JEHOVINI SVJEDOCI I PITANJE KRVI

[Dope_Man]

Sve dok jedan dan ne zatreba....

I nije bas tako. To su toliko isprani mozgovi (mnoge religije, ne samo JS) da im je ta glupava ideologija ispred zivota, svog ili zivota svoje djece.

Jedan bezvezni izguglani primjer, a vidjao sam ih kroz godine vise:
http://www.dailymail.co.uk/news/article ... tment.html

[zforumas]

Sve dok jedan dan ne zatreba....

I nije bas tako. To su toliko isprani mozgovi (mnoge religije, ne samo JS) da im je ta glupava ideologija ispred zivota, svog ili zivota svoje djece.

Jedan bezvezni izguglani primjer, a vidjao sam ih kroz godine vise:
http://www.dailymail.co.uk/news/article ... tment.html

Zao mi djece, a ovih bolida nije nimalo.

[Hadzi Lojo]

Meni ne smetaju, uglavnom sam siguran da m eglava nece zaboliti od njih kako od komsija "velikih krscana" a i nasih turbo muslimana.

[šarf]

Žena u Vojvodini zaražena HIV-om nakon transfuzije krvi
Direktor Instituta za javno zdravlje Vojvodine Vladimir Petrović rekao je za "Blic" da je riječ o pacijentkinji koja je, u okviru liječenja osnovne bolesti, primila krv dugogodišnjeg dobrovoljnog davaoca, koji prilikom dolaska na davanje krvi nije predao informacije koje bi ga privremeno ili trajno isključile.

On je dodao da krv davaoca ni u obaveznom skrining testiranju markera transfuzijom prenosivih infekcija nije imala nereaktivan rezultat, pa je upotrijebljena za tranzfuzijsko liječenje.

Na pitanje kako je moglo doći do ovakvog propusta, Petrović je odgovorio da propusta u zdravstvenoj službi nije bilo, što je utvrđeno nakon sprovedenog epidemiološkog istraživanja ovog događaja.

"Tako nešto je, nažalost, moguće da se dogodi i danas, uprkos rigoroznim testiranjima svake uzete doze krvi zbog takozvanog `perioda prozora`. To je period od trenutka inficiranja osobe do momenta mogućnosti utvrđivanja te infekcije. Naime, ne postoji ni kod nas ni u svetu takav test koji će u ovom periodu laboratorijski otkriti infekciju", objasnio je Petrović.
KLIX

[Ramzess Veliki]

Za mene je sve u tim za neke svetim knjigama teska mitologija i rekla kazala, sto je I naucno dokazano, ali to zagovornici religija ne vide, ne cuju, nisu vidjeli. Prave se ludi. Pocelo od Tore, za koju je dokazano da je napisana od strane robova u periodu nakon propasti egipatskog carstva, u cilju identifikacije kao jednog naroda koji prije tog perioda nikad nije postojao. Obespravljeni robovi se organiziraju oko ideje da se identifikuju kao jedan narod, napisu cijelu svoju istoriju I sebe proglase bozijim narodom. Tako postanu jevreji. Zatim tu istu Toru kopiraju kriscani, malo preurede i napisu Bibliju. I kazu mi smo boziji narod, a ne jevreji, iako u samoj Bibliji i dalje pise da se bog obratio jevrejima, a ne kriscanima. Onda to isto iskopiraju muslimani, pa malo nadodaju svog. I opet ista prica, mi smo izabrani narod a ne jevreji ili kriscani. I kad ih pitas da ti objasne vrlo vidljive nelogicnosti, kad nemaju argumenata, onda ide prica da je to vjera, i da bi bio u vjeri moras vjerovati sta ti se kaze, a ne dokazima. I ako ne budes vjerovao ti ces gorjeti milijardu godina, peci ce te na raznju, guliti kozu.

I dzabe sto im das listu sa imenima ljudi koji su sastavili i napisali Bibliju, datiras dokazima dan i sat nastanka iste, dokazes da je zivot posijan iz svemira, razbijes atom, posaljes satelit na kraj galaksije, provozas modul po Marsu, ONI I DALJE NE VJERUJU ...

[aurora313]

... Pocelo od Tore, za koju je dokazano da je napisana od strane robova u periodu nakon propasti egipatskog carstva, u cilju identifikacije kao jednog naroda koji prije tog perioda nikad nije postojao. Obespravljeni robovi se organiziraju oko ideje da se identifikuju kao jedan narod, napisu cijelu svoju istoriju I sebe proglase bozijim narodom. Tako postanu jevreji....

Istorijski mi nešto ovdje ne štima. Faraonsko carstvo je propalo blizu nove ere (mislim da je to bila za vrijeme Kleopatre), ali su Jevreji već uvelike imali svog Jahve koji se spominje čak 500 godina ranije. Arheološki se zna da su Jevreji tada živjeli u Kananu tj. na prostorima današnjeg Izraela.

U svakom slučaju, slažem se sa tobom oko prepisivača religije koji su kao slabi đaci jedni drugima virili u pisane materijale preko ramena: hrišćani jevrejima, a muslimani hrišćanima.

(Valja pripazit‘ da ovo ne vidi Smrle jer odosmo...)

[šarf]

Ramzes ,Aurora držite se teme.

[John Cleese]

Ramzes ,Aurora držite se teme.

Na temu (jaka tema, nema govora): zena koju si prije koji dan spomenuo je, u medjuvremenu, umrla od posljedica osnovne bolesti...

