Odlucio Dodo da posijece neku veliku sumu, i zivotinje se prepale za svoj dom, sastale se i vijecaju sta ce i kako ce.
I kazu zeki - hajde ti otidji do Dode, ti si umiljat, mali, mozda se sazali i odustane od sjece.
Ode zeko i vrati se za pa minuta, kaze - ma kakvi, nije me ni pogledao. Preskoci me i ode.
Kazu liji - hajde, bona, ti otidji. Ti si namazana, mozda ga uspijes nekako obrlatiti.
Ode lija, i nema je skoro sat vremena. Vraca se i kaze - ma kakvi. Sve sam probala, ali jok, ne uspjeh nista.
Kazu medi - Medo, hajde ti onda. Ti si velik, jak, mozda te se prepade i odustane.
I ode medo. I nema ga sat, dva...cetiri sata. U neka doba se varaca, a iz njega ispadaju pokloni na sve strane, ne moze da ponese koliko ih je.
Svi ga gledaju u cudu - pa, medo...sta bi?!
A medo ce - ma, ja u pricu, i rijec po rijec, i skontamo - od dva brata djeca!
