Daphna wrote:Upravo tako! Ja se uglavnom vodim time, pokušala sam pa ako se i pokajem bar znam da nije išlo. Nema onih pitanja šta bi bilo kad bi bilo!moa wrote:Njanjo wrote: u tome i jeste problem, imali smo mi svojih preljepih trenutaka njeznosti, ali se uvjek zavrsi na nekoj distanci narednih par mjeseci pa onda sve ponovo.....da nije toga bilo bi mi jednostavno a ovako nemam blage sta da radim
Eh to je ona vjecita, ali ja jedno znam da sam se uvijek kajao za stvarima koje nisam uradio nego za one koje sam uradio...
@Njanjo, jedino rješenje vam je da otvoreno porazgovarate! Da joj priznaš osjećaje onakve kakvi oni uistinu jesu. Misliš da će takav vaš odnos vječno trajati? E Boga mi neće. Prije ili poslije izgubit ćete jedno drugo ukoliko sada ne postupite kako treba i ne definišete jasno vaš odnos! Držite se na kratkoj uzici... Vjeruj, bolje je pustiti, pa čak i pod cijenu prijateljstva (jer pitanje je koliko je ono uopšte iskreno i može li se nastaviti nakon tih nježnosti, a vidiš i sam teško, jer se ipak malo distancirate)
ova moja i njena igra traje vec nekih 2 god, i ja uvjek ko klinac dodjem na rub toga da se zaljubim ko u nijednu prije i onda se udaljimo....i taman kad se ohladim i cak nadjem finu djevojku ona se javi i sve ponovo, ko debil ( a i jesam
). Najgore mi je sto kada smo zajedno bude nam fakat super, zezancija, povjeravamo jedno drugom probleme, imamo slicnu pricu...ma ono, na istoj smo valnoj duzini 
, nije samo do sexa. Onda se ona odjednom udalji pa se vrati nakon nekoliko mjeseci....kontam da joj se nesvidjam nebi se vracala, a ponovo ako joj se svidjam sto odlazi....zbunjen sam ko gladna beba u toples baru Znate sta, upravu ste...fakat. Kad se vidimo iduci put recu joj sta osjecam pa gdje puklo da puklo, kad bolje skontam nemam vremena ni zivaca da se vise zaHebavam.
kakva crna romantika 