Takodje na temu (jaka je ovo tema): Kakav, konkretno, belaj moze zadesit' hinsana (osim gnijeva gospodnjeg za koji ce zaplatit' kasnije), ako se zajebe, pa pojede komad krvavice? Parazitoza neka, baja nekakva? Mora bit' nesto - pa ne bi vi, koji ste nadaleko poznati po valjanim argumentima, razloznosti i potpunom odsustvu paranoje, bez veze o tome trubili decenijama...

Nego, mala digresija... u mlijeku, vele, ima aflatoksina, a neuporedivo vise ljudi pije mlijeko nego sto ih prima krv - trebalo bi prestat pit mlijeko, hitno! Sta ti velis, Jehove ti, eto?

[Ramzess Veliki]

... Pocelo od Tore, za koju je dokazano da je napisana od strane robova u periodu nakon propasti egipatskog carstva, u cilju identifikacije kao jednog naroda koji prije tog perioda nikad nije postojao. Obespravljeni robovi se organiziraju oko ideje da se identifikuju kao jedan narod, napisu cijelu svoju istoriju I sebe proglase bozijim narodom. Tako postanu jevreji....

Istorijski mi nešto ovdje ne štima. Faraonsko carstvo je propalo blizu nove ere (mislim da je to bila za vrijeme Kleopatre), ali su Jevreji već uvelike imali svog Jahve koji se spominje čak 500 godina ranije. Arheološki se zna da su Jevreji tada živjeli u Kananu tj. na prostorima današnjeg Izraela.

U svakom slučaju, slažem se sa tobom oko prepisivača religije koji su kao slabi đaci jedni drugima virili u pisane materijale preko ramena: hrišćani jevrejima, a muslimani hrišćanima.

(Valja pripazit‘ da ovo ne vidi Smrle jer odosmo...)

Ode u drugi vremenski kontekst.
Biblijski izlazak jevreja iz Egipta vremenski se podudara sa vladavinom Ramzesa Velikog.
Po Bibliji, a I Kur'anu, nakon sto je Mojsije ili Musa otvorio more I prosao sa ekipom, Ramzes je sa vojskom nestao u moru, odnosno utopio se, I tada je mogao imati cca 32 godine.
A sta cemo sa njegovim tijelom koje lezi u londonskom muzeju, I sa istorijskim cinjenicama da je umro u kasnim 80-tim godinama kao najdugovjecniji faraon u istoriji Egipta ???
OT: Da ne bude da offtopicarim, o temi - Ramzes Veliki je dokaz da je Biblija i sve knjige koje se doticu egzodusa jedna velika izmisljena bajkica.
U svoj pisanoj istoriji starog Egipta, a posebno je Ramzes Veliki vodio obimnu dokumentaciju, ne postoji ni jedna pisana rijec o dogadjajima koji se spominju u egzodusu. Ako ista, morali su zapisati tragicne smrti prvorodjenih sinova, pa nije to nahladili se ... biva pomre pola djece a nigdje zapisa o tome ...
Znaci o temi - ne vjerujem u bajke.
Krv nije zivot vise nego neki drugi nas organ. Cak stavise, svoju krv mozes potpuno isprati i zamijeniti odgovarajucom krvnom grupom nepoznatog donatora. po tome ti vise nisi ti nego si on. Znamo da nije tako. Po toj krvnoj logici ne bi mogao umrijeti od utapanja ili smrzavanja jer nisi izgubio krv.
Znaci tema ne pije vode ...

[aurora313]

OT: Da ne bude da offtopicarim, o temi - Ramzes Veliki je dokaz da je Biblija i sve knjige koje se doticu egzodusa jedna velika izmisljena bajkica...

Slažem se sa tvrdnjama onih koji proučavaju istoriju i arheologiju: nikada nikakva grupa Jevreja nije izašla iz Egipta a posebno bivših robova. To je bajka kako bi nastala priča o obećanom narodu i zemlji.

[dr.gog]

Žena u Vojvodini zaražena HIV-om nakon transfuzije krvi
Direktor Instituta za javno zdravlje Vojvodine Vladimir Petrović rekao je za "Blic" da je riječ o pacijentkinji koja je, u okviru liječenja osnovne bolesti, primila krv dugogodišnjeg dobrovoljnog davaoca, koji prilikom dolaska na davanje krvi nije predao informacije koje bi ga privremeno ili trajno isključile.

On je dodao da krv davaoca ni u obaveznom skrining testiranju markera transfuzijom prenosivih infekcija nije imala nereaktivan rezultat, pa je upotrijebljena za tranzfuzijsko liječenje.

Na pitanje kako je moglo doći do ovakvog propusta, Petrović je odgovorio da propusta u zdravstvenoj službi nije bilo, što je utvrđeno nakon sprovedenog epidemiološkog istraživanja ovog događaja.

"Tako nešto je, nažalost, moguće da se dogodi i danas, uprkos rigoroznim testiranjima svake uzete doze krvi zbog takozvanog `perioda prozora`. To je period od trenutka inficiranja osobe do momenta mogućnosti utvrđivanja te infekcije. Naime, ne postoji ni kod nas ni u svetu takav test koji će u ovom periodu laboratorijski otkriti infekciju", objasnio je Petrović.
KLIX

Da pokušam da zatvorim ovaj loš tok teme. Poznato mi je učenje udruženja građana Kule Stražare, još od 30-ih prošlog stoljeća, te mijenjanje učenja i razvoja te udruge u jedan religijski pokret poznat po isticanju ekscentričnih i isključivih tumačenja Evanđelja našeg Gospoda. Dvije najpoznatije od najbizarnijih pojavnih odlika JS su skribomanija i "brainwashing" ogromnim količinama američke konzervativne literature čije se dijeljenje najčešče svodi na uporno i odavno poznato "širenje evanđelja" od vrata do vrata. Nakon iole iskazanog interesa, JS se po nauku propovjedanja kojeg studiraju ne popuštaju svog sugovornika dok , najčešće dok je u životnim teškoćama, ne "operu" u kandidata za Spasenje. Neobično sličan stil, samo sa više uloženog novca, njeguju i Mormoni (Crkva Svetaca Posljednjih dana), čije sam mlade propovjednike u Sarajevu nakon dva sata uspio da ubjedim da govore ono što misle i zaista osjećaju, umjesto verbalnih formula.

