HardcoreMX wrote:@jvc zvani tvrdnja
...sve te tvoje tvrdnje tvrde da si u ocitoj kontradiktornosti..i jos kakva ksenofobija...a i apsurdnost...pa ti si vec prvi u tom tvom postu koristio barem 4-5 posudjenica iz stranih rijeci odnosno jezika...pa svakodnevno koristis arabizme bez kojih ne samo u jezickom, nego i u materijalnom obliku ne mozes...
dadinjo33 wrote:HardcoreMX wrote:
ocigledno da arapski jezik nije slucajno odabran kao jezik Qur'ana...jedna rijec moze kompresirati vise rijeci u jednu..tipican primjer je rijec alaq i mnoge druge...
"Jasna knjiga i uputa". Deset značenja=deset sekti.
Da se mushaf shvata na način njegove jezičke višeznačnosti, onda bi možda mogao proći kao knjiga namijenjena duhovnom putu pojedinaca. Međutim, sva ta bezbrojna jezički validna tumačenja su svjesno uništena prvo višestoljetnim razvojem arapskog pisma na način razlikovanja slova koja se međusobno nisu razlikovala ("tačkice, "dijakritičke oznake")....
sekte, podjele...nemaju pokrice u Quranu...'Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah će se za njih pobrinuti. On će ih o onome što su radili obavijestiti.' (6:159)
mushaf..o kojem je rijec ..mushaf znaci zbirka..dakle fizicki volumen neke knjige...Qur'an moze biti mushaf, ali svaki mushaf nije i Qur'an...
'dijakriticke oznake'...tko govori arapski ne trebaju mu dijakriticki znakovi...arapi razumiju da bi citali, a mi citamo da bi razumjeli...to je poznata izreka barem nekom tko se bavi stranim jezicima...
10 rijeci..pa dobro nemaju bas sve toliko znacenja, al eto dao si dobar primjer, dakle vise rijeci stane u jednu i tako najbolje opisu nesto u sto kracem obliku sa mnogo manje ulozene energije i prostora, dok bi na drugim jezicima morao da navedes sva znacenja te rijeci, sto iziskuje mnogo prostora, vremena i energije..zato se cesto u prevodima navodi prevod znacenja...
Obicno su arapskim najodusevljeniji oni koji o njemu nemaju pojma, pa izrazavaju odusevljenje bez da razumiju o cemu se tacno radi, sto samo za sebe govori o karakteru njihovog vjerovanja.
Bez dijakritickih oznaka pola se arapskih slova medjusobno ne razlikuju, o cemu svjedoce i hadisi o razlicitim citanjima istog teksta zbog cega je Omer htio ubiti jednog ashaba, a Muhamed rekao da su oba nacina ispravna. U Muhamedovo vrijeme nisu uvedene dijakriticke oznake kojima se razlikuju suglasnici, niti je postojala vokalizacija. Isto se pisao niz T-T-T, B-B-B, N-N-N, J-J-J, kao i sve kombinacije slova iz tih nizova. Npr. B-T-N, B-B-J itd. Radilo se o prakticno bezbroj kombinacija razlicitih i suprotnih znacenja. Naravno da bez dijakritickih oznaka Arapi ni danas ne pisu niti razumiju tekst.Plus sto se za svaki pojedini niz moglo drugacije vokalizovatim sto je opet mijenjalo znacenje. Pa je T-T-T moglo biti citano: titeti, tuteti, tititi, tutitu, tutit itd. Arapi danas, osim djecija stiva i vjerske knjige, uglavnom ne vokaliziju tekstove, ali gdje god je nevokalizovani tekst dvosmislen, vrse vokalizaciju. Mit koji proizilazi iz nepoznavanja arapskog pisma i jezika je to da Arapi nedvosmisleno razumiju tekstove bez dijakritickih oznaka.
Kur'an se na samog sebe referise kao na kitab-knjigu, tj. tekst, bio to mushaf kao skupina listova ili skupina zivotinjskih koza ili elektronski fajl.
Ta knjiga u Muhamedovo vrijeme nije sadrzavala dijakriticke oznake. Njihovim uvodjenjem nakon Muhamedove smrti je od bezbroj mogucih nacina citanja, koje je ohrabrivao i Muhamed, ostavljen samo jedan, ne zbog potrebe za istinom nego zbog potrebe za jednoznacnom dogmom i propisima militaristicke agresivne drzave koja se vojno sirila.
Osim toga, ako je za razumijevanje tog kitaba, cak i svedenog na jedan nacin citanja, potrebno izvrsno poznavanje arapskog jezika zbog njegovog bogatstva znacenja, onda je jasno da je islam religija namijenjena iskljucivo Arapima, sto, uostalom, jedan ajet i kaze.