO zaostajemo u nauci a i u školi učimo djecu "nauci" staroj dvije i više hiljada godina, moram čitaocima održati kraće predavnje iz lingvistike.

Danas se smatra da su pojmovi pravilno i nepravilno nespojivi sa ljudskim jezikom. Lingvistika je nauka, a nauke ne dijele ono što proučavaju na pravilne i nepravilne pojave. Jeste li čuli da je neki astronom podijelio nebeska tijela na "pravilna" i "nepravilna", da je sociolog rekao da su neki vidovi čovjekovog ponašanja u društvu "nepravilni"? Sve su nauke danas deskriptivne, one samo opisuju, nikad ne propisuju. Savremni lingvista proučava sve zvukove koji izlaze iz ljudskih usta (osim onih koji prate refleksne fiziološke radnje). Ljudi posjeduju nevjerovatnu jezičku sposobnost, kojoj zasad nema premca u Kosmosu. Ta sposobnost nam omogućava da, bez ikakve poduke, naučimo savršeno jezik sredine u kojoj rastemo već do pete-šeste godine života.

Vi ćete sada upitati: "Pa zar nije nepravilno kad Nišlija kaže da je "iz Niš", kad bosanki seljak kaže "hotio sam rijet"? Ako su to oni rekli prirodno (dakle ne vještački, kao što to čini Ivanković), slijedeći svoje intimno jezičko osjećanje, onda moderni lingvista nema šta prigovoriti njihovim iskazima, jer njima u lingvističkom smislu ništa ne fali. Ali fali u društvenom, jer njihovi dijalekti nemaju društveni prestiž kakav ima dijalekt zvani standardni (ranije književni) jezik. Odsustvo padeža u Niškom nije znak njegove niže lingvsitičke vrijednosti (po tom kriteriju Engleski bi bio prava katastrofa), ali mi to odsustvo asociramo sa jednim društveno inferiornim dijalektom. Da je kojim slučajem Vuk bio Nišlija i da je odlučio da svoj govor uzme za osnovicu književnog jezika, danas bi se pričali vicevi o primitivnom Hercegovcu koji opterećuje svoj govor gomilom nepotrebnih padeža!

Svaki jezik se sastoji od više "podjezika" (različitih po geografskoj, socijalnoj, profesionalnoj itd. osnovi) i svaki podjezik ima njemu svojstvenu leksiku a ponekad i gramatiku. Znanje maternjeg jezika mjeri se isključivo intuitivnim znanjem njegovih "podjezika". Ja znam bolje maternji jezik od Željka (on se bukvalno stidi jezika svoje matere, koji se u nauci zove maternji jezik) jer recimo znam da gramatika našeg kolokvijalnog podjezika traži da se kaže ne mere, a ne ne može (a on ne zna ili neće da zna), i tako uvijek s ponosom govorim u prisnom dijalogu! Standardni jezik nije nikakva lingvistička "pljačka" već nužno (često artificijelno) zlo potrebno da bi se ljudi različitih dijalekata međusobno sporazumijevali. Naravno, neki se podjezici mogu pomalo i miješat (vako ko ja kad pišem za Dane; naučne radove pišem, naravno, "ozbiljnim" stilom) i neke (zajebantske) mješavine mogu proizvesti veoma dopadljive i šarmantne stilske efekte (vako ko kod mene!).

2. Ne daj Bože, Lukšija, đe ću se čut sa magarcem?!

Ovo je moj odgovor na pitanje Čujemo li se, profesore? Lukšije Šoljana u naslovu njegove revakcije (od glagola revati) na moj članak u Danima.