Osim nekoliko temeljnih teoloških cirkusa na kojima preživljavaju već preko 7 decenija, opskurni pokret JS(opskuran zbog ekscentričnosti i uniformiranosti članova), poznat je i po svom žestokom protivljenju korištenja ljudske krvi u medicinske svrhe. Dakle, tu nemaju kompromisa i izlažu desetine argumenata. Medicinske koje redovito čupaju iz konteksta i koje studijski proučavaju kako bi sami sebi dali svrhu.U eri interneta, naročito su, kao sve besposlene duše, skloni kopipejstanju linkova, nedovršenih ili nepostojećih naučnih radova. Sa velikim žarom prenose sve negativno vezano za hematološku i transfuzijsku medicinu, što odaje suštinski fanatizam i socijalno i vjersko sektaštvo, bez obzira na značajan broj ljudi visoke naobrazbe u toj zajednici. Paradoks je i da tako pacifistička i mirna zajednica sklona science fictionu unutar Starog i Novog zavjeta, izolacionizmu i isključivosti, i pored neobično uređenog sistema i velikom broju divnih ljudi koji iskreno poštuju Boga. Poput preteče Hubardovih scajentologa. No, to je i prorečeno za sve kršćanske i slične zajednice, što je dovelo do strahovite ekspanzije kućnih crkava i samostalnog izučavanja Biblije- uz analitički duh i više prevoda, uz kontrolu tačnosti teksta i konteksta. Rak rana elitizma je tako izjela i Baptiste, Evangeliste(posebno u Njemačkoj), pa čak i Adventiste koji su poznati po kritičkom izučavanju i brojnim tekstovima koji su decenijama ukazivali na nadolazeći "pad" lažnog kršćanstva.

Ipak, potrebno je jasno reći nešto što ovdje izaziva lažnu polemiku. JS je jako malo u našoj zajednici, i loše je izlagati ih linču zbog njihovih bizarnih načina propovjedanja i ispovjedanja vjere- rituala. Imaju pravo odbiti krv.Do granice kada medicinski radnik ne odluči drugačije. Principi urgentne medicine služe da očuvaju život. Argumenti protiv dobijanja krvi su mizerni, propagandistički i površni, i često služe za isticanje "svog uvjerenja" kako bi se razlikovali u moru pseudoreligijskih skupina.

Moja uža struka je transfuzijska medicina i hirurgija. Dakle, draga braćo Svjedoci, ako čitate: Sve znam, i razumu sam predložio i Pismo i nauku.

Ukoliko bi neko od vas bio u smrtnoj opasnosti usljed krvarenja, ili vaš bližnji...ukoliko bi nedobijanje krvnog preparata značilo nesavjesno liječenje ili propuštanje liječenja sa moje strane, onda od vas NE BIH TRAŽIO NIKAKVU DOZVOLU. Onoga ko bi me pokušao spriječiti, izbacio bih fizički iz zdr.ustanove. Jer, niti je vaše tumačenje Biblije primjenjivo u očuvanju svetosti života, niti se ja moram obzirati na vaše vjerovanje dok sam odgovoran za vas i vaš život. Vi odgovarate nedokazivoj dogmi, a ja Bogu.

To je stav nas koji se bavimo transfuzijom i hirurgijom. Krv poštujemo kao dio čovjeka, i odgovorno radimo sa njom.

Taj rad nije niti će ikada biti savršen i bezopasan, ali sigurno ne i štetan po svijest o važnosti darivanja krvi kao što su štetni vaša isforsirana propaganda i brošure.

[šarf]

DR.Gog

Drago mi je da si pratio ovu temu.
Volio bih da budeš objektivan i nepristran pa da baciš pogled na nekoliko stručnih članaka.Na engleskom su.
https://www.jw.org/hr/medicinska-biblioteka/

i nekoliko filmova ,oni su prevedeni.

https://www.jw.org/hr/medicinska-biblioteka/filmovi/

Pa da nastavimo razgovor.

[šarf]

KONFERENCIJA O BESKRVNOJ KIRURGIJI

https://www.jw.org/hr/vijesti/priopcenj ... -medicina/


Sud na Siciliji potvrdio autonomiju pacijenta u slučaju Jehovinih svjedoka

https://www.jw.org/hr/vijesti/vijesti/i ... pacijenta/

Šestog travnja 2018. Sud u Termini Imereseu na Siciliji donio je odluku da kirurg koji je prisilno dao transfuziju krvi jednoj ženi koja je Jehovin svjedok snosi kaznenu odgovornost za svoj postupak. Kirurg mora isplatiti 10 000 eura odštete njoj i 5 000 eura njenom mužu, koji je također Jehovin svjedok. To je prvi put da je talijanski sud nekog liječnika proglasio krivim jer je prekršio temeljno pravo pacijenta da na temelju vjerskih uvjerenja donese odluku o svom liječenju.

