Pismo britanskog premijera Johna Majora poslano maja 1993. godine njegovom ministru vanjskih poslova Douglasu Hoggu:
„Zahvaljujem se na iscrpnom izvještaju o trenutnoj, kao i prošloj situaciji u Bosni i Hercegovini, region bivše Jugoslavije.
Kao što i sami dobro znate iz razgovora koje smo imali kako u vladinom kabinetu, tako i na drugim mjestima, Vlada njegovog visočanstva nije promijenila svoje pozicije u vezi s bilo kojim od sljedećih političkih stavova: "Mi ne odobravamo ni sada, a niti ćemo to činiti u budućnosti, da se Muslimani u Bosni i Hercegovini „naoružavaju ili obučavaju“ teškim oružjem."
Mi ćemo nastaviti davati našu podršku po pitanju nametanja i stupanja na snagu embarga Ujedinjenih naroda na oružje za ovaj region. Budući da su nam potpuno poznate činjenice da Grčka, Rusija i Bugarska obezbjeđuju oružje i obuku za Srbiju, a Njemačka, Austrija i Slovenija, pa čak i Vatikan rade na sličnim stvarima za Hrvatsku i HVO unutar regiona, mi se moramo na prvom mjestu, pobrinuti da takvi pokušaji od islamskih zemalja i
grupa budu bezuspješni za Muslimane unutar regiona.
Iz tog razloga i do konačnog ishoda situacije na terenu, odnosno do komadanja Bosne i Hercegovine i njenog uništenja kao moguće „islamske zemlje“ unutar Evrope, što se neće tolerisati, mi ćemo nastaviti slijediti ovakvu politiku. ... Dok se ne riješi situacija u bivšoj Jugoslaviji, na sve načine moramo osigurati da se nijednoj zemlji za koju se može reći da je „muslimanska“, ne dozvoli da komentariše političke akcije Zapada u ovom području, posebno Turska. Zbog toga je neophodno nastaviti sa Vance-Owenovim mirovnim razgovorima, kako bismo spriječili bilo kakvu moguću akciju, sve dok Bosna i Hercegovina ne prestane da postoji kao zemlja koja se može održati i dok njeno muslimansko stanovništvo ne bude totalno raseljeno iz te zemlje.
Mada ovo može izgledati kao tvrda politika, ipak moramo insistirati kod vas i političara unutar F. C. O kao i oružanih snaga na tome da shvatite ovu politiku kao „real politiku“ koja služi za najbolje interese stabilne Evrope u budućnosti, a čiji su vrijednosni sistemi zasnovani na „hrišćanskoj civilizaciji“ i etici, i koji moraju ostati takvi. Ovakvo mišljenje, moram vam reći, dijele i sve vlade evropskih i sjeverno-američkih zemalja, pa stoga
nećemo intervenisati u ovom regionu, kako bismo spasili muslimansko stanovništvo, niti ćemo se truditi da se za njih digne embargo na oružje. Muslimani na Zapadu moraju shvatiti da se oni ne mogu suprotstavljati našem viđenju svijeta u „novom svjetskom poretku“ i da pasivnošću takozvanih muslimanskih vlada u svijetu i nepreduzimanjem mjera protiv uništenja Muslimana u Bosni i Hercegovini i nedavanjem obećanja do 15. 1. 93. na
„Konferenciji islamskih zemalja“, i da su ukoliko Zapad ne spasi Muslimane, potpuno nemoćni da nam se suprotstave, pošto mi upravljamo njihovim vladama. ...
Očekujem od svih onih koji su u službi ove Vlade da poštuju „odgovornost kabinetu“!
Princip je isti, sve ostalo su nijanse...
Pa ko kaže da se ne bavi???