Prvo da objasnim ono 'Lukšija'. Luka je divno biblijsko ime, vrlo često kod Hrvata, koje su Lukšiji dali njegovi fini roditelji. Kada je porastao i postao zadrti mrzitelj Biblije i zakleti dušmanin hrvatskog naroda, Luka je riješio da promijeni ime u Lukša da bi se izbrisala svaka asocijacija sa Biblijom i Hrvatima. Pošto 'Lukša' ni na šta ne liči, ja sam mu dao ljepše ime, Lukšija, jer ima nekih osobina sličnih pravoj lukšiji - oboje malo tuknu i štete kod upotrebe. A otkud magarac u naslovu? Pa znate da naša fašistoidna vlada mora raditi sve po nacionalnom ključu. Na primjer, kad treba da se popuni upražnjeno mjesto ambasadora u Italiji, prvo se gleda da li to „po redu vožnje" treba biti Srbin, Hrvat ili Musliman. Ustanovi se, recimo, da sljedeći amabasador u Italiji treba biti Hrvat. Ali Hrvata nema ni od korova! Šta sad? Pošto taj položaj ni slučajno ne može pripasti Srbinu ili Muslimanu, traži se neko sa atributom 'hrvatski' pa makar i ne bio insan. I, srećom, nađe se jedan zgodan hrvatski magarac i promoviše za ambasadora. Eto tako je Lukšija postao ambasador (neko će reći „Pa na onoj slici u Danima ne liči na magarca"; ali pročitajte pažljivo njegov članak pa ćete vidjeti da je magarac (sa poluljudskim likom)).

Ja sam po Lukšiji maskirani nacionalista. To je tolika laž, tolika kleveta i tolika uvreda za mene da se spremam da ga UBIJEM, bez obzira na posljedice! Svako ko zna šta je bosanski ponos, zna da ovo nisu šuplje riječi. Ako je ikad postojalo otjelovljenje antinacionalizma i antifašizma, onda sam JA to otjelovljenje. Ako neko ustvrdi i dokaže da sam bilo kad u životu rekao ili napisao da sam srpske, hrvatske ili muslimanske nacionalnosti, javno ću se spaliti na sred Titove. Nikad nisam prekršio ozbiljno obećanje, pa budite sigurni da neću ni ovo. Otkako sam, još kao mladić, vidio kakva je zla počinio nacionalizam na ovim prostorima, riješio sam da nacionalno budem - NIŠTA! Tada sam takođe riješio da ne dijelim ljude ni na koji način, jer svi mi pripadamo jednoj ljudskoj porodici, tj. svi smo jedno drugom braća i sestre, roditelji i djeca. Evo naučnog dokaza da svi ljudi pripadaju jednoj porodici. Kada na televiziji, u nekoj emisji o Africi, vide polužive dječije kosture, većina ljudi osjeti tugu u duši. Otkud ta tuga, zašto se ne smijemo nad tim prizorom? Pa naravno, zato što svi mi (mislim na ljude, a ne na razne Lukšije) nosimo u dubini duše, znali mi to ili ne, Bogom danu ljubav prema bližnjemu svom (naravno, tu opet ne spadaju Lukšije), prema svim članovima ljudske porodice. Ne može se saosjećati sa tamo nekima koji vam nisu niko i ništa!