Riječ je o našoj sestri koja je počela doživljavati zdravstvene probleme nakon što je u prosincu 2010. operirala žučni mjehur. Iako je uporno odbijala krvne derivate, vezali su je i prisilno joj dali transfuziju crvenih krvnih stanica. Njen je kirurg lažno tvrdio da za to ima dopuštenje suca.

Ona i njen muž podnijeli su tužbu Uredu državnog tužitelja. Sud je zaključio da u “slučaju punoljetnog Jehovinog svjedoka koji je sposoban donositi racionalne odluke (...) liječnik ne smije pribjeći takvom liječenju” ako se time krši odluka pacijenta.

Sud je također kazao da talijanski Ustav zabranjuje liječnicima da određuju liječenje bez suglasnosti pacijenta čak i ako tvrde da je ono neophodno. Prema odluci Suda, “korištenje argumenta krajnje nužde (...) nije primjenjivo u slučaju jasno izrečenog, dopuštenog i valjanog suprotnog mišljenja”.

Daniele Rodriguez, sudski vještak i profesor sudske medicine i bioetike na Sveučilištu u Padovi, u svom je medicinskom izvještaju za suđenje izjavio da “pravo na odbijanje određenog načina liječenja štite odredbe ustavnog stupnja i da je ono jasno zajamčeno [člankom] 32 [talijanskog] Ustava, prema kojem se ‘nikoga ne smije primorati na neki oblik liječenja osim ako to zakon ne nalaže’”. Komentirajući odluku Suda, Luca Benci, talijanski pravnik i stručnjak za zdravstveno pravo, za Quotidiano Sanità napisao je: “Ne postoji zakon po kojem bi se transfuziju krvi moglo nametnuti pacijentima koji je ne žele primiti. Odbijanje liječenja ima premoć nad svim drugim pitanjima.”

Marcello Rifici, odvjetnik Jehovinih svjedoka koji je sudjelovao u parnici, rekao je: “Drago nam je što je ova presuda u skladu s utvrđenim europskim normama, naprimjer s onima koje su uvrštene u odluke Europskog suda za ljudska prava. Te norme podržavaju pravo na samoodređenje za sve pacijente. Zanimljivo je da je 2017. talijanski Parlament donio Zakon 219/2017, koji ističe ista načela kao ova odluka.”

Lucio Marsella, još jedan odvjetnik koji je sudjelovao u parnici, kazao je: “Ova presuda predstavlja presedan koji štiti sve liječnike koji savjesno i hrabro nastoje liječiti pacijente na najbolji mogući način te u isto vrijeme poštivati njihovo pravo na donošenje odluke.”

[HAVANA]

Ja da sam bio taj svjedok,skikno bi davno.Primio je ima 25 godina,evo me ko lampa.Ljubi ih havanica.Doktore.

[šarf]

Havana,
niko ne može nekome zabraniti da primi krv,
ali isto tako niko ne može prisiliti nekoga da primi krv .
Pacijent je taj koji odlučuje o svom načinu liječenja,ili drugačije rečeno ,samo pacijent ima pravo odlučiti kako će se liječiti.
Doktor može predložiti,a pacijent prihvata ili odbija predloženi način liječenja.
Transfuzija krvi je jedan od načina,ali nije jedini.Beskrvna kirurgija je također jedan od načina liječenja.
Svako bez prisile može odlučiti kojim načinom će se liječiti.
To zakon garantira.
Svaka prisila može biti sankcionirana.To govori gornje iskustvo iz Italije.

[Challenger_]

To zakon garantira.

Zavisi šta je najveća, zakonom štićena, vrijednost. U ogromnoj većini država svijeta, to je ljudski život. Pa, dolazimo u situaciju da se postavi pitanje ima li roditelj pravo da maloljetnom djetetu uskrati transfuziju koja može dovesti do gubitka života. Kako je takvih situacija bilo, sudski organi mogu da kažu da je pravo države da štiti život maloljetne osobe, djeteta, starije od "vjerske slobode" koja maloljetnoj osobi uskraćuje pravo na intervenciju koja spašava život.

Onda dolazimo do sudskih zabrana za JS, kao u RF.

[šarf]

Challenger,
ratovi koje države vode pokazuju da ljudski život nije najveća vrijednost.
Što je iznad ljudskog života ? Sve ono za što se taj život daje.
Prijatelju Challenger,koliko ljudi gubi život jer ne može platiti liječenje,država ne ustaje u odbranu tih života.
Viđaš na svakom koraku molbe poput ove ..Spasimo život malom Denisu,ili,Zoranu,ili ...možete uplatiti na žiro račun..,ili nazovite na broj telefona ... .
Ako je život po zakonu najveća vrijednost zašto ovakve molbe?Zašto se po zakonu država ne brine za ljudski život te plati liječenje?
Države radije kupuju oružje nego liječe ljude.
Postojanje silnih vojski širom svijeta pokazuje da će ljudski život biti ponovo žrtvovan za neke veće vrijednosti.
Molim te pokaži mi u kojoj državi nije ovako kako sam napisao.
Licemjerna je ta državna briga za ljudski život.

No da ne odemo od teme,medicina je napredovala i na području beskrvnog liječenja.
Ako neko za nešto nije čuo ne znači da to ne postoji.
Ako si bar malo pratio temu,u razgovoru sa Dr.Gog ostavio sam nekoliko poveznica za stranice na kojima se može iz prve ruke saznati više o beskrvnom liječenju i o naprecima na tom polju,o raširenosti te metode i još puno više.
Ako ne nađeš mogu ponovo postaviti poveznice.

[Challenger_]

Šarf.

Pozvao si se na zakon, dobio si odgovor na osnovu zakona. To ne možeš rasplinjavati uopštenim diskusijama. Beskrvna hirurgija... Ako se razvije i proširi širom svijeta, biće manje problema za JS i njihov odnos sa zdravstvenim radnicima, a samim tim i za zakonodavstva zemalja širom svijeta.

Do tada temeljni prigovor ostaje.

[Ramzess Veliki]

Religije su zaglupljivaci naroda. Sto niko ne napravi religiju iz koje bi se izbacile sve do sada registrirane neozbiljnosti i gluposti pa da to proglasimo konacnom religijom i tacka ...

[šarf]

Challenger,evo jedna poveznica za službene izvještaje u vezi ove teme.
Posebno odlomci 16-22,svakako pročitaj cijeli tekst a ne samo taj dio.
https://wol.jw.org/hr/wol/d/r19/lp-c/11 ... ravo&p=par

[šarf]

Ramzes,pretpostavljam da i ovu temu smatraš religioznom neozbiljnošću.
Nisi jedini,to je samo zato jer nisi dovoljno informiran o ovoj temi.

[dr.gog]

Challenger,
ratovi koje države vode pokazuju da ljudski život nije najveća vrijednost.
Što je iznad ljudskog života ? Sve ono za što se taj život daje.
Prijatelju Challenger,koliko ljudi gubi život jer ne može platiti liječenje,država ne ustaje u odbranu tih života.
Viđaš na svakom koraku molbe poput ove ..Spasimo život malom Denisu,ili,Zoranu,ili ...možete uplatiti na žiro račun..,ili nazovite na broj telefona ... .
Ako je život po zakonu najveća vrijednost zašto ovakve molbe?Zašto se po zakonu država ne brine za ljudski život te plati liječenje?
Države radije kupuju oružje nego liječe ljude.
Postojanje silnih vojski širom svijeta pokazuje da će ljudski život biti ponovo žrtvovan za neke veće vrijednosti.
Molim te pokaži mi u kojoj državi nije ovako kako sam napisao.
Licemjerna je ta državna briga za ljudski život.

No da ne odemo od teme,medicina je napredovala i na području beskrvnog liječenja.
Ako neko za nešto nije čuo ne znači da to ne postoji.
Ako si bar malo pratio temu,u razgovoru sa Dr.Gog ostavio sam nekoliko poveznica za stranice na kojima se može iz prve ruke saznati više o beskrvnom liječenju i o naprecima na tom polju,o raširenosti te metode i još puno više.
Ako ne nađeš mogu ponovo postaviti poveznice.

Pošto radim sa ogromnom količinom krvi svakodnevno, samo da kažem da bih osobno bio sretniji da je treba manje i da se manje primjenjuje.

Ne smiju se potcjenjivati beskrvne metode hirurgije, ponajprije jer se mnogo manje troši novca( za veoma skupa testiranja), te se lakše podnosi postop period. Pomenute metode zahtjevaju jako složena usavršavanja klasičnog hirurga, i često, drugačiju opremu i uvjete. Osim toga, neke od metoda još nisu "izbrušene". Znajući da JS raspolažu sa novcem, hvala Bogu, vjerujem da će u tom smislu i financirati tu granu hirurgije. Savjetujem JS da prevedu na naše jezike stručnu literaturu, inače će uvijek imati probleme..

Isto tako, nakon iščitavanja argumenata i literature, ostao sam pri stavu da se krv može i mora davati ljudima u najtežim okolnostima, po jasno određenim medicinskim zakonima. NEMA isključivosti...@šarf, nema je ni u Pismu. Jer ako se vodimo isključivom dogmom, onda potpadamo pod Propovjednik 1,1. A to zaista više ne mogu. U svakom slučaju, situacija u kojoj bi neko "odbio" krv jer je "jehovin svjedok", ne bi mi bila teška ni neobična. Ukoliko bih procjenio da je život ugrožen, dao bih mu krv. Ako postoji drugi način, upotrijebio bih ga, naravno. Vjerski rečeno, neka ide žar na moju glavu. A onda bih čista obraza stavio svoj radni ugovor na sto, pa neka drugi odluči o mojoj karijeri.

[šarf]

Dr.Gog ,hvala ti na tvojim riječima i savjetu.
Što se tiče literature imamo prilično prevedeno na hrvatski.Može se dobiti od Svjedoka koji služe u ,mi to zovemo Odbori za kontaktiranje sa bolnicama.Mogu te povezati sa nekima.

Evo jedan stariji članak koji će istaknuti srž ove teme.