Ja sam tvorac jednog spasonosnog slogana za čovječanstvo, koji sam svojedobno smislio za sebe - Slijep za rasu, gluh za vjeru i naciju - koji se već godinu dana širi i Amerikom. Ali kad, kao ja, idete ispred svog vremena, sukobljavate se stvarnošću. Prilikom popisa 1981. rekao sam službeniku Statističkog zavoda da sam u svoj formular napisao da sam ništa po nacionalnosti, na šta je on vikno: Ne može to! „A mogu li biti Eskim?", pitam ja. „Možeš" kaže. „E onda piši Eskim" velim ja. Sad pokušavam da nađem moje formulare iz popisa '81. i '91. da ih poturim Lukšiji pod nos da poliže ono što je srao o meni. Kad vidi svoju užasnu grešku, naučiće se valjda pameti i shvatiti da samo teški glupani i primitivci donose zaključke o ljudima na osnovu nekih vanjskih znakova - jedini pouzdan način da saznate šta je ko jeste da ga pitate. Lukšija je vidio moje ime i bez ikakva razmišljanja (čuj mene, đe će lukšija razmišljat?!) proglasio me „Bošnjakom". Nije mu palo na slamu da, u današnjem pomiješanom svijetu, ime nije siguran znak ničega. Sa mnom je pohađala kurs za simultane prevodioce Splićanka Ajša („pape mi je bija mornar, pa donija to ime iz bilog svita"), u jednom dijelu Španije i Portugalije ima stotine Fatima koje „ne izlaze iz crkve" - dobile to ime prema portugalskom gradiću Fatima, u kojem se ukazala Majka Božija 13. maja 1917. Raspitivao sam se ko sve u svijetu nosi moje ime pa sam saznao da u Libanu ima više Hrišćana Midhata nego Muslimana. Jednom sam sreo bračni par sa divnom ćerkicom Eminom (Srbi - oni mi rekli) - dali joj to ime iz ljubavi prema Šantiću i njegovoj Emini. Ima i „čistih" hrvatskih parova čije su kćerke Emine. (Pomislite da sad umjesto mene ovu polemiku sa Lukšijom vodi takva jedna Emina - kako bi on toj Srpkinji ili Hrvatici kreso balinsku mater!) Po meni je naša NAJprimitivnija osobina da o ljudima o kojima ništa ne znamo sudimo na osnovu nekih spoljnih znakova. Fuj i hiljadu puta fuj! Meni ne bi bilo ni na kraj pameti da o Lukšiji donosim proizvoljne zaključke - ja recimo znam da su Lukšijini roditelji bili Hrvati, pa ipak ne bih ni u snu tvrdio da je on Hrvat, jer znam da ljudi poput njega mijenjaju sve svoje atribute da bi se „prilagodili" vremenu. On priča da su u onom ratu neki fašisti (dakle opet njegove kolege) znali tražit od ljudi da kažu Čačak, pa ako ovi nisu umjeli da izgovore č, ubijali ih ko paščad. To je tačno (sve je ostalo u njegovoj revakciji gola laž). Međutim, Lukšija je još daleko od sofisticiranosti svojih fašističkih kolega, koji su, eto, postupili naučno organizujući fonetski test za svoje buduće žrtve da ne bi neko „nevin" stradao. Međutim, primitivno govno od Lukše ne samo da meni ne daje nikakav test na osnovu kojeg bi me svrstao u hrvatske neprijatelje, nego me svrstava kako njemu odgovara, a da me nikad nije ni čuo ni vidio!

Prije nego što se upuste u nešto tako opasno kao što je polemika, svi pametni ljudi nastoje saznat što više o osobi s kojom će polemisati. Da je to Lukšija uradio, saznao bi da sam za vrijeme rata radio u Hrvatskom servisu Glasa Amerike, da sam držao predavanja na Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti i u Zagrebačkom lingvističkom krugu, da je moja (nagrađena) knjiga Jezik i njegova struktura glavni udžbenik opće lingvistike na svim jezičkim katedrama Filozofskog fakulteta u Zagrebu, da sam 1994. učestvovao na Godišnjem skupu američkih slavista u Filadelfiji sa referetaom u sekciji „Teme iz hrvatske lingvistike"... (Da ne spominjem predavanje na Oksfordu, na UCLA u Los Anđelesu i druge „sitnice".) Ne bih više gnjavio nedužne čitaoce - ako se zanimaju za lingvistiku, znaju dobro ko je bh lingvistička legenda. A pošto Lukšija ne zna, poslaću mu svoj CV (si-vi, ovo sam dodao da i on može pročitat) pa nek se dobro isplače nad najimpresivnijim spiskom naučnih radova koji je ikad vidio (nadajmo se, za dobro ove sredine, da će ga od tog spiska strefit infarkt).