Krv: čiji izbor i čija savjest?
Od J. Lowella Dixona
Preneseno s dopuštenjem časopisa New York State Journal of Medicine, 1988; 88:463-464, copyright by the Medical Society of the State of New York.
LIJEČNICI su posvećeni cilju da svoje znanje, umješnost i iskustvo primijene u borbi protiv bolesti i smrti. Međutim, što ako pacijent odbije preporučeno liječenje? To će se vjerojatno dogoditi kod pacijenta koji je Jehovin svjedok a način liječenja je punom krvlju, crvenim krvnim tjelešcima, plazmom ili krvnim pločicama.
Kad dođe u pitanje primjena krvi, liječnik možda smatra da će pacijentov izbor liječenja bez krvi vezati ruke predanom medicinskom osoblju. Ipak, ne smijemo zaboraviti da i pacijenti koji nisu Jehovini svjedoci često izaberu ne slijediti liječnikove preporuke. Prema Appelbaumu i Rothu, 19% pacijenata na klinikama odbija barem po jedan tretman ili postupak, iako je 15% takvih odbijanja “potencijalno opasno po život”.
Općenito gledište da “liječnik zna najbolje” uzrokom je što se većina pacijenata pokorava znanju i umješnosti svog liječnika. Ali, kolike li prikrivene opasnosti po liječnika ukoliko bi on postupao tako kao da je ta fraza znanstvena činjenica, te u skladu s tim liječio pacijenta. Istina, naše medicinsko obrazovanje, diploma i iskustvo pruža nam znatnu prednost u areni medicine. Naši pacijenti, međutim, imaju prava. I, kao što smo vjerojatno svjesni toga, zakon (pa čak i Ustav) tim pravima pridaje veću težinu.
Na zidovima većine bolnica može se vidjeti natpis: “Pacijentova prava”. Jedno od tih prava je svjestan pristanak, kojeg bi se točnije moglo nazvati svjestan izbor. Nakon što se pacijenta informira o potencijalnim rezultatima različitih načina liječenja (ili neliječenja), daje mu se na znanje da on izabire čemu će se podvrći. U bolnici Albert Einstein u Bronxu, u New Yorku, razrađena politika u vezi transfuzije krvi i Jehovinih svjedoka glasi: “Svaki odrasli pacijent koji nije onesposobljen ima pravo odbiti liječenje bez obzira koliko bi to odbijanje bilo štetno po njegovo zdravlje.”
Iako liječnici možda glasno izriču zabrinutost u vezi etike i odgovornosti, sudovi naglašavaju nadmoć pacijentova izbora. Njujorški apelacioni sud izjavljuje da je “pacijentovo pravo da odredi način vlastitog liječenja najvažnije (...) Ne može se smatrati da je liječnik povrijedio svoju zakonsku i profesionalnu odgovornost ako poštuje pravo kompetentnog odraslog pacijenta koji odbija određeno medicinsko liječenje”. Taj je isti sud također primijetio da “etički integritet medicinske profesije, iako je važan, ne može ići iznad temeljnih individualnih prava o kakvima se ovdje govori. Na prvom mjestu su potrebe i želje pojedinca, a ne zahtjevi institucije”.
Kad Svjedok odbije primiti krv, liječnici možda osjećaju pritisak savjesti obzirom na izgled da će morati učiniti nešto što je manje od maksimuma. Međutim, ono što Svjedok zahtijeva od savjesnog liječnika jest to da pruži najbolju moguću alternativu pod tim okolnostima. Mi često moramo izmijeniti terapiju da bismo se prilagodili okolnostima, kao naprimjer kod pretjerano visokog krvnog tlaka, jake alergije na antibiotike ili nedostupnost određene skupe opreme. Kod pacijenta koji je Svjedok liječnici su zamoljeni da medicinski i kirurški problem riješe u skladu sa pacijentovim izborom i savješću, njegovom moralnom/vjerskom odlukom da se uzdržava od krvi.
Brojni izvještaji o velikim kirurškim zahvatima na pacijentima koji su Svjedoci pokazuju da liječnici mogu, s dobrom savješću i uspješno, udovoljiti zahtjevu da ne primijene transfuziju krvi. Naprimjer, 1981. je Cooley izvijestio 1026 kardiovaskularnih operacija, od čega 22% na maloljetnicima. Zaključio je da “kirurški rizik kod skupine pacijenata Jehovinih svjedoka u osnovi nije bio viši nego kod drugih”. Kambouris je izvijestio o velikim operacijama na Svjedocima, od kojih su neki “odbili hitno potrebni kirurški zahvat zbog toga što odbijaju prihvatiti krv”. On je rekao: “Svim je pacijentima prije zahvata zajamčeno da će se poštivati njihova vjerska ubjeđenja, bez obzira na okolnosti u operacionoj dvorani. Nije bilo nepovoljnih posljedica ovakve politike.”