Lukšija hvali jezik nekih Muslimanskih „intelektualaca" jer upotrebljavaju puno hrvatskih riječi (da podsjetim: on sad glumi Hrvata jer od tog ima šićara), a ne zna nešto što zna svaki debil: pošto jezik služi za komunikaciju s drugim osobama, o nečijem jeziku ima pravo suditi samo onaj kome je upućen. Djela većine Muslimanskih intelektualaca namijenjena su prvenstveno Muslimanima, pa je najpoštenije upitati njih šta misle o jeziku tih djela. Ja sam to uradio i... bolje da vam i ne kažem kakve sam odgovore dobio (neki su takvi da se ne mogu ni štampati!). Evo mog objašenjenja zašto bh Muslimani žarko žele da pobjegnu od svog muslimanskog identiteta, prvo u jeziku a onda u svemu ostalom: radi se o teškom kompleksu koji su „fasovali" zbog implicitne kontradiktornosti sintagme Evropski Muslimani u vrijeme kompjutera. Malo je ko od njih svjestan da je obolio od tog kompleksa, ali njegovi simptomi bodu uči: njima je u jeziku (a i u ostalim vidovima ponašanja) sve bolje od bilo čega što bi ih identifikovalo kao Muslimane, oni su prigrabili jezik svojih dojučerašnjih ubica samo da bi se distancirali od svog muslimanstva, oni su nas doveli do stanja u kojem Muradif asocira na najgori primitivizam, a Damir na Evropu i civilizaciju! Pa molim vas, hodže nadijevaju djeci hrvatska i američka imena!! Zar je potreban bolji dokaz o kolektivnom kompleksu inferiornosti bh Muslimana?!

Nasuprot tom anti-jeziku muslimanskih „intelektualaca" koje Lukšija hvali stoji moj pitki i šarmantni stil na kojem mi je čestitao svako, svako ko me je čitao. Sličnim stilom piše Aleksandar Hemon, čije knjige se danas čitaju puno više nego Andrićeve i Selimovićeve, a ima još talentovanih mladih pisaca čija djela krasi isti stil. Tako popularnom stilu bi svakako trebalo dati ime. Za čudo Božije, sam Lukšija je smislio divno, čak poetično ime - zove ga jalijško-mahalski stil; onim jalijaško on odaje dužno priznanje sarajevskim jalijašima koji su odbranili Sarajevo na početku fašističke agresije na naš grad, a onim mahalski on ukazuje na izvor nečeg što je najdublje u srcu svakog Bosanca i Hercegovca, a to je bosanska sevdalinka. Na žalost, odmah zatim usere jer, dosljedan svom fašizmu, ismijava jezik ljudi koji upotrebljavaju turcizme, najljepši začin jezika svih pisaca iz BiH (uključujući Andrića), i tako vrijeđa najdublje jezičko osjećanje ljudi koji ih koriste (a dobro je poznato šta dolazi poslije uvreda!).

I na kraju „biber po Lukšiji": Ako neko nađe još jednu jezičku zajednicu u svijetu čiji prosječan pripadnik ne zna kako se na njegovom jeziku zove recimo deseti mjesec u godini, ja ću se javno odreći svake riječi koju sam ovde napisao. (Znači treba organizovati kurseve Hrvatskog za bosanske Hrvate!)

[sulesavic]

Vrijeme je da se M.R. posveti unuku ili unuci.

[kub lajkan]

Sve je počelo u Danima (U Danima će možda izavršiti, a možda i na sudu!) tekstom prof. Riđanovića, u izdanju od 24.11.2006. br. 493. (Jezik naš nasušni). Zatim je reagirao Željko Ivanković (Jezik naš svagdnji, 15.12.2006. br. 496.) a nakon toga i Lukša Šoljan (Čujemo li se, profesore? 22.12.2006. br. 498/499). Da bi u pretposljednjem broju Dana, 19.01.2007. br. 501, opet pisao prof. Riđanović (ovaj put sa prijetnjama ubistvom i objavljivanjem tuđih ličnih podataka bez odobrenja, etiketiranjem itd.). Posljednji broj Dana, 26.01.2007. br. 502, nam donosi nekoliko reagiranja prof. Riđanovića (upućenih Senadu Pećaninu, Vildani Selimbegović i Ivanu Lovrenović), zatim po jedno reagiranje (užasavanje!) gospode Ivanković i Šoljan i, na kraju, reagiranje bivše Riđanovićeve studentice koja je, s pravom, kivna na Riđanovića jer je objelodanio njene lične podatke, njenu e-mail adresu i koristio njene "riječi kao argumente u polemici sa kojom ona nema ništa" (citat bivša Riđanovićeva studentica) a da prethodno nije konsultovao nju.