Kad je pacijent Jehovin svjedok, pored pitanja izbora, u pitanje dolazi i savjest. Ne može se misliti samo na liječnikovu savjest. Što je sa pacijentovom savješću? Jehovini svjedoci na život gledaju kao na Božji dar koji je zastupljen krvlju. Vjeruju biblijskoj zapovijedi da se kršćani moraju uzdržavati od krvi (Djela apostolska 15:28, 29). Stoga, ako liječnik svojom “brigom” povrijedi duboka i dugotrajna vjerska uvjerenja takvog pacijenta, rezultat bi mogao biti tragičan. Papa Ivan Pavao II je primijetio da je prisiljavanje nekoga da povrijedi svoju savjest “najbolniji udarac nanesen ljudskom dostojanstvu. U određenom smislu je to gore nego nanijeti fizičku smrt, odnosno ubiti nekoga”.
Iako Jehovini svjedoci iz religioznih razloga odbijaju primiti krv, sve je više pacijenata koji nisu Svjedoci i koji odlučuju izbjegavati krv zbog takvih rizika kao što su AIDS, non-A i non-B hepatitis, te imunološke reakcije. Mi im možemo predočiti naše gledište obzirom na to da li su takvi rizici neznatni u usporedbi sa korišću ali, kako ističe American Medical Association, pacijent “donosi konačnu odluku o tome da li će prihvatiti tretman ili operaciju koju preporučuje liječnik ili će preuzeti rizik da živi bez nje. To je prirodno pravo pojedinca koje zakon priznaje”.
U vezi s tim, Macklin je iznio sporno pitanje rizik/korist obzirom na Svjedoka “koji je riskirao iskrvarenje do smrti bez transfuzije”. Jedan student medicine je rekao: “Njegovi misaoni procesi bili su netaknuti. Što činite kad su vjerska uvjerenja protiv jedinog načina liječenja?” Macklin kaže: “Mi smo možda snažno uvjereni da taj čovjek čini pogrešku. Ali Jehovini svjedoci vjeruju da primanje transfuzije (...) može dovesti do vječnog prokletstva. Mi smo školovani da u medicini vršimo analize rizik/korist, ali ako odvagnete između vječnog prokletstva i ostanka na Zemlji, tada analiza poprima drugačiji kut gledanja.”
Vercillo i Duprey se u ovom broju Journala osvrću na slučaj In re Osborne da bi istakli interes za osiguravanje skrbi za ovisne članove obitelji, no kako je taj slučaj riješen? U pitanju je bio jako ozlijeđeni otac dvoje maloljetne djece. Sud je odlučio da će, ukoliko on umre, rođaci materijalno i duhovno brinuti za njegovu djecu. Dakle, kao i u nedavnim slučajevima, sud nije našao potrebu za prisilom da bi se opravdalo neobaziranje na pacijentov izbor liječenja; sudska intervencija da bi se ovlastilo pristupanje tretmanu na koji je on uložio jaki prigovor nije bila opravdana. Uz pomoć alternativnog tretmana pacijent se oporavio i nastavio brinuti za svoju obitelj.
Nije li istina da se u velikoj većini slučajeva gdje su liječnici bili protiv, ili će vjerojatno biti, može uspjeti i bez krvi? Ono što smo mi studirali i što najbolje znamo u vezi je s medicinskim problemima, no pacijenti su ljudska bića čije se individualne vrijednosti i ciljevi ne mogu zanemariti. Oni najbolje znaju o svojim prioritetima, svom moralu i savjesti, što njihovom životu pridaje smisao.
Poštivanje religiozne savjesti pacijenata Svjedoka može predstavljati izazov našoj umješnosti. No, dok se suočavamo s izazovom, podvlačimo dragocjene slobode koje svi mi njegujemo. Kako je prikladno rekao John Stuart Mill: “Nijedno društvo u kojem se te slobode u cijelosti ne poštuju nije slobodno, kakav god bio oblik vlasti (...) Svatko je čuvar vlastitog zdravlja, bilo tjelesnog, duševnog ili duhovnog. Čovječanstvo više dobija time da dopusti da drugi žive kako oni misle da je dobro, nego da prisiljava druge da žive kako ostali misle da je dobro.”