Hvala za ove detaljne podatke...

[Jonx]

E moj profesore... Da li je ovo svijetli primjer omladini kako se treba izrazavati u javnosti?

[prleitihi]

Sve je počelo u Danima (U Danima će možda izavršiti, a možda i na sudu!) tekstom prof. Riđanovića, u izdanju od 24.11.2006. br. 493. (Jezik naš nasušni). Zatim je reagirao Željko Ivanković (Jezik naš svagdnji, 15.12.2006. br. 496.) a nakon toga i Lukša Šoljan (Čujemo li se, profesore? 22.12.2006. br. 498/499). Da bi u pretposljednjem broju Dana, 19.01.2007. br. 501, opet pisao prof. Riđanović (ovaj put sa prijetnjama ubistvom i objavljivanjem tuđih ličnih podataka bez odobrenja, etiketiranjem itd.). Posljednji broj Dana, 26.01.2007. br. 502, nam donosi nekoliko reagiranja prof. Riđanovića (upućenih Senadu Pećaninu, Vildani Selimbegović i Ivanu Lovrenović), zatim po jedno reagiranje (užasavanje!) gospode Ivanković i Šoljan i, na kraju, reagiranje bivše Riđanovićeve studentice koja je, s pravom, kivna na Riđanovića jer je objelodanio njene lične podatke, njenu e-mail adresu i koristio njene "riječi kao argumente u polemici sa kojom ona nema ništa" (citat bivša Riđanovićeva studentica) a da prethodno nije konsultovao nju.

Hvala za ove detaljne podatke...

S obzirom na količinu Riđanovićeve sujete, mogu slobodno reći - i drugi put!

[Vingo]

Intelektualna elita...?
Idem si stampati majicu s likom Marije Misic...Ili da stavim Aidu Mehic?

[prleitihi]

Ja ću Bagarićku!

[mIRCerka]

E moj profesore... Da li je ovo svijetli primjer omladini kako se treba izrazavati u javnosti?

Kad te nagazi neko ko je na nivou tvoje strucnosti, ili jaci, onda si dostojanstven protivnik. Kad te gazi neko ko 1. nema pojma o cemu prica , 2. misli i laze sebe i sve ostale da je daleko iznad tvog nivoa, itd., covjek (nazalost) pribjegne onoj KLIN SE KLINOM IZBIJA. Pa je tako i moj ljubljeni profesor uzvratio ovim clankom.
Meni se nije svidjela ona haman pa prijetnja po zivot, a sve ostalo je bilo argumentirano.
Jer jednog svjetskog strucnjaka nazivati izlapjelim starcem itd., ni "veliki" Luksa i Zeljko nisu smjeli sebi dozvoliti...

No, Nakon Jahica, nasli se u neki drugi..valjda poneseni onim "i tvrdje sam orahe lomio" ...

Kako god, najveca budala u svemu ispade urednik Dana sto to objavljuje...

[Vingo]

E moj profesore... Da li je ovo svijetli primjer omladini kako se treba izrazavati u javnosti?

Kad te nagazi neko ko je na nivou tvoje strucnosti, ili jaci, onda si dostojanstven protivnik. Kad te gazi neko ko 1. nema pojma o cemu prica , 2. misli i laze sebe i sve ostale da je daleko iznad tvog nivoa, itd., covjek (nazalost) pribjegne onoj KLIN SE KLINOM IZBIJA. Pa je tako i moj ljubljeni profesor uzvratio ovim clankom.
Meni se nije svidjela ona haman pa prijetnja po zivot, a sve ostalo je bilo argumentirano.
Jer jednog svjetskog strucnjaka nazivati izlapjelim starcem itd., ni "veliki" Luksa i Zeljko nisu smjeli sebi dozvoliti...

No, Nakon Jahica, nasli se u neki drugi..valjda poneseni onim "i tvrdje sam orahe lomio" ...

Kako god, najveca budala u svemu ispade urednik Dana sto to objavljuje...

Ja razumijem ovu vrstu simpatije prema profesoru...no bas se pitam sta bi se desilo da je na njegove fakultetske tersluke (a sad vidim da ipak nije tersluk nego dijagnoza) neko od studenata primijenio taktiku klinova? Bila bi mu pokopana akademska karijera....

[Vingo]

Evo naučnog dokaza da svi ljudi pripadaju jednoj porodici. Kada na televiziji, u nekoj emisji o Africi, vide polužive dječije kosture, većina ljudi osjeti tugu u duši. Otkud ta tuga, zašto se ne smijemo nad tim prizorom? Pa naravno, zato što svi mi (mislim na ljude, a ne na razne Lukšije) nosimo u dubini duše, znali mi to ili ne, Bogom danu ljubav prema bližnjemu svom (naravno, tu opet ne spadaju Lukšije), prema svim članovima ljudske porodice. Ne može se saosjećati sa tamo nekima koji vam nisu niko i ništa!

Zipa mu naucnog dokaza.....

[prleitihi]

Zajeb'o je i Osmanagića!

[mIRCerka]

E moj profesore... Da li je ovo svijetli primjer omladini kako se treba izrazavati u javnosti?

Kad te nagazi neko ko je na nivou tvoje strucnosti, ili jaci, onda si dostojanstven protivnik. Kad te gazi neko ko 1. nema pojma o cemu prica , 2. misli i laze sebe i sve ostale da je daleko iznad tvog nivoa, itd., covjek (nazalost) pribjegne onoj KLIN SE KLINOM IZBIJA. Pa je tako i moj ljubljeni profesor uzvratio ovim clankom.
Meni se nije svidjela ona haman pa prijetnja po zivot, a sve ostalo je bilo argumentirano.
Jer jednog svjetskog strucnjaka nazivati izlapjelim starcem itd., ni "veliki" Luksa i Zeljko nisu smjeli sebi dozvoliti...

No, Nakon Jahica, nasli se u neki drugi..valjda poneseni onim "i tvrdje sam orahe lomio" ...

Kako god, najveca budala u svemu ispade urednik Dana sto to objavljuje...

Ja razumijem ovu vrstu simpatije prema profesoru...no bas se pitam sta bi se desilo da je na njegove fakultetske tersluke (a sad vidim da ipak nije tersluk nego dijagnoza) neko od studenata primijenio taktiku klinova? Bila bi mu pokopana akademska karijera....

Kad neko vec dogura do faxa, malo sta moze neki profesor promijeniti u toj osobi...ti si vec izgradjena individua (iak osu mnogi, kao sto vidimo na izborima, jos uvijek dijelovi stada, no nije to "tema ovog topica" )

Profesor nikad nije tersao ni tako komunicirao medju studentima...
ono sto je on radio je provokacija studentima koji se ne pojave na predavanjima cijeli semestar pa dodju samo po potpis, a on ih doceka sa KOLEGA, PA VI STE GENIJE! Misleci "da ste prisustvovali predavanjima, lakse biste savladali, ali se sigurno smatrate genijem cim vam predavanja potrebna nisu" a studenti izadju i svima se na hodniku hvale REKO MI RIDJI DA SAM PAMETAN...
to meni nekako vise govori o studentskoj populaciji...

a sto se dijagnoze tice, tanka je linija izmedju lucidnosti i genijalnosti

Da se ne razumijemo pogresno, mene je Ridji znao oboriti na ispitu...ali mu nikad to zamjerala nisam...
zamjeram Leki, i mislim da ce mi trebati 100 godina da mu halalim, sto me obori jer "niste naucili knjigu napamet kolegice, ja znam da vi to znate i vi to koristite, ali naucite knjigu!" ....