[Boemica]

Ako si osoba 18+ i odbijaš da primiš krv, iako to znači da rizikuješ zdravlje/život - ok. Ne razumijem ali poštujem.
I ok je dopustiti tebi da živiš kako ti misliš da je dobro, ali da li je ok dopustiti tebi da odlučuješ u ime svog djeteta iako to ide na štetu njegovog zdravlja/života.

[šarf]

Boemica,drago mi je da si se uključila u ovaj razgovor.

Pokušajmo razgovarati o konkretnim primjerima,a ne o pretpostavljenim situacijama.

Evo jedan primjer iz New Yorka.

Tiarah, jedno od naše troje djece, bila je tri i pol godine stara kad je, kako smo mislili, dobila prehladu praćenu upornim kašljem. Vodili smo je dječjem liječniku, koji nas je poslao kod liječnika opće prakse. I on je mislio da Tiarah ima prehladu s jakom kongestijom prsnog koša, no ništa zabrinjavajuće. Prepisao joj je drugi lijek protiv kašlja i antibiotike.
Tiarino stanje se pogoršavalo. Imala je temperaturu od 41 stupnja, uz povraćanje, probavne smetnje i bolove u prsnom košu. Učinjeni su rendgenski snimci i doza antibiotika bila je povećana. Kad su Tiarini rendgenski snimci bili gotovi, nazvala nas je bolničarka. Liječnici su mislili da ima akutnu upalu pluća. Tada je imala neprekidnu temperaturu od 42 do 43 stupnja. To je prouzročilo da je njena razina hemoglobina bila krajnje niska, pala je na 2,0. Tiarah je 16. prosinca upućena u bolnicu.
Mi smo Jehovini svjedoci i pridržavamo se savjeta koji je dan kršćanima u Djelima apostolskim 15:29, da se ‘uzdržavaju od krvi’ (St). No, što se tiče pitanja krvi, nismo bili previše zabrinuti. Tiarin dječji liječnik je stručnjak za krv i dobro je znao da nećemo prihvatiti transfuziju krvi. Kad je Tiarah trebala biti upućena u bolnicu, podsjetili smo ga odmah na naš stav prema krvi. Odgovorio je: “Da, da, shvaćam vaše uvjerenje, ali mislim da ne morate biti uznemireni zbog pitanja krvi.”
Nakon što je bolnica načinila svoje rendgenske snimke, izvršila EKG i analizu krvi, Tiaru su smjestili u bolničku sobu. Ostali smo kod nje sve dok nije zaspala. Sljedećeg jutra rekli su mi da Tiarah doista ima upalu pluća, da je to vrlo teški slučaj, te da mora sigurno 10 do 15 dana ostati u bolnici. Imala je temperaturu oko 43 stupnja, što je jako zabrinjavalo liječnike. Ponovo su istraživali rendgenske snimke, EKG i analizu krvi i odlučili su izvršiti daljnje pretrage. Te su pretrage pokazale da nije imala upalu pluća, već vjerojatno neku vrstu tumora na plućima.
Javlja se pitanje krvi
Ne treba ni spominjati da je to Tiarinu situaciju postavilo u drukčije svjetlo. Izvršeni su bezbrojni pregledi, uključujući jedan za tuberkulozu, koji je bio negativan. Pregledavali su ultrazvukom, CT-om i rendgeniziranjem. Posljednji rendgenski snimak pokazao je proširenu infekciju desnog plućnog krila. Činilo se da je lijevo plućno krilo pred samim kolapsom — i to je krilo bilo presudno, budući da je obavljalo veći dio disanja. Ponovo se pojavilo pitanje krvi. Kad je Tiarah bila primljena u bolnicu, potpisali smo izjavu koja oslobađa bolnicu odgovornosti obzirom na naše odbijanje krvi. Sada su mislili da ćemo promijeniti mišljenje, jer je bio u opasnosti život našeg djeteta.
Budući da smo ostali kod svoje odluke, sve se promijenilo. Uprava bolnice nam je rekla da smo nesposobni roditelji i da će zatražiti sudsku odluku koja im dozvoljava dati Tiari krv, te da će nam oduzeti i naše drugo dvoje djece. Željeli su sačekati sudsku odluku i tada odstraniti inficirano plućno krilo. Možda smo i po 50. put objasnili da nismo protiv medicinskog liječenja i premda ne prihvaćamo krv, prihvaćamo zamjene za krv.
Sve je bilo uzalud. Liječnici nas nisu htjeli ni saslušati. Vršili su na nas pritisak da promjenimo mišljenje. Počeli su pričati svom osoblju i svima koji su radili na tom odjelu — od liječnika do bolničarki i do osoblja za čišćenje — što činimo svom djetetu. Tada bi ljudi dolazili k nama i pitali nas zašto dopuštamo da nam dijete umre. Moj suprug i ja smo rekli liječnicima da ćemo tražiti liječnika i bolnicu koja će primiti Tiarah i primijeniti svu potrebnu terapiju bez krvi. Rekli su nam da je nijedna bolnica neće premjestiti u takvom stanju. Odgovorila sam im: “Nikad nemojte reći nikad!”
Našli smo liječnika koji je spreman poštivati naš stav prema krvi i koji želi preuzeti Tiaru čak i u njenom pogoršanom stanju. On se već s bolnicom dogovorio o Tiarinom premještaju.
Tiarah je, nakon što je deset dana bila u prvoj bolnici, primljena u bolnicu u drugom dijelu grada New Yorka. Ta je bolnica bila specijalizirana za plućna oboljenja djece. Kad je Tiarah stigla, već su je očekivali. Izvršili su niz pregleda CT-om, rendgeniziranjem, ultrazvukom, EKG-om i izvršili analizu krvi za svoje zapise i istražili su zapise druge bolnice koje smo im dali. Nakon svih tih pregleda liječnik kojeg smo sada imali, specijalist za bolesti pluća, bio je mišljenja da bi bilo pogrešno dati joj transfuziju te da bi je tijelo odbacilo.
Potpuno ozdravljenje bez krvi
Dok je Tiarah bila u toj bolnici, primila je vrlo dobru njegu od strane onih koji su bili specijalizirani za rad s malom djecom koja su imala plućna oboljenja. Razgovarali su s nama o medicinskim problemima i obavijestili nas o terapiji koju će poduzeti. Nisu je potpuno uspavali, već su koristili lokalnu anesteziju. Tada su izvadili nešto tekućine iz prsne šupljine i poslali je u laboratorij na testiranje raznim antibioticima. Našli su jednostavan antibiotik protiv prehlade koji bi suzbijao klice. Tiarah je dobila nekoliko doza tog antibiotika i deset dana su je stavili u komoru s kisikom. Njeno se stanje stalno poboljšavalo.
Prilikom pregleda CT i rendgenskih snimaka, liječnici su ustanovili da ima apsces u donjem dijelu desnog plućnog krila. Iako je antibiotik smanjivao količinu tekućine oko pluća, nije mogao suzbiti apsces. Ustvari, apsces je stvarao više tekućine i liječnici su smatrali da će se morati kirurški odstraniti. No, najprije su nastavili liječenje antibiotikom i dodali još jedan drugi. Davali su joj i velike doze željeza i tri dana su je hranili intravenozno, a zatim je dobivala dijetnu hranu. Njen hemoglobin se povisio na 5,0 a zatim na 7,0. Specijalist za krv i specijalist za pluća bili su iznenađeni tim brzim i stalnim poboljšavanjem .
Budući da je apsces pored jakih doza antibiotika ostao nepromijenjen, analizirana je tekućina iz samog apscesa. Ustanovilo se da bi druga vrsta antibiotika suzbijala tu određenu klicu. Budući da se radilo o klici prehlade koja se obično nalazi u ustima, liječnik je smatrao da ju je Tiarah morala progutati sa hranom koja joj je dušnikom krivo ušla u pluća. Antibiotici su pokušali suzbiti tu klicu što je prouzročilo da se oko nje stvorila opna i nastao apsces. Prema riječima liječnika, to je bilo veoma neobično, tako da je smatrao potrebnim dokumentirati sve svoje nalaze i načine liječenja i iznijeti svoj izvještaj u jednom medicinskom časopisu.
Tiarah je, nakon mjesec dana bila otpuštena iz bolnice na ambulantno liječenje. Morala je još tri mjeseca svaki tjedan odlaziti kod specijalista i primala je velike doze antibiotika i željeza. Međutim, nikad nije bila operirana. Potpuno je ozdravila bez ijedne mrlje na plućima.