Tako da PREVISE subjektivno citam Ridjija... i citajuci napade na njega, znajuci ko ga napada, sve vise ga cijenim...
Samo, prijetnja ubistvom mu nije trebala

No, geniju se stosta moze halaliti...

[dzanum]

E moj profesore... Da li je ovo svijetli primjer omladini kako se treba izrazavati u javnosti?

Kad te nagazi neko ko je na nivou tvoje strucnosti, ili jaci, onda si dostojanstven protivnik. Kad te gazi neko ko 1. nema pojma o cemu prica , 2. misli i laze sebe i sve ostale da je daleko iznad tvog nivoa, itd., covjek (nazalost) pribjegne onoj KLIN SE KLINOM IZBIJA. Pa je tako i moj ljubljeni profesor uzvratio ovim clankom.
Meni se nije svidjela ona haman pa prijetnja po zivot, a sve ostalo je bilo argumentirano.
Jer jednog svjetskog strucnjaka nazivati izlapjelim starcem itd., ni "veliki" Luksa i Zeljko nisu smjeli sebi dozvoliti...

No, Nakon Jahica, nasli se u neki drugi..valjda poneseni onim "i tvrdje sam orahe lomio" ...

Kako god, najveca budala u svemu ispade urednik Dana sto to objavljuje...

Ja razumijem ovu vrstu simpatije prema profesoru...no bas se pitam sta bi se desilo da je na njegove fakultetske tersluke (a sad vidim da ipak nije tersluk nego dijagnoza) neko od studenata primijenio taktiku klinova? Bila bi mu pokopana akademska karijera....

ne brani ga mircerko, ovo je neodbranjivo

mislim, ovim clankom je haman dokazao da je '' izlapjeli starac''
trebao je ostati na argumentima, lingvistickim, no i tu ima jedna caka - zeljko i luksa kao ''govornici hrvatskog'' su, sa stanovista moderne lingvistike, u pravu, te se nema s njima sta raspravljati...

ako je neko gledao jergovica neki dan na ftv, mogao je vidjeti kako je covjek bas onako lijepo objasnio sto se dogodilo nakon kvazilingvistickog ciscenja hrvatskog jezika - izbacili su pola rijeci koje koriste krleza i ujevic...
tako se to radi, a ne ovako nakaradno
mogao ih je, s visoka, sa svog nivoa izgazati, razvaliti, povaliti i sta god jos hoces

ovako je samo ispalo dno dna, i izuzetno mi je zao sto je tako ispalo... objavljivanje mailova svojih bivsih studenata, pa hvalisanje niko nije duhovit, sarmantan i vickast kao ja, i prijetnja ubistvom, fakat ne znam sta bi covjeku
nazalost, nije urednik dana ispao budala...

[prleitihi]

Možda ne bi ovako razmišljala da si ti bila na mjestu Lukšije ili Ivankovića. Ili na mjestu bivše mu studentice čije je podatke objelodanio bez odobrenja.

Inače mi je nevjerovatan ovaj redoslijed: on je genije, samo ne znam što mu je trebala ona prijetnja ubistvom!?

Ljudi često, ne želim ih porediti, ovako opisuju Hitlera!

[mIRCerka]

Kad te nagazi neko ko je na nivou tvoje strucnosti, ili jaci, onda si dostojanstven protivnik. Kad te gazi neko ko 1. nema pojma o cemu prica , 2. misli i laze sebe i sve ostale da je daleko iznad tvog nivoa, itd., covjek (nazalost) pribjegne onoj KLIN SE KLINOM IZBIJA. Pa je tako i moj ljubljeni profesor uzvratio ovim clankom.
Meni se nije svidjela ona haman pa prijetnja po zivot, a sve ostalo je bilo argumentirano.
Jer jednog svjetskog strucnjaka nazivati izlapjelim starcem itd., ni "veliki" Luksa i Zeljko nisu smjeli sebi dozvoliti...

No, Nakon Jahica, nasli se u neki drugi..valjda poneseni onim "i tvrdje sam orahe lomio" ...

Kako god, najveca budala u svemu ispade urednik Dana sto to objavljuje...

Ja razumijem ovu vrstu simpatije prema profesoru...no bas se pitam sta bi se desilo da je na njegove fakultetske tersluke (a sad vidim da ipak nije tersluk nego dijagnoza) neko od studenata primijenio taktiku klinova? Bila bi mu pokopana akademska karijera....

ne brani ga mircerko, ovo je neodbranjivo

mislim, ovim clankom je haman dokazao da je '' izlapjeli starac''
trebao je ostati na argumentima, lingvistickim, no i tu ima jedna caka - zeljko i luksa kao ''govornici hrvatskog'' su, sa stanovista moderne lingvistike, u pravu, te se nema s njima sta raspravljati...

ako je neko gledao jergovica neki dan na ftv, mogao je vidjeti kako je covjek bas onako lijepo objasnio sto se dogodilo nakon kvazilingvistickog ciscenja hrvatskog jezika - izbacili su pola rijeci koje koriste krleza i ujevic...
tako se to radi, a ne ovako nakaradno
mogao ih je, s visoka, sa svog nivoa izgazati, razvaliti, povaliti i sta god jos hoces

ovako je samo ispalo dno dna, i izuzetno mi je zao sto je tako ispalo... objavljivanje mailova svojih bivsih studenata, pa hvalisanje niko nije duhovit, sarmantan i vickast kao ja, i prijetnja ubistvom, fakat ne znam sta bi covjeku
nazalost, nije urednik dana ispao budala...

vise je nego ocigledno da nikad niste procitali nista od onoga sto je Ridjanovic napisao.
JEZIK I NJEGOVA STRUKTURA, knjiga koja je bila obavezna na mom studiju, je puna primjera od male Sanje iz komsiluka.
I bas me interesuje otkud vama to da nije imao odobrenje da objavi mailove od bivsih studenata?

I da, rijetko koga sam srela da je sarmatan i vickast ko on.
I to nema veze sa cinjenicom da mi je bio profesor, i sad ja nesto njega kao branim, vec fakat taj sarm rijetko susrecem.
E sad, ako neko vec Ridjanovica poredi sa Hitlerom, ja mogu samo reci JESU LI TO HRVATI OPET UGROZENI?
Mislim, na kraju se sve svodi na to, i na kraju ce neko optuziti Ridjanovica kao krivca za uspostavljanje treceg entiteta.
Give me a break!

[prleitihi]

Da čitaš štampu, sad čak i sumnjam da si pročitala cijelu polemiku, znala bi da je njegova bivša studentica poslala mail redakciji u kojem, u naslovu, kaže kako je zloupotrijebljena. Kad već nisi pročitala njeno reagiranje, bišva profesorova studentica kaže da profesor nije imao odobrenje da objavi njene lične podatke. Niti se udostojio da joj odgovori na mail...

[mIRCerka]

Da čitaš štampu, sad čak i sumnjam da si pročitala cijelu polemiku, znala bi da je njegova bivša studentica poslala mail redakciji u kojem, u naslovu, kaže kako je zloupotrijebljena. Kad već nisi pročitala njeno reagiranje, bišva profesorova studentica kaže da profesor nije imao odobrenje da objavi njene lične podatke. Niti se udostojio da joj odgovori na mail...

rubrike reagovanja ne citam, istina, citam clanke, i to poneke..dani i bosna su iz broja u broj sve gori i sve vise lice na Express...cak scandal ima ozbiljnije clanke...

No, rekoh vec, najgluplji mi je urednik dana sto je objavio ista uopste...

Na sve to mogu reci samo

Lari, zelim ti ber oporavak! (eto sta je ono sto mene fakat brine, Larijeva slomljena sapica).